Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-336/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Dragice Sirovica Hranilović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Dejanu Trniniću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Grada Zagreba, OIB: 61817894937, Trg Stjepana Radića 1, zastupan po punomoćnici Daši Vrzić, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-221/24-54 od 18. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Grada Zagreba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-221/24-54 od 18. prosinca 2024. u točkama I. i II. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

''I Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 8.335,25 € sa zateznom kamatom tekućom od 17.07.2017. do 31.12.2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak postupka u iznosu od 3.948,85€ sa zateznim kamatama počevši od donošenja presude do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva u visini glavnice od 284,75 €.''

2. Protiv citirane presude žalbu je podnio tuženik pobijajući izreku presude u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik ponavlja navode pogrešne pasivne legitimacije tuženika kao odgovornog u predmetnom postupku, a iz čega proizlazi i pogrešna primjena materijalnog prava. Nesporno je da je tuženik kao vlasnik javnog puta prenio ovlasti za održavanje istog putem trgovačkog društva osnovanog za tu namjenu, a koje u cijelosti odgovara za štetu nastalu zbog propusta u održavanju. Uzročno posljedična veza između štetne radnje (neodržavanja javnog puta), te štetne posljedice isključivo je u domeni treće osobe, Zagrebačkog Holdinga d.o.o. Argumentacija suda da je riječ o zakonskoj obvezi tuženika iz Zakona o komunalnom gospodarstvu, prenesenoj na treću osobu Odlukom o komunalnom redu, koja ne isključuje zakonsku odgovornost, ne stoji. Zakon o komunalnom gospodarstvu predviđa da se obveza održavanja može Odlukom jedinice lokalne samouprave prenijeti na treću osobu, temeljem ugovora o povjeravanju komunalnih poslova, a kako je tuženik i postupio. Time treća osoba postaje pasivno legitimirana. Pogrešno je tumačenje kojim bi isti bio odgovoran za nastalu štetu sa zakonske osnove, dok bi eventualno mogao potraživati naknadu isplaćene štete od treće osobe na koju je prenesena odgovornost (subrogacija). Treća osoba je odgovorna za naknadu štete, odnosno odgovorna je za održavanje javnog puta, a što jasno proizlazi iz Zakona o komunalnom gospodarstvu (čl. 4), i Odluke o komunalnom redu (čl. 47). Tuženik smatra da je nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, odnosno da utvrđenja iz presude ne proizlaze iz izvedenih dokaza. Nejasno je i suprotno sudskoj praksi utvrđenje 20% smanjenje životne aktivnosti, a koje bi opravdalo pravičnu novčanu naknadu od 3.000,00 EUR. Nerealno je i neživotno da bi zbog utvrđene ozljede na nedominantnoj ruci, tužitelju bila potrebna pomoć i njega trećih osoba u trajanju od 180 sati. Prvostupanjski je sud pritom odredio satnicu u visini od 4,00 EUR kao minimalnu. Tuženik spori i trošak dosuđene naknade za naruženje radi manjeg ožiljka na ruci u visini od 500,00 EUR, te naknadu za pretrpljene bolove i strah kao nerealne. Tuženik smatra da postoji makar suodgovornost tužitelja za njegov pad, jer je isti hodao niz stepenice te je za očekivati da će prilikom takvog hodanja koristiti postojeći rukohvat odnosno makar gledati prema dolje dok hoda niz stepenice, što je očekivana ljudska radnja u takvim situacijama. Držanjem za postavljeni rukohvat, tužitelj je i uz propadanje noge na gazištu mogao izbjeći pad. Tužitelj i jedini svjedok u postupku (tužiteljev prijatelj) navode da nisu uočili da nedostaje kamena kocka na stepeništu, jer je rupa gdje bi trebala biti kocka bila obrasla travom. Sud nepostojanje suodgovornosti tužitelja utvrđuje time što navodi da se od tužitelja „ne može očekivati da kada silazi niz stepenice da neprestano gleda u njih, a ne ispred sebe“. Predlaže se preinačiti prvostupanjsku presudu, podredno istu ukinuti te vratiti na ponovni postupak, uz naknadu troška cjelokupnog postupka tuženiku, uvećanog za trošak žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) na koju u žalbi ukazuje tuženik, jer se presuda suda prvoga stupnja može ispitati. Sud prvog stupnja je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a ispitao sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a na temelju tako izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama.

4.1. Sud na temelju predloženih dokaza, odlučuje koje će od tih predloženih dokaza provesti radi utvrđivanja činjeničnog stanja, a to je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju i učinio, te u dovoljnoj mjeri utvrdio činjenično stanje za donošenje odluke o postavljenom tužbenom zahtjevu. Činjenica da je uz tužitelja saslušan svjedok DS, na okolnosti pada, ne umanjuje vrijednost njihovih iskaza, koji su potvrđeni drugim materijalnim dokazima, koji su provedeni tijekom postupka, te temeljem kojih je sud donio pobijanu presudu. Utvrđeno je da je tužitelj sa svojim prijateljem hodao kritične zgode, pa je samim time on svjedok očevidac.

5. Prvostupanjski sud svoju odluku, između ostalog obrazlaže navodeći:

- da tužitelj tvrdi da je 21. lipnja 2015. oko 19:00 sati, doživio nezgodu na javnim stubama u Ulici Glogovac u Zagrebu

- da je do nezgode došlo kada je tužitelj propao kroz odlomljeno i oštećeno gazište (nedostajući kamen), te je zadobio ozljedu lijevog ručnog zgloba

- da se nakon pada, tužitelj pridigao uz pomoć svjedoka nezgode, koji je tužitelja otpratio do kuće, gdje je tužitelj mirovao i stavljao obloge na ozlijeđeni dio tijela

- da bolovi nisu prestajali i postali su neizdrživi, pa je tužitelj zatražio pomoć u Domu zdravlja Zagreb – Centar, a nakon toga i u KBC "Sestre milosrdnice", Zagreb, Draškovićeva

- da zbog zarasle trave nije uočio da nedostaje kamena kocka i na tom mjestu mu je noga propala, te je poletio prema naprijed

- da je par dana nakon štetnog događaja njegov prijatelj poslikao mjesto pada

- da je iz iskaza svjedoka DS utvrđeno da je bio prisutan kada je tužitelj pao

- da su se šetali predvečer sa Šalate prema ul. Medveščak, stepenicama Glogovec

- da su išli polako, tužitelj nije nosio nikakav teret, a na nogama je imao tenisice

- da je išao iza tužitelja, koji se držao desnom rukom za rukohvat te je odjedanput pao na lijevu ruku

- da je primijetio da mu je noga propala, jer fali kamena kocka iz koje raste žbunje

- da ga je podigao i odveo kući, žalio se na jake bolove, te mu je nakon par dana javio telefonom da je bio u bolnici i da mu je ruka slomljena

- da je uvidom u fotografiju te očevidom na licu mjesta u Zagrebu, Glogovec utvrđeno da mjesto događaja koje pokazuje tužitelj odgovara fotografijama, koje se nalaze u prilogu tužbe i opisom oštećenja stepeništa

- da je čl. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu (''Narodne novine'', broj 26/03 – pročišćeni tekst, 82/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14 i 36/15 - dalje: ZKG), na snazi u vrijeme štetnog događaja, propisano da se komunalne djelatnosti obavljaju kao javna služba

- da su jedinice lokalne samouprave, te pravne i fizičke osobe koje obavljaju komunalne djelatnosti obvezne osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalne djelatnosti, osigurati održavanje komunalnih objekata i uređaja u stanju funkcionalne sposobnosti

- da prema čl. 3. ZKG komunalne djelatnosti su između ostalog održavanje javnih površina

- da prema čl. 3. st 9. ZKG pod održavanjem javnih površina naročito se razumijeva održavanje javnih zelenih površina, pješačkih staza, pješačkih zona, otvorenih odvodnih kanala, trgova, parkova, dječjih igrališta i javnih prometnih površina te dijelova javnih cesta koje prolaze kroz naselje, kad se ti dijelovi ne održavaju kao javne ceste prema posebnom zakonu

- da je čl. 4. ZKG određeno da komunalne djelatnosti mogu obavljati u skladu s odredbama ovoga Zakona trgovačko društvo koje osniva jedinica lokalne samouprave, javna ustanova koju osniva jedinica lokalne samouprave, služba-vlastiti pogon, koju osniva jedinica lokalne samouprave, pravna i fizička osoba na temelju ugovora o koncesiji te pravna i fizička osoba na temelju ugovora o povjeravanju komunalnih poslova

- da čl. 2. Odluke o komunalnom redu (Službeni glasnik Grada Zagreba 20/01 - pročišćeni tekst, 10/04, 18/05, 2/06, 18/06, 7/09, 16/09, 25/09, 10/10, 4/13 i 24/13, dalje: Odluka) u toč 1. određuje da su javne površine u općoj uporabi, a između ostalih to su i javnoprometne površine u koje spadaju i pješački prolazi, pješačke zone, pješačke staze, nogostupi, stajališta javnoga prometa i sl. - da čl. 47. Odluke određuje da pravna osoba ili fizička osoba obrtnik, kojoj je Grad povjerio na održavanje ili upravljanje objekata u općoj uporabi, odnosno vlasnik, dužan ih je održavati urednima, čistima i funkcionalno ispravnima

- da je tuženik dužan osigurati da komunalne i druge službe od općeg interesa djeluju na način da se zaštiti imovina građana i spriječi nanošenje štete

- da se prenošenjem obavljanja pojedinih komunalnih djelatnosti na druge osobe, tuženik ne oslobađa obveze vršenja nadzora i poduzimanja mjera radi osiguravanja pravilnog djelovanja tih osoba, a time se ne oslobađa niti odgovornosti za štetu koja nastane zbog propusta u njihovom radu

- da sukladno Zakonu o komunalnom gospodarstvu, pasivno legitimiran za obavljanje komunalnih djelatnosti, između ostalog i održavanje javnih površina, jest tuženi, pa prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan

- da je sud utvrdio da kretanje tužitelja, prilikom nastanka štetnog događaja, nije bilo takvo da bi sud zaključio da je suodgovoran za nastanak štetnog događaja te nastup posljedica

- da sud smatra da je do štetnog događaja došlo zbog isključivog propusta tuženika da održava stepenište u funkcionalnom stanju, da se po njemu može nesmetano prolaziti bez opasnosti, da se normalno hodajući propadne nogom zbog oštećenja gazišta i padne

- da se ne može očekivati od prosječnog pješaka, kada silazi niz stepenice da neprestano gleda u stepenice, a da ne pogleda ispred sebe

- da je iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Frketića utvrđeno da je tužitelj u štetnom događaju od 21. lipnja 2015. pretrpio tešku tjelesnu ozljedu: prijelom čunjaste kosti lijevog pešća, natučenje lijevog ručnog zgloba, nesrasli prijelom čunjaste kosti lijevog pešća

- da trajne posljedice navedenih ozljeda smanjuju opću životnu sposobnost tužitelja za 20%

- da je tzv. primarni strah, koji se javio u trenutku ozljeđivanja bio intenzivan i kratkotrajan, sekundarni strah jačeg intenziteta je trajao pet dana, srednjeg intenziteta daljnja dva tjedna, a nakon toga se javio period kasnog straha daljnja dva mjeseca, te je bio vezan za ishod liječenja i zaostale tjelesne posljedice

- da je bol jačeg intenziteta trpio osam dana, srednjeg intenziteta tri tjedna, te četiri mjeseca boli slabijeg intenziteta

- da je tuđa pomoć i njega mu bila potrebna za vrijeme od tri mjeseca po dva sata dnevno, za pomoć pri oblačenju, obavljanju osnovnih životnih radnji

- da je zaostalo naruženje u malom stupnju

- da je dopunski saslušan vještak dr. Frketić naveo da je smanjenu aktivnost od 20% procijenio nakon izvršenog kliničkog pregleda

- da je kao rezultat operacije otklonjeni bolovi, no zaostao je invaliditet

- da je tužitelj konobar, lijeva šaka mu je potrebna pri svakodnevnom radu i radi toga ima pojačane napore drugom rukom kako bi izbjegao ispadanje predmeta, odnosno nemogućnost nošenja istih

- da je vještak utvrdio da se radi o tipičnom mehanizmu nastanka ove ozljede padom na ispruženi dlan sa šakom savinutom prema podlaktici

- da se događa prilikom posrtanja, ili poskliznuća osobe koja se dočeka na ovu šaku, odnosno dlan i pri tome udara svom svojom težinom

- da je vještak odgovorio na pitanje kako je moguće da se javio nakon 3 dana od ozljeđivanja liječniku, da se radi o maloj koščici u ručnom zglobu, tzv. čunjastoj kosti koja upravo uzglobljava u ručnom zglobu i prenosi snagu sa podlaktice na šaku

- da kada dođe do njezine ozljede nema dramatičnog krvarenja, oticanja niti jakih bolova, već postepeno unutar nekoliko dana dolazi do otoka uslijed minimalnog krvarenja, te se tek tada ozljeđenici javljaju na pregled jer ih postepeno, iz dana u dan, to sve jače i jače boli

- da je njegove navode potvrdio i kirurg koji je pregledao prvi put tužitelja u KBC Sestre Milosrdnice, Klinika za traumatologiju.

6. Prema odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Tuženik nije dokazao da je tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja. Prvostupanjski sud je utvrdio da je do pada tužitelja došlo zbog propusta tuženika da poduzme sve mjere i radnje, a koje su se od njega očekivale i koje je bio dužan provesti radi održavanja tog dijela stepenica. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da prenošenje obavljanja pojedinih komunalnih djelatnosti na druge osobe, ne oslobađa tuženika obveze vršenja nadzora i poduzimanja mjera radi osiguravanja pravilnog djelovanja tih osoba, kao i odgovornosti za štetu koja nastane zbog propusta u njihovom radu. Tuženi je pasivno legitimiran za obavljanje komunalnih djelatnosti, između ostalog i održavanje javnih površina, a što ovdje nije bio slučaj. Provedenim postupkom utvrđeno je da tužitelj oštećenje nije vidio prije nego li je stao u njega, a iz medicinske dokumentacije, te provedenog vještačenja je utvrđeno da su ozljede proizašle iz predmetnog štetnog događaja. Prvostupanjski sud je nesporno utvrdio da je tuženik odgovoran za utuženu štetu tužitelju, a sve zbog štetnog događaja u kojem je tužitelj stradao, te zadobio teške tjelesne povrede, zbog propusta u održavanju stepeništa u funkcionalnom stanju, odnosno da se po njemu može nesmetano prolaziti bez opasnosti da se hodajući propadne nogom zbog oštećenja gazišta i padne.

6.1. Tuženik i u žalbi ponavlja svoj stav da se Grad Zagreb prenošenjem obavljanja pojedinih komunalnih djelatnosti na drugu osobu tj. Zagrebački holding kao trgovačko društvo u svom vlasništvu, oslobađa obveze vršenja nadzora i poduzimanja mjera radi osiguranja pravilnog djelovanja tih osoba, odnosno oslobađa na taj način i od odgovornosti za štetu koja nastane zbog propusta u njihovom radu. Na te žalbene navode treba reći da nisu osnovani, jer prenošenjem obavljanja pojedinih komunalnih djelatnosti na druge osobe, jedinica lokalne samouprave, kao obveznik pružanja i obavljanja komunalnih usluga, pa makar takav prijenos bio utemeljen na odredbama zakona, ne oslobađa se svoje obveze vršenja nadzora i poduzimanja mjera radi osiguranja pravilnog djelovanja tih osoba, niti se oslobađa odgovornosti za štetu koja nastane zbog propusta u njihovu radu, a što je ovdje u prvostupanjskom postupku utvrđeno, pa nije osnovan navod da nije dokazana pasivna legitimacija.

7. Temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO-a tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi. Svoju odluku prvostupanjski sud temelji na čl. 19. st. 1. i 2. ZOO-a kojim je određeno da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, pri čemu se pod pravima osobnosti u smislu tog Zakona podrazumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo. Prema čl. 1046. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist), ali i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta), pri čemu u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, pa i kad nje nema (čl. 1100. st. 1. ZOO-a). Pritom, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (čl. 1100. st. 2. ZOO-a). Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, te se uvijek u svakom slučaju uzimaju u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, a što je sve sud prvog stupnja i učinio uzimajući u obzir vrstu i prirodu pretrpljenih povreda, jačinu i trajanje štetnih posljedica, protek vremena od štetnog događaja do presuđenja, životnu dob i zanimanje tužitelja. Pravična novčana naknada dosuđuje se u ukupnosti s obzirom na utvrđenu povredu prava osobnosti, što je prvostupanjski sud dostatno obrazložio, a žalbenim navodima nije s uspjehom osporeno. Jednako tako, prvostupanjski sud je valjano obrazložio dosuđivanje imovinske štete.

8. Pravilno je prvostupanjski sud odlučujući o visini pravične novčane naknade, uzeo u obzir utvrđenu jačinu i trajanje fizičkih bolova, a kako su opisani u mišljenju vještaka, pa utvrđuje da tužitelju treba dosuditi pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 3.185,35 eura. Pri tome je sud uzimao u obzir i neugodnosti vezane uz operativne zahvate i hospitalizacije koje su bile potrebne radi tih zahvata. Sud je uzeo u obzir utvrđenu jačinu i trajanje pretrpljenog straha, pa smatra da je pravična novčana naknada u iznosu od 930,00 eura. Utvrđeno postojanje 20%-tnog smanjenja životne aktivnosti tužitelja, opravdava dosuđenu pravičnu naknadu u iznosu od 3.000,00 eura. Neposrednim uvidom, utvrđeno je da na lijevoj ruci tužitelja na podlaktici u području zgloba, postoji vidljiv ožiljak dužine 6-7 cm, koji je samo ponekad uočljiv trećim osobama, zbog čega mu je sud dosudio 500,00 eura. Pravična novčana naknada dosuđuje se u ukupnosti s obzirom na utvrđenu povredu prava osobnosti, što je prvostupanjski sud dostatno obrazložio, te jasno ukazao zbog čega je utvrdio pravičnu novčanu naknadu upravo u presuđenom iznosu.

9. Troškovi naknade za tuđu pomoć i njegu koju su tužitelju pružali ukućani, utvrđeni su u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka od ukupno 180 sati. Prvostupanjski sud je naknadu dosudio prema slobodnoj ocjeni, primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a okvirno se vodeći minimalnom netto satnicom od 4,00 eura, koliko bi zaradila osoba koja bi takvu pomoć pružala naplatno, pa je tužitelju dosuđeno 720,00 eura primjenom čl. 1095. ZOO-a.

10. Zbog svega navedenog pravilno je prvostupanjski sud tužitelju dosudio iznos od 8.335,25 eura na ime neimovinske štete i naknade za tuđu pomoć i njegu, zajedno sa zateznom kamatom počevši od 17. srpnja 2017. kao danom podnošenja tužbe do isplate. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, a što ovdje nije slučaj.

11. Prema tome, kod donošenja prvostupanjske presude pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo, pa se nije ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), a i odluka o troškovima parničnog postupka je zakonita jer je donesena na temelju čl. 154. st. 2. ZPP-a u svezi s čl. 155. ZPP-a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) te sukladno postavljenim zahtjevima. Tuženik u žalbi ničim ne osporava visinu dosuđenih troškova postupka, a kako ovaj sud ne pazi na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, to i ovaj sud odluku o troškovima postupka utemeljenu na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a nalazi pravilnom i zakonitom, kako po osnovu, tako i po visini odmjerenih troškova.

12. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a i potvrditi presudu suda prvog stupnja u točkama I. i II. izreke.

13. U nepobijanom dijelu (točka III. izreke), prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP-a).

14. Budući da tuženik nije uspio u žalbenom postupku, valjalo je u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odbiti zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka (točka II. izreke presude).

U Velikoj Gorici 6. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina