REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj P-1763/2024-13

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Borelli br. 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Ivani Klišmanić, u pravnoj stvari tužitelja ŠŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za sebe i kao nasljednik iza pok. BŽ pok. Š, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ivani Raspović, odvjetnici u Zadru, protiv tuženice OŽ pok. BŽ iz [adresa], Mate Vukića 22, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru, radi utvrđenja nevaljanosti ugovora o darovanju, nakon održane glavne rasprave dana 31. ožujka 2025. godine, te objave dana 6. svibnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„ 1. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o darovanju sklopljen dana 04.lipnja 2024.g. između BŽ pok. Š, OIB: [osobni identifikacijski broj] i OŽ OIB: [osobni identifikacijski broj] a koji ugovor je ovjeren dana 04.06.2024.g. od strane javnog bilježnika, prisjednika ZŽ, pod posl.br. OV-5406/24, kojim ugovorom BŽ daruje OŽ nekretnine u k. o. [katastarska općina] oznake čest. zem. [katastarska čestica] za 2/4 dijela, čest. zem. [katastarska čestica] za 2/3 dijela, čest. zem. [katastarska čestica] za ½ dijela čest. zem. [katastarska čestica] za 2/4 dijela, čest. zem. [katastarska čestica] za 2/4 dijela, čest. zem. [katastarska čestica] za ½ dijela, čest. zem. [katastarska čestica] za ½ dijela, čest. zem. [katastarska čestica] i nekretnine u k. o. [katastarska općina] oznake: 685/8 za 1/2 dijela i 699.

2. Nalaže se uspostava prijašnjeg zemljišnog knjižnog stanja, te je dužna tuženica priznati i trpjeti brisanje uknjižbe prava vlasništva i suvlasničkog udjela na nekretninama iz točke I. tužbenog zahtjeva sa imena tuženice te ponovni upis toga suvlasničkog udjela na ime BŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i to upis na: nekretninama u k. o. [katastarska općina] oznake čest. zem. [katastarska čestica] za 2/4 dijela, čest. zem. [katastarska čestica] za 2/3 dijela, čest. zem. [katastarska čestica] za ½ dijela čest. zem. [katastarska čestica] za 2/4 dijela, čest. zem. [katastarska čestica] za 2/4 dijela, čest. zem. [katastarska čestica] za ½ dijela, čest. zem. [katastarska čestica] za ½ dijela, čest. zem. [katastarska čestica] sve za cijelo i nekretnine u k. o. [katastarska općina] oznake: 685/8 za 2/3 dijela i 699 za 8/24 dijela.

3. Dužna je tuženica naknaditi tužitelju prouzročene parnične troškove u roku od 8 dana od donošenja prvostupanjske odluke zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na glavnicu pa sve do isplate.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u ukupnom iznosu od 812,50 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženice za naknadom troška, za iznos koji predstavlja razliku zatraženog i dosuđenog troška, odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj dana 16. kolovoza 2024. navodi da je u zemljišnoj knjizi k. o. [katastarska općina], na nekretninama iz Ugovora o darovanju 04.lipnja 2024.g., upisana tuženica za odgovarajuće suvlasničke udjele. Tuženica da je sa pokojnim ocem BŽ sklopila Ugovor o darovanju koji je ovjeren kod javnog bilježnika. Ugovor da nema propisanu zakonsku formu iz razloga što da pokojni BŽ tuženicu nikada nije uveo u posjed nekretnine, odnosno tuženica nije ušla u posjed nekretnina, a u prilog tome govori i sadržaj samog ugovora iz kojeg je vidljivo da je ona “darovanjem” dobila i određene suvlasničke udjele, a za što da se sigurno ne može preuzeti posjed. Ugovor da je u tom slučaju trebalo solemnizirati. Tužitelj predlaže da se nakon provedenog postupka prihvati njegov tužbeni zahtjev sadržaja određenog u odbijajućem dijelu izreke ove presude.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu od 4. rujna 2024. (l.s. 20-22) osporava osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva tužitelja, pa predlaže sudu odbiti tužitelja sa postavljenim tužbenim zahtjevom i obvezati ga naknaditi tuženoj prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate. Tužitelj da svoj tužbeni zahtjev temelji na činjenici da je Ugovor o darovanju zaključen između tužene i njenog sada pok.oca BŽ ništetan uslijed navodne činjenice da tužena nije uvedena u posjed nekretnina koje je stekla temeljem toga Ugovora, pa da ga je iz toga razloga trebalo solemnizirati. Dakle, tužitelj da ukazuje na navodni nedostatak forme predmetnog Ugovora o darovanju koji nedostatak da ga čini ništetnim. U odnosu na takvu tvrdnju tužitelja, koja tvrdnja da je postavljena napamet i po principu ¨ako prođe prođe¨ tužena ističe da se radi o netočnoj tvrdnji. Tužena da je, kao što je to i navedeno u osporavanom Ugovoru o darovanju i to na str.2 st.3, nakon zaključenja osporavanog Ugovora uvedena u posjed predmetnih nekretnina i to na način da ih je sve obišla sa svojim sada pok. ocem, odnosno došla je na te nekretnine i utvrdila u kakvom su stanju i što bi trebalo na njima raditi. Od tada pa na ovamo tuženu u posjedu tih nekretnina, od kojih su neke i maslinici, ne ometa nitko, pa ni tužitelj. U posjed nekretnina koje su tuženoj darovane u suvlasničkom omjeru tužena je ušla na način da ju stupila u posjed cjelokupnih nekretnina i kao suvlasnik i suposjednik ista, sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, taj posjed izvršava i izvršavat će u odnosu na cjelokupnu nekretninu sve do trenutka razvrgnuća suvlasničke zajednice. Međutim, ta činjenica, suprotno mišljenju tužitelja, ne utječe na valjanost predmetnog Ugovora o darovanju.

3. U ovoj pravnoj stvari sud je izveo sljedeće dokaze: izvršio uvid i pročitao ugovor o darovanju nekretnina sklopljen između darovatelja BŽ i daroprimateljice OŽ, dana 4. lipnja 2024. (l.s. 3-5), dostavljene preslike fotografija za koje tužitelj navodi da predstavljaju nekretnine koje su predmet darovanja (l.s. 26-42), na ročištu održanom pred ovim sudom dana 31. ožujka 2025. izveo dokaz saslušanjem stranaka te svjedoka JŽ, IŽ, FŽ i ČŽ (l.s. 49-61).

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnim Ugovora o darovanju sklopljenog između tuženice kao daroprimateljice i sada pok. oca stranaka kao darovatelja, a zbog nedostatka potrebne forme, kako to tvrdi tužitelj, i to iz razloga što da se radi o ugovoru o darovanju bez prave predaje, koji da onda mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog ugovora. Između stranaka je sporna činjenica predaje nekretnina koje su predmet ugovora u posjed tuženice.

5. S obzirom na trenutak ispunjenja obveze darovatelja iz ugovora o darovanju (predaje dara daroprimatelju) razlikujemo realno darovanje i konsenzualno darovanje. Kod konsenzualnih darovanja (obećanja darovanja) akt sklapanja ugovora je vremenski odvojen od akta ispunjenja. Za takvo se darovanje zahtijeva oblik javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave. Kod realnog se darovanja, u kojem akt ispunjenja slijedi neposredno iza akta sklapanja, u načelu ne traži određeni oblik, osim što mora biti sklopljen u pisanom obliku, kao što je to ovdje slučaj. Sporno pitanje, odnosno sporna činjenica koja je odlučna za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari, jest radi li se u konkretnom slučaju o pravoj predaji, pri čemu se pod pojmom prave predaje podrazumijeva realna predaja stvari u neposredan posjed daroprimatelja. Radi utvrđenja te činjenice, ovaj sud izveo je dokaz saslušanjem stranaka i svjedoka.

6. Tuženica je u svom stranačkom iskazu detaljno opisala način sklapanja spornog darovnog ugovora (l.s. 53-55) te je opisala da se radi o nekretninama koje su ona i njezin suprug obrađivali još za života njezinog sada pok. oca BŽ. Detaljno je opisala što su na kojoj od darovanih joj nekretnina radili i nakon sklapanja darovnog ugovora, nekretnine na kojima su sadili poljoprivredne kulture, čistili ih itd. Do predaje u posjed da je došlo na sam dan sklapanja spornog ugovora, 4. lipnja 2024., kada da su s ocem, koji da je bio dobrog mentalnog i fizičkog zdravlja, ona i suprug otišli kod javnog bilježnika i potpisali ugovor. Istog tog dana, nakon ručka, otac da ih je odveo i na licu mjesta im je pokazivao terene koji su predmet darovnog ugovora, inzistirao da se utvrde granice i napravi plan što će s njima raditi. Sve nekretnine da se nalaze u selu, osim dva terena te da su svi tereni ograđeni i vidljive su granice prema drugim nekretninama. Nekretnine koje su teže pristupačne, a u naravi predstavljaju šumu i nisko raslinje, da su koristili na način da su na njima pilali drva. Svima da je poznato da ona i suprug rade i obrađuju zemlju te da je o tome čak i snimljena dokumentarna emisija i prikazana na HRT, o tome kako ona i suprug održavaju zemlju i bave se poljoprivredom, uz poslove za koje su se školovali. Navode da su angažirali i bagerista i čovjeka koji traktorom održava nekretnine, vozi gnoj i daje im sadnice. Tužitelju da je bilo poznato da je ovaj ugovor sklopljen, tuženica da mu je kopiju ugovora dala već sljedeći dan nakon sklapanja ugovora te da na to tužitelj nije imao primjedbi. Ovo da slijedi i iz činjenice što je tužitelj sporni ugovor priložio uz tužbu podnesenu u ovoj pravnoj stvari dana 16. kolovoza 2024., dok je ročište za ostavinsku raspravu iza oca stranaka bilo nakon toga, u studenom ili prosincu, tako da su neistiniti navodi tužitelja, da bi za sporni ugovor doznao tek na ostavinskoj raspravi.

7. Tužitelj u svom iskazu (l.s. 50-53), navodi da nekretnine koje su predmet spornog ugovora nisu sve nekretnine koje su bile u vlasništvu njegovoga oca, već da je spornim ugovorom otac sestri darovao samo dio svojih nekretnina. Navodi da mu je poznato koje su nekretnine predmet darovnog ugovora jer da je upravo on, zajedno s ocem, prije desetak godina obilježavao njegov posjed u postupku izmjere koji je prethodio obnovi zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]. Nije mu poznato je li tuženica obilazila ove nekretnine, a otac da je zbog svog zdravstvenog stanja, pred smrt sve manje obilazio ove nekretnine, a preminuo je u srpnju 2024. Iako da gotovo svakodnevno obilazi i ove nekretnine, da nikakvih promjena nije primjećivao u smislu da bi ih netko obrađivao kosio, kopao i sl. Navodi da su te nekretnine zapuštena ledina, pašnjaci i šuma. Na jednoj od darovanih nekretnina da su sadili i krumpir, a tu misli na roditelje, na svoju obitelj te na obitelj njegove sestre, ovdje tuženica. Na toj nekretnini da su i masline koje da je tužitelj posadio. Tužitelj navodi da, iako je između njih za očevog života bilo govora o tome da bi se trebali dogovoriti što će kome pripasti, da u tom pravcu nisu ništa konkretnije dogovarali, kao i da darovane nekretnine nisu bile posebno namijenjene tuženici. Osim nekretnina darovanih spornim ugovorom, iza oca da je ostalo još nekretnina u [adresa] te kuća u [adresa]. Nakon sklapanja spornog ugovora tuženica da je na sebe prenijela nekretnine koje je dobila. Tvrdi da otac nije mogao sestri predati u posjed darovane nekretnine jer nije mogao hodati. Nekretnine da su prilično udaljene tako da otac nije mogao pješke pristupiti do tih nekretnina. Iako da je svaki dan kontaktirao s ocem s kojim da je pio kavu, da mu uopće nije poznato da bi otac s tuženicom išao napraviti ugovor i ne zna zbog čega mu otac to ne bi spomenuo i zbog čega on ne bi znao za taj ugovor. Što se tiče terena za koji je naveo da je njemu posadio masline, tužitelj navodi da ne zna tko ih je pobrao i zapravo ne zna jesu li pobrane jer da nije bio na tom terenu. Na toj nekretnini tužitelj da je zadnji put bio prije četiri godine i da se radi o terenu u neposrednoj blizini stare kuće koju je dobila njihova sestra i da je zapravo to možda jedina nekretnina koju ipak ne obilazi svakodnevno kako je to bio izjavio. Opisao je nekretnine iz spornog ugovora po nazivima te je naveo da su tri ili četiri nekretnine baš uz glavnu cestu, a do ostalih da se može pristupiti vozilom. Navodi da mu nije poznato sadi li tuženica na darovanim nekretninama išta. On sam da ne sadi nikakve poljoprivredne kulture, osim na nekretnini uz njegovu kuću koju da je sagradio na terenu koji mu je otac darovao prije 20 godina.

8. U ovoj pravnoj stvari saslušan je svjedok JŽ (l.s. 56), koji je naveo da je kolega suprugu tuženice te da ima vlastiti bager, pa da ga je suprug tuženice zamolio da mu s bagerom prođe preko dva terena (u srpnju i kolovozu 2024.), a na trećem terenu da su u rujnu prošle godine presađivali jednu maslinu. To da mu je napravio prijateljski bez plaćanja te da mu nitko nije prigovarao ili mu se obraćao dok je bio na nekretninama koje su predmet spornog ugovora.

9. Saslušani svjedok NŽ (l.s. 56-57), također kolega suprugu tuženice, opisao je kako je više puta u posljednjih petnaestak godina, s tuženičinim suprugom odlazio u polje u [adresa] u [adresa] i [adresa] te da su si međusobno pomagali u poljoprivrednim radovima. Navodi da se radi o zemlji Goranove supruge (ovdje tuženice) te da nikada nije vidio njezinog oca na tom terenu. Zadnji put da je pomagao sa radovima u rujnu ili listopadu 2024., kada da je vozio neki gnoj na njivu na kojoj da su posađene masline. Na toj njivi da su bili i krumpiri koje da je pomagao vaditi tuženici i njezinom suprugu u srpnju 2024. Nitko da im nije dolazio prigovarati ili im se obraćati na neki drugi način. Godinu prije toga da je također dovozio gnoj.

10. Saslušan je kao svjedok i ČŽ, suprug tuženice (l.s. 59-60), koji je naveo da je i prije sklapanja spornog darovnog ugovora bilo razgovora o tome što će otac stranaka ostaviti, odnosno rasporediti kojemu od djece još za svog života. Tako da je i njegova supruga više puta pozivala svoga brata (tužitelja) da realiziraju tu podjelu, ali to da se nije dogodilo. Prije sklapanja ovog spornog ugovora da je njegova supruga također pozvala svog brata da ide s njom da se sklopi taj ugovor, ali da se on jednostavno sutradan nije pojavio. Inače da su gotovo svakodnevno komunicirali na jutarnjim kavama kod oca te da su njegova supruga (tuženica) i njezin brat tužitelj bili u vrlo korektnim odnosima. Na dan kad je sklopljen sporni ugovor, da je suprugu i njezinog oca odvezao kod javnog bilježnika te da je supruga označila koje nekretnine će biti u ugovoru, a to da su nekretnine za koje se već znalo da će njoj pripasti. Nakon što su tuženica i njezin otac dovršili posao kod bilježnika, da su poslije ručka, upravo na inzistiranje oca stranaka, otišli da im on pokaže svaki od tih komada zemlje, iako da je tuženica znala gdje se nalazi koja zemlja jer je već koristila te nekretnine. Sada pokojni otac stranaka da se kretao uz pomoć štapa i da je točno pokazao gdje su cilji i gdje je suhozid i do kud je njihovo. Na taj način da su obišli sve darovane nekretnine, što da je trajalo između 2,30-3 sata, a na tom putu da nisu sreli tužitelja. O činjenici da je sklopljen ugovor, tužitelja da je obavijestila tuženica, dan ili dva nakon sklapanja spornog ugovora i tada da mu je dala tu kopiju da se i on uvjeri da se pridržavala dogovora. Ovaj svjedok misli da se to dogodilo kod oca stranaka, kada je i svjedok bio prisutan, a da nitko ništa nije komentirao jer da se radilo o dogovoru između njih. Tako si ovaj svjedok ne može objasniti zbog čega je, unatoč svemu što je iskazao, ipak došlo do ovog spora. Naveo je da i nakon sklapanja darovnog ugovora aktivno obrađuju parcelu Crmalj, Vrt na ulazu u selo, a ostale nekretnine da su čistili nakon sklapanja ugovora te da su na sam dan sklapanja ugovora obišli sve nekretnine.

11. Kao svjedokinja saslušana je i supruga tužitelja, FŽ (l.s. 57-58), koja je pak, za razliku od tužitelja, ali i tuženice, navela da su za postojanje spornog ugovora doznali temeljem uvida u zemljišnu knjigu, na što da ih je upozorio njihov sin koji gradi kuću na terenu odmah do njihovog, a radi se o terenima koje da su dobili od pok. BŽ. Njezin sin da je htio da mu djed da teren za gradnju kuće, za što da su trebali pitati i tuženicu, ali kako to nisu htjeli, da je onda njezin suprug sinu dao teren koji je bio dobio od svog oca BŽ. Tada da ih je sin upozorio da je u zemljišnoj knjizi upisana zabilježba darovnog ugovora, što da je bilo 10 ili 15 dana nakon sklapanja spornog ugovora. Svjedokinja ne zna je li BŽ tada još bio živ. Ova svjedokinja da nije bila u posebno dobrim odnosima ni sa pok. svekrom, niti sa tuženicom jer da je prije četiri ili pet godina, kada je taj njezin sin htio graditi kuću i tražio od djeda teren, njemu djed rekao da za to treba pitati tuženicu. Tvrdi da joj je poznato koje nekretnine su predmet spornog ugovora i da se na njima ništa nije radilo, da su se radile samo nekretnine koje je obrađivao pok. djed, a te da se i danas rade. Svjedokinja tvrdi da tuženica od dana 4. lipnja, kada je stupila u posjed, nije mogla ništa raditi bagerom jer da se od 1. lipnja u Općini Ražanac bagerom ne može raditi ništa i da su nekretnine zapuštene. Navodi da su joj poznate nekretnine Vrtlić i Crmalj te čest. Kod bruna te potvrđuje da je saslušani svjedok JŽ 7. rujna bagerom došao do parcele, zadržao se desetak minuta i odmah otišao. Nije joj poznato da bi njezin svekar išao na te terene te da nije vidjela ni tuženicu, ni supruga joj, a niti svekra, da tuda prolaze te da je zadnji put pok. svekra vidjela prije 2-3 godine na svekrvinom sprovodu, kada da je vidjela i tuženicu (koju je doduše vidjela još i na svekrovom sprovodu). Ovaj JŽ da je na terenu 7. rujna skinuo 2 smreke, ne sjeća se je li to uopće spominjala suprugu, da na nekretnini zv. B nije bila sigurno tri godine i navodi da tuženica ništa ne sadi i ne obrađuje jer da je profesorica. Navodi da njezin suprug ne obrađuje ništa, kao što da ništa nije radio ni djed.

12. Na temelju iskaza saslušanih stranaka i svjedoka te ocjenom istih, ovaj sud utvrdio je da je tuženica, i prije sklapanja spornog ugovora, zajedno sa svojim suprugom obrađivala i posjedovala nekretnine koje su predmet darovanja. Pri tome uzima u obzir navod tuženice koja je izričito navela da nije posjedovala sporne nekretnine, već ih je obrađivala zajedno sa suprugom i ocem. Ovu činjenicu sud je utvrdio na temelju iskaza tuženice i svjedoka ČŽ, ali i svjedoka JŽ te NŽ. Isto potvrđuje i svjedokinja FŽ, navodeći da je JŽ u rujnu 2024. s jednog od darovanih terena uklonio dvije smreke, o čemu da ona nije obavijestila supruga, kako kaže "što bi on imao s tim i da zna". Istodobno potvrđuje navode tuženice i njezinog supruga, da su i prije spornog darovanja obrađivali zemlju, dok navodi da njezin suprug ne obrađuje ništa. Stoga i navod ove svjedokinje, da se sporne nekretnine i dalje obrađuju, a kod tvrdnje da njezin suprug ne obrađuje ništa, znače upravo da sporne nekretnine sada obrađuje tuženica.

13. Tužitelj, s druge strane, nije vjerodostojan u svom iskazu jer navodi kako gotovo svakodnevno obilazi sve nekretnine koje su predmet spornog ugovora, dok istodobno navodi i da mu nije poznato da se igdje išta sadi, što je nelogično jer bi mu isto trebalo biti poznato ako zaista svakodnevno obilazi nekretnine o kojima je riječ. Tužitelj, međutim, potvrđuje zaključak ovog suda, da je tužena obrađivala nekretnine i prije spornog darovanja ("nije mi poznato sadi li O jer smo tamo sadili zajedno do prije 4 godine"). Napomenuti je da se radi o nekretnini za koju je tužitelj ranije rekao da je na njoj zadnji put bio prije 4 godine, svakako potvrđuje zaključak ovoga suda, da se radi o nekretninama koje je tuženica obrađivala i prije sklapanja darovnog ugovora.

14. Nadalje je utvrđeno da je prednik stranaka, sada pok. BŽ, istoga dana kada je sklopljen sporni ugovor, nekretnine koje su predmet istoga, predao u posjed tuženici i to na način kako je to opisala tuženica u svom iskazu, a potvrdio saslušani svjedok ČŽ, suprug tuženice, kojemu su te činjenice osobno poznate jer je bio prisutan na licu mjesta.

15. Iskaze tuženice i svjedoka ČŽ ovaj sud prihvaća istinitima jer su iskazivali uvjerljivo i logično. Isto tako i na temelju navoda samog tužitelja, koji navodi i da su i on i sestra svakodnevno obilazili oca, a da ga je tuženica vodila liječniku, ovom sudu je potpuno uvjerljivo i logično da u takvim okolnostima, otac stranaka, čovjek u dobi od 83 godine, koji je odlučio sklopiti darovni ugovor s kćerkom, tog istog dana zajedno sa kćerkom i zetom koji ih je vozio automobilom, obiđe sve nekretnine koje je darovao kćeri i upravo na način kako je to opisala tuženica, izvrši pravu predaju darovanih joj nekretnina. Ovaj zaključak suda tužitelj nije doveo u pitanje, dapače, sam tužitelj potvrđuje da je između njih bilo razgovora o podjeli očevih nekretnina još za života, kao i da je svakodnevno pio kavu s ocem te iz tog razloga navod tužitelja da mu otac nije spomenuo da su išli sklopiti sporni ugovor te njegov navod da ne zna objasniti zašto mu to otac nije spomenuo, ukazuje na zaključak da tužitelj u tom dijelu iskaza ne govori istinu. Na takav zaključak ukazuje i činjenica da su o načinu i vremenu saznanja za postojanje spornog ugovora i tužitelj i njegova supruga, saslušana svjedokinja FŽ, iskazali potpuno drugačije. Tužitelj tako navodi da je za sporni ugovor saznao tek na ostavinskoj raspravi iza oca, koja je bila nesporno nakon što je on podnio tužbu u ovoj pravnoj stvari, a presliku spornog ugovora priložio je uz tužbu, dok njegova supruga iskazuje da im je za ugovor rekao njihov sin, koji da je vidio zabilježbu u zemljišnoj knjizi. Iako trenutak saznanja tužitelja za sporni ugovor ne predstavlja odlučnu činjenicu u ovoj pravnoj stvari, s obzirom na gore izneseno, ovaj sud ne može prihvatiti istinitima ni druge navode tužitelja koji nisu potkrijepljeni dokazima. Navesti je pritom da tužitelj svoje tvrdnje da u konkretnom slučaju nije bilo prave predaje temelji tek na paušalnim navodima poput "nekretnine su zapuštene i neobrađene", a istodobno priznaje da na mnogima od njih nije bio godinama, ili na navodima da je pok. otac stranaka imao problema s nogama, da nije mogao hodati, iako iz iskaza tužene i svjedoka ČŽ slijedi drugačiji zaključak.

16. Što se tiče predaje u posjed, da bi se utvrdilo je li u konkretnom slučaju tradiran (prenesen) posjed stvari, potrebno je ustanoviti je li stjecatelj zaista postao posjednikom te stvari i je li taj njegov posjed izveden iz posjeda dotadašnjeg posjednika. U konkretnom slučaju utvrđeno je da je upravo prednik stranaka bio posjednik nekretnina koje su predmet darovnog ugovora, odnosno da ovdje tuženica posjed na istima nije stekla izvorno, već svoj posjed na navedenim nekretninama izvodi iz prava svog prednika.

17. U odnosu na način predaje u neposredan posjed, razlikujemo tjelesnu predaju (predaja u užem smislu) – čl. 14. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14; dalje ZVDSP), i očitovanje volje – čl. 15. ZVDSP. Načelo je da se stvar predaje u neposredan posjed tjelesnom predajom, a u posredan posjed očitovanjem volje. Samo iznimno, kada se stvar predaje u neposredan posjed onome tko u tom času već ima tu stvar tako da je već u položaju izvršavati vlast nad njom (posjednik predaje stvar u posjed onome tko je već ima kao njegov pomoćnik u posjedovanju) – stvar će se predati stjecatelju u neposredan posjed samim očitovanjem volje (traditio brevi manu). Jedan takav slučaj je onaj u kojemu se neposredan posjed prenosi na osobu koja je i do tada izvršavala vanjski vidljive akte faktične vlasti u pogledu stvari, samo što time nije posjedovala stvar za sebe, nego za drugoga, jer je postupala u ulozi njegova pomoćnika u posjedovanju (čl. 12. ZVDSP), kako se deklarira tuženica u svom iskazu.

18. U konkretnom slučaju, kod utvrđenja da je ovdje tuženica i prije sklapanja spornog ugovora sudjelovala, odnosno obrađivala sporne nekretnine i to nekretnine na kojima se sade poljoprivredne kulture na taj način, a one koje u naravi predstavljaju šumu i nisko raslinje, na način da su s njih uzimali drva za ogrjev, ovaj sud smatra da je do predaje darovanih joj nekretnina u posjed došlo već očitovanjem volje njezinog sada pok. oca kao darovatelja, izvršenog na način da su na dan sklapanja spornog ugovora došli do svake darovane joj nekretnine, kada da joj je otac predao iste u neposredan posjed. U postupanju darovatelja iz spornog ugovora te ovdje tuženice kao daroprimateljice, prilikom sklapanja spornog ugovora, ovaj sud nalazi da je otac svoju faktičnu vlast na spornim nekretninama prenio tuženici i na taj način da je u konkretnom slučaju došlo do prave predaje. Također se, kako to slijedi iz utvrđenja do kojih je došao ovaj sud, tuženica našla u položaju da izvršava faktičnu vlast glede stvari upravo voljom prenositelja, darovatelja, njezinog sada pok. oca. Da je tome tako i da je ta činjenica bila poznata i supruzi tužitelja (ali ni tužitelju nije mogla ostati nepoznata jer je već utvrđeno da su istiniti navodi tuženice da mu je odmah predala presliku spornog ugovora), slijedi i iz navoda svjedokinje FŽ, da nije imala potrebu obavještavati supruga o tome da treća osoba (JŽ), pristupa na nekretninu, očito po nalogu tuženice, koja je dakle bila u položaju i izvršavala faktičnu vlast na darovanim joj nekretninama.

19. S obzirom na iznijeto, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da su nekretnine koje su predmet spornog ugovora predane u neposredni posjed tuženice, to je kod činjenice da je sporni ugovor sklopljen u pisanom obliku, neosnovana tvrdnja tužitelja da bi sporni ugovor bio ništetan zbog nedostatka propisane forme jer je za sklapanje ugovora kakav je u konkretnom slučaju sklopljen, bilo dovoljno sklopiti ga u pisanoj formi, kako je to i učinjeno, a kako to propisuje i odredba čl. 482. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 – čl. 9. Zakona o rokovima ispunjenja novčanih obveza, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje: ZOO). Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan i valjalo ga je odbiti na način kako je to odlučeno u odbijajućem dijelu izreke ove presude.

20. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, pa će tako tužitelj tuženici naknaditi trošak koji je ova imala za zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika, obračunat po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN broj: 138/23, dalje i Tarifa), i to kod označene vrijednosti predmeta spora od 1.500,00 eura (l.s. 43), trošak sastava odgovora na tužbu 100 bodova (Tbr.8. toč. 1. Tarife), sastav podneska od 25. listopada 2024. 25 bodova (Tbr. 8. točka 4. Tarife), za pristup ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari i izvodili su se dokazi na dane 11. veljače 2025. i 31. ožujka 2025. po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), što ukupno iznosi 325 bodova odnosno 650,00 eura. Kada se na taj iznos obračuna PDV po stopi od 25%, dođe se do ukupnog iznosa od 812,50 eura koliko je tuženici priznato na ime troška nastalog za zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika, dok je u preostalom dijelu, zahtjev tuženice za naknadom troška odbijen kao neosnovan (za dio koji predstavlja razliku zatraženog i dosuđenog iznosa parničnog troška), a što se odnosi na zatraženi trošak sastava podneska od 12. veljače 2025. koji nije bio potreban za vođenje postupka te na trošak zatražen i obračunat protivno odredbama Tarife, a s obzirom na određenu vrijednost predmeta spora.

U Zadru, 6. svibnja 2025. godine

Sutkinja

Ivana Klišmanić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 3 primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženici po pun.