REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Posl.br. Pn-169/2020-70

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Mirni Mačešić-Biscuoli kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja KK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima Oria Altić Debeljuh i Diego Debeljuh, odvjetnici iz Pule, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB 38922958547, zastupan po punomoćniku Marko Kuzmanović, odvjetnik iz Pule, radi naknade štete, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 14. travnja 2025., u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, a objavljene dana 6. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da je tuženik Hrvatski ured za osiguranje, Martićeva 71, Zagreb, OIB 38922958547 odgovoran za naknadu štete tužitelju IK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iz štetnog događaja od 09.05.2015. godine.

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi štetu isplatom iznosa od 4.918,14 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose kako slijedi:

- na iznos 67,68 EUR od 15.11.2017.,

- na iznos 67,68 EUR od 15.12.2017.,

- na iznos 167,79 EUR od 15.01.2018.,

- na iznos 67,68 EUR od 15.02.2018.,

- na iznos 67,68 EUR od 15.03.2018.,

- na iznos 67,68 EUR od 15.04.2018.,

- na iznos 67,68 EUR od 15.05.2018.,

- na iznos 87,32 EUR od 15.06.2018.,

- na iznos 87,32 EUR od 15.07.2018.,

- na iznos 116,79 EUR od 15.08.2018.,

- na iznos 116,79 EUR od 15.09.2018.,

- na iznos 116,79 EUR od 15.10.2018.,

- na iznos 116,79 EUR od 15.11.2018.,

- na iznos 116,79 EUR od 15.12.2018.,

- na iznos 175,72 EUR od 15.01.2019.,

- na iznos 106,97 EUR od 15.02.2019.,

- na iznos 116,79 EUR od 15.03.2019.,

- na iznos 116,79 EUR od 15.04.2019.,

- na iznos 175,72 EUR od 15.05.2019.,

- na iznos 160,78 EUR od 15.06.2019.,

- na iznos 189,10 EUR od 15.07.2019.,

- na iznos 197,19 EUR od 15.08.2019.,

- na iznos 519,29 EUR od 15.09.2019.,

- na iznos 510,04 EUR od 15.10.2019.,

- na iznos 460,36 EUR od 15.11.2019.,

- na iznos 461,51 EUR od 15.12.2019.,

- na iznos 446,41 EUR od 15.01.2020.,

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja presude pa do isplate sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 2.500,00 EUR, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je dana 09.05.2015. doživio prometnu nezgodu upravljajući motociklom registarske oznake [registarska oznaka] kada mu je prednost oduzelo drugo vozilo njemačkih registarskih oznaka [registarska oznaka]. Tužitelj navodi da je u predmetnoj nezgodi zadobio niz teških tjelesnih ozljeda zbog čega je bio podvrgnut nekoliko operativnih zahvata i u više navrata hospitaliziran. Nadalje navodi kako se van sudskim putem obraćao Croatia osiguranju d.d. kao korespondentnom osiguranju stranog osiguratelja sa zahtjevom za naknadu pretrpljene imovinske i neimovinske štete, te da mu je šteta isplaćena. Nadalje ističe kako mu je Croatia osiguranje d.d. u razdoblju od 2015. do 2019. isplaćivala svako mjesečne iznose izgubljene zarade koji su bili izračunati na način da je za razdoblje od 01.01.2017. utvrđen nesporan prosjek plaće tužitelja kojeg je on ostvario o listopadu, studenom i prosincu 2016. kada se privremeno vratio na posao prije otvaranja drugog bolovanja. Tijekom 2019. da je od svog poslodavca Puljanka – Brionka d.d. otvoren stečajni postupak ali da je obaviješten kako je u razdoblju nakon njegovog ozljeđivanja od 2017. do 2019. došlo do značajnog povećanja plaća kojeg su primali radnici njegovi komparanti na istom radnom mjestu na kojem je do ozljeđivanja radio tužitelj kao voditelj ekspedita. Kako mu Croatia osiguranje d.d. u van sudskom postupku odbija isplatiti izgubljenu zaradu tvrdeći da je isplatila sveukupnu štetu; tužitelj u ovom postupku traži isplatu naknadu imovinske štete u vidu izgubljene zarade između iznosa isplaćenih tužitelju (naknada za bolovanje plus izgubljena zarada isplaćena po Croatia osiguranju d.d.) i iznosa neto plaće komparanata u razdoblju od listopada 2017. do prosinca 2019. godine. U konačnom postavljenom tužbenom zahtjevu po tom osnovu potražuje isplatu iznosa od 4.918,14 EUR zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava da se dana 09.05.2015. tužitelju dogodila prometna nezgoda za koju je odgovoran vozač osobnog automobila stranih registarskih oznaka. Tuženik priznaje pasivnu legitimaciju i odgovornost za naknadu štete. Međutim protivi se u cijelosti tužbi i tužbenom zahtjevu u bitnom navodeći kako je tuženik tužitelju u van sudskom postupku tužitelju isplatio 54.096,95 kuna s osnova izgubljene zarade za period od listopada 2017. do srpnja 2019. pa smatra da je šteta po tom osnovu tužitelju u cijelosti nadoknađena. Tuženik osporava da bi tužiteljeva privremena nesposobnost za rad koja se odnosi na utuženi period bila u uzročnoj posljedičnoj vezi sa štetnim događajem u kojem je stradao tužitelj. Smatra da je uzrok tog bolovanja u nečem trećem. Osim toga ističe kako do zaključenja glavne rasprave tužitelj nije predložio niti jedan dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo gdje je u vrijeme štetnog događaja bio zaposlen da li u Puljanka – Brionka d.o.o. ili u Brionka d.d. s time što napominje kako Brionka d.d. nije pravni slijednik Puljanka – Brionka d.o.o. koja je u stečaju. Također se protivi da se izgubljena zarada tužitelja računa prema plaći komparanata jer se uopće ne zna o kojem radnom mjestu se radi, koliko je drugih radnika kod poslodavca zaposleno na radnom mjestu tužitelja prije prometne nezgode te se ne zna što sve čini plaću tih zaposlenika. Tužitelj da nije dostavio sistematizaciju radnih mjesta, pravilnike i druge akte koji su potrebni radi utvrđivanja plaće koja bi tužitelju pripala da isti nije bio privremeno nesposoban za rad. U svakom slučaju tvrdi da stimulacija koja se vidi na nekim od dostavljenih platnih lista da tužitelja ne pripada. Osim toga smatra da deklaratorni zahtjev tužitelja nije osnovan budući da za to nema nikakve zakonske pretpostavke a niti pravni interes. Predlaže da se zahtjev odbije i da mu se nadoknadi trošak parničnog postupka.

3. U dokaznom postupku pročitani su dopisi o isplati štete na strani 7 do 12 spisa, izvršen je uvid u fotodokumentaciju, pročitana je medicinska dokumentacija, zapisnik o očevidu, platne liste tužitelja, pročitano je izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad, pročitana su rješenja HZMO-a na strani 217 i 218 spisa, pročitan je dopis HZZO-a na strani 234 i 235 spisa, pročitan je izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Pazinu, pročitan je dopis stečajnog upravitelja Puljanka – Brionka d.o.o. na strani 299 i 300 spisa, pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka specijaliste medicine rada dr. ĆK, pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl. ekonomist KKC kao i njene pisane i usmene dopune od 29.11.2024., pročitan je sporazum o raskidu ugovora o radu i ugovor o radu na strani 361 spisa, pročitan je iskaz tužitelja saslušanog kao parnične stranke.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Između parničnih stranaka nije sporno:

-da se dana 09.05.2015. oko 18,20 sati izvan naselja Galižana na državnoj cesti D75 šesta dionica dogodila prometna nezgoda;

-da su u prometnoj nezgodi sudjelovali vozač osobnog automobila stranih registarskih oznaka [registarska oznaka] vozač IKC, državljanin Republike Njemačke i tužitelj kao vozač motocikla registarskih oznaka [registarska oznaka];

-da je tuženik obradu i naknadu te štete kao korespondentnom osiguranju povjerio Croatia osiguranje d.d.

-da je Croatia osiguranje d.d. tužitelju do sada naknadila određeni iznos (sudu nepoznat) na ime pretrpljene imovinske i neimovinske štete;

-da je u van sudskom postupku Croatia osiguranje d.d. ovaj zahtjev tužitelja odbila kao neosnovan;

-da je tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku i da ne osporava odgovornost za naknadu štete.

6. Između stranaka sporno je pitanje da li tužitelju pripada pravo na daljnju isplatu naknade imovinske štete i to za razdoblje od listopada 2017. do prosinca 2019. u vidu izgubljene zarade, a sporna je i visina te štete.

7. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio uzročno posljedičnu vezu tvrdeći da privremena nesposobnost za rad u razdoblju od listopada 2017. do prosinca 2019. nije u uzročno posljedičnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem već da potiče iz nekog drugog uzroka. Taj prigovor tuženika nije osnovan.

8. Uvidom u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka specijaliste medicine rada dr. ĆK, na koji nalaz stranke nisu imale primjedbi, sud je utvrdio da bolovanja koja je koristio tužitelj od 11.05.2015. do 31.05.2016. i od 23.01.2017. do 06.01.2020. su u cijelosti u uzročno posljedičnoj vezi sa ozljedama zadobivenih u prometnoj nezgodi od 09.05.2015. godine.

Naime, iz vještačkog nalaza dade se iščitati detaljan prikaz tijeka dugotrajnog dijagnostičko terapijskog postupka te je vidljivo da je tužitelj kroz cijelo period trajanja bolovanja bio u neprekinutim postupcima liječenja, a poglavito se to odnosilo na zbrinjavanje kompliciranog prijeloma lijeve podlaktice. Utvrđeno je da u drugoj polovici 2016. tužitelj pokušao raditi ali kako prijelom laktene kosti nije bio saniran pojavile su se tegobe te je tada pristupio drugom dugotrajnijem procesu liječenja i bolovanju koje je na kraju dalo rezultate te je prijelom kosti zarastao.

Nakon zaključenog bolovanja a obzirom da je tužitelj radio na radnom mjestu voditelj ekspedita bio je od strane poslodavca 07.01.2020. upućen na pregled u medicinu rada i tada je ocijenjen opreza radi ograničeno sposoban za rad što znači da nije mogao raditi teške radove i nositi teške terete kroz period od tri mjeseca. Poslije zaključenja bolovanja (ožujak 2021.) vidljivo je da tužitelj više nije koristio bolovanja.

Utvrđeno je da tužitelj osim povreda zadobivenih u prometnoj nezgodi ima i nekih kroničnih bolesti i stanja zbog kojih se redovno liječi i uzima kroničnu terapiju kako je to prikazano u zdravstvenom kartonu ali je sud utvrdio da ta stanja i bolesti nisu uzrokovala tužiteljeva bolovanja u spornom periodu a i u periodu koji je prethodio spornom periodu.

9. Dakle, kao što je rečeno prigovor tuženika da bi tužitelj bio na bolovanju zbog posljedica nečeg trećeg, a ne povreda koje je zadobio u predmetnom štetnom događaju nije osnovan. Dakle, dva dugotrajna bolovanja na kojima je tužitelj bio zbog posljedica prometne nezgode u razdoblju od 11.05.2015. do 31.05.2016. i drugo bolovanje od 23.01.2017. do 06.01.2020. su u cijelosti u uzročno posljedičnoj vezi sa ozljedama iz predmetne nezgode od 09.05.2015. godine.

10. Tužitelj u ovom postupku potražuje daljnju štetu u vidu izgubljene zarade za razdoblje od listopada 2017. do prosinca 2019. tvrdeći da je u tom razdoblju izgubio na zaradi 4.918,14 EUR.

11. Međutim da bi se utvrdila osnovanost i visina štete doista je potrebno dokazati sve pretpostavke za naknadu štete. Prema mišljenju ovoga suda tužitelj do zaključenja glavne rasprave nije dostavio konkretne dokaze prvenstveno isprave iz koje bi bilo vidljivo kod koga je bio zaposlen u vrijeme štetnog događaja, a kod koga je bio zaposlen u vrijeme za koje traži izgubljenu zaradu, nadalje nije dostavio ugovor o radu sa poslodavcem Puljanka – Brionka d.o.o. u stečaju, nije dostavio ugovor o radu sa tvrtkom Brionka d.d. za koju tvrdi da je kod njih radio nakon otvaranja stečaja ranijeg poslodavca, nisu dostavljeni otkazi ugovora o radu,nisu dostavljene odgovarajuće platne liste komparanata na koje se tužitelj poziva i sa kojima uspoređuje svoju izgubljenu zarade, a niti je dostavio dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da je Brionka d.d. pravni slijednik Puljanka – Brionka d.o.o. u stečaju. Obzirom na nedostatak tih isprava ovaj sud smatra da tužitelj sa uspjehom nije dokazao da je uopće u spornom periodu izgubio na zaradi.

12. Iz iskaza tužitelja koji je saslušan kao parnična stranka te uvid u sporazum o raskidu ugovora o radu i ugovor o radu koji prileže strani 361 i 361 spisa sud je utvrdio da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja 09.05.2015. bio zaposlen u stalnom radnom odnosu u trgovačkom društvu Puljanka – Brionka d.o.o. na radnom mjestu voditelja ekspedita. Prvi dio bolovanja trajao je od 11.05.2015. do 31.05.2016. nakon toga, tužitelj se vratio na posao na isto radno mjesto i na istu plaću gdje je radio do kraja 2016. godine. Međutim kako zbog problema sa rukom koja nije bila izliječena nije mogao dizati teške terete tužitelj je otvorio drugo dugotrajnije bolovanje u razdoblju od 23.01.2017. do 06.01.2020. godine.

U tom razdoblju tužitelj se liječi bio je podvrgnut više operativnih zahvata a po okončanju bolovanja vratio se u novu tvrtku Brionka d.d. jer je u međuvremenu tvrtka Puljanka – Brionka d.o.o. otišla u stečaj. Nakon što se vratio nije bio vraćen na isto radno mjesto već na niže radno mjesto kao slagač kruha obzirom da nije mogao dizati terete više od pet kilograma. Poslodavac da mu je rekao da drugog odgovarajućeg radnog mjesta nema i onda su mu otkazali ugovor o radu (nema dokaza o otkazu ugovora o radu a tužitelj ne zna kada mu je ugovor otkazan). Od 2022. godine tužitelj ima otvoren vlastiti obrt te radi kao keramičar i ima zaposlenog jednog radnika koji mu pomaže oko tereta.

13. Iskaz tužitelja djelomično potvrđuje sporazum o raskidu ugovora o radu na strani 361 spisa gdje je vidljivo da je tužitelj radni odnos sa Puljanka – Brionka d.o.o. sporazumno raskinuo sa danom 30.04.2019. godine. Tužitelj navodi da je to raskinuo dok je bio na bolovanju kao i svi ostali radnici međutim već 01.05.2019. potpisuje ugovor o radu sa TD Brionka d.d. na neodređeno vrijeme za radno mjesto voditelja ekspedita. Međutim tužitelj ne zna a u spisu nema isprava iz kojih bi bilo vidljivo kada i na koji način mu je raskinut ugovor o radu od 01.05.2019. sa Brionka d.d.

14. Iz dopisa HZZO-a na strani 234 spisa sud je utvrdio da je Zavod uplatio na ime povratka naknade plaće za vrijeme bolovanja tužitelju za razdoblje od 01.10.2017. do 31.12.2019. iznos od 59.899,36 kuna.

Uvidom u dopis stečajnog upravitelja Puljanka – Brionka d.o.o. koji prileži strani 299 i 300 spisa utvrđeno je kako stečajni upravitelj Puljanka – Brionka d.o.o. nije u posjedu poslovne dokumentacije tužitelja tako da sud iako je pokušao nije uspio pribaviti isprave koje bi trebale biti pribavljene za utvrđivanje eventualne štete. Iz tog dopisa stečajnog upravitelja vidljivo je da su svi ugovori o radu zaključeni sa radnicima Puljanka – Brionka d.o.o. preneseni prije otvaranja stečaja na Brionka d.d. što potvrđuju i naprijed navedeni ugovori a i iskaz samog tužitelja.

Međutim kada je sud zatražio isprave od Brionke d.d. dobio je podatke točnije platne liste za tužitelja i jedinog radnika koji je u utuženom razdoblju bio zaposlen na njegovom radnom mjestu za razdoblje od svibnja 2019. do veljače 2020. godine, a za utuženo razdoblje koje je predmet ovog postupka od listopada 2017. do prosinca 2019. proizlazi da tužitelj nije bio uopće u radnom odnosu u TD Brionka d.d. kako proizlazi iz njihovog dopisa od travnja 2019. godine.

15. Dakle, u spornom razdoblju od listopada 2017. do prosinca 2019. za koje tužitelj traži naknadu štete u vidu izgubljene zarade sud je utvrdio da u tom razdoblju nije uopće bio u radnom odnosu kod TD Brionka d.d. kako to u tužbi tvrdi. Kako nije bio u radnom odnosu to nije mogao trpjeti niti štetu pa je njegov zahtjev odbijen kao neosnovan. Kada se tome pridoda podatak HZZO-a da je tužitelju na ime naknade plaće za vrijeme bolovanja u razdoblju od 01.10.2017. do 31.12.2019. dakle, sporno razdoblje od strane Zavoda isplaćeno 59.899,36 kuna to proizlazi da je tužitelju taj vid štete namiren.

Što se tiče ranijeg razdoblja bolovanja koji nije predmet ovog postupka od 11.05.2015. do 31.05.2016. ta šteta mu je nadoknađena.

16. Kako tužitelj nije dokazao da bi u spornom razdoblju trpio daljnju štetu u vidu razlike izgubljene zarade između iznosa koji su isplaćeni tužitelju (naknade za bolovanje plus izgubljena zarada plaćena od Croatia osiguranja d.d.) i iznosa neto plaće komparanta (samo je jedan čovjek mijenjao tužitelja, drugih komparanata nema) u razdoblju od listopada 2017. do prosinca 2019. jer u tom razdoblju nije bio zaposlen u TD Brionka d.d. to ga niti ne pripada pravo na daljnju štetu jer štetu nije niti pretrpio pa je sukladno odredbi čl. 1045. ZOO-a odlučeno kao u izreci presude.

17. Tuženik ima pravo na naknadu parničnog troška temeljem odredbe čl. 154. st.1. u svezi s čl. 155. ZPP-a. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku koji je trošak odmjeren u skladu sa važećim odredbama odvjetničke tarife i utvrđenoj vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja pojedine parnične radnje. Tako je tuženiku priznat trošak sastava odgovora na tužbu, zastupanje na 6 ročišta za glavnu raspravu te tri pisana podneska u sveukupnom iznosu od 1000 bodova. Imajući u vidu vrijednost boda od 2,00 EUR i pripadajući PDV 25% tuženiku na ime odvjetničkog troška pripada iznos od 2.500,00 EUR.

U Puli, 6. svibnja 2025.

S u d a c

Mirna Mačešić-Biscuoli

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku