Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-321/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Zinke Bulka članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vitomira Boića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Meliti Babić, odvjetnici u Bjelovaru, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnici Dajani Tica, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv dijela presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2009/2018-62 od 15. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja MK kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2009/2018-62 od 15. siječnja 2025. pod stavkom II. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužitelja MK za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 719,45 eur sa zateznim kamatama tekućim od 19. srpnja 2018. po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve to u roku od 15 dana. II Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.862,14 eur sa pripadajućim zateznim kamatama.

III Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 1.196,00 eur sa zateznim kamatama od 15. siječnja 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 192,44 eur sa zateznim kamatama od 15. siječnja 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.“

2. Protiv dijela navedene presude, pod stavkom II. i III. izreke žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se žalba prihvati, presuda u pobijanom dijelu preinači i tužitelju dosudi cjelokupni zatraženi iznos, a podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Traži naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba tužitelja nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio u prometnoj nezgodi 26. studenoga 2017. u Puli, a za koji štetni događaj je nesporno odgovoran osiguranik tuženika.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika u postupku suda prvog stupnja, prilikom odlučivanja o zahtjevu nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), jer presuda nema nedostataka i može se ispitati, sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama, a nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP na koju ukazuje žalba tužitelja.

7. Naime, sud prvog stupnja je o zahtjevu tužitelja za naknadom neimovinske štete odlučivao unutar postavljenog tužbenog zahtjeva (list 128 spisa). Okolnost da je prilikom postavljanja tužbenog zahtjeva tužitelj već odbio iznos od 796,34 Eur/6.000,00 kn koji je nesporno isplaćen u mirnom postupku ne dovodi do prekoračenja tužbenog zahtjeva.

8. Nije osnovan žalbeni navod tužitelja da sud prvog stupnja nije pravilno utvrdio činjenično stanje. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom postupku i na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a valjano je utvrdio činjenično stanje.

8.1. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da je u štetnom događaju tužitelj zadobio trzajnu ozljedu vratne kralješnice, potres mozga, natučenje donjeg dijela trbuha, da je tužitelj u konkretnom slučaju trpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta, sekundarni strah jakog intenziteta trpi kroz 2 dana, srednjeg intenziteta 5 dana i blagog intenziteta 20 dana. Tužitelj je trpio bol jakog intenziteta 2 dana, bol srednjeg intenziteta 8 dana, a bol slabog intenziteta 10 dana. Povremeni bolovi promjenjivog slabijeg intenziteta javljali su se još 6 tjedana. Ističe da kod tužitelja nije utvrđeno trajno smanjenje opće životne i radne aktivnosti. Tuđa pomoć i njega bila je potrebna 2 sata dnevno kroz 5 dana i 1 sat dnevno kroz 20 dana. Naruženja nema.

9. Na tako valjano utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje ZOO) te čl. 1095. st. 1. ZOO kada je tužitelja odbio za iznos iznad dosuđenog iznosa od 719,45 Eur na ime naknade neimovinske štete te tuđe pomoći i njege. Naime, pravilno je sud prvog stupnja, imajući u vidu da mu je tuženik u mirnom postupku po ovoj osnovi isplatio iznos od 796,34 Eur /6.000,00 kn na ime neimovinske štete te tuđe pomoći i njege, utvrdio da tužitelju s te osnove još pripada iznos od 719,45 Eur te je pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja s tih osnova za preostali iznos.

10. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilno je sud prvog stupnja uzimajući u obzir sve okolnosti, životnu dob tužitelja, vrstu ozljeda, potom jačinu i trajanje ozljedama izazvanih fizičkih bolova te straha sve kao kvalifikatornih okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu, u ovakvom slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, sud utvrđuje jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete i to od 1.396,34 Eur koji iznos smatra primjerenim kao naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti tužitelja na duševno i tjelesno zdravlje. Sa navedenim je suglasan i ovaj drugostupanjski sud, a isti iznosi su odgovarajući i Okvirnim kriterijima koje je donio Vrhovni sud RH.

11. Vezano uz žalbene navode tužitelja da je sud donio odluku temeljem nalaza i mišljenja sudskih vještaka, a da nije uopće pregledan tužitelj, valja istaći da su sudski vještaci pozivali tužitelja na pregled ali, unatoč višekratnim pozivima, tužitelj se na pozive za pregled nije odazvao. Stoga neaktivnost tužitelja je dovela do toga da je vještački nalaz izrađen bez pregleda tužitelja te ista ne može utjecati na pravilnost i zakonitost odluke suda prvog stupnja.

12. Nije osnovan žalbeni navod tužitelja da sud prvog stupnja ni na koji način ne obrazlaže visinu pojedinih vidova neimovinske štete. Naime, kod neimovinske štete nije potrebno obrazlagati „pojedine vidove štete“ budući da fizički i duševni bolovi i strah sada su samo kvalifikatorne okolnosti po kojima sud, uzimajući u obzir težinu povreda te okolnosti slučaja kao posljedicu povrede prava osobnosti, određuje jednu pravilnu novčanu naknadu, što je sud prvog stupnja pravilno i učinio.

13. Ostali žalbeni navodi tužitelja predstavljaju njegovu interpretaciju činjenica te njegove osobne zaključke u odnosu na postojanje određenih činjenica, ne mogu se prihvatiti utemeljenim, jer nemaju uporišta u izvedenim dokazima. Uz to valja upozoriti da relevantne činjenice prvostupanjski sud utvrđuje prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu izvedenih dokaza dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima kako bi se moglo provjeriti da li ocjena izvedenih dokaza izvršena po sudu prvoga stupnja ima pravnu i činjeničnu osnovu, a čemu je u konkretnom slučaju u cijelosti udovoljeno. Osporavajući ocjenu dokaza prvostupanjskog suda i na osnovi nje utvrđenih relevantnih činjenica, tužitelj u žalbi iznosi vlastitu analizu i tumačenje sadržaja izvedenih dokaza, koje tvrdnje prema ocjeni ovoga suda predstavljaju subjektivni i jednostrani prikaz sadržaja dokaza izvedenih tijekom postupka koji nema objektivno uporišta u sadržaju spisa.

14. Nadalje, valja istaći da je tužitelj povukao dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu štete zbog izgubljene zarade, a koji iznos je sadržan u stavku II. izreke pobijane presude. Kako se tuženik protivio povlačenju tužbe, to je pravilno sud prvog stupnja odbio taj dio tužbenog zahtjeva tužitelja.

15. Stoga je valjalo odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod stavkom II. izreke.

16. Prilikom odlučivanja o troškovima postupka, pravilnom primjenom materijalnog prava, valjalo je primijeniti odredbu čl. 28. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19, dalje: ZIDZPP/19), koji se sukladno čl. 117. st. 3. ZIDZPP/19 primjenjuje na postupke u kojima nije donesena prvostupanjska odluka, a kojom je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će u konačnici toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva (čl. 154. st. 2. ZPP-a).

17. U odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev od 3.581,59 Eur tužitelj je uspio s osnovom zahtjeva 20% i sa visinom 20 %, to je uspjeh tužitelja u sporu 20%, dok je tuženik s osnovom i visinom zahtjeva uspio 80 % pa slijedom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a od uspjeha tuženika u sporu valja oduzeti uspjeh tužitelja (80%-20%) te uspjeh tužitelja iznosi 60 %.

18. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da su tuženiku bili potrebni troškovi u iznosu od 1.750,00 Eur pa pomnoženo s uspjehom u sporu dosudio tuženiku trošak u iznosu od 1.050,00 Eur kojem trošku je pravilno pribrojio trošak vještačenja u iznosu od 146,00 Eur te naložio tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.196,00 Eur.

19. Stoga je valjalo odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu pod stavkom III. izreke.

20. U ostalom, a nepobijanom dijelu, pod stavkom I. i IV. izreke, presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP-a).

21. Kako je neosnovana žalba tužitelja, to je neosnovan i njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka, te je stoga isti odbijen.

U Velikoj Gorici 6. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina