REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-100/2021-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Ivani Požar, a po prijedlogu više sudske savjetnice Atine Matanov, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB: 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, zastupanog po punomoćnici po zaposlenju GU, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, zastupanog po punomoćniku Denisu Laucu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić i Partneri iz Zagreba, a uz sudjelovanja umješača na strani tuženika MU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Domagoju Rukavini, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Špehar, Špehar & Rukavina iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. travnja 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja po zaposlenju GU, punomoćnika tuženika Denisa Lauca i zamjeniku punomoćnika umješača, odvjetničkog vježbenika EU, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tuženik Adriatic osiguranje d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB: 94472454976, dužan je platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, svotu od 4.335,74 eura, uz pripadaju zateznu kamatu koja teče od dana 01.08.2020. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve do isplate, te nadoknaditi parnične troškove, sve u roku od petnaest dana."

II. Nalaže se tužitelji Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje naknaditi tuženiku Adriatic Osiguranje d.d. trošak parničnog postupka u iznosu od 1.062,50 eura sa zateznim kamatama koje teku od 6. svibnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje naknaditi umješaču MU trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranica tužitelja VU nastradala u prometnoj nezgodi 16. ožujka 2002., a u kojoj je zadobila teške tjelesne ozljede. Navedenu nesreću skrivila je NU (sada MU, umješač u ovom postupku), upravljajući osobnim automobilom registarskih oznaka [registarska oznaka], a koje je u vrijeme navedene nezgode bilo osigurano kod tuženika pod brojem police [broj police]. Za predmetni štetni događaj, AU pravomoćno je proglašena krivom presudom KMP-311/02 od 27.10.2003. Rješenjem tužitelja broj 394021 od 15.09.2004. osiguranici tužitelja OU priznato je pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, a uzrok nastale invalidnosti je 70% ozljeda na radu kao posljedica prometne nezgode u kojoj je zadobila teške tjelesne ozljede. Isplatom mirovine tužitelj trpi štetu koja u razdoblju od 1.07.2018. do 30.06.2020. iznosi ukupno 45.668,06 kn, a budući je na invalidnost utjecala 70% ozljeda na radu, to tužitelj potražuje iznos od 32.667,64 kn (4.335,74 eura). Tužitelj je pozvao tuženika da mu naknadi štetu nastalu isplatom invalidske mirovine u razdoblju od 1. srpnja 2018. do 30.06.2020. odštetnim zahtjevom od 13. srpnja 2020., a koji zahtjev je tuženik otklonio. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže sudu naložiti tuženiku isplatu iznosa od 4.335,74 eura sa zateznim kamatama koje teku od

1. kolovoza 20220. do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori da se 16. ožujka 2002. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovala VU i NU koja je upravljala vozilom [registarska oznaka] za koje vozilo je u trenutku nezgode bilo osigurano osiguranje od automobilske odgovornosti po polici 6682258958. Tuženik ističe pritvor zastare, osporava da je umirovljenje tužiteljice uzročno posljedično vezano za predmetnu prometnu nezgodu na način kako to navodi tužitelj, a sve s obzirom na naknadna ozljeđivanja osiguranice tužiteljice koja se 31. ožujka 2003. nakon zaključenog bolovanja zbog ove prometne nezgode, vratila na postao i nastavila raditi. Osiguranica tužitelja je u travnju 2003. ponovno ozlijeđena padom na poslu, a koji pad je utjecao na njenu zdravstvenu i radnu sposobnost te je nakon te ponovne ozljede liječena i u konačnici i umirovljena. Osporava se da je iz tužbe i dokaza uz tužbu dokazana činjenica plaćanja. Posebno se ističe da je pred ovim sudom, pod posl. br. P-548/19 između istih parničnih stranaka vođen postupak radi naknade štete povodom istog štetnog događaja, a za raniji period mirovine, te je tužitelj u istom pravomoćno odbijen sa tužbenim zahtjevom sve prema odluci Županijskog suda u Vukovaru, posl. br. Gž-653/19 od 30.06.2020. Tuženik osporava da je kod osiguranice tužitelja zbog ozljede iz ove prometne nezgode nastupilo umanjenje radne sposobnosti od 70%. Ističe da je mjerodavno pravo u ovoj pravnoj stvari Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, a ne Zakon o obveznom mirovinskom osiguranju. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i obvezati tužitelja na naknadu troškova tuženiku.

3. Umješač se pridružio odgovoru na tužbu tuženika, ostao je kod svih istaknutih prigovora tuženika te je naveo da osporava da bi umirovljenje oštećene VU bilo u uzročnoj vezi sa štetnim događajem. Također, ističe da u spisu ne postoji dokaz da se oštećena VU pokušala zaposliti s preostalom radnom sposobnosti. Pojašnjava da se osiguranica tužitelja pokušala zaposliti s preostalom radnom sposobnosti ista ne bi otišla u invalidsku mirovinu te ne bi bilo štete za tužitelja. Umješač navodi kako u spisu ne postoji dokaz da je tužitelj izvršio isplate utuženih iznosa mirovine osiguranici VU. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troška umješaču.

4. Sud je pročitao zapisnik o očevidu (list 5-6 spisa), presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, posl. broj KMP-311/02 od 27.10.2003. (list 7-12 spisa), presudu Općinskog suda u Zagrebu, posl. br. Pn-3512/02 od 27.10.2006. (list 13-20 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gžn-644/07 od 24.04.2007. (list 21-24 spisa), presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. Pn- 1458/12 od 23.10.2014. (list 25-32 spisa), rješenje HZMO-a od 15.09.2004. (list 33- 35 spisa), prijavu o ozljedi na radu (list 36-39 spisa), obračun isplata na teret tužitelja (list 40-53 spisa), odštetni zahtjev s povratnicom (list 54 i 55 spisa), dopis tuženika od 24.07.2020. i od 1.09.2020.(list 56 i 57 spisa), sudsku praksu (list 72-93, 100-125, 162-192, 195-226 i 231-240 spisa), presudu Općinskog suda u Zagrebu, posl. br. KMP-311/02 od 27.10.2003. (list 142-147 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. KŽM-7/04 od 1.02.2005. (list 142-150 spisa) te je izvršen uvid u spise ovog suda, poslovnih brojeva: Pn-1458/12 i P-548/19.

5. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovanim.

6. Predmet spora je regresni zahtjev radi naknade štete koju je tužitelj pretrpio isplatama invalidske mirovine osiguranici tužitelja, VU, u razdoblju od 1. srpnja 2018. do 30. lipnja 2020., u iznosu od 4.335,74 eura.

7. Između stranaka nije sporno da je osiguranica tužitelja, ŠU, stradala u prometnoj nesreći koja se dogodila 16. ožujka 2002. i u kojoj je zadobila teške tjelesne ozljede, niti da je vozilo koje je uzrokovalo predmetnu prometnu nezgodu, a kojim je upravljao osiguranik tuženika NU, u trenutku prometne nezgode bilo osigurano policom osiguranja od automobilske odgovornosti kod tuženika. Također, nije sporno da je tužitelj svojoj osiguranici priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad u omjeru od 70%.

8. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, zastara utuženog iznosa, tijek zateznih kamata, te primjena materijalnog prava.

9. Sud nije ocjenjivao dokaze koji se odnose na činjenice koje među strankama nisu sporne.

10. Čitanjem rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu, KLASA: 140-04/04-01 OB:03317212585 od 15. rujna 2004. sud je utvrdio da je osiguranici VU priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, počevši od 21. lipnja 2004.

11. Za rješenje predmeta spora odlučno je pitanje primjenjuje li se u konkretnom slučaju odredba članka 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 102/19 i 84/21, dalje: ZOMO) ili čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne Novine br. Narodne novine br. 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, dalje ZOOP).

12. Treba reći da je u ovoj pravnoj stvari, odnosno u postupku koji je pokrenuo Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (kao tužitelj) protiv osiguratelja štetnika (tuženika) radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine u utuženom razdoblju, mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju (u trenutku kada su izvršene isplate mirovine).

13. Naime, ZOOP je specijalni zakon u odnosu na ZOMO, ovo stoga što se radi o osiguranju u prometu, kao posebnoj materiji u odnosu na materiju mirovinskog osiguranja te jer se tuženik kao osiguravatelj ne nalazi u poziciji u kojoj je štetnik – vozač, već je tuženikova odgovornost kao osiguravatelja regulirana jedino odredbama ZOOP-a budući da tuženik ima obvezu naknaditi štetu umjesto štetnika (vozača) prema ugovoru o osiguranju u smislu čl. 8. ZOOP-a, kojeg je tuženik bio dužan sklopiti, čime je reguliran i opseg njegova osiguravateljnog pokrića kao i rizici koji su uključeni u isto, pa time i navedeno načelo razmjernosti iz čl. 27. ZOOP, jer obveza tuženika postoji samo onda kada bi taj razmjerni dio mirovine bio veći od razmjernog iznosa mirovine koji se isplaćuje zbog umirovljenja radi povrede na radu.

14. Odredbom čl. 27. st. 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Istim člankom propisano je da se stvarnom štetom u smislu st. 1. tog članka smatraju (među ostalim) i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.), a da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.). Spomenute odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (st. 4.).

15. Dakle, sukladno spomenutom čl. 27. st. 1. ZOOP-a tuženik je, kao društvo za osiguranje, obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu, dakle svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, sve dokle se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama obveza preuzetih u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika. Kada je riječ o izdacima učinjenim na ime mirovine, obveza tuženika postoji samo ako postoji razlika između iznosa mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bio isplaćen kada bi razlog bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika (čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP). Identično pravno mišljenje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u brojim odlukama (Rev x-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-3660/2018 od 12. siječnja 2022., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022. i Revd-1394/2024-2 od 23. travnja 2024.)

16. S obzirom da tužitelj, na kojem se na temelju odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a nalazi teret dokazivanja, nije dokazao da je stvarna šteta u smislu naprijed navedene odredbe čl. 27. ZOOP-a veća od isplaćenog iznosa, a nije predložio ni dokaz financijskim vještačenjem kojim je navedeno eventualno mogao dokazati, dok je tuženik predloženi dokazni prijedlog za provođenje financijskog vještačenja povukao na ročištu održanom 9. travnja 2025., sud je primjenom čl. 221. a ZPP-a utvrdio neosnovanim tužbeni zahtjev tužitelja, a kako je odlučeno u točki I. izreke presude.

17. Budući da je tužiteljevim rješenjem utvrđena invalidska mirovina, u skladu s odredbom čl. 27. st. 3. ZOOP-a, utvrđeno je da nema štete kao jedne od pretpostavki odgovornosti za štetu sukladno odredbi čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima, odnosno da nema razlike koju bi tuženik bio dužan isplatiti. S obzirom na navedeno, sud nije ispitivao druge pretpostavke štete.

18. S obzirom da je sud tužbeni zahtjev utvrdio neosnovanim iz gore iznesenih razloga, nije posebno obrazlagao preostale prigovore stranaka istaknute u tijeku postupka niti utvrđivao je li nastupila zastara utuženog iznosa jer pored gornjih utvrđenja ne bi doveli do drugačije odluke o glavnoj stvari.

19. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a isti su odmjereni s obzirom na vrijednost predmeta spora pa kako je tuženik u cijelosti uspio u sporu valjalo je tuženiku i umješaču dosuditi trošak zastupanja. Tuženiku je dosuđen trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 100 bodova prema Tbr. 7. toč. 1. i Tbr. 8. toč. 1. (Tbr.8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 138/23 – dalje OT), trošak sastava podneska od 9. travnja 2025. 25 bodova (Tbr. 8/4 OT), trošak zastupanja na ročištima održanim 14. rujna 2021., 13. veljače 2024. i 9. travnja 2025. prema Tbr. 9. toč. 1. OT od po 100 bodova, što uvećano za važeću vrijednost jednog boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) i iznos PDV-a od 25% (Tbr. 46. OT) sveukupno iznosi 1.062,50 eura.

20. Odluka o tijeku zateznih kamata na trošak parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 30. st. 1. i 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. dalje OZ), a ista teče od dana donošenja ove presude do isplate.

21. Umješaču je priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 21. studenoga 2022. u iznosu od 100 bodova prema Tbr. 7. toč. 1. i Tbr. 8. toč. 1. OT, te trošak zastupanja na ročištima održanim 13. veljače 2024. i 9. travnja 2025. prema Tbr. 9. toč. 1. OT od po 100 bodova. Ukupno je dakle, utvrđen trošak umješača u iznosu od 750,00 eura.

22. Sud je našao neosnovanim zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava podneska od 24. prosinca 2021. jer isti nije bio nužan za vođenje postupka sukladno čl. 155. ZPP-a. Također, tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 9. travnja 2025. u punom iznosu jer se isti ne smatra obrazloženim podneskom u smislu Tbr. 8/1 OT.

23. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. i III. izreke presude.

U Zagrebu 6. svibnja 2025.

Sutkinja

Ivana Požar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna strana može podnijeti žalbu županijskom sudu u roku 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda u četiri primjerka za sud i protivnu stranu. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. Pun. tužitelju

2. Pun. tuženiku

3. Pun. umješaču