REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Broj spisa: Gž-329/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, te mr.sc. Zlatka Pirca kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Draženke Ilak, kao članice vijeća, pravnoj stvari tužitelja RO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po pun. Martina Radić Šunjić odvjetniku u Splitu, protiv tuženika ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po pun. Hrvoje Matić odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, rješavajući žalbu tužiteljice i tužene protiv presude Općinskog suda u Splitu od 13. siječnja 2024. poslovni broj P-2733/2024. u sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

Žalba tuženika Addiko Bank d.d. odbija se kao neosnovana a žalba tužiteljice ČO se prihvaća te se presuda Općinskog suda u Splitu od 13. siječnja 2024. poslovni broj P-1733/2024:

1) potvrđuje u točki I. izreke

2) ukida u točki II. izreke (prije ispravljanja presude točka IV.) te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Broj spisa: Gž-329/2025-3

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime razlike uvećanja anuiteta uslijed primjene nepoštene i ništetne valutne klauzule u CHF, isplatiti tužitelju ukupan iznos od 5.225,40 EUR-a / 39.370,81 kuna (fiksni tečaj konverzije: 1 EUR=7,53450 kuna) i to sa kamatama na pojedine mjesečne iznose od:

- 0,50 € / 3,75 kuna koja teče od dana 2. prosinac 2008.

- 9,16 € / 68,98 kuna koja teče od dana 30. siječanj 2009.

- 16,71 € / 125,89 kuna koja teče od dana 31. siječanj 2009.

- 20,70 € / 155,99 kuna koja teče od dana 6. ožujak 2009.

- 13,59 € / 102,39 kuna koja teče od dana 1. travanj 2009.

- 16,20 € / 122,06 kuna koja teče od dana 4. svibanj 2009.

- 4,74 € / 35,73 kuna koja teče od dana 2. lipanj 2009.

- 0,06 € / 0,42 kuna koja teče od dana 1. kolovoz 2009.

- 5,99 € / 45,16 kuna koja teče od dana 7. rujan 2009.

- 6,64 € / 50,06 kuna koja teče od dana 6. listopad 2009.

- 15,93 € / 120,05 kuna koja teče od dana 7. prosinac 2009.

- 21,75 € / 163,84 kuna koja teče od dana 4. siječanj 2010.

- 33,52 € / 252,58 kuna koja teče od dana 9. veljača 2010.

- 32,23 € / 242,85 kuna koja teče od dana 2. ožujak 2010.

- 47,90 € / 360,90 kuna koja teče od dana 12. travanj 2010.

- 46,34 € / 349,13 kuna koja teče od dana 3. svibanj 2010.

- 52,92 € / 398,70 kuna koja teče od dana 1. lipanj 2010.

- 87,51 € / 659,38 kuna koja teče od dana 7. srpanj 2010.

- 215,70 € / 1.625,21 kuna koja teče od dana 4. rujan 2010.

- 114,40 € / 861,96 kuna koja teče od dana 4. listopad 2010.

- 238,01 € / 1.793,30 kuna koja teče od dana 2. prosinac 2010.

- 182,55 € / 1.375,42 kuna koja teče od dana 20. siječanj 2011.

- 152,48 € / 1.148,85 kuna koja teče od dana 2. veljača 2011.

- 165,90 € / 1.249,96 kuna koja teče od dana 11. ožujak 2011.

- 153,16 € / 1.154,00 kuna koja teče od dana 1. travanj 2011.

- 151,50 € / 1.141,47 kuna koja teče od dana 2. svibanj 2011.

- 215,63 € / 1.624,67 kuna koja teče od dana 2. lipanj 2011.

- 223,27 € / 1.682,26 kuna koja teče od dana 1. srpanj 2011.

- 275,13 € / 2.072,97 kuna koja teče od dana 1. kolovoz 2011.

- 251,37 € / 1.893,93 kuna koja teče od dana 1. rujan 2011.

- 226,54 € / 1.706,84 kuna koja teče od dana 11. listopad 2011.

- 224,50 € / 1.691,51 kuna koja teče od dana 14. studeni 2011.

- 224,08 € / 1.688,33 kuna koja teče od dana 1. prosinac 2011.

- 239,41 € / 1.803,82 kuna koja teče od dana 9. siječanj 2012.

- 253,07 € / 1.906,73 kuna koja teče od dana 1. veljača 2012.

- 256,51 € / 1.932,68 kuna koja teče od dana 2. ožujak 2012.

- 250,16 € / 1.884,80 kuna koja teče od dana 24. travanj 2012.

- 257,59 € / 1.940,82 kuna koja teče od dana 2. svibanj 2012.

- 263,30 € / 1.983,80 kuna koja teče od dana 1. lipanj 2012.

- 258,76 € / 1.949,62 kuna koja teče od dana 11. srpanj 2012., sve do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.07.2015.god,. obračunava po

Broj spisa: Gž-329/2025-3

stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. 08. 2025. god., do 31.12.2022. god., obračunava po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. 01. 2023. god., do 29. 12. 2023. god., obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od

30. 12. 2023. god., obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

IV Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.849,92 Eur. „

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tužiteljica u točki IV izreke ( nakon ispravka presude točka II. dalje: točka II ) zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1-3 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP)

2.1. Smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11 ZPP-a ,jer da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda ne može ispitati budući iz obrazloženja nije razvidno koje je to pojedinačno određene radnje priznao prvostupanjski sud tužiteljici u punom iznosu od 100 bodova a koje je smanjio na iznos od 25 bodova te nadalje koje troškove uopće nije priznao.

2.2. Također da iz obrazloženja je razvidno da tužiteljici nisu priznati troškovi postupka pristupa na ročište za objavu presude za koje smatra da su osnovani pa pozivajući se na odluke više županijskih sudova predlaže da se tužiteljici obistine svi troškovi sukladno popisu troškova od 17. listopada 2024.

Traži troškove podnesene žalbe.

3. Pravodobnu žalbu podnosi i tužena pobijajući prvostupanjsku presudu u cijelosti zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1-3 ZPP-a.

3.1. Smatra da prvostupanjska presuda ne sadrži razloge za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi, da je pogrešno primijenio odredbu članka 81. Zakona o zaštiti potrošača(„Narodne novine“ 96/03 dalje ZZP),da nije naveo u čemu se sastoji neravnoteža u pravima stranaka, da je pogrešno primijenjena metodologija pri izradi

Broj spisa: Gž-329/2025-3

nalaza i mišljenja vještaka, da nisu obuhvaćene sve nastale razlike, da je pogrešno dosuđen početak tijeka zatezne kamate , da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo u odnosu na prigovor zastare pa pobijajući i odluku o troškovima poglavito u pogledu priznate vrijednosti boda predlaže da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ukoliko prihvatom žalbe ne preinači prvostupanjsku presudu i odbije tužiteljicu sa tužbenim zahtjevom obvezujući ju ujedno da naknadi tuženoj troškove parničnog postupka.

Traži troškove podnesene žalbe.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužene nije osnovana.

5.1. Žalba tužiteljice je osnovana.

Žalba tuženika

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 5.225,40 eura uslijed ništetnosti i nepoštenosti ugovorene valutne klauzule u CHF koja je ugovorena Ugovorom o kreditu koji su sklopile stranke zajedno sa zateznom kamatom.

7. Obrazlažući pobijanu presudu prvostupanjski sud , a nalazeći nespornim da su dana 13. lipnja 2005. prednik tužiteljice i prednik tuženika sklopili Ugovor o kreditu broj 216-217/2005 za adaptaciju stana u iznosu od 77.000 CHF, pozivajući se na odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 156/22, 145/23 i 155/23 dalje: ZOO), presude donesene u kolektivnom sporu, odredbe članka 81., 82. i 90 ZZP, odredbe članka 502 c ZPP-a utvrđujući da je upravo sporna odredba o valutnoj klauzuli ništetna pa prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka o utvrđenoj visini iznosa koji je prednik tužiteljice više uplatio donosi pobijanu presudu.

8. Materijalno pravni pristup prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

9. Ispitivanjem pobijane presude u pravcu sadržajno istaknute bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP utvrđeno je da je prvostupanjski sud, a protivno navodima žalbe, iznio dostatne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih je spornu odredbu o valuti obveze vraćanja kredita u CHF utvrdio ništetnom. Prvostupanjski sud se pravilnom primjenom članka 502.c ZPP pozvao na utvrđenja iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. budući da provedenim dokazima, poglavito dokazom saslušanjem tužitelja, nije utvrdio neke druge činjenice zbog kojih ne bi bio vezan za pravna utvrđenja iz te presude, a na koja pravna utvrđenja se tužitelj pozvao u činjeničnim navodima tužbe.

10. Ustavni sud Republike Hrvatske je u svojim odlukama broj: U-III-4372/2021 i U- III5458/2021 od 30. lipnja 2022. iznio shvaćanje da, kada se u pojedinačnom sporu 5

Broj spisa: Gž-329/2025-3

Poslovni broj: Gž-73/2025-2 potrošača protiv banke, odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a koja okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu vođenim pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod. posl.br. P-1401/2012, tuženik je ovlašten tvrditi i dokazivati da je na drugi način dao odgovarajuće obavijesti tužitelju o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula vezana uz tečaj CHF na određivanje njegove novčane obveze i da je tužitelj unatoč punoj obaviještenosti pristao na sklapanje takvog ugovora

10.1. Prvostupanjski sud pravilnom primjenom članka 502.c. ZPP kojom je propisan obvezan učinak pravomoćne presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, pozvao na pravna utvrđenja iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je između ostalog utvrđeno da je propust tuženice da potrošače informira o svim bitnim parametrima odlučnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti imao za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača

11. Prema članku 81. Zakona o zaštiti o potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu 25. kolovoza 2006.

– dalje u tekstu: ZZP/03), ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (stavak 1). Prema stavku 2. istog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Člankom 81. stavkom 4. ZZP/03 propisano je da je trgovac, ako tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan to dokazati. Tuženica nije ni tvrdila da Ugovor o kreditu ne bi unaprijed pripremila na standardnom unaprijed formuliranom obrascu te da bi tužitelj imao utjecaj na njegov sadržaj niti da se o odredbama Ugovora o kreditu pregovaralo, pa tako niti o odredbi o valuti obveze vraćanja kredita u CHF zbog čega su već stoga ostvarene pretpostavke za utvrđenje te odredbe ništetnom. Valja podsjetiti da odredbe o valuti obveze vraćanja kredita u CHF u sporu za kolektivnu zaštitu interesa i prava potrošača nisu utvrđene ništetnom stoga što tužiteljica ne bi imala pravo na izbor sklopiti ugovor o kreditu u drugoj valuti ili u kunama već stoga što tuženica prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima odlučnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na koji način je postupila suprotno odredbama članaka 81., 82. i 90. tada važećeg ZZP/03 u kojem vremenskom razdoblja važenja zakona je sklopila i predmetni Ugovor o kreditu s tužiteljicom. Tuženica ni sada u žalbi ne osporava da bi upozorila prednika tužiteljice na rizike valutne klauzule ujedno tvrdeći da je Ugovor o kreditu u švicarskim francima ponuda tuženice te da je valutna klauzula odredba determinirana činjenicom da se iznos kredita veže uz jednu valutu zbog čega je i nejasno o čemu bi ugovorne strane mogle pregovarati tvrdeći da se o istoj ne može pregovarati već se takva odredba može samo prihvatiti ili ne

Broj spisa: Gž-329/2025-3

prihvatiti. Stoga se i svi daljnji žalbeni navodi tuženice u smislu da sud nije utvrđivao njezinu savjesnost niti u čemu se sastoji neravnoteža kao i navodi u smislu pogrešne primjene članka 81. ZZP/03 ne mogu prihvatiti osnovanim budući ne dovode u pitanje zakonsku presumpciju iz članka 81. stavka 2. ZZP/03 i vezanosti prvostupanjskog suda za utvrđenja iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojim je ta odredba utvrđena ništetnom.

12. U odnosu na žalbene navode kojima se tuženica referira na nalaz vještaka tvrdeći da je izrađen kao da se radi o kunskom kreditu ali daleko povoljnijem nego što je takve nudila, valja navesti da članak 87. stavak 2. ZZP/03 (prema kojem ništetnost pojedine odredbe ugovora o kreditu ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe) ne daje nikakve kriterije koji moraju biti ispunjeni za nastavak ugovora iz kojeg su uklonjene pojedine ništetne odredbe, pa su stoga mjerodavne opće odredbe obveznog prava propisane Zakona o obveznim odnosima. Prema članku 324. ZOO (kao i prema članku 87. stavku 2. ZZP/03) ništetnost neke odredbe ne povlači ništetnost cijelog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe. Utvrđenjem određene odredbe ugovora ništetnom smatra se da ista nije ugovorena, pa u tom smislu, a imajući u vidu definiciju ugovora o kreditu iz članka 1021. ZOO kao i odredbu članka 323. stavak 1. ZOO kojim su propisane posljedice ništetnosti, tužitelj je dužan vratiti tuženici iznos kredita koji mu je isplaćen u iznosu od 5225,40 eura sa zateznom kamatom. Predmet postupka zahtjev za vraćanje iznosa koji je tuženica stekla na temelju ništetne odredbe o valuti obveze vezane uz valutu CHF u smislu članka 323. stavka 1. ZOO, Hypo Alpe-Adria Bank d.d., te da je u ovom postupku utvrđena obveza tuženice da tužiteljici vrati samo razliku između anuiteta određenog prema tečaju CFH koji se primijenio na dan isplate kredita i anuiteta koji je tužitelj s osnove glavnice platio prema tečaju CHF u odnosu na kunu važećem u vrijeme plaćanja anuiteta.

13. Imajući u vidu da je tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovarajući valutnu klauzulu vezanu uz CHF na temelju koje je stekla nepripadna novčana sredstva, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom članka 1115. ZOO kojim je propisano da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, obvezao tuženicu da plati zateznu kamatu od dana stjecanja preplaćenih iznosa. Pravno shvaćanje o obvezi tuženih banaka da na stečeno bez osnove plati zateznu kamatu od dana stjecanja ovaj sud je usvojio u niz svojih odluka, te je i Vrhovni sud Republike Hrvatske uspostavio ujednačenu praksu glede utvrđenja ništetnih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF u potrošačkim ugovorima o kreditu, prema kojoj su banke dužne vratiti stečeno zajedno s kamatama od dana stjecanja (vidi odluku Revd - 2097/2021 od 26. listopada 2021.). Po ocjeni ovog suda, stoga što prvostupanjski sud nepoštenost postupanja tužene u predugovornoj i ugovornoj fazi ugovaranja predmetne nepoštene odredbe nije izričito povezao sa člankom 1115. ZOO na kojem je temelji obvezu tuženice da na preplaćen iznose plati zateznu kamatu od dana plaćanja, taj sud nije počinio bitnu povredu odredbu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP na koju bitnu povredu žalbenim navodima ukazuje tuženica.

Broj spisa: Gž-329/2025-3

14. Neosnovanim su ocijenjeni i navodi žalbe kojima tuženica osporava ocjenu prvostupanjskog o neosnovanosti prigovora zastare utužene tražbine. Naime, postoji sada već ustaljena sudska praksa da u slučaju kada je ništetnost, kao u ovom sporu, utvrđena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Navedeno je u skladu i s objedinjenim pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom u vidu zaključka na sjednici održanoj 31. siječnja 2022. koje pravno shvaćanje je prihvaćeno je i kroz sudsku praksu ovog suda. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. postala pravomoćnom donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.broj: Pž-6632/2018 dana 14. lipnja 2018., a da je predmetna tužba podnesena23. rujna 2020., to je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da utužena tražbina koja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina propisanom člankom 225. ZOO nije zastarjela.

15. U odnosu na prijepor oko tzv. „negativne tečajne razlike“ pravilno je prvostupanjski sud svoje stajalište obrazložio činjenicom da tužena nije tijekom postupka podnijela protutužbu niti istakla prigovor prijeboja a što je na tragu stajališta Vrhovnog suda RH iz presude Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023. a koja glasi :“U slučaju izostanka prigovora prijeboja ili materijalno pravnog prigovora prijeboja ili protu tužbenog zahtjeva u kojima tužitelj potražuje isplatu preplaćenih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu tzv. Potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koje se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK/CHF bio manji od tečaja HRK/CHF na dan isplate kredita“ pa neosnovano tužena u žalbi tvrdi da je nalog za isplatu utemeljen na dijelu nalaza i mišljenja vještaka koji ne obuhvaća sve nastale razlike.

16. Zbog iznesenog žalba tužene je neosnovana tako da ju je valjalo odbiti i potvrditi pobijanu presudu u točki I. izreke i na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a kao u točki 1) izreke.

Žalba tužiteljice

17. Ispitujući prvostupanjsku presudu u dijelu koji pobija tužiteljica (točka II izreke) u pravcu žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11 ZPP-a ovaj sud je stajališta da je prvostupanjski sud počinio navedenu bitnu povredu.

Prvostupanjska presuda u točki II. ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, ne sadrži valjane razloge kao i razloge o odlučnim činjenicama.

Broj spisa: Gž-329/2025-3

17.1. U pravu je tužiteljica kada u žalbi navodi da iz pobijane odluke o troškovima nije razvidno za koje podneske i za koje pristupe na ročišta prvostupanjski sud nije priznao zatražene troškove, za koje jest i po kojem Tbr. kao i da nema razloga zašto nisu priznati troškovi pristupa na ročište za objavu presude pa uslijed počinjene bitne povrede valjalo prihvatiti žalbu tužiteljice i ukinuti odluku o troškovima te vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje u kojem će otkloniti postojanje bitne povrede te za svoju odluku dati valjane razloge navodeći koji su troškovi bili potrebni za uspješno vođenje parnice, koji su troškovi priznati po kojem Tbr. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), koji troškovi nisu priznati i zašto te će zauzeti stajalište o zahtjevu za naknadu troškova pristupa na ročište za objavu presudu imajući u vidu postojeću praksu sudova u RH.

18. Novom odlukom riješit će se i o ukupnim troškovima postupka kao i o zatraženim troškovima podnesenih žalbi u skladu sa odredbom članka 166. stavak 3. ZPP-a.

19. Zbog iznesenog odlučeno je kao u točki 2) izreke.

U Slavonskom Brodu, 6. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Šimić