REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Broj spisa: Gž-320/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, te Zlatka Pirca kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Draženke Ilak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari ATLANTIC GRUPA d.d. iz Zagreba, Miramarska 23, OIB: 71149912416, zastupanog po punomoćniku Borisu Šavoriću, odvjetniku u ŠAVORIĆ & PARTNERI odvjetničko društvo, d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženice HI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Jasni Matičević, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, rješavajući žalbu tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 20. lipnja 2024. broj P-5853/2020-30, u sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalbe tuženice HI kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 20. lipnja 2024. broj P- 5853/2020-30.

II Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova podnesene žalbe te tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženice HI kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 5. ožujka 2025. Poslovni broj. P- 5853/2020-38

Obrazloženje

Broj spisa: Gž-320/2025-2

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I/ Nalaže se tuženici HI isplatiti tužitelju ATLANTIC GRUPA d.d. iznos od 2.608,06 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. lipnja 2020. do pa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna oena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.233,80 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. lipnja 2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan prigovor tuženice od 23. rujna 2024. i potvrđeno rješenje Poslovni broj: P- 5853/2020-35 od 4. rujna 2024. kojom je tuženici naloženo plaćanje sudske pristojbe za žalbu protiv presude u iznosu od 145,06 eura.

3. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tuženica zbog svih Zakonom o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP). Smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11 ZPP-a ,da nije postupio u skladu sa odredbom članka 8. ZPP-a, da nije pravilno primijenio pravila o teretu dokazivanja.

3.1. Ističe da sud prvog stupnja ne može odustati od predloženih dokaza a potom primjene pravila o teretu dokazivanja navesti da tuženica nije dokazala svoje tvrdnje.

3.2.Tvrdnji je da ne postoje pretpostavke za vođenje postupka(sve kada bi i postojala tražbina tužitelja) jer tužitelj potražuje isplatu iznosa novca koji prema knjigovodstvenim propisima treba imati zaveden u svojim poslovnim knjigama pa time za isti raspolagati i izvodom iz knjigovodstvenih knjiga kao vjerodostojnom

Broj spisa: Gž-320/2025-2

ispravom pa su ispunjeni bili uvjeti iz članka 446. stavak 1. ZPP-a te je tužbu trebalo odbaciti i u tom pravcu se poziva na više odluka Vrhovnog suda RH.

3.3.Osporava pravilnu primjenu odredbe članka 1115 Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 111/03, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje u tekstu: ZOO) te zaključke prvostupanjskog suda u odnosu na taj osnov navodeći da je tužitelj izvršio isplatu otpremnine iako je bio svjestan da nije dužan i da za isplatu ne postoji osnov.

3.4.Ističe da prvostupanjski sud nije konkretno obrazložio svoju odluku o neizvođenju dokaza pa da je povrijedio odredbu članka 229. stavak 4 ZPP-a a zbog čega se presuda ne može ispitati a tuženica je na taj način onemogućena u raspravljanju.

3.5. Opetovano se poziva na pogrešnu primjenu instituta stjecanja bez osnove ali i propuste prvostupanjskog suda za koje smatra da nisu bili u skladu sa odredbama Ustava, konkretno načelima vladavine prava pa predlaže da se prvostupanjska presuda preinači ,podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Traži troškove podnesene žalbe.

4. Tuženica pravodobnu žalbu podnosi i protiv rješenja od 5. ožujka 2025. kojom je odbijen prigovor tuženice i potvrđeno rješenje kojim joj je naloženo plaćanje sudske pristojbe na žalbu protiv presude u iznosu od 145,06 eura.

4.1.Žalbu podnosi zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1-3 ZPP-a smatrajući da je pristojba suviše visoko određena te da za svoju odluku prvostupanjski sud nije dao valjane razloge. Pozivajući se na načelo vladavine prava predlaže da se rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

5. U odgovoru na žalbu tužitelj žalbu tuženice smatra neosnovanom jer da je prvostupanjski sud za svoju odluku dao detaljne i valjane razloge ta na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo. Također ističe da suprotno tvrdnjama žalbe kako je tužitelj trebao podnijeti prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave te potom odbaciti tužbu ,u konkretnom slučaju ne radi se o knjigovodstvenoj ispravi temeljem koje bi se mogao pokrenuti postupak pred javnim bilježnikom.

5.1.Tvrdnji je da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da se ima primijeniti odredba članka 111 stavka 3 ZOO-a , da u obrazloženju decidirano i temeljito se obrazlaže zašto se smatra da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za kvalifikaciju izvanugovornog odnosa stjecanja bez osnove.

5.2.Navodeći da tuženica ničim nije učinila vjerojatnim da bi na bilo koji način bila povrijeđena koja od vrednota ustavnog poretka predlaže da se žalba tuženice odbije i potvrdi prvostupanjska presuda.

O žalbi na presudu.

6. Tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje iznos koji je isplatio na temelju rješenja HANFA-e od 14. srpnja 2011. a koje je poništeno presudom Vrhovnog suda RH

Broj spisa: Gž-320/2025-2

poslovni broj: U-zpz 4/2014-10 od 9. srpnja 2019. a osnov nalazi u institutu stjecanja bez osnove.

7. Prvostupanjski sud je utvrđenja:

- da je rješenjem HANFA-e Klasa:UP/I-451-04/10,Ur. Broj:326-321-11-119 od 14. srpnja da je isto donesenu na temelju odredaba čl. 47. st. 1. i čl. 48. st. 1., 2. i 3. t. 5. Zakona o preuzimanju dioničkih društava ("Narodne novine", br. 109/07. i 36/09., u daljnjem tekstu: ZPDD), u predmetu nadzora primjene odredbi ZPDD-a u svezi postupka odobrenja objavljivanja ponude za preuzimanje društva KALNIČKE VODE BIO NATURA d.d.

- da je u t. 1. izreke navedenog rješenja naloženo tužitelju u roku od 90 dana od dana primitka tog rješenja, poimenično navedenim osobama (od red. br. 1. do 131.) među kojima je i tuženica (red. br. 24) na čijim su računima u sustavu Središnjeg klirinškog depozitarnog društva d.d. na dan 23. prosinca 2010. bile ubilježene dionice društva KALNIČKE VODE BIO NATURA d.d. isplatiti iznos od 89,32 kn po svakoj ubilježenoj dionici.

- da je t. 2. i 3. izreke naloženo tužitelju bez odgode dostaviti HANFA-i dokaz o izvršenju radnje iz t 1. izreke, kao i da imenovanim osobama u t. 1. izreke dostavi navedeno rješenje

- da je u t. 4. izreke rješenja je naloženo tužitelju plaćanje administrativne pristojbe u korist državnog proračuna i naknade u korist HANFA-e, a u t. 5. izreke je riješeno da će se navedeno rješenje objaviti u "Narodnim novinama"

- da je protiv navedenog rješenja žalba nije bila dopuštena, ali da se može pokrenuti upravni spor podnošenjem tužbe Upravnom sud Republike Hrvatske u roku 30 dana od dana primitka tog rješenja.

- da je tužitelj 17. listopada 2011. tuženici isplatio iznos od 19.650,40 kn na temelju naprijed navedenog rješenja HANFA-e.

- da je presudom Vrhovnog suda RH poslovni broj:U-zpz 4/2014-10 od 9. sronja 2019. usvojen zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Us-8653/2011-11 od 13. studenoga 2013.,

- da je uvažena tužba i poništeno navedeno rješenje HANFA-e od 14. srpnja 2011., te da je postupak obustavljen

- da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske, presudom posl. br. Us-8653/2011-11 od 13. studenoga 2013. u upravnom sporu odbio tužbu ovdje tužitelja protiv navedenog rješenja HANFA-e, Klasa: UP/I-451-04/10-10/25, Ur. broj: 326-321-11-

-da je razlog poništenja rješenja od 14. srpnja 2011. na temelju kojeg je tužitelj izvršio isplatu iznosa čije vraćanje traži ovom tužbom to što je HANFA isto rješenje donijela nakon što je obustavila postupak odobrenja objavljivanja ponude za preuzimanje društva KALNIČKE VODE BIO NATURA d.d., kada za to nije više bila ovlaštena, odlučujući na taj način u stvari iz sudske nadležnosti

- da je dopisom od 23. lipnja 2020. tužitelj navedenog dana podnio zahtjev tuženici za povrat iznosa od 19.650,40 kn kojeg je uplatio temeljem navedenog rješenja HANFA-e koje je poništeno presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. U-zpz 4/2014-10 od 9. srpnja 2019

- da je navedeni dopis tuženica zaprimila 26. lipnja 2020.

- da je tužba od 20. lipnja 2022. podnesena Trgovačkom sudu u Zagrebu od strane 19 tužitelja, među kojima je i ovdje tuženica kao 4. tužiteljica, protiv ovdje tužitelja, Broj spisa: Gž-320/2025-2

kao 1. tuženika i trgovačkog društva Badel 1862 d.d., kao 2. tuženika, kojom traže da se utvrdi ništavim i da nije nastao te da ne proizvodi nikakve pravne učinke Ugovor o kupoprodaji dionica društva KALNIČKE VODE BIO NATURA d.d. od 30. rujna 2010. koji je zaključen između tamo I. i II. Tuženika

- da je tužitelj od tuženice zatražio broj računa u banci kako bi mogao izvršiti isplatu temeljem rješenja HANFA-e, te ju je pozvao da dostavi potpisano izjavu i presliku osobne iskaznice te je obavijestio tuženicu da je 10. kolovoza 2011. protiv navedenog rješenja HANFA-e podnio tužbu Upravnom sudu Republike Hrvatske radi poništenja predmetnog rješenja i utvrđivanja njegove neosnovanosti i nezakonitosti.

- da je uz izjavu tuženica dostavila presliku osobne iskaznice, te je zatražila da se dodatna otpremnina u iznosu od 89,32 kn po svakoj dionici isplati na njezin tekući račun br. 3210807479 otvoren kod Zagrebačke banke d.d. -da je rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-1769/2023-2 od 7. lipnja 2023. doneseno u pravnoj stvari 19 tužitelja, među kojima je i tuženica, protiv ovdje tužitelja kao 1. tuženika i trgovačkog društva Badel 1862 d.d. kao 2. tuženika, te da je istim uvažena žalba 1-19 tužitelja i ukinuto rješenje Trgovačkog društva u Zagrebu posl. br. P-1146/2022 od 28. veljače 2023. u t. I., III. i V. izreke pa se u navedenom predmet vratio sudu pravog stupnja na ponovni postupak (t. I. izreke) rješenje,

- da je u t. II. izreke odbijena žalba 2. tuženika kao neosnovna i potvrđeno rješenje Trgovačkog društva u Zagrebu posl. br. P-1146/2022 od 28. veljače 2023. u t. VI. izreke.

- da je pobijanim rješenjem suda prvog stupanja tužba odbačena kao nedopuštena (t. I. izreke), da je ročište za objavu presude otkazano (t. II. izreke), da je naloženo Posl. broj: P-5853/2020-30 tužitelju naknaditi 1. tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 4.977,10 EUR (t. III. izreke), da je odbijen 1. tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 44.795,40 EUR (t. IV. izreke), da je naloženo tužitelju naknaditi 2. tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 4.977,10 EUR (t. V. izreke), te da je odbijen 2. tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 54.126,02 EUR (t. VI .izreke).

8. Pozivajući se na odredbe članka 1111. stavak. 1. ZOO-a te članaka 1115. i članka 1117. ZOO-a te utvrđenja da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj bio nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva a u odredbi čl. 1117. st. 2. ZOO-a propisano je da se stjecatelj smatra nepoštenim od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka i dužan je vratiti primljeno na osnovi koja je otpala s kamatama od trenutka kada je postao nepošten pa kako je provedenih dokaza utvrđeno da je tuženica 26. lipnja 2020. zaprimila dopis tužitelja za povrat iznosa koji joj je tužitelj uplatio na temelju rješenja HANFA-e Klasa: UP/I- 451-04/10- 10/25, Ur. broj: 326-321-11-119 od 14. srpnja 2011., a u kojem dopisu se tužitelj pozvao na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. U-zpz 4/2014-10 od 9. srpnja 2019. kojom je poništeno navedeno rješenje HANFA-e da je tužitelj izvršio isplatu na temelju ovršnog rješenja HANFA-e, kao državnog tijela s javnim ovlastima, a koje rješenje je obvezivalo tužitelja i on je po njemu morao postupiti, neovisno o tome što je tužitelj svoja prava pokušao ostvariti pred višim sudovima.

9.Ujedno u obrazloženju prvostupanjski sud očitujući se na prigovor tuženice da je tužitelj platio znajući da nije dužan platiti navodi da je tužitelj izvršio isplatu na temelju ovršnog rješenja HANFA-e, kao državnog tijela s javnim ovlastima, a koje

Broj spisa: Gž-320/2025-2

rješenje je obvezivalo tužitelja i on je po njemu morao postupiti, neovisno o tome što je tužitelj svoja prava pokušao ostvariti pred višim sudovima.

9.1.Također prvostupanjski sud smatra neosnovanim prigovor zastare navodeći da se u konkretnom slučaju se primjenjuje opći rok zastare iz odredbe čl. 225. ZOO-a u trajanju od pet godina, a sukladno odredbi čl. 1117 st. 2. ZOO-a počinje teći od dana dostave presude kojom je prihvaćen zahtjev za izvanrednim preispitivanjem zakonitosti pravomoćne presude, pa rok nije protekao, a s obzirom na to da je presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. U-zpz 4/2014-10 donesena 9. srpnja 2019., dok je tužba u konkretnom slučaju podnesena 30. studenoga 2020.

10. Ovakav materijalno pravni pristup prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

11. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14- Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), budući presuda sadrži valjano obrazložene razloge o odlučnim činjenicama, te se može ispitati.

11.1. Također nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6 ZPP-a na koju se također poziva tuženica jer iz predmetnog spisa je razvidno da tuženica nije onemogućena u raspravljanju te je bila u prilici da se očituje o svim navodima tužitelja, da ističe svoje , kako tvrdnje tako i stajališta kao i da ističe prigovore te pravne stavove.

11.2. U odnosu na povredu odredbe članka 8 ZPP-a suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud je analizom i ocjenom provedenih dokaza kako svakog zasebno, svih zajedno kao i analizom i ocjenom rezultata cjelokupnog postupka utvrdio činjenično stanje za koje je osnovano smatrao da se na temelju istog može odlučiti o osnovanosti osnove te osnovanosti visine tužbenog zahtjeva te je prvostupanjski sud i po ocjeni ovog suda obrazložio na valjani način zašto je smatrao da neke od predloženih dokaza nije potrebno provoditi s tim da se tuženica pogrešno poziva na obveze tužitelja da u procesu dokazivanja činjenica a s tim u vezi i pravilnom primjenom tereta o dokazivanju budući tužitelj nije predlagao odbijene dokaze već tuženica.

11.3. Ne nalazi se ni da bi prvostupanjski sud počinio koju od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a od onih na koje se u skladu sa odredbom članka 365. stavak 2 . ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

12. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se u žalbi također poziva tuženik. Činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva potpuno je i pravilno utvrđeno i ono se navodima žalbe ne dovodi u sumnju tim više što žaliteljica u žalbi ne ističe određene dokaze i činjenice koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga kojeg je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donio pobijanu presudu i to tim više što iz sadržaja žalbe proizlazi da je bit žalbe prijepor oko pravilne primjene materijalnog prava.

Broj spisa: Gž-320/2025-2

12.1. Žaliteljica u žalbi analizirajući na svoj način daje svoja utvrđenja o tome kakvo je činjenično stanje trebao utvrditi prvostupanjski sud i na kakvo je trebao primijeniti materijalno pravo no s obzirom na utvrđenja i stajališta prvostupanjskog suda takovi žalbeni navodi po ocjeni ovog suda nisu prihvatljivi te ih ovaj sud ne prihvaća.

13. Pravilno se u obrazloženju prvostupanjski sud poziva na odredbu članka 1111. stavak 1. ZOO-a kojom je propisano da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, dok je st. 3. propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala kako je tužitelj tuženici pa da kako je tužitelj tužiteljici isplatio iznos od 19.650,40 kn na temelju rješenja HANFA-e od 14. srpnja 2011. koje je naknadno poništeno gore navedenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odnosno kako je tuženica primila taj iznos po osnovi koja je kasnije otpala, to je neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije koji je istaknula tuženica tako da je sukladno odredbi čl. 1111. ZOO-a valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja za vraćanje stečenog bez osnove isplatom navedenog iznosa

13.1. Također da je odredbom članka 1115. ZOO-a propisano da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj bio nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva a u odredbi čl. 1117. st. 2. ZOO-a propisano je da se stjecatelj smatra nepoštenim od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka i dužan je vratiti primljeno na osnovi koja je otpala s kamatama od trenutka kada je postao nepošten pa kako je iz provedenih dokaza utvrđeno da je tuženica 26. lipnja 2020. zaprimila dopis tužitelja za povrat iznosa koji joj je tužitelj uplatio na temelju rješenja HANFA-e Klasa: UP/I-451-04/10-10/25, Ur. broj: 326-321-11-119 od 14. srpnja 2011., a u kojem dopisu se tužitelj pozvao na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. U- zpz 4/2014-10 od 9. srpnja 2019. kojom je poništeno navedeno rješenje HANFA-e.

14. Pri tome se tuženica pogrešno poziva na tvrdnju da tužitelj nije ovlašten zatražiti plaćanje jer da se njegova obveza temeljila na ovršnom rješenju HANFA-e i po kojoj je tužitelj trebao postupiti pa je neosnovano pozivanje na odredbu članka 1112 ZOO- a te da je tužitelj na temelju podnesenih pravnih lijekova očitovao svijest o tome da nije dužan platiti nešto što je dobrovoljno izvan ovršnog postupka platio tuženici.

15. U odnosu na tvrdnje tuženice da je prvostupanjski sud trebao tražiti ovrhu na temelju vjerodostojne isprave a temeljem tada važeće odredbe članka 446. stavak 4 ZPP-a valja istaknuti da je vjerodostojna isprava u skladu sa odredbom članka 31 Ovršnog zakona račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računom kad je to potrebno za zasnivanje tražbine, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom a da se računom smatra i obračun kamata pa proizlazi da vjerodostojna isprava svakako nije odluka suda tako da je neosnovana tvrdnja tužiteljice da je tužbu valjalo odbaciti.

15.1. Također potraživanje tužitelj ne temelji se na knjigovodstvenoj ispravi za koju su pretpostavke određene člankom 8. stavak 1, 2, i 3 Zakona o

Broj spisa: Gž-320/2025-2

računovodstvu(„Narodne novine“ broj 85/24, 145/24) pa je tim više tvrdnja da je tužbu trebalo odbaciti pozivajući se na članak 446 ZPP-a neosnovana.

16. Isto tako iz sadržaja žalbe proizlazi da se tuženica samo paušalno poziva na povrede načela vladavine prava budući ne daje o tome nikakve razloge niti valjane razloge.

17. Zbog iznesenog valjalo je odbiti žalbu tuženice te potvrditi prvostupanjsku presudu kako u dijelu odluke o glavnom zahtjevu tako i u odluci o troškovima koji su kako po osnovi tako i visini pravilno odmjereni.

18.Odluka o zatraženim troškovima žalbe temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a a o zatraženim troškovima odgovora na žalbu odlučeno je na temelju članka 155. ZPP-a. Isti trošak po ocjeni ovog suda nije bio neophodan za uspješno vođenje postupka.

19. Na temelju članka 368. stavak 1 ZPP-a presuđeno je kao u izreci.

20. U odnosu na žalbu protiv prvostupanjske presude valja navesti da ovaj sud također smatra neosnovanom žalbu protiv rješenja prvostupanjskog suda Su-274/24- 3 od 12. ožujka 2024 kojom je odbijen zahtjev tuženice za izuzećem sutkinje Brankice Bobšić od suđenja u konkretnom predmetu budući u žalbi ne iznosi određene činjenice i dokaze drugačije od onih koji su isticani u zahtjevu za izuzeće a koji su pravilno odbijeni s obzirom da nisu utvrđene okolnosti iz odredbe članka 71. stavak 7. ZPP-a a koje bi bile pretpostavka da se prihvati zahtjev za izuzeće.

Žalba na rješenje od 5. ožujka 2025. P- 5853/2020-38

21. Neosnovano tuženica u žalbi ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a u svezi s člankom 381. ZPP-a, budući je rješenje jasno i razumljivo, a prvostupanjski sud je za svoje stajalište dao valjane razloge. Drugostupanjski sud također nije utvrdio postojanje niti jedne od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

22.Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se u žalbi također poziva tuženica. Činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva potpuno je i pravilno utvrđeno i ono se navodima žalbe ne dovodi u sumnju tim više što žaliteljica u žalbi ne ističe određene dokaze i činjenice koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga kojeg je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donio pobijano rješenje a iz navoda žalbe razvidno je da je naglasak žalbe na pravilnoj primjeni materijalnog prava te isticanju povrede Ustava RH, načela pravičnog postupka, načela vladavine prava pozivajući sa na te odredbe samo paušalno ne navodeći u čemu bi se konkretno sastojale povrede tih načela u donošenju pobijanog rješenja.

23. iz obrazloženja pobijanog rješenja razvidno je da je prvostupanjski sud 4. rujna 2024. donio rješenje posl. Broj P-5853/2020-35 kojim je tuženica na temelju odredbe članka 28. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18, 51/2023; dalje: ZSP) kojim je tuženica pozvana na platež pristojbe na žalbu u iznosu od

Broj spisa: Gž-320/2025-2

145,06 eura te da je tuženica protiv rješenja 4. rujna 2024. podnijela prigovor u kojem je navela da je pristojba odmjerena previsoko.

24. Prvostupanjski sud se u obrazloženju poziva na odredbe Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/2023; dalje Uredba) na vodeći da je u stavku 1. Tar. br. 1. Uredbe određeno da se u slučaju kada je vrijednost predmeta spora preko 1990,84 eura plaća pristojba u iznosu od 66,36 eura i još 1 % na razliku iznad 1990,84 eura, ali ne više od 663,61 euro te nadalje da je stavkom 1. tar. br. 1 uredbe određeno da se za žalbu protiv presude plaća iznos pristojbe iz stavka 1. tar. br. 1. uvećan za sto posto d pa da imajući u vidu vps u žalbenom postupku (2.608,06 eura) tuženici je pravilno naloženo platiti pristojbu za žalbu protiv presude u iznosu od 145,06 eura a pri tome je prvostupanjski sud naveo da je tuženica žalbu podnijela u elektroničkom obliku 5. srpnja 2024. s time da prije podnošenja žalbe nije platila pristojbu na istu pa da nema mjesta primjeni odredbe članka 7. stavak 1. ZSP-a.

25. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava na koji se u žalbi također poziva tuženica budući je i, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud pravilno primijenio Uredbu, a samo pozivanje tuženice da je sudska pristojba pogrešno odmjerena bez konkretnog isticanja u čemu bi se sastojala pogrešna primjena materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda nije osnovano, pa je žalbu i u odnosu na pobijano rješenje valjalo odbiti i potvrditi rješenje te u skladu sa odredbom članka 380. točka 2. ZPP-a riješiti kao u izreci.

U Slavonskom Brodu, 6. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka

Šimić