Posl.broj: P-853/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, po sutkinji tog suda Mariji Gugić, u pravnoj stvari tužitelja: MK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Željko Šušak, odvjetnik u Veloj Luci, protiv tuženika: 1. Republika Hrvatska zastupana po ODO Korčula, 2. Hrvatske vode, pravna osoba za upravljanje vodama, OIB: 28921383001, Ulica Grada Vukovara 220, Zagreb; 3. GK kojem je kao privremeni zastupnik postavljen Ljubomir Vranješ, odvjetnik u Korčuli; 4. ŠK kojem je kao privremeni zastupnik postavljen Ljubomir Vranješ, odvjetnik u Korčuli; 5. FK kojoj je kao privremeni zastupnik postavljen Ljubomir Vranješ, odvjetnik u Korčuli; 6. OK kojoj je kao privremeni zastupnik postavljen Ljubomir Vranješ, odvjetnik u Korčuli; 7. VK, [adresa]; 8. ŽK kojoj je kao privremeni zastupnik postavljen Ljubomir Vranješ, odvjetnik u Korčuli; 9. RK, [adresa]; 10. TK, [adresa]; 11. ZK kojem je kao privremeni zastupnik postavljen Ljubomir Vranješ, odvjetnik u Korčuli; 12. KK, [adresa]; 13. ĆK kojoj je kao privremeni zastupnik postavljen Ljubomir Vranješ, odvjetnik u Korčuli; 14. BK kojem je kao privremeni zastupnik postavljen Ljubomir Vranješ, odvjetnik u Korčuli; 15. ĐK kojem je kao privremeni zastupnik postavljen Ljubomir Vranješ, odvjetnik u Korčuli; 16. JK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; 17. NK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]; 18. CK kojim tuženicima ad. 16-18 je kao privremeni zastupnik postavljen Ljubomir Vranješ, odvjetnik u Korčuli, radi Stvarno - pravo vlasništva nekretnine, nakon glavne rasprave zaključene 26. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno obaviještenih na strani tuženika, na ročištu zakazanom radi objave odluke, 6. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj MK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., vlasnik dijela nekretnine katastarske oznake kčbr. [katastarska čestica] upisane po kulturi kao Potok u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to onog dijela na sudskoj skici BP 41/2024 - NE izrađenoj 20. ožujka 2024. od strane dipl. ing. geod. Tonia Farca u GAUSS d.o.o., Split obilježen brojevima 1, 2, 27, 26, 28, 29, 30, 31, 32, 33, 34, 35 i 1, površine 38 m2, a koja sudska skica čini sastavni dio presude, pa se tužitelj ovlašćuje temeljem presude i prijavnog lista potvrđenog od nadležnog Odjela za katastar nekretnina, uknjižiti u zemljišne knjige kao isključiv vlasnik na novoformiranoj čestici nastaloj od navedenog dijela osnove kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uz prethodno brisanje tog prava sa imena Republika Hrvatska-Javno vodno dobro u općoj uporabi, s pravom upravljanja, Hrvatske vode, OIB: 28921383001.

II. Utvrđuje se da je tužitelj MK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., vlasnik dijela nekretnine katastarske oznake kčbr. [katastarska čestica] ZGR, upisane po kulturi kao gustirna, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to onog dijela na sudskoj skici BP 41/2024 - NE izrađenoj 20. ožujka 2024 . od strane dipl. ing. geod. HK u GAUSS d.o.o., Split obilježen brojevima 13, 14, 15, 16, 17, 18, i 13, površine 15 m2, a koja sudska skica čini sastavni dio presude, pa se tužitelj ovlašćuje temeljem presude i prijavnog lista potvrđenog od nadležnog Odjela za katastar nekretnina, uknjižiti u zemljišne knjige kao isključiv vlasnik na novoformiranoj čestici nastaloj od navedenog dijela osnove kčbr. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] uz prethodno brisanje tog prava sa imena prednika tuženih ad. 3/-7/ i to pok. AK UK pk. LK za 1/4 dijela, prednika tuženih ad. 8/-11/ i to pok. AK pk. LK za 1/4 dijela, prednika tuženih ad. 14/-18/ i to pok. EK pk. LK za 1/4 dijela i prednika tuženih ad. 12/ i 13/ i to pok. SK pk. LK za 1/4 dijela.

III. Nalaže se tuženiku ad. 2 Hrvatske vode, pravna osoba za upravljanje vodama da tužitelju naknadi parnični trošak i u iznosu od 1.288,13 eura (tisuću dvjesto osamdeset osam eura i trinaest centi) s pripadajućim zateznim kamatama po stopi utvrđenoj čl. 29 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23) koje teku od dana donošenja presude do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je u ovom sudu zaprimljena 2. kolovoza 2023. navodi se kako je tužitelj stvarni vlasnik i posjednik dijela nekretnina katastarske oznake kčbr. [katastarska čestica] površine 37m2 i dijela kčbr. [katastarska čestica] ZGR površine 17m2 koje predstavljaju kuću i uređeno dvorište ograđeno od susjednih nekretnina u vlasništvu trećih osoba. Inače da je gradnja kuće započeta 1978., a dovršena 2008. od strane DK koji je tako opisane nekretnine stekao u vlasnički posjed pravnim poslom od braće IK i ČK. Tako opisane nekretnine da je PK prodao tužitelju kupoprodajnim ugovorom iz 2019. Preostali dio kuće i okućnice položen je na dijelu kčbr. [katastarska čestica], površine 210 m2, na kojoj čestici je upisano dvjesto trideset osam osoba koji dio nije predmetom tužbe. Shodno naprijed iznesenom da je tužitelj zajedno s MO nesmetani posjednik nekretnine u periodu od četrdeset pet godina pa kako su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti predloženo je da sud prihvat tužbeni zahtjev koji je preciziran po izvršenom uviđaju na licu mjesta. 2. Dana 22. kolovoza 2024. zaprimljen je podnesak tuženica kojim potvrđuju činjenicu kako su 25. rujna 2003. stambenu kuću u izgradnji prodale GO kao kupcu. Ujedno predlažu da troškove postupka snose tužitelji budući smatraju da ničim nisu uzrokovale pokretanje predmetnog parničnog postupka

2. U odgovoru na tužbu koji je u ovom sudu zaprimljen 29. rujna 2023. tuženik ad. 2 Hrvatske vode, pravna osoba za upravljanje vodama u cijelosti je osporio tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev s tvrdnjom kako navodi tužitelj nemaju nikakvog pravnog uporišta u pozitivnim propisima Republike Hrvatske. Pri tome se tuženik poziva na zakonske odredbe kojima je regulirano javno vodno dobro pa predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan. Naime, da je kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zemljišnoj knjizi uknjižena kao javno vodno dobro na kojem druga osoba ne može steći pravo vlasništva niti drugo stvarno pravo, osim prava služnosti i prava građenja u skladu sa Zakonom. Samim time da je tužbeni zahtjev tužitelja "neizvršiv".

3. Dana 24. studenog 2023. zaprimljen je odgovor na tužbu tuženice ad. 1 Republike Hrvatske koja se usprotivila tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu u bitnom navodeći da na strani tužitelja nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću jer je riječ o zemljištu u društvenom vlasništvu.

4. U tijeku postupka je utvrđeno da su tuženici ad 3/ GK pok. ŠO, ad 4/ ŠK pok. GK, ad 5/ FK rođ. SK pok. GK, ad 6/ OK rođ. SK pok. M, ad 8/ ŽK pok. FO, ad 11/ ZK, ad 12/ KK pok. G, ad 13/ ĆK kći Š, ad 14/ OO pok. GK, ad 15/ VO pok. GK i ad 18/ CK sin FK odsutni i nepoznata boravišta pa im je postavljen privremeni zastupnik u osobi Ljubomira Vranješa, odvjetnika u [adresa]. I tuženicima ad. 16 JK i ad. 17. NK kao osobama koje se nalaze u inozemstvu, nemaju punomoćnika u Republici Hrvatskoj, a dostava se nije mogla izvršiti postavljen je privremeni zastupnik u osobi Ljubomira Vranješa, odvjetnika u [adresa]. Navedene odluke donesene su sukladno čl. 84. st. 1. i 2. toč. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje ZPP). O tome je izdat oglas koji je objavljen na oglasnoj ploči suda i u Narodnim novinama br. 122/2025 od 12. ožujka 2025. na str 122.

5. U postupku je proveden dokaz čitanjem isprava koje prileže spisu i to kupoprodajnog ugovora zaključenog 24. svibnja 2019. između DK, kao prodavatelja, s jedne strane, i tužitelja ŽO, kao kupca, s druge strane, geodetskog situacijskog nacrta izrađenog 8. rujna 2022. od strane RO, dipl. ing. geod., izjave ČK, zahtjeva za mirno rješenje spora, uviđajem na licu mjesta uz prisustvo mjernika vještaka Tonia Farca, dipl. ing. geod. u Gauss d.o.o., Podružnica Blato, saslušanjem u svojstvu svjedoka TO, LK, ŠO i ZO, čitanjem nalaza i mišljenja Tonia Farca, dipl. ing. geod. zaprimljenog 22. ožujka 2024. i s tim u vezi saslušanjem imenovanog na ročištu glavne rasprave održanom 10. veljače 2025. kao i saslušanjem svjedoka TO, LK, ŠO i ZO.

6. Na temelju tako provedenih dokaza, a ocjenjujući ih sve zajedno i svakog zasebno, sud je utvrdio da su tužbeni zahtjevu u cijelosti osnovani.

7. Predmetom postupka jest točno određeni dio kčbr. [katastarska čestica] koja u zemljišnoj knjizi k. o. [katastarska općina] u zk. ul. br. [broj ZK uloška] zk tijelo 5 dolazi upisana kao isključivo vlasništvo tuženice ad. 1 Republike Hrvatske-javno vodno dobro u općoj uporabi s pravom upravljanja u korist tuženika ad. 2 Hrvatske vode. Navedeni upis proveden je temeljem prijedloga tuženice ad. 1 Republike Hrvatske uz prethodno brisanje upisa Općenarodne imovine. Predmetom postupka jest i točno određeni dio kčbr. [katastarska čestica] ZGR koja u zemljišnoj knjizi k. o. [katastarska općina] dolazi upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] na ime UK pok. LK, AK. LK, EK. LK i SK pok. LK koji upis je proveden davne 1928. godine, dakle, gotovo pred oko 100 godina.

8. U postupku se kao sporno pojavilo pitanje da li je tužitelj stekao pravo vlasništva utuženog dijela kčbr. [katastarska čestica] iako je tako označena nekretnina upisana u zemljišnoj knjizi kao vlasništvo Republike Hrvatske-javno vodno dobro u općoj uporabi.

9. Izgled i lokacija utuženih dijelova predmetnih nekretnina utvrđeni su neposrednim opažanjem suda prilikom uviđaja provedenog 6. ožujka 2024. u [adresa]. Prilikom dolaska na lice mjesta tužitelj je ukazao kuću s okućnicom kao i predkuće uz betonirani prolaz-put koji se tim predjelom proteže u smjeru sjever jug. Zemljište ukazano od strane tužitelja nalazi se s istočne strane betoniranog puta, a utuženo zemljište je u zapadnoj strani ograđeno niskim betonskim zidićem uz stojnu kuću. Sjeverno od kuće tužitelja zatečen je betonirani pojsa zemljišta. S južne strane od kuće tužitelja sudska komisija pristupila je izgrađenim stepeništem do pojasa zemljišta jugoistočno od kuće koji dio predstavlja vrt koji je s istočne strane ograđen kamenim zidom. U pisanom nalazu i mišljenju mjernik vještak je po izvršenoj izmjeri prikazao pojas zemljišta označen brojčanim oznakama 1, 2, 27, 26, 28, 29, 30, 31, 32, 33, 34, 35 i pravcem na detalj 1 koji dio je izmjeren u površini od 38m2. Iz skice je razvidno da se na tako prikazanom pojasu zemljišta u sklopu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi zapadni dio kuće tužitelja, od kojeg se sjeverno i južno proteže betonirani pojas zemljišta time da se s južne strane stepeništem pristupa na terasu i vrt ispred kuće s tužitelja s istočne strane. Drugo pokazani pojas zemljišta prema nalazu i mišljenju vještaka u cijelosti je ograđen betonskim zidom i kao takav predstavlja dio kuće s okućnicom (parking, stepenice, cisternu i vrtove u površini od 206m2) kao dio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji dio tužitelj nije obuhvatio ovom tužbom iz razloga što je na tako označenoj nekretnini upisano pravo suvlasništva na više od dvjesto osoba, a prikazan je i dio površine 15m2 unutar kčbr. [katastarska čestica] ZGR k. o. [katastarska općina].

10. U podnesku tuženika ad. 2 Hrvatske vode, pravna osoba za upravljanje vodama zaprimljenom 10. travnja 2024. predloženo je da mjernik vještak dopuni nalaz i mišljenje na način da navede što na terenu predstavlja izmjerena površina 38m2 kao utuženi dio kčbr. [katastarska čestica].

11. Na ročištu glavne rasprave održanom 10. veljače 2025. mjernik vještak naveo da kako se u pogledu utuženog dijela kčbr. [katastarska čestica] radi o dijelu nekretnine koji se u sjevernom dijelu identificira kao dio pristupnog betonskog puta površine 2 m2, zatim južno do tako navedenog pojasa također jedan betonirani pojas neposredno uz kuću kao i mali dio arule zapadno od samog objekta površine sveukupno 8 m2, zatim dio obiteljske stojne kuće površine 16 m2, zemljište južno od objekta što uključuje pristupne stepenice dio vrta i dio betoniranog pojasa koji vodi na gornji kat površine 10 m2, kao i dio parkinga od 2 m2 što sveukupno zbirno daje površinu od 38 m2.

12. Sud je je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje kao stručno i objektivno te detaljno obrazloženo te nije smatrao nužnim određivati novo vještačenje.

13. Podneskom zaprimljenim 27. ožujka 2025. tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev sukladno skici izmjere sačinjenoj od u ovom postupku angažiranog mjernika vještaka Tonia Farca, dipl. ing. geod.

14. Na temelju iskaza svjedoka sud je utvrdio kako je utuženo zemljište koje u naravi predstavlja kuću i dio okućnice u gabaritima koji su zatečeni prilikom uviđaja izgrađeno negdje sedamdesetih godina prošlog stoljeća od strane danas pok. DK. Svjedoku KO poznato je kako je utuženo zemljište predstavljalo vlasništvo njegova oca i dva strica koje zemljište su prodali imenovanom DK. Negdje u isto vrijeme betoniran je i zidićem ograđen uski betonirani pojas zemljišta u zapadnom rubu kčbr. [katastarska čestica] dok je preostali dio tako označene nekretnine prema zapadu (betonirani prolaz) betonirao ili imenovano MO ili pak čovjek prezimena F, vlasnik kuće u produžetku prema jugu. Iz iskaza svjedoka TO i ŠO proizlazi kako je utuženo zemljište zadnjih godina u posjedu tužitelja. Na temelju iskaza svjedoka također je utvrđeno kako se od vremena izgradnje kuće koju danas posjeduje tužitelj i uređivanja okućnice na licu mjesta u pogledu izgleda i gabarita izgradnje ništa bitno nije mijenjalo. Sud je iskazima svjedoka poklonio vjeru jer su neposrednim kazivanjem sudu ostavili dojam uvjerljivosti i dosljednosti, njihovi iskazi se međusobno nadopunjuju, a svoja saznanja iznose iz neposrednih opažanja prilikom boravka u ubi [adresa]. K tome, iz niti jednog provedenog dokaza ne proizlazi da bi činjenične okolnosti koje proizlaze iz iskaza svjedoka u pogledu gradnje i korištenja utuženog zemljišta bile različite od utvrđenih.

15. Spisu prileži i nedatirana izjava ČK temeljem koje nekretninu bez navođenja točne katastarske oznake opisanu kao "ispod gustirne cca 40m2 koju je naslijedio od pradjeda FO preko diobe njega i njegova brata ĆO ustupa DK".

16. Na temelju rezultata ovako provedenog dokaznog postupka sud utvrđuje kako se tužitelji putem pravnog prednika DK po Kupoprodajnom ugvooru iz 2019., nalazi u isključivom posjedu utuženih dijelova označenih nekretnina od sredine sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Dakle, u konkretnom slučaju, a to u odnosu na utuženi dio kčbr. [katastarska čestica] ZGR ispunjene su u cijelosti zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću odnosno posjedovanjem nekretnine kroz zakonom određeno vrijeme, neprekidno i nesmetano sve kako je propisano odredbom čl. 159. st. 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (,„Narodne novine“, br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17.).

17. Valja istaći kako tuženici ad. 3/-18/ ničim nisu osporili da se tužitelj nalazi u posjedu utuženog dijela kčbr. [katastarska čestica] ZGR pa tužitelj ima pravni interes zahtijevati usklađenje stanja u zemljišnoj knjizi k. o. [katastarska općina] sa stvarnim stanjem, budući da je isto pogrešno i ne odgovara faktičnom stanju radi čega je sud prihvati tužebni zahtjev na način da je presuđeno kao u izreci pod toč. II/.

18. U pogledu utuženog dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnjama da upis tako označene nekretnine kao javnog dobra u režimu društvenog vlasništva nije odgovarao stanju u naravi, jer da utuženi pojas zemljišta nikada u naravi nije predstavljao javno dobro, a da je on putem svog pravnog prednika-prodavatelja DK stekao pravo vlasništva dosjelošću, i to posjedom tog dijela čestice od sredine sedamdesetih godina prošlog stoljeća. U vezi toga valja navesti kako prema stajalištu sudske prakse, prihvaćenom npr. u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 62/2017-3 od 27. ožujka 2019. godine, te u odluci istog suda poslovni broj Revt-243/11 od 27. svibnja 2015. godine, sama okolnost da je neko zemljište u zemljišnim knjigama upisano kao javno dobro ne znači da se doista radi o javnom dobru, ukoliko se isto faktično ne koristi kao javno dobro, niti je ikad predstavljalo javno dobro, što znači da su u konkretnom slučaju tužitelji bili ovlašteni dokazivati da predmetne nekretnine u vrijeme kada su isti prema tužbenim navodima stekli pravo vlasništva na tim česticama dosjelošću nisu imale status javnog dobra, odnosno javnog vodnog dobra, sve to neovisno o odredbi članka 13. Zakona o vodama („Narodne novine“ br. 66/19 i 84/21, u nastavku teksta: ZOV) kojom je reguliran prestanak statusa vodnog dobra katastarskim česticama iz članaka 9. i 12. tog Zakona, jer postojanje te odredbe ne ograničava niti sprječava sud da sam prosuđuje o navedenim činjenicama u okviru navedenog tužbenog zahtjeva, niti na takvo ovlaštenje prvostupanjskog suda utječe odredba članka 11. stavak 2. ZOV-a kojom je propisano da će u slučaju dvojbe ili spora je li neka katastarska čestica vodnoga dobra po sili Zakona postala javno vodno dobro na temelju članka 12. stavak 1.-6. ovoga Zakona, Ministarstvo o tome donijeti rješenje na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti. Prema tome, ukoliko tužitelj u ovoj parnici dokaže da utuženi pojas zemljišta kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vrijeme kada je prema navodima tužbe stekao izvanknjižno pravo vlasništva tog zemljišta (dosjelošću) nije imala pravni status javnog dobra u režimu društvenog vlasništva, na kojim tvrdnjama se temelji njegov zahtjev, dakle da se radi o česticama koje se u to vrijeme nisu koristile kao javno dobro, niti su predstavljale javno dobro, tada u slučaju da su za to ispunjene propisane pretpostavke nema zapreke za usvajanje njihovog tužbenog zahtjeva.

19. Prema odredbama Zakona o vodama ("Narodne novine" broj. 153/09) postoji razlika između vodnog dobra i javnog dobra. Temeljna razlika između vodnog dobra i javnog vodnog dobra je u subjektu koji je nositelj prava vlasništva. Javno vodno dobro je javno dobro u općoj uporabi i u vlasništvu je Republike Hrvatske, te je neotuđivo. Na javnom vodnom dobru ne mogu se dosjelosti steći pravo vlasništva niti bilo koje drugo stvarno pravo osim pravo uslužnosti i pravo građenja (članak 16. Zakona o vodama). Za razliku od javnog vodnog dobra, vodno dobro može biti u vlasništvu drugih fizičkih i pravnih osoba i njihovi vlasnici dužni su dopustiti njihovo korištenje za sve namjene predviđene za održavanje i poboljšanje vodnog režima. Radi se o ograničenju prava vlasništva i drugih stvarnih prava sukladno posebnom Zakonu, te Republika Hrvatska ima pravo otkupa na tim nekretninama. Javno vodno dobro postaje se na temelju Zakona i to sve zemljišne čestice vodnog dobra koje su na dan stupanja na snagu Zakon o vodama ("Narodne novine" broj: 107/95 i 150/05) bile na temelju Zakona ili na temelju bilo koje druge pravne osnove bile opće dobro, javno dobro, javno vodno dobro, vodno dobro, javno dobro - vode…, a što je sve pobrojano člankom 11. stav 2. Zakona o vodama. Također se javnim vodnim dobrom smatraju i zemljišne čestice vodnog dobra koje do dana stupanja na snagu Zakona o vodama nisu bile upisane u zemljišnoj knjizi, kao i one koje su bile upisane, ali nitko nije naznačen kao njihov vlasnik. Pripadnost određene nekretnine u vodnom dobru utvrđuje nadležno Ministarstvo, uz prethodno mišljenje Hrvatskih voda. Uvidom u zemljišnu knjigu sud je utvrdio kako je kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske na temelju prijedloga IPH-DO158/05 od 19. rujna 2005., dakle ne na temelju Zakona niti u postupku provedenom temeljem naprijed iznesenih odredbi. Samim time takav upis javnog vodnog dobra je očito formalne naravi bez ikakvog uporišta u citiranim zakonskim odredbama. Očito je naime takav upis proveden obzirom na činjenicu što je kčbr. [katastarska čestica] upisa u zemljišnoj knjizi po kulturi/oznaci zemljišta "potok". Takav upis egzistirao je do provedbe pod Z.1738/13 kada je opet na temelju prijedloga klasa 940-01/09-01/41 ur.br. 374-24-4-13-412 od 30. listopada 2013.godine određen upis uknjižbe prava vlasništva na ime: REPUBLIKA HRVATSKA - Javno vodno dobro u općoj uporabi s pravom upravljanja HRVATSKE VODE OIB 28921383001 a uz prethodno brisanje prava upravljanja HRVATSKE VODE D.O.O.

20. Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka sud utvrđuje da je MO gradnjom stambenog objekta-kuće s pripadajućom okućnicom stekao pravo vlasništva zemljišta koje služi za redovnu uporabu zgrade, a to je zemljište ispod stambene zgrade te zemljište koje čini vrt i dvorište. Stoga su na strani pravnog prednika tužitelja ispunjenje zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva građenjem, a sukladno § 418. OGZ-a, kao tada važećeg materijalnog prava u svezi s odredbom čl. 388. st. 2. ZV-a. Učinci stjecanja prava vlasništva građenjem nastupaju po samom zakonu (ipso iure) u trenutku kad se ispune pretpostavke određene zakonom. Stoga je kod stjecanja prava vlasništva građenjem upis u zemljišnu knjigu deklaratorne, a ne konstitutivne naravi. Tako stečeno pravo vlasništva pravnim poslom-kupoprodajom iz 2019. preneseno je na tužitelja. U odnosu na navode tuženika da tužitelj i njegov pravni prednik nisu mogli steći pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini iz razloga što se radi o vodnom dobru na kojem sukladno Zakonu o vodama (Narodne novine 153/09, 63/11, 130/11, 56/13, 14/14), dalje ZV, nije moguće stjecanje stvarnih prava (čl. 11. st. 6. ZV-a) ponavlja se kako je vodno dobro na predmetnoj nekretnini upisano 2005. Međutim, iz izvedenih dokaza jasno proizlazi da je građenjem sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća prednik predlagatelja stekao pravo vlasništva utuženog dijela kčbr. [katastarska čestica] (§ 418. OGZ-a u svezi s čl. 388. st. 2. ZV-a). U vrijeme stjecanja prava vlasništva građenjem predmetna nekretnina nije imala status vodnog dobra, već se u zemljišnoj knjizi vodila kao Općenarodna imovina. Stoga je dakle upis vodnog dobra u zemljišnoj knjizi izvršen nakon što je pok. MO temeljem građenja, kao zakonskog načina stjecanja prava vlasništva, stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine. Time u trenutku stjecanja prava vlasništva nije bilo statusa vodnog dobra kao prepreke za stjecanje prava vlasništva. S obzirom da je upis vodnog dobra izvršen nakon što je prednik tužitelja vlasništvo te nekretnine stekao građenjem, evidentno se radi o pogrešnom upisu u zemljišnu knjigu. Da je tomu tako, tj. da se radi o pogrešnom upisu vodnog dobra u zemljišnu knjigu, proizlazi i iz činjenice da je sud očevidom na terenu uz sudjelovanje zaposlenika Hrvatskih voda i sud utvrdio da utuženi dio kčbr. [katastarska čestica] doista nije ni u kakvoj funkciji vodnog dobra.

21. Sud smatra za potrebnim spomenuti da ako u konkretnom slučaju ne bi došlo do stjecanja prava vlasništva građenjem (a je, jer to nedvojbeno proizlazi iz dokaznog postupka) da bi u tom slučaju na strani tužitelja bile ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Odredbom članka 159 st. 1. ZV-a, propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 4. istog članka propisano je da stjecanje vlasništva na nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, redovnom dosjelošću (zakonit, istinit i pošten posjednik) potrebno nekretninu posjedovati 20 godina, a izvanrednom dosjelošću (pošteni posjednik) potrebno je nekretninu posjedovati 40 godina. Odredbom članka 160. st.1. ZV-a propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost. Stavkom 2. istog članak propisano je da u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Stavkom 4. istog članak propisano je da kad se poštenom posjedniku čiji posjed nije zakonit i istinit uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao zakonito, pošteno i istinito, pravo vlasništva steći će istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću. Stavkom 5. istog članka propisano je da kad se zakonitom, poštenom i istinitom posjedniku uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao pošteno, ali ne zakonito ili istinito, vlasništvo će steći dosjelošću istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću, osim ako stvar već nije stekao time što je njegov zakoniti, pošteni i istiniti posjed trajao onoliko vremena koliko je potrebno da je zakoniti, pošteni i istiniti posjednik stekne dosjelošću. Odredbom čl. 29. ZOVO bilo je zabranjeno stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima u društvenom vlasništvu. Odredbom čl. 388. st. 4. ZV-a iz 1996. godine (Narodne novine 91/96) bilo je propisano da u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Nakon što je Ustavni sud Republike Hrvatske dana 17. studenoga 1999. stavio van snage st. 4. čl. 388. Zakona o vlasništvu iz 1996. godine kao neustavan, ta je odredba izmijenjena Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. godine (Narodne novine 114/01) koji je stupio na snagu 20. prosinca 2001. Novi tekst 4. stavka propisuje da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnine koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

22. Iz citiranih odredbi proizlazi da je odredbama i čl. 29. ZOVO bilo zabranjeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima u društvenom vlasništvu. Prilikom preuzimanja ZOVO u hrvatski pravni sustav 8. listopada 1991. Sabor je ukinuo čl. 29. ZOVO. Kasnije je ZV iz 1996., koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997., u čl. 388. st. 4. predvidio da se razdoblje prije 8. listopada 1991. ima uključivati u izračun razdoblja za stjecanje vlasništva nad nepokretnom imovinom u društvenom vlasništvu dosjelošću. Nakon nekoliko prijedloga za ocjenu ustavnosti što su ih podnijeli bivši vlasnici imovine oduzete za vrijeme socijalističke vlasti, 8. srpnja 1999., Ustavni sud Republike Hrvatske prihvatio je taj prijedlog i odlučio pokrenuti postupak za ocjenjivanje ustavnosti članka 388. stavka 4. ZV-a iz 1996. Odlukom od 17. studenoga 1999. Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuo je čl. 388. st. 4. ZV-a iz 1996. s učinkom ex nunc. Presudio je da osporavana odredba ima retroaktivno djelovanje sa štetnim posljedicama na prava trećih ih osoba (prvenstveno onih što imaju pravo na povrat imovine oduzete tijekom komunističke vlasti) te da je stoga neustavna. Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske stupila je na snagu 14. prosinca 1999. kada je objavljena u Narodnim novinama, a ima učinak ex nunc.

23. Iz izvedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da je tužitelj zajedno sa svojim pravnim prednikom MO u aktivnom, samostalnom i kvalificiranom posjedu predmetne nekretnine od sredine sedamdesetih godina prošlog stoljeća do podnošenja tužbe 2023., što ukupno iznosi više od četrdeset pet godina. Nadalje, u trenutku stupanja na snagu ZV-a iz 1996. pravni prednik tužitelja bio je u aktivnom i kvalificiranom posjedu dvadeset godine. Aktivni posjed vršio se izgradnjom i korištenjem obiteljske kuće s okućnicom. Stoga su se na strani DK pa i samog tužitelja ispunile zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću 1. siječnja 1997. kad je na snagu stupio ZV iz 1996., kao tad važeće materijalno pravo, a sukladno odredbi čl. 388. st. 1. i 4. ZV/96 u svezi s odredbama čl. 159. i 160. ZV/96, sve u svezi s odredbom čl. 388. st. 2. ZV/14. Dakle, imenovani prednik tužitelja je temeljem izvorne odredbe čl. 388. st. 4. ZV/96 ex lege stekao pravo vlasništva, jer se u tom trenutku ta nekretnina u zemljišnoj knjizi vodila kao društveno vlasništvo te nije imala status vodnog dobra.

24. Učinci dosjelosti nastupaju po samom zakonu (ipso iure) u trenutku kad se ispune pretpostavke određene zakonom. Stoga je kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću upis u zemljišnu knjigu deklaratorne, a ne konstitutivne naravi. Jednak pravni stav o stjecanju prava vlasništva dosjelošću na temelju izvorne odredbe čl. 388. st. 4. ZV/96 zauzima i sudska praksa Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu u odluci Radomilja i drugi protiv Hrvatske broj 37685/10 od 28. lipnja 2016. (tekst cjelokupne presude ESLJP u Strasbourgu dostupan na službenoj Internet stranici: https://uredzastupnika.gov.hr/UserDocsImages//dokumenti/Presude%20i%20odluke// Radomilja%20protiv%20RH,%20presuda.pdf). Shodno svemu naprijed iznesenom sud je usvojio i tužbeni zahtjev pod toč. I/ izreke.

25. Svakako da u slučaju pravomoćnosti ovakve sudske odluke pravomoćna presuda nije osnov stjecanja prava vlasništva jer je vlasništvo prethodno stečeno ispunjenjem pretpostavki koje zakon predviđa temeljem zakona, a u ovom slučaju kondemnatorna odluka suda određuje tražbinu na davanje izjave volje pogodne za upis stečenog prava u zemljišnoj knjizi. To dalje znači da je tužitelj ovlašten zahtijevati provedbu parcelacije predmetnog zemljišta prema u granicama stečenog prava vlasništva te će upravno tijelo u postupku odrediti parcelaciju nakon čega je tužitelj ovlašten ishoditi upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na novoformiranoj nekretnini. Dakle, Ovom presudom parnični sud ne provodi uknjižbu, već samo sukladno odredbi čl. 130. st .1. ZV-a i čl. 128. st. 1. ZV-a daje ovlast za uknjižbu. Hoće li u konkretnom slučaju doći do uknjižbe odlučit će zemljišnoknjižni sud postupajući po odredbi čl. 108. st. 2. Zakon o zemljišnim knjigama (Narodne novine br. 63/2019, 128/2022, 155/2023, 127/2024, dalje ZZK) Za provedbu uknjižbe prethodno je potrebno provesti postupak parcelacije. S obzirom da se radi o izgrađenom građevinskom zemljištu parcelacija se može provesti na temelju akata o legalizaciji tužiteljevih objekata na predmetnoj nekretnini (čl. 160. st. 1. t. 3. Zakona o prostornom uređenju (Narodne novine 153/13), dalje: ZPU.

26. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. i čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) pa je sud obvezao tuženika ad. 2 naknaditi tužitelju one troškove za koje je utvrđeno da su bili potrebni za vođenje parnice, a koji se sastoje od troškova sudske pristojbe na tužbu i presudu (ukupno 39,82 eura), utrošenog predujma za uviđaj - 660,57 eur kao i od od izdataka tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe, pristup na pripremno ročište održano 30. studenog 2023., pristup na ročišta glavne rasprave u zgradi suda održana 10. veljače 2025., 26. ožujka 2025. – po 50 bodova, sastav pisanog podneska od 26. ožujka 2025. – 15 bodova, pristup na uviđaj održan 6. ožujka 2024 – ukupno 75 bodova sve sukladno Tbr. 7. Toč. 1, Tbr. 8 toč. 2, Tbr. 9 toč. 1 i Tbr. 39 Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23), dakle u polovini visine priznatog troška obzirom da je tužitelj postavio dva tužbena zahtjeva od kojih je tuženik ad. 2 osporio tužbeni zahtjev pod toč. I/ izreke vrijednost predmeta spora po kojem bi onda iznosila 730,00 eura.

U Korčuli, 6. svibnja 2025.

Sutkinja

Marija Gugić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).