24 P-1049/2021

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, OIB:29399232217, po sucu Silvani Klisović, na prijedlog više sudske savjetnice-specijaliste ZI, u pravnoj stvari tužitelja ŽI iz [adresa], zastupan po punomoćniku Ivici Crnogaći, odvjetniku u ZOU Crnogaća & Crnogaća u Šibeniku, Ante Šupuka 5, protiv tuženika OTP Banka d.d. [adresa], OIB: 52508873833, zastupana po punomoćniku Danu Marinoviću, odvjetniku u OD Marinović i partneri j.t.d. u Zadru, plemića Borelli br. 1, radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 1. travnja 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetničkog vježbenika JI, po objavi odluke 6. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 3.013,68 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

0,47 EUR od 10. siječnja 2005. do isplate

3,11 EUR od 10. siječnja 2006. do isplate

3,89 EUR od 10. ožujka 2009. do isplate

0,91 EUR od 10. ožujka 2010. do isplate

1,37 EUR od 10. travnja 2010. do isplate

5,82 EUR od 10. svibnja 2010. do isplate

8,31 EUR od 10. lipnja 2010. do isplate

15,28 EUR od 10. srpnja 2010. do isplate

9,18 EUR od 10. kolovoza 2010. do isplate

23,98 EUR od 10. rujna 2010. do isplate

17,61 EUR od 10. listopada 2010. do isplate

18,67 EUR od 10. studenog 2010. do isplate

26,39 EUR od 10. prosinca 2010. do isplate

34,68 EUR od 10. siječnja 2011. do isplate

26,17 EUR od 10. veljače 2011. do isplate

32,06 EUR od 10. ožujka 2011. do isplate

25,78 EUR od 10. travnja 2011. do isplate

36,85 EUR od 10. svibnja 2011. do isplate

43,27 EUR od 10. lipnja 2011. do isplate

47,77 EUR od 10. srpnja 2011. do isplate

81,93 EUR od 10. kolovoza 2011. do isplate

49,80 EUR od 10. rujna 2011. do isplate

46,24 EUR od 10. listopada 2011. do isplate

47,20 EUR od 10. studenog 2011. do isplate

48,10 EUR od 10. prosinca 2011. do isplate

52,27 EUR od 10. siječnja 2012. do isplate

55,94 EUR od 10. veljače 2012. do isplate

59,08 EUR od 10. ožujka 2012. do isplate

55,88 EUR od 10. travnja 2012. do isplate

58,45 EUR od 10. svibnja 2012. do isplate

59,61 EUR od 10. lipnja 2012. do isplate

59,04 EUR od 10. srpnja 2012. do isplate

58,82 EUR od 10. kolovoza 2012. do isplate

55,83 EUR od 10. rujna 2012. do isplate

58,31 EUR od 10. listopada 2012. do isplate

61,06 EUR od 10. studenog 2012. do isplate

61,43 EUR od 10. prosinca 2012. do isplate

62,78 EUR od 10. siječnja 2013. do isplate

59,82 EUR od 10. veljače 2013. do isplate

60,57 EUR od 10. ožujka 2013. do isplate

63,78 EUR od 10. travnja 2013. do isplate

60,93 EUR od 10. svibnja 2013. do isplate

59,03 EUR od 10. lipnja 2013. do isplate

57,70 EUR od 10. srpnja 2013. do isplate

60,89 EUR od 10. kolovoza 2013. do isplate

63,18 EUR od 10. rujna 2013. do isplate

65,77 EUR od 10. listopada 2013. do isplate

66,45 EUR od 10. studenog 2013. do isplate

69,56 EUR od 10. prosinca 2013. do isplate

68,55 EUR od 10. siječnja 2014. do isplate

75,20 EUR od 10. veljače 2014. do isplate

76,34 EUR od 10. ožujka 2014. do isplate

76,09 EUR od 10. travnja 2014. do isplate

73,77 EUR od 10. svibnja 2014. do isplate

73,37 EUR od 10. lipnja 2014. do isplate

75,13 EUR od 10. srpnja 2014. do isplate

76,98 EUR od 10. kolovoza 2014. do isplate

77,88 EUR od 10. rujna 2014. do isplate

77,86 EUR od 10. listopada 2014. do isplate

79,71 EUR od 10. studenog 2014. do isplate

81,79 EUR od 10. prosinca 2014. do isplate

s time da kamata na svaki pojedinačni iznos teče od dospijeća do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate, sve u roku od 15 dana

II. Odbija se kao neosnovan tuženikov prigovor radi prijeboja.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana, isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.502,31 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. dana 6. svibnja 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da se tuženik sada označava kao OTP banka d.d. [adresa], OIB: 52508873833 budući da je društvo Societe Generale- Splitska banka d.d., Split, Ruđera Boškovića 16, OIB: 69326397242 kao kreditor iz odnosa sa tuženikom pripojeno društvu OTP banka Hrvatske d.d., sa sjedištem u [adresa], upisano kod Trgovačkog suda u Splitu, MBS: 060000531, OIB: 52508873833, na temelju Ugovora o pripajanju od 13. lipnja 2018. i Aneksu Ugovora o pripajanju od 10. listopada 2018., koje su odobrile Glavna skupština Splitske banke d.d. odlukama od 28. lipnja 2018. i 25. listopada 2018. i Glavna skupština OTP banka Hrvatske d.d. odlukama od 29. lipnja 2018. i 25. listopada 2018.

1.1.Tužitelj navodi da je s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu dana 30. studenog 2004. godine, broj ugovora: 92908/04, potvrđen od strane Borice Kovačevića, javnog bilježnika u Splitu, dana 1. prosinca 2004. godine, pod brojem:

OU-457/2004, a kojim pravnim poslom je ugovoreno da se tuženik obvezuje tužitelju kao korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovaraju protuvrijednosti iznosa od 31.000,00 CHF po srednjem tečaju tuženika za valutu CHF tuženika na dan korištenja kredita uz promjenjivu kamatnu stopu u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora.

1.2. U fazi prije sklapanja Ugovora o kreditu, kao i u tijeku samog njegovog sklapanja, tuženik kao trgovac nije ni na koji način s tužiteljem kao potrošačem pojedinačno pregovarao, niti je ugovorom utvrdio egzaktne i točne parametre te metodu za izračun parametara koji utječu na odluke tuženika o promjeni bitnih elemenata predmetnog ugovornog odnosa. Posljedica navedenog da je neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, u odnosu na koje tužitelj kao potrošač nije imao nikakvog utjecaja, niti da ih je na bilo koji način mogao predvidjeti.

1.3. Pritom da je tuženik postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja, s obzirom da je u razdoblju prije sklapanja ugovora o kreditu davao tužitelju skrivene ili izričite poruke da je kredit povoljan zbog niže kamatne stope, te činjenice niže vrijednosti valute za koju je predmetni pravni posao vezan. Nepoštene odredbe ugovora o kreditu da su ništetne ex tunc (od samog početka), dakle od trenutka kad su postale sadržaj ugovora, dok njihovo korištenje predstavlja postupanje suprotno Zakonu o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima za sve vrijeme dok se koriste. To znači da su ništetne od trenutka kad su odredbe ugovorene, odnosno odluke donesene, pa nadalje.

1.4. Tužitelj navodi kako valutna klauzula CHF nije isto što i valutna klauzula EUR. Valuta EUR i valuta HRK da su u jako međusobnoj vezi jer HNB da štiti tečaj valute HRK u odnosu na valutu EUR dok valuta CHF slobodno fluktuira na međunarodnom financijskom tržištu. Valuta CHF da je tzv. "valuta utočišta", dakle sigurna valuta za ulagače, u ovom slučaju banke, budući da se za vrijeme svjetske financijske krize ili prilikom promjena na svjetskom tržištu kapitala trguje valutom CHF na način da se radi velike trgovine tom valutom, odnosno pretvaranjem kapitala iz drugih valuta u valutu CHF, njegova vrijednost uvelike povećava (valuta jača).

1.5. Banke da su znale da je riječ o iznimno promjenjivoj i nestabilnoj valuti, ali budući da su banke u kontekstu davatelja kredita zapravo "ulagači" za razliku od potrošača kao korisnika kredita, banka da je zapravo rizik prebacila na potrošače, u ovom slučaju tužitelja.

1.6. Slijedom navedenog, da je razvidno kako je ugovorna odredba u ugovorima o kreditima kojom se kreditiranje i povrat kredita vezivao uz valutu švicarski franak CHF nepoštena i ništetna.

1.7. Stoga, tužitelj da je ovlašten na povrat preplaćenog iznosa koji se odlikuje u razlici između tečaja CHF prilikom uplate svake pojedine rate kredita u odnosu na početni tečaj CHF koji je egzistirao u vrijeme sklapanja Ugovora.

1.8. Temeljem od strane tuženika dostavljenih isprava, tužitelj da je sačinio izvansudsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Jurice Dobrinića, dipl. oec. iz Makarske, i isti u svom Nalazu i mišljenju navodi da u slučaju predmetnog kredita razlika preplate razlike tečaja valute CHF do 10. prosinca 2014. iznosi 24.991,65 kuna.

1.9. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio da sud donese odluku kojom bi se tuženika obvezalo da tužitelju isplati iznos od 24.991,65 kuna / 3.316,96 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i da se tuženika obveže da tužitelju naknadi parnične troškove.

1.10. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je uredio tužbeni zahtjev podneskom od 4. ožujka 2025., te predložio da sud donese odluku kao u izreci.

2. Tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, osporava osnovu i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja, te predlaže da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan uz dosudu obveze tužitelju na podmirenje svih troškova postupka ovom tuženiku, a za slučaj da sud prihvati postavljeni tužbeni zahtjev ističe i prigovor – prijedlog tuženika radi prebijanja.

2.1. Tuženik istiĉe da tužitelj mora prethodno dokazati u ovom predmetu da je on potrošač, a sukladno novoj nedavno donesenoj recentnoj sudskoj praksi višeg suda

– Županijskog suda u Zagrebu, pod posl.br: Gţ-1748/2021 i Gž-1562/2021 od dana 05.listopada 2021. Naime, odredba čl.3. Zakona o zaštiti potrošača ( NN 79/2007) određuje da je potrošač fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Dakle, za sam status potrošača i u ovom predmetu prethodno da moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta, da se radi o fizičkoj osobi i da ona sklapa pravni posao ili djeluju na tržištu s ciljem koji nije u svrhu njene poslovne djelatnosti, već isključivo u osobne nekomercijalne svrhe. Status tužitelja kao eventualnog potrošača da se dakle ne presumira unaprijed već je u svakom konkretnom pravnom slučaju prethodno potrebno utvrditi da li je fizička osoba doista za privatne svrhe sklopila ugovor ili je takav ugovor zapravo bio prividne naravi, (jer ako nije sklopljen u privatne svrhe već zapravo iz poslovnih razloga radi stjecanja imovinske koristi npr. kupnja nekretnine za iznajmljivanje, adaptiranje ili gradnja radi ostvarivanja prihoda u vidu zakupa i sl.) tada tužitelj nije potrošač u smislu odredbi ZZP-a niti se na te odredbe može osnovano pozivati u ovom predmetu pri čemu je tada teret dokaza na tužitelju.

2.2. Tuženik smatra da se na zahtjev tužitelja treba ovdje primijeniti trogodišnji zastarni rok imajući u vidu plaćanja koja je tužitelj vršio po ugovorenim anuitetima i to sve u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (u daljnjem tekstu: ZZP) u svezi odredbe čl. 230. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO). Odredbom čl. 118. ZPP-a propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Dakle, zakonodavac da je tu jasno predvidio da se u postupcima koje potrošači osobno pokrenu radi o postupcima o naknadi štete, pa se u tom smislu ima primijeniti trogodišnji zastarni rok propisan odredbama ZOO-a. Slijedom navedenog, cijeneći okolnost da je predmetna tužba podnesena dana 29. travnja 2021., to tuženik ističe kako je prošlo više od tri godine od plaćanja koja je tužitelj vršio, pa se stoga ima smatrati kako je cjelokupno njegovo potraživanje tužitelja u zastari zbog čega se istom evidentno i ugasilo pravo na bilo kakvo i buduće novčano tužbeno potraživanje od tuženika.

2.3. Što se tiče samog merituma spora, tuženik ističe da je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima pravno valjana ugovorna odredba, kako s aspekta općih odredbi o nevaljanosti pravnih poslova iz ZOO-a, tako i s aspekta odredbi ZZP- a. U vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu 2004., tužitelj da je s prednikom tuženika pregovarao o spornoj ugovornoj odredbi, dakle i o samoj valutnoj klauzuli odnosno kamatnoj stopi, načinu njezine promjene, razlici u tečaju do koje može doći nakon sklapanja ugovora a prednik tuženika ali i tuženik da ga je i posebno obavještavao o promjeni njezine visine kamatne stope i dr, pa prednik tuženika, ali niti ovaj tuženik doista nisu nikada zatajili tužitelju niti jednu informaciju koju su imali, ili za koju su znali, a koja je eventualno mogla utjecati na odluku tužitelja o sklapanju ugovora o kreditu upravo s valutnom klauzulom u CHF, kao što su ga potpuno informirali i o svim rizicima ugovaranja ove valutne klauzule ali i o mogućnosti promjene buduće visine kamatne stope, promjene tečaja uslijed kretanja na tržištu na koje ne može utjecati tuženik, a time i uvećanja ugovorene mjesečne rate - anuiteta povrata njegove kreditne obveze tim više jer je ugovor o kreditu sklopljen na rok od čak 10 godina. Prednik tuženika da je tužitelja izrijekom bio upozorio na moguće negativne posljedice i rizike ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, upravo zbog mogućnosti promjene tečaja švicarskog franka, ali je tužitelj unatoč tome ustrajao u sklapanju ugovora s valutnom klauzulom upravo u švicarskim francima jer je smatrao da mu je on najpovoljniji i najbolji od svih koji su se tada nudili na kreditom tržištu, te da će moći uredno vršiti uplate svojih ugovorenih anuiteta prema predmetnom ugovoru. Tuženik navodi kako je u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu 2004., prednik tuženika u ponudi kredita, kakav je i odobren tužitelju, imao i kredite koji se odobravaju uz valutnu klauzulu u eurima, američkim dolarima i švicarskim francima, kao i kredite bez valutne klauzule, dakle kredite u HRK, ali je tužitelj želio sklopiti samo i isključivo ugovor o kreditu, upravo s valutnom klauzulom u CHF, preuzimajući sve rizike tako ugovorene valutne klauzule. Tužitelj da je potpisom ugovora o kreditu potvrdio da je nesporno upoznat sa svim uvjetima pod kojima je predmetni ugovor sklopljen, pa da je stoga tužitelj samostalno i dobrovoljno kao valutu obveze izabrao valutu švicarski franak, a prednik tuženika da ga je prilikom pregovaranja i sklapanja ugovora o kreditu upoznao sa svim rizicima ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima (čl.19. Ugovora o kreditu).

2.4. Tuženik ističe da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, kamati i kamatnoj stopi, naknadi i dr. potpuno jasne, lako uočljive i razumljive, slijedom čega da osporavane ugovorne odredbe uopće ne mogu biti predmetom ocjene poštenosti. Navedene odredbe da su jasno koncipirane Ugovorom, te da su i unesene u Ugovor na lako uočljivim mjestima, bez ikakvih dodatnih uvjeta predviđenih posebnim odredbama napisanim manjim slovima ili umetnutim u fusnotu Ugovora. Iz Ugovora o kreditu koji prileži spisu da je vidljivo da sadrži posebnu odredbu valutna klauzula u kojoj je jasno i nedvojbeno navedeno da će se povrat obveza iz ugovora obračunavati primjenom valutne klauzule, te da će se svaki povrat izvršen u kunama obračunavati u CHF po prodajnom tečaju kreditora za CHF i to na dan uplate anuiteta od strane tužitelja (po istom onom po kojemu je i korisnik kredita primio uplaćena mu novčana sredstva), te da je korisnik kredita upoznat s mogućim promjenama iznosa ugovorenih anuiteta – rate kredita u kunskoj protuvrijednosti, a koji može nastati uslijed same promjene tečaja. Nadalje tužitelj da je nesporno potvrdio svojim potpisom da ga je prednik tuženik informirao o svim posljedicama, te svim eventualnim rizicima tečaja.

2.5. Nadalje, tuženik ističe da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli, kamati ali i kamatnoj stopi te načinu njezine promjene, naknadi, tečaju i dr. ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača niti je u ovom slučaju došlo do stjecanja bez osnove bilo kojeg iznosa u korist prednika tuženika tj. ovog tuženika, a time naravno na štetu tužitelja, a kako to isti pogrešno i neutemeljen, te bez i jednog dokaza navodi u povijesnom dijelu svoje tužbe. Čak i pod pretpostavkom da sud utvrdi kako jedan od uvjeta iz čl 84. ZZP-a nije ispunjen u konkretnom slučaju, te da je osporavana odredba podložna ocjeni poštenosti iz čl. 81.ZZP-a, tužitelj da nije dokazao da je u konkretnom ugovornom odnosu tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da je nastala značajna neravnoteža u pravima i obvezama na štetu tužitelja.

2.6. Tuženik navodi kako činjenica da se tečaj CHF naknadno promijenio na štetu potrošača, ne može i ne smije biti relevantan za ocjenu nepoštenosti (a time i ništetnosti) primarno ugovorene valutne klauzule, ali niti kamatne stope prema kojoj su kako tužitelj, tako i prednika tuženika, imali jednake i ravnopravne startne (nominalne) pozicije. Izvršenim mjesečnim uplatama po uvećanim ratama uslijed promjene tečaja Valute, a do kojih je došlo zbog promjene tečaja CHF-a u odnosu na HRK, a na što prednik tuženika nikako nije mogao niti utjecati niti je o tome on odlučivao tužitelj da je nedvojbeno pristao i suglasio se s time i na to da je pristao, a što da je razvidno iz svih izvršenih takvih njegovih uplata predniku tuženika.

2.7. Iako tuženik dosljedno smatra kako niti jedna odredba predmetnog Ugovora o kreditu nije ništetna, pa da samim time nema mjesta niti ništetnosti ugovora u cjelini, a niti djelomično pa se opreza radi u odnosu na tužbeni zahtjev radi buduće isplate iznosa kojeg tek treba utvrditi i kojeg će tužitelj eventualno precizirati nakon provođenja vještačenja, a polazeći od odredbe članka 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima kojom je propisana obveza obostrane restitucije kao posljedica ništetnosti ugovora, ili pojedinih njegovih ugovornih odredbi pa za slučaj da sud nađe kako je tužbeni zahtjev radi isplate osnovan, tuženik ovdje odmah stoga ističe prigovor radi prebijanja, te tražbine s tražbinom tuženika u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 31.000,00 CHF na dan uplate tužitelju sa kamatama od te isplate pa do naplate, a s osnove plasiranog kredita na temelju Ugovora o kreditu, uvećano dakle za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od dana njegove uplate tužitelju od strane prednika tuženika pa do konačne isplate.

2.8. Stoga, tuženik je predložio da se tužbeni zahtjev kao i svi postavljeni kumulirani zahtjevi tužitelja po svim osnovama u cijelosti odbije kao neosnovan uz dosudu obveze tužitelju da snosi sve prouzročene troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja na taj iznos teče od presuđenja pa sve do isplate, a u slučaju prihvaćanja glavnog tužbenog zahtjeva neka sud o postojanju potraživanja istaknutog radi prebijanja odluči sukladno odredbi članka 338.st.3. ZPP-a.

3. U dokaznom postupku su izvedeni dokazi pregledom Ugovora o kreditu od 30. studenog 20004. br. 92908/04, izvješća s tekućeg računa tužitelja, izvatka iz zemljišne knjige K. O. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška], Elaborata o procjeni vrijednosti nekretnine sb- nekretnine iz Splita od 23. studenog 2004., predračuna Građa d.d br. 047, od 12. siječnja 2005. na ime kupca ŽI, tj. tužitelja, predračuna Građa d.d. od 25. veljače 2005. na ime kupca ŽI, predračuna Z br. 2599/05 od 2. travnja 2005. na ime kupca II, tj. tužitelja, Predračuna br. 293 Građa d.d. od 16. ožujka 2005. na ime kupca ŽI, Troškovnika za adaptaciju stana izrađen po ŠI ovlaštenom inžinjeru građevinarstva, Nalaza i mišljenja vještaka dipl. oecc. Željka Dekovića od 2. listopada 2024., dodatka financijskog vještačenja od 27. siječnja 2025., čitanjem iskaza tužitelja, dok je tuženik odustao od prijedloga za izvođenjem dokaza slušanjem svjedoka djelatnika banke NI i ČI.

4. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za nadopunu dokaznog postupka .

5. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći svaki izvedeni dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati razliku preplaćenih mjesečnih anuiteta, uslijed primjene valutne klauzule u CHF za razdoblje od siječnja 2005. godine do prosinca 2014. godine.

7. U odnosu na tuženikov prigovor zastare, valja istaći kako je isti u cijelosti neosnovan, budući se u konkretnom slučaju radi o potraživanju tužitelja po osnovi stjecanja bez osnove, odnosno povećanju imovine tuženika bez valjanog pravnog osnova u smislu čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08 – dalje ZOO), dakle da se u konkretnom slučaju radi o petogodišnjem zastarnom roku, ali do prekida zastare je došlo pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača na temelju čl. 241. ZOO, tako da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe, tj. dana 13. lipnja 2014. godine kada je donesena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13, odnosno presuda Vrhovnog suda RH broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. godine u kojoj je zauzeto stajalište da je podnošenjem kolektivne tužbe prekinuta zastara, te da zastarni rok počinje ispočetka danom donošenja pravomoćne presude u postupku pokrenutom po kolektivnoj tužbi, konkretno donošenjem pravomoćne presude u postupku pokrenutom po kolektivnoj tužbi od dana 14. lipnja 2018. godine u odnosu na preplatu po osnovi valutne klauzule. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 29. travnja 2021. godine, a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, to od 14 lipnja 2018. godine do tada nije protekao zastarni rok od pet godina po čl. 225. ZOO- a. Isto vrijedi i za zakonske zatezne kamate koje su akcesorno potraživanje, odnosno sukladno odredbi čl. 223. ZOO-a tek kad zastari glavna tražbina, zastarjele su i sporedne tražbine, kao što su tražbine kamata, plodova, troškova i ugovorne kazne.

8. U ovom postupku je utvrđeno da su dana 30. studenog 2004. godine stranke zaključile Ugovoru o kreditu broj 92908/04, solemniziran od strane javnog bilježnika Borice Kovačević u Splitu, pod brojem OU-457/2004 od 1. prosinca 2004. godine, kojim je tuženik odobrio tužitelju i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 31.000,00 CHF isplaćen prema prodajnom tečaju banke kreditora važećem za CHF devize na dan korištenja kredita, dok se tužitelj navedeni iznos obvezao vratiti u vrijeme i na način utvrđen predmetnim Ugovorom.

8.1. Predmetnim Ugovorom je ugovoren rok otplate kredita na 10 godina (120 mjeseci) tako da se otplaćuje u 120 mjesečnih rata u iznosu od 365,21 CHF i jedne (preostale) mjesečne rate,

8.3. Temeljem odredbe točke 5.1. Ugovora kamatna stopa da je utvrđena kao promjenjiva, sukladno Odluci o kamatama i naknadama kreditora, te da je na dan sklapanja Ugovora o kreditu ona iznosila 4,99% godišnje.

8.5. Naknada za obradu zahtjeva (čl. 4. Ugovora) da je iznosila je 1% od iznosa odobrenog kredita, plaćanje jednokratno prije korištenja kredita.

8.6. Nadalje, člankom 10. da je ugovorena valutna klauzula, kao i to da je člankom 11.2. uređen način otplate tako da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim ratama u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju banke kreditora za CHF valutu važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita. Anuiteti da dospijevaju na naplatu u pravilu svakog desetog dana u mjesecu.

8.7. Kako je kamatna stopa ugovorena u Ugovoru o kreditu br. 92908/04 kao promjenjiva, ista da se s početnih 4,99% godišnje, tijekom otplate kredita mijenjala odlukom tuženika.

9. Među strankama nije sporno da se vodio postupak zaštite kolektivnih prava i interesa radi zaštite potrošača od korištenja ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i to odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za švicarski franak.

10. Visoki Trgovački sud RH je dana 13. lipnja 2014. godine, posl. br. Pž- 7129/13 postupajući po žalbi na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P- 1401/12 od 04. srpnja 2013. godine u parnici tužitelja Udruge potrošač protiv ovdje tuženika i drugih, radi zaštite kolektivnih interesa u točki I. izreke preinačio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine i odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje da su banke, među njima i ovdje tuženik povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. U točki II. izreke navedene presude Visoki trgovački sud RH je djelomično odbio žalbe, među ostalim i ovdje tuženika, kao neosnovane i potvrdio navedenu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu kojim se utvrđuje da je, među ostalim i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj da se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

11. Nadalje, presudom Vrhovnog suda RH posl. broj Revt-249/14 od 09. travnja 2015. godine i odlukom Ustavnog suda RH, U-III-2521/2015 od 13. prosinca 2016. godine presuđeno u odnosu na tuženika da je zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene Zagrebačke banke d.d. i drugim internim aktima banke, o čemu nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa da je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

12. Također, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine, je pravomoćno utvrđeno kako je i ugovorna odredba u ugovorima o kreditima kojom se kreditiranje i povrat kredita vezivao uz valutu švicarski franak, također nepoštena i ništetna, a u kojem je postupku sudjelovao tuženik u tom postupku i to u ugovorima o kreditu koji su sklapani u razdoblju od 01. siječnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine, a sve to imajući u vidu kako je utvrđeno da su tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača.

13. U ovom postupku je utvrđeno da je od početka otplate kredita pa nadalje tečaj švicarskog franka se stalno mijenjao i to na način da se povećavao, što da je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta tužitelja.

14. Valja istaći da je ugovor o kreditu dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja, načelo zabrane zlouporabe prava.

15. Valja reći da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu.

16. Dakle, Visoki Trgovački sud RH je ovom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 banaka koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.

17. Nadalje, valja reći i da je Vrhovni sud RH po podnesenim revizijama donio odluku poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. godine kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

18. U odnosu na elaboriranje tuženika na okolnost tvrdnje da sporne odredbe ugovora o kreditu nisu ništetne, sud ne nalazi potrebnim posebno analizirati te navode. To iz razloga što se prema odredbi čl. 502.c. ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, kao što se tužitelj na te presude i poziva u ovoj parnici. Samo u ovakvim parnicama, riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, naravno u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu prava budu prihvaćeni, kao što je slučaj u konkretnom slučaju.

19. Na ročištu održanom 11. ožujka 2025. tužitelj ŽI navodi da u vrijeme kad je uzeo kredit u tada Splitskoj banci, je živio u [adresa], a radio u Murteru u tvrtki za iznajmljivanje plovila, tako da iz praktičnih razloga otišao u poslovnicu Gripe u Splitu radi kredita koji mu je trebao za osobne potrebe, konkretno adaptaciju odnosno uređenje stana u privatnoj kući u vlasništvu tada njegovog oca, koji je u međuvremenu preminuo, ali je učinjeno etažiranje te stambene zgrade i ta etaža odnosno stan u potkrovlju kuće da je u njegovom vlasništvu. Službenica banke da mu je sugerirala uzimanje kredita u švicarskim francima, objašnjavajući mu da je to najsigurnija valuta. Njemu da je trebao novac u visini od nekih 20.000,00 eura, nikakvi detalji o promjenjivosti kamatne stope i sl. da mu nije bilo rečeno od strane službenice banke tako da je uzimanje kredita u toj valuti ispalo tada najisplativije. On da je ugovor pročitao, ali ponavlja da nikakve zapreke za uzimanje kredita u toj valuti on da nije našao, niti je itko objašnjavao da može doći do situacije da bi kamatna stopa rasla. Sjeća se da je na početku otplate kredita mjesečna rata iznosila oko 1.300,00 kuna, da bi za nekih 10-godina mjesečna rata iznosila više od 3.000,00 kuna. Kako je ugovor i sklopljen, on da je istog uredno pridržavao, uredno otplaćivao mjesečne rata i kredit da je uredno otplaćen 2014. godine. U slučaju da mu je tada u vrijeme pregovaranja oko sklapanja kredita bilo rečeno da može doći do povećanja kamatnih stopa i povećanja tečaja švicarskog franka, tužitelj navodi da u tom slučaju sigurno ne bi uzeo takav kredit, te dodaje da kad je čovjeku potreban novac da nije u mogućnosti utjecati i uvjetovati sa svoje strane odredbe i uvjete sklapanja kredita. Nekretninu koju je adaptirao novcem iz kredita da nije iznajmljivao, već da se radi o nekretnini koju je uredio za osobne potrebe i u kojoj živi dan danas. Prilikom ovjere kredita kod javnog bilježnika da mu nisu objašnjeni uvjeti samog ugovora na kraju svog iskaza tužitelj navodi da u vrijeme sklapanja kredita nije bio vlasnik nikakvog obrta niti imao ikakav poslovni udjel u nekom trgovačkom društvu.

20. Radi utvrđivanja i izračuna razlike anuiteta prema valutnoj klauzuli po predmetnom Ugovoru o kreditu, provedeno je financijsko-računovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijsko knjigovodstvene struke Željku Dekoviću mag. oec.

21. Pri izračunu i nalazu u vještačenju vještak se koristio sljedećom dokumentacijom, odnosno pregledom zakonskih odredaba: 1. Ugovor o kreditu broj 92908/04 sklopljen dana 30. studenog 2004., između tuženika, banke kreditora i tužitelja, ŽI iz [adresa], koji ugovor je solemniziran od strane javnog bilježnika Borice Kovačevića u Splitu pod brojem OU-457/2004, otplatni plan po Ugovoru o kreditu br. 92908/04 od 29. ožujka 2021. na ime ŽI iz [adresa], Početni otplatni plan po Ugovoru o kreditu br. 92908/04 na ime ŽI iz [adresa], Izvadak s tekućeg računa ŽI iz [adresa] za razdoblje od 17. prosinca 2004. do 1. kolovoza 2014., Zakon o obveznim odnosima - ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/2021, 114/2022 i 156/2022.) 12. Zakon o potrošačkom kreditiranju - ("Narodne novine", br. 75/2009, 112/2012., 143/2013, 147/2013, 9/2015., 78/2015, 102/2015, 52/2016 i 128/2022.), Anuitetske i kamatne tablice.

21.1. Vještak Deković je na osnovi izvedenog postupka vještačenja i provedenog nalaza navodi da je na osnovu predmetnog Ugovora, tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 31.000,00 CHF prema prodajnom tečaju banke kreditora važećem za CHF na dan korištenja kredita korisniku (čl. 2. Ugovora).

21.2. Predmetnim Ugovorom je ugovoren rok otplate kredita na 10 godina (120 mjeseci) kroz otplatu u 84 jednaka mjesečna anuiteta kunske protuvrijednosti u iznosu od 329,43 CHF po prodajnom deviznom tečaju banke kreditora za CHF valutu vrijedećeg na dan dospijeća obveze.

21.3. Vještak Deković navodi kako je nesporno da je kamatna stopa u Ugovoru o kreditu br. 92908/04 ugovorena kao promjenjiva, te se ista s početnih 4,99% godišnje, tijekom otplate kredita mijenjala na više odlukom tuženika. Redovna kamata obračunavala se i naplaćivala na sva dospjela, a nenaplaćena potraživanja od prvog dana nakon dana dospijeća do dana naplate.

21.4. Naknada banci kreditoru za obradu kreditnog zahtjeva: jednokratno 1,00% od iznosa kredita, da se naplaćuje neposredno prilikom prvog korištenja kredita.

21.5. Nadalje, vještak Deković navodi kako je nesporno da je člankom 10. predmetnog Ugovora ugovorena valutna klauzula, kao i to da je istim člankom uređen način otplate tako da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju kreditora za CHF valutu važećem na dan plaćanja, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita.

21.6. Vještak Deković navodi da anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu. Prvi anuitet da dospijeva na naplatu u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je kredit iskorišten, ali ne kasnije od 10. siječnja 2005.godine.

21.7. Kredit da nije konvertiran i da je podmiren u cijelosti.

21.8. Vještak navodi kako je sukladno postavljenom zadatku Naslovnog suda u nalazu napravio usporedbu stvarnog otplatnog plana i mjesečnih anuiteta po Ugovoru o kreditu br. 92908/04 izračunatih u kunskoj protuvrijednosti CHF valute po prodajnom tečaju banke kreditora na dan plaćanja mjesečnih anuiteta, te promjenjivim kamatnim stopama sukladno odlukama kreditora, sve od dana isplate kredita tužitelju do dana konačne otplate kredita u odnosu na početni otplatni plan po Ugovoru o kreditu br. 92908/04 izračunatog u kunskoj protuvrijednosti CHF valute po prodajnom tečaju banke kreditora na dan korištenja kredita 17.prosinca 2004. godine u paritetu 1 CHF = 4,90980 HRK i početnoj, ugovorenoj kamatnoj stopi, sve od dana isplate kredita tužitelju do dana konačne otplate kredita 10. listopada 2014. godine.

21.9. Svi izračuni da su napravljeni isključivo na osnovi dokumentacije koju je izdala banka kreditor i koja prileži Spisu.

21.10. Iz svega navedenog u tekstu vještaka, mišljenje stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Željka Dekovića je kako slijedi:

21.11. Podaci iskazani u tablici 3, koloni 11, u vještačenju da su izračunate razlike u kunskim iznosima više plaćene glavnice kredita u mjesečnim anuitetima po osnovi primjene valutne klauzule /primjena prodajnog tečaja banke kreditora za CHF valutu na dan plaćanja obveze/ i to mjesečno po svakom anuitetu, sve zbrojno u obračunskom razdoblju u odnosu na obračunatu glavnicu u mjesečnim anuitetima banci kreditoru u HRK, obračunatih po fiksnom, prodajnom tečaju banke kreditora za CHF valutu na dan korištenja kredita i fiksnoj, početnoj kamatnoj stopi.

21.12. Razlika između plaćene glavnice kredita u mjesečnim anuitetima banci kreditoru i glavnice obračunate po početnom am. planu u razdoblju od dana isplate kredita do dana konačne otplate kredita u utuženom razdoblju, ako se zbroje samo više obračunati i plaćeni iznosi glavnice u mjesečnim anuitetima banci kreditoru da iznosi ukupno 22.706,59 HRK /3.013,68€.

21.13. Ukupno preplaćeni iznos plaćene glavnice anuiteta u korist tužitelja /mjesečno i ukupno potraživanje tužitelja prema tuženiku/ u HRK i EUR-ima i završni prikaz izračuna u mišljenju vještaka da se nastavno prikazuje u tablici 4., kolona 3 i 4, kako slijedi na str. 34-35 vještačenja.

21.14. Vještak Deković navodi da ukupan dug tuženika prema tužitelju po osnovi preplaćenih mjesečnih anuiteta po Ugovoru o kreditu broj: 92908/04, samo po osnovi promjene tečaja (valutne klauzule) odnosno po osnovi primjene valutne klauzule u CHF u otplati glavnice predmetnog kredita banci kreditoru u odnosu na početni plan, da iznosi ukupno 22.706,59 HRK /3.013,68€.

22. Nakon provedenog financijskog vještačenja, stranke nisu imale primjedbi na isto, već je tužitelj podneskom od 4. ožujka 2025. godine uredio tužbeni zahtjev sukladno financijskom vještačenju izrađenom po stalnom sudskom vještaku Željku Dekoviću od 27. siječnja 2025.

23. U tom pogledu podneskom od 19. ožujka 2025. tuženik ističe da visina potraživanja ne može biti onakva kako ju prikazuje tužitelj u najnovijem podnesku od 4. ožujka 2025. navodeći da pravni učinak ništetnosti u ZOO-u propisan je odredbom članka 323. kojom je predviđeno da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora. Obzirom da se u slučaju utvrđenja ništetnosti pojedinih odredbi ugovora prema općim pravilima obveznog prava ugovorni odnos između parničnih stranaka u ovom postupku sveo na početno ugovorene parametre, to bi značilo da tužitelj ne može u tužbi tražiti izračun, te potraživati samo iznose preplaćenih anuiteta kredita, sve iz razloga što je tijekom otplate kredita tužitelj plaćao i anuitete po povoljnijim uvjetima od onih po kojima je kredit bio isplaćen.

23.1. Stoga, ukoliko bi sud našao ništetnom pobijanu odredbu ugovora o valutnoj klauzuli tada tuženik da ustraje na prigovoru radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta, sve sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka, a kako je to prikazano u tablici 3. kolona 10. (u svezi sa tablicom 3. kolonom 11.) Dodatka financijskog vještačenja u ovoj pravnoj stvari, sačinjenog od strane stalnog sudskog vještaka Željka Dekovića, mag. oec., dana 27. siječnja 2025. i to u iznosu od 3.538,11 kuna, odnosno 469,59 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose.

24. Ocjenjujući nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Željka Dekovića valja reći da je sud isti prihvatio kao objektivan, argumentiran i izrađen u skladu sa pravilima struke, posebno imajući u vidu da li je nalaz i mišljenje u skladu sa zadatkom koji mu je odredio sud.

25. U odnosu na prigovor prijeboja, iz nalaza i mišljenja vještaka Dekovića proizlazi da nema niti postupka (procedure) kojom je izračunata eventualna preplata, a koju potražuje tuženik u visini od 469,59 eura, niti je dostavljeno ovom sudu do zaključenja raspravljanja, niti je predložen ijedan dokaz kojim bi se utvrđivala osnovanost i visina, stoga je sud ovaj prigovor tuženika u cijelosti cijenio neosnovanim.

26. Sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 3.013,68 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od dana izvršene svake pojedinačne uplate.

27. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

28. Tužitelju je priznat parnični trošak za sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 7.t.1., trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku dana 17. veljače 2022., 10. listopada 2022., 21. siječnja 2025., 11. ožujka 2025 i 1. travnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR za svako prema Tbr.9.t.1., za sastav obrazloženog podneska od 3. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 8.t.1., za sastav podneska od 16. siječnja 2025. u iznosu od 50,00 EUR prema Tbr. 8.t.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023: dalje Tarifa), sve uvećano za 25% PDV-a, što daje iznos od 2.062,50 EUR, te za sudske pristojbe tužbe u iznosu 39,81 EUR, a tome treba pridodati i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 400,00 EUR jer bez istog nije bilo moguće izračunati i utvrditi visinu tužbenog zahtjeva, dok je tužitelju odbijen trošak za sastav podneska od 30. travnja 2021 i podneska od 19. rujna 2024. jer isti nisu bili nužni za raspravljanje, tako da ukupni trošak tužitelja iznosi 2.502,31 EUR.

Šibenik, 6. svibnja 2025.

Sudac:

Silvana Klisović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje ovom sudu, pismeno i u dovoljnom broju primjeraka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Dn-a:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika