Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-272/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to dr. sc. Ivana Tironija, kao predsjednika vijeća, Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Daniele Pivčević, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Ivanu Močiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Cor Bonum, ustanova – dom za skrb o starijima i nemoćnim osobama, [osobni identifikacijski broj], iz Podstrane, Mutogras 71, zastupanog po ravnateljici AR, a ona po punomoćniku Anti Kukoču, odvjetniku u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice, te tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1327/2021-14 od 13. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 6. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tužiteljice, te tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1327/2021-14 od 13. ožujka 2024.

II. Odbijaju se zahtjevi tužiteljice, te tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik isplatiti tužiteljici na ime neimovinske štete iznos od 1.000,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama od 28. listopada 2020. do isplate, dok je za više traženo u iznosu od 1.654,46 eura tužbeni zahtjev u ovom dijelu odbijen kao neosnovan (točka I. izreke). Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade imovinske štete iznos od 111,49 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, dok je za više traženo s ovog osnova u iznosu od 132,72 eura tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

2. Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici iznos od 664,89 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate (točka III. izreke).

3. Tužiteljica se žali protiv odbijajućeg dijela presude i to zbog žalbenog razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 153/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da se predmetna presuda u pobijanom dijelu preinači shodno žalbenim navodima odnosno ukine. Zatražila je i trošak žalbenog postupka.

4. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu pod točkama I. i II. izreke, te u odluci o trošku i to zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. ZPP-a s prijedlogom da se ista u pobijanom dijelu preinači odnosno ukine. Zatražio je i trošak žalbenog postupka.

5. Na žalbe nije odgovoreno.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, ne postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete, a koju trpi u uzročno posljedičnoj vezi s ozljedom na radu od 14. srpnja 2020.

9. U žalbenoj fazi postupka sporna je samo visina štete.

10. U provedenom postupku sud prvog stupnja je utvrdio:

- da je tužiteljica bila zaposlenica tuženika, te da je dana 14. srpnja 2020. prilikom redovitog obavljanja posla na mjestu rada zadobila ozljedu i to prijelom donjeg dijela palčane kosti (radijusa),

- da tužiteljica nije na bilo koji način doprinijela nastanku štete,

- da joj je postavljena sadrena udlaga te preporučeno mirovanje,

- da se javljala redovito na kontrole kod traumatologa i da je izmijenjena imobilizacija 23. srpnja 2020., a 6. kolovoza 2020. joj je skinuta imobilizacija te preporučena fizikalna terapija,

- da je odlazila na fizikalnu terapiju od 12. listopada do 23. listopada 2020.,

- da se prema mišljenju vještaka radi o lakšoj tjelesnoj ozljedi koja je ostavila umanjene životnih aktivnosti od 3% kod obavljanja težih radova sa desnom rukom, najviše kod podizanja i držanja tereta,

- da je bolove jakog intenziteta imala 1 dan, srednjeg intenziteta 7 dana, a slabog intenziteta 3 tjedna,

- da nije zaostala naruženost,

- da joj je tuđa njega i pomoć bila potrebna 3 tjedna po 1 sat dnevno zbog nošenja gipsa kod obavljanja osobne higijene, a koju su joj pružali ukućani,

- da sat tuđe njege i pomoći prema cjeniku Doma za starije i nemoćne Lovret Split iznosi 40,00 kuna,

- da je tužiteljica doživjela sekundarni strah jakog intenziteta prve dvije minute nakon ozljeđivanja, a nakon toga slijedi strah srednjeg intenziteta još pet dana, te slabog intenziteta još tri tjedna,

- da tužiteljica nije dokazala da je imala troškove liječenja.

11. Činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda u skladu su sa sadržajem provedenih dokaza u postupku, koje dokaze je sud prvog stupnja ispravno ocijenio kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane, logične i jasne razloge koje žalitelji žalbenim navodima nisu doveli u sumnju, pa zbog toga ta utvrđenja u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

12. Dosuđena visina naknade neimovinske i imovinske štete primjerena je pretrpljenoj šteti.

13. Naime, odredbom članka 1100. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) propisano je da će sud, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a prema stavku 2. istog članka pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

14. Uzimajući u obzir kvalifikatorne okolnosti, te imajući u vidu i pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., i po mišljenju ovog suda pravična naknada u svojoj ukupnosti u iznosu od 1.000,00 eura predstavlja primjereno zadovoljenje u smislu navedenog propisa.

15. Pritom je za istaći kako je prvostupanjski sud pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava na tjelesno zdravlje odredio na temelju detaljno utvrđenih manifestacija svih posljedica na tužiteljičino psihičko i fizičko zdravlje, kako privremenih tako i trajnih te na njeno osobno funkcioniranje u trenutku povrede i tijekom liječenja.

16. U navedenom smislu, ocjena prvostupanjskog suda glede tužiteljičine ukupne neimovinske štete u odnosu na težinu njene ozljede i njenih posljedica i u odnosu na tužiteljičinu konkretnu osobu je pravilna, odnosno visinom primjereno utvrđena, čime je materijalno pravo s tim u vezi ispravno primijenjeno.

17. Isto tako, valja reći kako odlučivanje o iznosu neimovinske štete nije mehaničko primjenjivanje Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske već i suđenje u kojem se primjenjuje pravni standard – pravičnost (pravična novčana naknada). Pri tome, su Orijentacijski kriteriji, kao što i sam njihov naziv kazuje, tek orijentir kako ne bi bilo bitnih (ekstremnih) odstupanja u situacijama koje ne odskaču od prosječnih situacija, te da se na taj način svim oštećenicima osigura jednakost u pravnom položaju.

18. S druge strane, tužiteljičina analiza kriterija i visine utvrđenog iznosa za neimovinsku štetu iz pobijane presude zapravo se svodi na vlastitu subjektivnu procjenu o tome kolika bi naknada trebala pripasti tužiteljici, jer je ista nezadovoljna visinom utvrđene naknade.

19. Nadalje, i naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege prvostupanjski sud je pravilno utvrdio u iznosu od 111,49 eura, pri čemu je vodio računa o trajanju i opsegu tuđe pomoći i njege, kao i cijeni sata neto zarade osobe koja je takvu pomoć sposobna pružiti u mjestu gdje tužiteljica živi (članak 1095. stavak 1. ZOO-a).

20. Međutim, kako prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8. ZPP-a) nije mogao sa sigurnošću utvrditi da je tužiteljica imala troškove liječenja u uzročnoposljedičnoj vezi s konkretnim štetnim događajem, kao i da ih nije mogla ostvariti redovitim korištenjem prava iz zdravstvenog osiguranja, sud prvog stupnja je pravilno odbio zahtjev tužiteljice u tom dijelu (članak 219. u vezi s člankom 221.a ZPP-a).

21. Odluka o zateznim kamatama zasniva se na pravilnoj primijeni materijalnog prava, uz napomenu kako stranke žalbenim navodima odluci prvostupanjskog suda u ovom dijelu ne prigovaraju.

22. Odluka o troškovima postupka temelji se na ispravno izvršenom obračunu u primjeni odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a i članka 155. ZPP-a. Pritom je sud prvog stupnja vodio računa radi li se o ročištu na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari ili se pak samo raspravljalo o procesnim pitanjima, kao i je li u pitanju obrazloženi podnesak ili je to podnesak čije sastavljanje spada u ostale podneske.

23. Slijedom iznesenog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbe stranaka kao neosnovane i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

24. Zahtjev tužiteljice, kao i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupaka odbijen je pozivom na odredbu članka 166. stavak 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a.

U Splitu 6. svibnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

dr. sc. Ivan Tironi