Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-59/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to dr. sc. Ivana Tironija, kao predsjednika vijeća, Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Daniele Pivčević, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Ražnjaviću, odvjetniku iz OD Bačić i partneri iz Zadra, protiv tuženika pod 1. Lidl Hrvatska d.o.o. Velika Gorica, Ulica kneza Ljudevita Posavskog 53, [osobni identifikacijski broj], i pod 2. EN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vl. obrta [obrt], zastupanog po punomoćniku Stipi Grubišiću, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tuženika pod 1. i 2. protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-3/2024-10 od 20. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 6. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se djelomično žalbe tuženika pod 1. Lidl Hrvatska d.o.o. i pod 2. EN kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-3/2024-10 od 20. prosinca 2024. u pobijanom dijelu:

- pod točkom I. izreke glede dosuđene glavnice, te kamata na iznos od 4.379,85 eura od 12. rujna 2018. do isplate, kao i kamata na iznos od 375,61 eur od 20. prosinca 2024. do isplate;

- pod točkama II. i III. izreke,

- te u odluci o trošku pod točkom IV. izreke,

dok se djelomičnim uvažavanjem žalbi prvostupanjska presuda preinačuje u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u odnosu na dosuđene kamate na iznos od 375,61 eur za razdoblje od 11. travnja 2023. do 20. prosinca 2024. na način da se zahtjev tužitelja u tom dijelu odbija kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev drugotuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Nalaže se tuženicima solidarno isplatiti tužitelju na ime naknade imovinske i neimovinske štete iznos od 4.695,73 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 4.379,85 eura od 12.09.2018. god. pa do isplate, a na iznos od 375,61 eura od 11. travnja 2023. pa do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženicima solidarno isplatiti tužitelju na ime naknade izgubljene zarade bruto iznos od 1.073,74 eura sa zakonskom zateznom kamatom, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u navedenom iznosu, tekućom na pojedine mjesečne iznose kako slijedi:

- na iznos od 342,35 eura od 15.06.2018. god.

- na iznos od 560,22 eura od 15.07.2018. god.

- na iznos od 171,17 eura od 15.08.2018. god.

pa do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III. Nalaže se tuženicima solidarno isplatiti tužitelju na ime naknade izgubljene zarade s osnova dnevnica neto iznos od 833,88 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose kako slijedi:

- na iznos od 278,00 eura od 15.06.2018. god. - na iznos od 278,00 eura od 15.07.2018. god.

- na iznos od 278,00 eura od 15.08.2018. god.

pa do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

IV. Nalaže se tuženicima solidarno naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 3.991,91 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

2. Protiv prvostupanjske presude žale se tuženici pod 1. i 2. (zasebnim žalbama) i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači odnosno ukine. Drugotuženik je zatražio trošak žalbenog postupka.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalbe su djelomično osnovane.

5. Predmet ovoga spora predstavlja zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete, a zbog ozljede na radu.

6. U provedenom postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj dana 2. ožujka 2018. kao zaposlenik prijevozničkog obrta "[obrt]" u vlasništvu drugotuženika zadobio ozljedu na radu u distribucijskom centru Lidl u Perušiću u vlasništvu prvotuženika, u kojem centru je iskrcaj tereta organiziran na način da sami vozači uz upotrebu električnog viličara moraju iskrcati i složiti robu,

- da je takav način rada bio uobičajen, te se odvijao uz suglasnost vlasnika električnog viličara tj. prvotuženika,

- da je tužitelj ozlijeđen prilikom istovara tereta pomoću ručnog električnog viličara, a u sklopu svog radnog zadatka,

- da je naime, u jednom trenutku došlo do naglog zakretanja viličara i prignječenja tužiteljeve desne noge (gležnja i stopala) o zaštitnu metalnu ogradu uslijed čega je tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede,

- da štetni događaj nije nastao zbog krajnje nepažnje tužitelja,

- da je tužitelj zadobio prijelom srednje i lateralne klinaste kosti desnog stopala i prijelom čunaste kosti desnog stopala,

- da je trpio bolove jakog intenziteta 4 dana, srednjeg intenziteta 12 dana, te slabijeg intenziteta 45 dana,

- da je primarni strah bio jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, nakon čega je uslijedio sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od 8 dana, te manjeg intenziteta u trajanju od 21 dan,

- da je navedena ozljeda desnog stopala dovela do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 10%, koje se očituje u ograničenoj pokretljivosti desnog gležanjskog zgloba, povremenim bolovima prilikom dužeg hodanje, penjanja po stepenicama, kod hoda po neravnom teretnu, uz otok desnog stopala kod dužeg stajanja i hodanje,

- da je tužitelju bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju 7 dana po 3 sata dnevno, zatim 42 dana po 2 sata dnevno, te još 14 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku u trgovinu i slično,

- da je tužitelj za vrijeme bolovanja imao manja primanja u sveukupnom iznosu od 1.073,74 eura,

- da je tužitelj ostvario gubitak u iznosu od 833,88 eura, a na ime dnevnica.

7. Gornja utvrđenja prvostupanjskog suda svoj osnov imaju u sadržaju dokaza provedenih u postupku, a koji dokazi su ocijenjeni na način kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a. Izložene odlučne okolnosti pravilno su utvrđene i obrazložene, radi čega nije ostvarena istaknuta bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

8. Na navedeno činjenično stanje i po ocjeni ovog suda pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je utvrđeno da su tuženici solidarno odgovorni za štetu i to u cijelosti. Naime, prvotuženik odgovara za štetu kao vlasnik opasne stvari, viljuškara u pokretu, po odredbama članka 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO). Drugotuženik pak odgovara za štetu koju pretrpi radnik na radu po kriteriju objektivne odgovornosti temeljem članka 25. Zakona o zaštiti na radu (“Narodne novine” broj 71/14, 118/14, 154/14 , 94/18, 96/18, dalje: ZZR). Tuženici pak nisu dokazali da postoje razlozi koji ih oslobađaju od odgovornosti.

9. Odgovornost poslodavca za štetu koju pretrpi njegov radnik na radu ne isključuje i odgovornost za istu štetu prvotuženika kao vlasnika opasne stvari.

10. Isto tako, odgovornost za štetu vlasnika opasne stvari ne isključuje i odgovornost drugotuženika kao poslodavca, za štetu koju pretrpi njegov radnik na radu. Zato tuženici solidarno tužiteljici odgovaraju za štetu (članak 1107. stavak 1. ZOO-a).

11. Suprotno žalbenim navodima, i prema stajalištu ovog suda poslovi koje je obavljao tužitelj uz uporabu viljuškara, imaju se smatrati opasnom djelatnošću, a viljuškar i opasnom stvari, dok izvršavana radnja od strane tužitelja bila je u vezi s poslovima koje je on obavljao u izvršenju radnih naloga za poslodavca - drugotuženika.

12. S druge strane, razlog za ekskulpaciju tuženici su trebali dokazati jer se on ne može pretpostavljati.

13. Iznijeto znači da su tuženici pod 1. i 2. u obvezi tužitelju naknaditi kako imovinsku tako i neimovinsku štetu proizišlu mu iz navedenog štetnog događaja.

14. Visina neimovinske štete je pravilno utvrđena i dosuđena posebno kada se imaju na umu težina i brojnost ozljeda koje su zahtijevale dugotrajno bolničko liječenje, te jačina i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih bolova i straha odnosno kvalifikatorne okolnosti iz odredbe članka 1100. ZOO-a.

15. Kamate na naknadu neimovinske štete priznate su sukladno članku 1103. ZOO-a.

16. Nadalje, i naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege prvostupanjski sud je ispravno utvrdio u iznosu od 375,61 eura, pri čemu je vodio računa o trajanju i opsegu tuđe pomoći i njege, kao i cijeni sata neto zarade osobe koja je takvu pomoć sposobna pružiti u mjestu gdje tužitelj živi. Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud na taj iznos zateznu kamatu priznao od 11. travnja 2023. umjesto od presuđenja budući je visina te naknade utvrđena prema cijenama na dan donošenja prvostupanjske presude.

17. Osnovom utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su razlozi bolovanja vezani uz posljedice povrjeđivanja u nesreći na radu, pa utoliko u konkretnom slučaju postoji i pravna osnova za dosuđivanje naknade štete zbog gubitka na zaradi (tužitelj je naime, ostvario manja primanja za vrijeme bolovanja, a izgubio je i dnevnice).

18. Stoga je prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelja u tom dijelu materijalno pravo ispravno primijenjeno uz napomenu da žalbenim navodima žalitelji visini dosuđenih iznosa s tih osnova i ne prigovaraju. Inače, prvostupanjski sud je pri utvrđivanju istih imao u vidu relevantne činjenice i pravilno je primijenio odredbu članka 1095. stavak 1. ZOO-a. Pritom je za naglasiti kako je u postupku utvrđeno da je tužitelj vozio robu i na inozemnim linijama, te tako ostvarivao dnevnice, a osobe odgovorne za štetu koju trpi zbog nesposobnosti za rad dužne su naknaditi mu i štetu koju trpi zbog nemogućnosti ostvarivanja ove naknade u dijelu koji bi po normalnom tijeku stvari uštedio, kako to pravilno cijeni i sud prvog stupnja.

19. Pri odlučivanju koje će troškove tužitelju naknaditi prvostupanjski sud je jasno naveo koje radnje je prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovog spora (članak 155. stavak 1. ZPP-a), te koliko bodova pripada tužitelju za svaku pojedinu poduzetu radnju. Pritom je sud prvog stupnja pravilno vodio računa radi li se o ročištu na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari ili se pak samo raspravljalo o procesnim pitanjima, kao i je li u pitanju obrazloženi podnesak ili je to podnesak čije sastavljanje spada u ostale podneske pa su neosnovani žalbeni prigovori s tim u vezi. Suprotno žalbenim navodima tužitelju su priznati troškovi sastava četiri obrazložena podneska sukladno Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23).

20. Slijedom svega iznesenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a i članka 373. točka 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

21. Drugotuženiku nije priznat zatraženi trošak žalbenog postupka, jer je sa žalbom uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu koji se odnosi na sporedno traženje.

U Splitu 6. svibnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

dr. sc. Ivan Tironi