Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-885/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda i to Vedrani Perkušić, predsjednici vijeća, dr. sc. Ivan Tironiju, članu vijeća i sudcu izvjestitelju i dr. sc. Danieli Pivčević, članici vijeća u pravnoj stvari tužitelja ZN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jasminu Jusufhodžiću, odvjetniku u Zagrebu protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, OIB: 36162371878, zastupane po zakonskom zastupniku, Općinskom državnom odvjetništvu u Pazinu, Građansko - upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbama tuženice i tužitelja protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu, poslovni broj: Pr- 906/2021-15 od 12. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se preinačava presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu, poslovni broj: Pr- 906/2021-15 od 12. svibnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke na način da se tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 61.860,00 kuna (sada 8.210,23 eura)[1] sa pripadajućim zateznim kamatama točno navedenim u točki I. izreke prvostupanjske presude, odbija kao neosnovan.

II. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se djelomično potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu, poslovni broj: Pr- 906/2021-15 od 12. svibnja 2022., u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke.

III. Preinačava se odluka o parničnom trošku iz točki III. i IV. izreke presuda Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj: Pr- 906/2021-15 od 12. svibnja 2022. na način da se sudi: Nalaže se tužitelju da u roku 15 dana s osnove naknade parničnog troška isplati tuženici iznos od 564,07 eura (petsto šezdeset i četiri eura i sedam centi).

1 Fiksni tečaj konverzije: 1 euro = 7,53450 kuna.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka donio presudu kojom je u točki I. izreke naložio tuženici da isplati tužitelju iznos od 61.860,00 kuna (sada 8.210,23 eura) sa pripadajućim zateznim kamatama. Nadalje, prvostupanjski je sud u točki II. izreke djelomično odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan i to baš u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata koje teku na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koji su iznosi sadržani u dosuđenom bruto iznosu iz točke I. izreke pobijane presude. Konačno, prvostupanjski je sud odlučio i o parničnom trošku na način da je u točki III. izreke naložio tuženici da s ovog osnova isplati tužitelju iznos od 5.000,00 kuna (sada 663,61 euro), sa pripadajućim zateznim kamatama, dok je u točki IV. izreke odbio kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadom parničnog troška.

2. Protiv prvostupanjske presude, i to u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke, kao i u dijelu presude u kojem je odlučeno o parničnom trošku (točke III. i IV. izreke) tuženica je podnijela žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga koji su predviđeni odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP). Tuženica predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je prihvaćen u točki I. izreke pobijane presude, odnosno podredno da ju ukine (u dosuđujućem dijelu) i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj je protiv prvostupanjske presude također podnio žalbu, no on je pobija u odbijajuće dijelu pod točkom II. izreke. Žalbu podnosi zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenog razloga predviđenog odredbom članka 353. stavak 1. točka 3. ZPP-a. Tužitelj predlaže da drugostupanjski sud preinači presudu u pobijanom dijelu na način da prihvati i onaj dio tužbenog zahtjeva koji je kao neosnovan odbijen u točki II. izreke prvostupanjske presude.

4. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu tuženice u kojem u bitnome navodi kako žalbeni navodi tuženice nisu osnovani. Tuženica nije podnijela odgovor na žalbu tužitelja.

5. Žalba tuženice je osnovana, a žalba tužitelja nije osnovana.

6. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka predstavlja zahtjev tužitelja kao policijskog službenika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Istarske, Policijske postaje Buzet , da mu tuženica isplati dodatak za rad na terenu zbog obavljanja policijskih poslova granične kontrole na graničnim prijelazima: Sočerga – Požane, Podgorje – Jelovice i Rakitovec – Slum, na području državnog teritorija Republike Slovenije u predmetnom razdoblju od 1. travnja 2016. do 1. prosinca 2018.

7. Na temelju rezultata dokaznog postupka proizlazi slijedeće:

- da je tužitelj u predmetnom razdoblju od 1. travnja 2016. do 1. prosinca 2018. bio zaposlen kod tuženice,

- da je rješenjem Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Istarske, od 18. lipnja 2013. tužitelj, službenik Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Istarske, Policijske postaje Buzet, premješten na radno mjesto „policijski službenik“ za graničnu kontrolu,

- da je tužitelj u predmetnom razdoblju radio na graničnim prijelazima između Republike Hrvatske i Republike Slovenije i to baš prijelazima Slum - Rakitovec (99% radnog vremena), Požane - Sočerga i Jelovice - Podgorje,

- da je tužitelj obavljao poslove granične kontrole na teritoriju Republike Slovenije,

- da je između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije postignut dogovor o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole koji je stupio na snagu 1. srpnja 2013.,

- da se u navedenoj ispravi spominju zajednička službe mjesta za obavljanje granične kontrole i to baš granični prijelazi Slum - Rakitovec (na kojem je tužitelj u predmetnom razdoblju provodio 99% radnog vremena) te Požane – Sočerga,

- da je tužitelj svakog radnog dana, ujutro, dolazio u Policijsku postaju Buzet, gdje je preuzimao službeno vozilo te radni nalog, te se potom odvozio na granični prijelaz na koji je upućen.

8. Na temelju ovako utvrđenih činjenica, koje štoviše između parničnih stranaka i nisu bile sporne, prvostupanjski je sud zaključio kako je tužitelj u predmetnom razdoblju obavljao poslove izvan mjesta svog stalnog boravka i izvan stalnog mjesta rada na kojem je zaposlen. Stoga da mu pripada terenski dodatak, a ovo u suglasju sa odredbama članaka 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj: 104/13., dalje KU/13) i odredbama članka 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj: 112/17. i 12/18., dalje KU/17). Pri tome se prvostupanjski sud pozvao i na Tumačenje zajedničke komisije broj: 7/55 u svezi sa primjenom članaka 55.i 56. KU- a/13 prema kojem službenik koje je temeljem posebnog rasporeda upućen obavljati poslove radnog mjesta na području graničnog prijelaza, u tom slučaju u Dobovi, na državnom teritoriju Republike Slovenije, ima pravo na terenski dodatak u visini od 150,00 kuna ako je na terenu proveo najmanje osam sati, u koje vrijeme se ubraja i vrijeme putovanja, pri čemu se terenski dodatak i dnevnice isključuju. Slijedom navedenog prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu pod točkom I. izreke smatrajući da tužitelju pripada terenski dodatak sa pripadajućim zateznim kamatama iz točki I. izreke pobijane presude. Prvostupanjski je sud visinu tužbenog zahtjeva, kojeg je u tom dijelu i prihvatio, utvrdio na temelju dostavljenih podataka tuženice (str. 17. do 20. spisa).

9. Tuženica u žalbi u bitnome ističe kako su predmetni granični prijelazi stalno radno mjesta tužitelja u smislu odredbe članka 56. stavak 2. KU-a/13, a na kojima tužitelj obavlja poslove i zadatke radnog mjesta, a koji da su propisani Pravilnikom o unutarnjem redu MUP-a i Zakonom o nadzoru državne granice. Stoga da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda kako je tužitelj u predmetnom razdoblju radio izvan stalnog mjesta rada pa da bi mu iz tog razloga pripadao terenski dodatak.

10. Nakon razmatranja žalbe tuženice, odgovara na žalbu, pobijane presude, kao i dokazne građe koja se nalazi u predmetnom spisu za reći je slijedeće.

11. Prije svega je za navesti kako ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

12. Odredbom članka 56. stavka 1. KU-a/13, odnosno odredbom članka 50. stavak 1. KU-a/17 ugovoreno je da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegovog stalnog boravka, službenik ima pravo na dodatak za rad na terenu ako je na terenu proveo najmanje 8 sati, bez obzira na to koliko je dana radio. Nadalje, prema odredbi članka 56. stavak 2. KU-a/13 odnosno odredbi članka 50. stavak 2. KU-a 17, pod pojmom stalno mjesto rada podrazumijeva se mjesto odnosno područje u kojem službenik odnosno namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđenu aktom o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela.

13. Pri tumačenju pojma mjesta rada policijskih službenika za zaštitu granice valja prije svega voditi računa o odredbi članka 25. stavak 3. Zakona o nadzoru državne granice (''Narodne novine'' broj; 83/13, 27/16., 114/22, i 151/22., ZNDG) kojom je odredbom propisano da se granična kontrola ili dio granične kontrole može, sukladno međunarodnim instrumentima, obavljati i na području druge države, dok se na temelju odredbe članka 37. stavak 2. istog Zakona, policijski službenici Republike Hrvatske smiju, sukladno međunarodnom ugovoru ili odredbama važećih propisa, u drugim državama obavljati određene radnje i poslove iz područja nadzora državne granice i druge poslove međunarodne suradnje, pod uvjetima određenim međunarodnim ugovorom.

14. Policijska uprava Istarska, Policijska postaja Buzet,u koju je tužitelj raspoređen stalno je mjesto rada tužitelja, odnosno područja rada u smislu odredbe članka 56. stavka 2. KU-a/13, odnosno odredbe članka 50. stavak 2. KU-a/17, u kojem mjestu rada obavlja poslove i radne zadatke radnog mjesta "policijski službenik" za graničnu kontrolu.

15. S obzirom na to da se djelovanje Policijske uprave Istarske – Policijske postaje Buzet protezalo na predmetne granične prijelaze, na kojima su obavlja zajednička kontrola dvije države (Republike Hrvatske i Republike Slovenije), a na temelju međunarodnog ugovora – Sporazuma o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu potpisan u Kopru (Republika Slovenija) 14. travnja 2002. i potvrđen Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenija o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori, broj: 2/04., dalje Sporazum) to su predmetni granični prijelazi na kojima je u predmetnom razdoblju radio tužitelj ujedno i stalna mjesta rada na kojem je tužitelj bio dužan obavljati poslove na koje je raspoređen.

16. Naime, policijski službenici za graničnu kontrolu što je bio tužitelj u predmetnom razdoblju, a koji obavljaju poslove granične kontrole na području Republike Slovenije, obavljaju poslove svojeg radnog mjesta na koje su raspoređeni jer je to u nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju su raspoređeni odnosno predstavlja njihovo mjesto i područje rada, a sve budući je mjesto odnosno područje rada službenika, konkretno tužitelja uređeno međunarodnim ugovorom – Sporazumom,koji ima jaču pravnu snagu od zakona i kolektivnog ugovora.Iz postupka proizlazi da tužitelj nema drugo mjesto rada osim obavljanja granične kontrole na tom radnom mjestu u Republici Sloveniji (predmetni granični prijelazi), pa prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, a uvažavajući sve okolnosti odnosno utvrđene činjenice predmetnog slučaja, ne može ostvarivati pravo na terenski dodatak.

17. Odredbom članka 2. stavak 1. Sporazuma ugovoreno da će ugovorne stranke unutar njegova okvira pojednostaviti i ubrzati obavljanje granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, dok je u stavku 2. istog članka propisano da će u tu svrhu u domaćoj državi biti određena službena mjesta na kojima se unutar zone obavlja granična kontrola susjedne države. Odredbom članka 2. stavak 3. Sporazuma određeno je da službene osobe susjedne države imaju pravo u skladu s ovim Sporazumom obavljati graničnu kontrolu u domaćoj državi u zoni, koja se određuje sukladno ovom Sporazumu.

18. U navedenom Sporazumu su definirana i značenja pojedinih pojmova, pa tako prema članku 1. točki 2. izraz ''domaća država'' označava ugovornu stranku na čijem državnom području nadležna tijela susjedne države obavljaju graničnu kontrolu, a izraz „susjedna država“ označava ugovornu stranku čija nadležna tijela obavljaju graničnu kontrolu na području domaće države.

19. Prema odredbi članka 3. stavka 1. Sporazuma, zona u cestovnom prometu može obuhvaćati: a) službene prostorije određene za obavljanje granične kontrole susjedne države, b) cestovne dionice, c) druge objekte i d) cestu između državne granice i službenog mjesta za obavljanje granične kontrole. Na temelju odredbe članka 4. stavka 1. Sporazuma, u zoni za obavljanje granične kontrole susjedne države vrijede svi propisi susjedne države za prijelaz osoba preko granice te za uvoz, izvoz i provoz stvari. Službene osobe susjedne države provode ove propise u jednakom opsegu i s jednakim posljedicama kao na vlastitom državnom području, dok prema stavku 2. istog članka službene radnje koje u zoni obave službene osobe susjedne države smatraju se kao da su bile obavljene u općini susjedne države na čijem se državnom području nalazi granični prijelaz.

20. Na temelju članka 2. stavka 4. Sporazuma te članka 17. Uredbe (EZ), broj 562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006., kao i poštujući dobru praksu obavljanja granične kontrole na graničnim prijelazima za pogranični promet, vlade dviju država (Republike Hrvatske i Republike Slovenije) su 12. lipnja 2013. postigle i Dogovor o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole te su, među ostalim mjestima, utvrdile da su takvo mjesto i granični prijelaz Slum – Rakitovec (preambula Dogovora), na kojem je tužitelj u predmetnom razdoblju obavljao 99% radnog vremena te granični prijelaz Požane – Sočerga (članak 1. točka 28. Dogovora), a koji su granični prijelazi službena mjesta za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom području

21. Nadalje pod pojmom "stalno mjesto rada" prema odredbi članka 56. stavak 2 KU-a/13, odnosno odredbi članka 50. stavak 2. KU-a/17, podrazumijeva se mjesto odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđenu u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela.

22. Slijedom navedenog proizlazi da policijska postaja nadležna za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice u osnovi predstavlja geografsko područje nadležnosti utvrđeno posebnim propisima na kojem policijski službenici za zaštitu granice obavljaju poslove koji čine opis poslova tog radnog mjesta. U konkretnom je slučaju to geografsko područje određeno spomenutim međudržavnim dogovorom kao mjesto rada policijskog službenika za zaštitu granice u predmetnoj policijskoj postaji (Buzet) koja je ujedno nadležna i za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice s Republikom Slovenijom u zoni predmetnih graničnih prijelaza.

23. Tužitelj smatra, a na čemu i temelji tužbu, da mu sporni terenski dodatak pripada zbog činjenice što njegovo mjesto rada obuhvaća i područje Republike Slovenije koje se nalazi izvan mjesta sjedišta policijske postaje u Buzetu, jer je u predmetnom razdoblju prema rasporedu rada, obavljao poslove policijskog službenika za graničnu kontrolu na zajedničkim graničnim prijelazima koje pokriva Policijska postaja Buzet, a na predmetnim graničnim prijelazima obavljao je kontrolu na području Republike Slovenije. Tužitelj smatra da te činjenice znače da je on upućen na rad izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen. Pritom se tužitelj pozvao na odredbe članka 56 KU-a/13 odnosno članka 50. KU-a/17 kojima je propisano da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje osam sati bez obzira na to koliko je dana radio.

24. Međutim ovaj drugostupanjski sud smatra kako je tužitelj u obavljanju službe na radnom mjestu policijskog službenika za zaštitu granice u Policijskoj postaji Buzet, koja je ujedno nadležna i za nadzor državne granice na predmetnim graničnim prijelazima, odnosno kontrolu prelaska državne granice s Republikom Slovenijom u zoni graničnog prijelaza u Hrvatskoj i u Sloveniji radio na stalnom radnom mjestu u kojemu je zaposlen. To stoga što njegovo stalno radno mjesto uključuje i područje Republike Slovenije u kojem je on ovlašten obavljati svoje redovne poslove vezane uz graničnu kontrolu i što se njegove službene radnje obavljene u zoni Republike Slovenije kao susjedne države smatraju kao da su obavljene u Buzetu, a u skladu s naprijed navedenim sadržajem međudržavnog Sporazuma. U tom je smislu ta zona kao područje Republike Slovenije u kojem tužitelj ima pravo obavljati graničnu kontrolu odnosno redovne poslove svog radnog mjesta, u skladu s međudržavnim Sporazumom, sastavni dio njegovog radnog mjesta zbog čega njegov rad u toj zoni nema obilježje rada izvan njegovog stalnog mjesta rada.

25. Sukladno iznijetom, prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, tužitelj u konkretnom slučaju nije bio upućen na rad u Republiku Sloveniju budući da radno mjesto tužitelja kao policijskog službenika za zaštitu granice obuhvaća i područje Republike Hrvatske i područje Republike Slovenije. Upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo je sasvim drugi pravni institut. Naime, prema odredbi članka 7. točke 9. Zakona o policiji ("Narodne novine" broj: 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16. i 66/19., dalje ZP), Ministarstvo unutarnjih poslova, radi stvaranja uvjeta rada policije organizira, među ostalim, i upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo. Tako se, na temelju odredbe članka 77. stavak 2. ZP-a, policijski službenik upućuje na rad u inozemstvo na temelju utvrđenih pravila o međunarodnoj policijskoj suradnji te posebnih pravila.

26. Prema navedenom, kada pravila o međunarodnoj suradnji u vezi s obavljanjem granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, kao što su ZNDG i spomenuti međudržavni Sporazum, propisuju da je mjesto rada policijskog službenika za nadzor granice i područje domaće države u kojem službene osobe susjedne države imaju pravo obavljati graničnu kontrolu, a da se službene radnje koje u toj zoni obave službene osobe susjedne države smatraju kao da su obavljene u općini susjedne države na čijem se državnom području nalazi granični prijelaz, tada se ne radi o upućivanju radnika na rad u inozemstvo, već se radi o tome da redovno i stalno mjesto rada tih policijskih službenika obuhvaća i geografski prostor domaće države i geografski prostor susjedne strane države. Tako tužitelj zbog činjenice da stalno mjesto njegova rada obuhvaća i područje druge države nije upućen na rad u inozemstvo u skladu s propisima koji reguliraju upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo, već je raspoređen na radno mjesto koje, u skladu s posebnim propisima, uključuje i rad na području druge, susjedne države.

27. Neosnovano tužitelj smatra kako se konkretnom slučaju ima primijeniti Tumačenje Zajedničke komisije broj: 7/55 u svezi s primjenom članaka 55. i 56. KU- a/13 prema kojem službenik koji je temeljem posebnog rasporeda upućen obavljati poslove radnog mjesta na području graničnog prijelaza, u tom slučaju u Dobovi na državnom teritoriju Republike Slovenije, ima pravo na terenski dodatak u visini od 150,00 kuna ako je na terenu proveo najmanje osam sati, u koje vrijeme se ubraja i vrijeme putovanja pri čemu se terenski dodatak i dnevnice isključuju.

28. Naime, ovo je Tumačenje dano u drugačijim činjeničnim okolnostima, i to u okolnostima upućivanja djelatnika PU Zagrebačke i posebnog rasporeda rada policijskog službenika na područje Graničnog prijelaza Dobova uz službeno ovlaštenje za rad na GP Dobova izdano na temelju članka 9. Sporazuma pri čemu u Postaji granične policije Zagreb nema ustrojenog graničnog prijelaza Dobova na području Republike Slovenije i granični prijelaz Dobova ne ulazi u područje nadležnosti MUP RH sukladno Uredbi o unutarnjem ustrojstvu MUP.

29. U okolnostima konkretnog slučaja, tužitelj je redovno i stalno, a ne po posebnom rasporedu, raspoređen na rad na radno mjesto policijskog službenika za zaštitu granice u Policijskoj upravi Istarskoj, Policijska postaja Buzet, a ta policijska postaja, u skladu s posebnim propisima, obuhvaća područje predmetnih graničnih prijelaza u Republici Sloveniji za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području. Taj se rad obavlja u skladu s odredbom članka 4. Sporazuma, a ne na temelju odredbe članka 9. Sporazuma, kao u slučaju na koji se odnosi navedeno Tumačenje. Osim toga, sadržaj pitanja koje je postavljeno Zajedničkoj komisiji upućuje da u Postaji granične policije Zagreb nema ustrojenog graničnog prijelaza Dobova na teritoriju Republike Slovenije, što je u skladu s odredbama članaka 25. i 27. Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja ("Narodne novine" broj: 117/11., 50/14., 32/15.). U takvim se okolnostima Tumačenje broj 7/55 ne može primijeniti u konkretnom slučaju.

30. Dakle, policijski službenici Republike Hrvatske, koji poslove granične kontrole obavljaju na graničnim prijelazima koji se nalaze na području Republike Slovenije, ustrojenim prema Uredbi o graničnim prijelazima Republike Hrvatske, obavljaju poslove radnog mjesta na koje su raspoređeni, te se njihov rad ne smatra radom izvan stalnog mjesta rada za koji se ostvaruje pravo na dodatak za rad na terenu u smislu članka 56. KU-a/13 odnosno u smislu članka 50. KU-a/17.

31. Pravno shvaćanje da tužitelju u konkretnom slučaju ne pripada pravo na isplatu terenskog dodatka proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev 47/2023-2 od 22. veljače 2023. i broj: Rev - 495/2023-2 od 28. kolovoza 2024. koje se donesene u činjenično i pravno u bitnome istim slučajevima.

32. Slijedom navedenog, a kako tužitelju ne pripada terenski dodatak za predmetno razdoblje to je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan. Stoga je trebalo presuditi kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude, a na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a. Odluka iz točke II. izreke ove drugostupanjske presude temelji se na odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a.

33. Odredbom članka 166. stavak 2. ZPP-a je pored ostalog propisano da kada sud preinači odluku protiv koje je podnesen pravni lijek odlučit će o troškovima cijelog postupka jednom odlukom. Tuženica je zahtijevala troškove parničnog postupka i određeno navela za koje radnje traži naknadu (članak 164. stavci 1. i 2. ZPP-a). Odredbom članka 163. ZPP-a je propisano kako se odredbe o troškovima primjenjuju i na stranke što ih zastupa državno odvjetništvo. U tom slučaju troškovi postupka obuhvaćaju i iznos koji bi se stranci priznao na ime nagrade odvjetnika. Tuženica je bila zastupana po zakonskom zastupniku – Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, pa je imala trošak sastava odgovora na tužbu 100 bodova, na temelju T. br. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23., dalje „Tarifa“). Nadalje tuženica je imala trošak sastava žalbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 125 bodova, a na temelju T. br. 10. toč. 1 „Tarife“. Slijedom navedenog tuženica je imala trošak zastupanja u ukupnom iznosu od 425 bodova. Pri vrijednosti jednog boda od 2 eura (T. br. 54.) proizlazi kako ukupni parnični trošak tuženice iznosi 850 eura. Kako je tuženica zatražila ukupni parnični trošak od 4.125,00 kuna, odnosno sada 564,07 eura, to joj je upravo taj iznos trebalo priznati i dosuditi. Stoga je trebalo odlučiti kao u točki III. izreke ove drugostupanjske presude, a u suglasju sa odredbom članka 166. stavak 2. ZPP-a u svezi sa odredbama članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.

U Splitu 6. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić