Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-82/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Sisku, po sucu pojedincu Renati Košir Skračić, u pravnoj stvari tužitelja FA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Goran Vujanić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika AA iz [adresa], Kusertobelweg 7, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-6724/2024-2 od 8. siječnja 2025., 5. svibnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja FA, te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P- 6724/2024-2 od 8. siječnja 2025.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja FA za nadoknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda je odlučeno:
„I Ovaj sud oglašava se nenadležnim u ovoj pravnoj stvari
II Ukidaju se sve provedene radnje od strane ovog suda u ovom postupku
III Tužba se u ovoj pravnoj stvari odbacuje„
2. Protiv navedenog rješenja pravodobnu, potpunu i dopuštenu žalbu izjavljuje tužitelj zbog svih zakonom dopuštenih žalbenih razloga. Tužitelj predlaže ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti na ponovni postupak, uz nadoknadu troška sastava žalbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući prvostupanjsko rješenje, kao i postupak koji mu je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP.
5. Nije osnovan žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP zato jer pobijana odluka nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa niti onih na koje neosnovano ukazuje tužitelj u žalbi.
6. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je prema navodima tužbe utvrdio:
- da je tuženik 1998. kao jedini osnivač i direktor osnovao trgovačko društvo Corporate Capital and Consulting u Švicarskoj Konfederaciji,
- da je navedeno trgovačko društvo 2003. otvorilo bankovni račun u Meinl bank AG isključivo za izvršenje skrbničkih poslovnih transakcija (u ime i za račun) tužitelja,
- da su tužitelj i tuženik, dogovorili da će tuženik putem trgovačkog društva Corporate Capital and Consulting vršiti poslovne financijske transakcije za tužitelja na fiducijarnoj/skrbničkoj osnovi te da će Corporate Capital and Consulting ukupni iznos isplatiti tužitelju u skladu s tužiteljevim uputama,
- da su tužitelj i tuženik su uspješno obavili veliki broj financijskih transakcija u razdoblju od 19. prosinca 2003. do 18. studenog 2004. te je tuženik, kao jedini ovlašteni direktor Corporate Capital and Consulting i imatelj skrbničkog računa za tužitelja, ispunio svoje obveze prema tužitelju,
- da je tuženik na navedeni način od tužitelja zaprimio ukupan iznos od 51.660.909,03 eura, koji je trebao isplatiti tužitelju po tužiteljevoj uputi. Tužitelj navodi da je sredstva položena na računu tuženika tijekom 2009. planirao investirati u Republici Hrvatskoj i to stjecanjem do 84,2% poslovnih udjela trgovačkog društva Jadran Hoteli d.d., slijedom čega je radi ispunjenja svoje obveze investiranja zatražio isplatu od tuženika,
- da je tuženik je odbio učiniti s obrazloženjem da navedenim novcima više ne raspolaže. Kako je tužitelj zbog toga propustio steći poslovne udjele, jer nije mogao ispuniti svoju obvezu iz Ugovora o stjecanju poslovnih udjela Jadran hoteli d.d., to smatra da mu je nastala šteta,
- da je tuženik je protivno njihovom međusobnom dogovoru zloupotrijebio tužiteljevo povjerenje te je novčana sredstva u iznosu od 51.660.909,03 eura zadržao za svoju korist,
- da su stranke na zajedničkom sastanku, prije podnošenja ove tužbe, dogovorile povrat novčanih sredstava prema planu otplate, koji je tuženik prihvatio, no budući je prva rata dospijevala na naplatu nekoliko dana nakon tog sastanka, a tuženik niti do dana podnošenja ove tužbe nije niti djelomično izvršio otplatu svog duga prema tužitelju, to tužitelj traži da sud presudom naloži tuženiku isplatu iznosa od 51.660.909,03 eura sa zateznim kamatama od 21. srpnja 2009. pa do isplate, sve uz nadoknadu parničnog troška,
- da je tuženik osoba s prebivalištem u [adresa], na adresi [adresa], Kusertobelweg 7.
7. Prvostupanjski sud je primjenom odredbe članka 15. stavka 1. ZPP po službenoj dužnosti, odmah po primitku tužbe, ispitao je li nadležan za postupanje i zaključio da je u konkretnom slučaju riječ o privatnopravnom odnosu s međunarodnim obilježjem pa stoga temeljem odredbe članka 46. Zakona o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne novine", broj: 101/17., 67/23., dalje: ZMPP) primjenjuje Uredbu (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena) (SL L 351., 20. 12. 2012.), a nadležnost suda Republike Hrvatske određuje se primjenom odredbi odjeljaka 2. i 3. poglavlja II. Uredbe iz stavka 1. toga članka i kada tuženik ima, u smislu te Uredbe, prebivalište u državi koja nije članica Europske unije.
7.1. Uz zaključak da je u konkretnim slučaju tuženik osoba s domicilom u Švicarskoj Konfederaciji, a i ugovorni pravni odnos među strankama nastao je i izvršen je na području Švicarske Konfederacije (gdje je osnovan bankovni račun na kojem je položen novac), to je stoga zaključak prvostupanjskog suda da nema elemenata za uspostavu nadležnosti prvostupanjskog suda pa prvostupanjski sud donosi pobijano rješenje uz primjenu odredbe članka 16. stavka 3. ZPP.
8. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se u ovom konkretnom slučaju radi o povredi ugovornog odnosa stranaka – vraćanju duga, a nikako o naknadi štete, kako to tužitelj neosnovano navodi u žalbi.
8.1. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se radi o isplati, a ne naknadi štete u ovom konkretnom slučaju, jer je eventualna tužiteljeva namjera što bi učinio s vraćenim novcem tijekom 2009. godine, kada je poslovni i privatni odnos među strankama još bio skladan (pa moguće i stekao poslovne udjele trgovačkog društva Jadran Hoteli d.d., kako on to tvrdi), ne mijenja činjenicu, koju i sam tužitelj u više navrata u tužbi apostrofira, da tuženik prema njemu izbjegava otplatu svoga duga, prihvaća i ovaj sud.
8.2. Upravo suprotno neosnovanim žalbenim navodima tužitelja, pravilan je stoga i daljnji zaključak prvostupanjskog suda da sud u parničnom postupku nije vezan za pravni osnov tužbe, već je vezan za činjenice koje su u tužbi istaknute pa je radi navedenoga pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se postupak vodi radi povrede ugovorne obveze, odnosno povrata dugovanog iznosa položenog na račun tuženikove tvrtke.
9. Kako neosnovani navodi žalbe ničim nisu doveli u sumnju da se u ovom konkretnom slučaju radi o parnici radi povrede ugovorne obveze i isplati, a nikako ne o naknadi štete, a kako se radi o privatnopravnom odnosu s međunarodnim obilježjem, to je stoga pravilnom primjenom odredbe članka 7. Uredbe (EU) br. 1215/2012 prvostupanjski sud zaključio da osoba s domicilom u državi članici može biti tužena u drugoj državi članici, i to u stvarima povezanim s ugovorom, pred sudom mjesta izvršenja konkretne obveze.
10. U konkretnom slučaju je tuženik osoba s domicilom u Švicarskoj Konfederaciji, a i ugovorni pravni odnos među strankama nastao je i izvršen je na području Švicarske Konfederacije, gdje je osnovan bankovni račun na kojem je položen novac, to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da nema elemenata za uspostavu njegove nadležnosti.
11. Radi svega navedenoga, a pravilnom primjenom odredbe članka 16. stavka 3. ZPP se prvostupanjski sud po službenoj dužnosti proglasio nenadležnim u ovom konkretnom slučaju i odbacio tužbu, koju pravilnu odluku prvostupanjskog suda neosnovani navodi tužitelja ničim nisu doveli u sumnju.
12. Stoga je radi svega navedenog žalba tužitelja odbijena kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje, kao u izreci pod točkom I. ove odluke (članak 380. točka 2. ZPP).
13. Tužitelj nije uspio sa žalbom pa je njegov zahtjev za nadoknadu troška sastava žalbe odbijen kao neosnovan u izreci pod točkom II. ovog drugostupanjskog rješenja (članak 166. ZPP, u vezi sa člankom 381. ZPP).
U Sisku 5. svibnja 2025.
Sutkinja
Renata Košir Skračić
