Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-138/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Sisku po sucu pojedincu Renati Košir Skračić, u pravnoj stvari tužitelja MB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Bogdan, odvjetnik u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Lovačko društvo "Petnja", OIB: 34523664237, iz Sibinja, 108 Brigade ZNG br. 6, kojeg zastupa punomoćnik Petar Krnić, odvjetnik u Slavonskom Brodu, radi poništenja odluke, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-559/2024-2 od 20. siječnja 2025., 5. svibnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja MB i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-559/2024-2 od 20. siječnja 2025.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Lovačko društvo „Petnja“ za nadoknadu troška sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je donio sljedeće rješenje:
„I Sud se oglašava nenadležnim.
II Utvrđuje se da odlučivanje o zahtjevu tužitelja ne ide u sudsku nadležnost.
III Tužba se odbacuje.”
2. Protiv navedenog rješenja žalbu izjavljuje tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava sve žalbene razloge i predlaže odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu, a tuženiku dosuditi trošak sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje, kao i postupak koji mu je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka US RH, 84/08., 96/08. - odluka US RH, 123/08. - ispravak, 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - odluka US RH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP.
6. Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud je utvrdio:
- da se Upravni sud u Osijeku, u povodu prigovora tuženika, rješenjem poslovni broj: Us I-1258/2024-4 od 25. studenog 2024. oglasio stvarno nenadležnim i predmet ustupio prvostupanjskom sudu kao stvarno nadležnom,
- da je odlukom stegovnog suda Lovačkog društva „Petnja“, tužitelju izrečena zabrana lova u trajanju od jedne godine i to od 14. prosinca 2023. do 14. prosinca 2024. (u obrazloženju prvostupanjske odluke omaškom navedeno 14. prosinca 2014.),
- da je 31. srpnja 2024. tužitelj izjavio žalbu protiv odluke stegovnog suda Lovačkog društva „Petnja“, o kojoj nije odlučeno pa je tužitelj 10. listopada 2024. uputio tuženiku dopis, opomenu, kojom ukazuje na odredbu članka 23. Pravilnika o stegovnom postupku i stegovnoj odgovornosti, u kojem je propisano da je Izvršni odbor dužan odlučiti o žalbi na svojoj prvoj sjednici nakon primitka poziva, a najduže u roku od 60 dana,
- da je 24. listopada 2024. putem punomoćnika tužitelj zaprimio odgovor tuženika, u kojem je tuženik naveo da je tužitelj propustio rok za ulaganje žalbe te da predmet smatraju zaključenim, a sve jer je sukladno članku 50. Statuta tuženika dopuštena žalba u roku od 15 dana od zaprimanja odluke stegovnog suda,
- da u uputi o pravnom lijeku, tuženik nije naveo da tužitelj protiv iste može uložiti žalbu te u kojem roku i na koji način, što po mišljenju tužitelja upućuje na članak 22. Pravilnika, koji ne regulira način i rokove za ulaganje žalbe. Tužitelj smatra da je Izvršni odbor tuženika morao donijeti odluku o žalbi, pa i onda ako je ona podnesena kao nepravodobna, smatra da su okolnosti i način donošenja Odluke nezakoniti, a sve budući da je ista donesena na temelju interne mjere od strane lovne jedinice kao ustrojstvenog oblika, koja je sastavni dio optužnog prijedloga stegovnog suda,
- da tužitelj smatra kako je tuženik u svom prvostupanjskom postupku počinio niz procesnih pogrešaka radi kojih Odluka ne može ostati na snazi,
- da je člankom 4. Zakona o udrugama ("Narodne novine" broj: 74/14., 70/17., 98/19., 151/22.- dalje: ZU) udruga definirana kao svaki oblik slobodnog i dobrovoljnog udruživanja više fizičkih, odnosno pravnih osoba koje se, radi zaštite njihovih probitaka ili zauzimanja za zaštitu ljudskih prava i sloboda, zaštitu okoliša i prirode i održivi razvoj, te za humanitarna, socijalna, kulturna, odgojno-obrazovna, znanstvena, sportska, zdravstvena, tehnička, informacijska, strukovna ili druga uvjerenja i ciljeve koji nisu u suprotnosti s Ustavom i zakonom, a bez namjere stjecanja dobiti ili drugih gospodarski procjenjivih koristi, podvrgavaju pravilima koja uređuju ustroj i djelovanje toga oblika udruživanja,
- da je sukladno odredbi članka 17. ZU temeljni opći akt udruge je statut, a koji sadrži i odredbe o uvjetima i načinu učlanjivanja i prestanku članstva, pravima, obvezama i odgovornosti te stegovnoj odgovornosti članova i načinu vođenja popisa članova,
- da je tuženik udruga zasnovana na dobrovoljnosti i zbog toga je ovlaštena statutom odrediti interna pravila kojima se, između ostalog, uređuju pretpostavke za učlanjenje i isključenje iz udruge te zaštita prava koju članovi udruge mogu ostvariti unutar same udruge, protiv odluka kojima se odlučuje o njihovim pravima. Budući da je tuženik udruga, a ne tijelo s javnim ovlastima, odluke koje donosi nemaju svojstvo upravnog akta,
- da u smislu članka 2. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21. -dalje: ZUS) te članka 3., članka 12. i članka 18. ZUS, za odlučivanja o zahtjevu tužitelja ne postoji nadležnost upravnog suda (isto Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenje poslovni broj Gr1-390/13-2 od 1. listopada 2014.),
- da prema odredbi članka 42. stavak 1 i 2. ZU članovi udruge sami nadziru rad udruge. Ako član udruge smatra da je udruga povrijedila statut ili drugi opći akt udruge, ovlašten je na to upozoriti statutom određeno tijelo udruge, odnosno skupštinu ako statutom nije određeno nadležno tijelo, te zahtijevati da se nepravilnosti otklone,
- da je u stavku 3. članka 42. ZU propisano da ako se upozorenje ne razmotri u roku od 30 dana od dana dostavljenog pisanog zahtjeva i po zahtjevu ne postupi, odnosno ako se u tom roku ne sazove nadležno tijelo ili skupština i nepravilnosti ne otklone u daljnjem roku od 30 dana, član može podnijeti tužbu općinskom sudu nadležnom prema sjedištu udruge radi zaštite svojih prava propisanih statutom udruge.
7. Prvostupanjski sud stoga zaključuje da navedena odredba čanka 42. stavak 1. ZU, odnosno ranija odredba članka 26. ZU, regulira pitanje sudske nadležnosti vezano za pravo nadzora članova udruge na rad udruge, u koje pravo nadzora ne spada osporavanje zakonitosti odluke donesene u stegovnom postupku protiv tužitelja kao člana udruge. Donoseći navedeni zaključak, prvostupanjski sud se poziva i na pravno shvaćanje iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 383/13-2 od 1. ožujka 2017.
8. Stoga prvostupanjski sud zaključuje da za prvo postavljeni tužbeni zahtjev sud nije nadležan jer se ne radi o sporu iz odredbe članka 1. ZPP, niti se radi o sporu koji bi se imao podvesti pod odredbu članka 42. ZU pa nije nadležan upustiti se u raspravljanje o osnovanosti navedenog zahtjeva, da bi u smislu odredbe članka 188. stavak 2. ZPP, raspravljao o osnovanosti drugo postavljenog zahtjeva, nakon što bi eventualno našao da onaj ispred njega nije osnovan. Stoga, prvostupanjski sud uz primjenu odredbe članka 16. stavaka 1. i 2. ZPP donosi pobijanu odluku.
9. Naime, prema stanju spisa tužitelj zahtjeva tužbom poništenje odluke Stegovnog suda Lovačkog društva “Petnja” i naknadu troškova postupka ili da prvostupanjski sud donese odluku kojom se nalaže tuženiku da donese rješenje povodom žalbe tužitelja od 31. srpnja 2024., uz nadoknadu troška postupka sa zateznom kamatom.
10. Niti jedan od postavljenih zahtjeva tužitelja ne spada u sudsku nadležnost, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.
11. Pravilno se prvostupanjski sud u pobijanoj odluci poziva na odredbu članka 188. ZPP kojom je u stavku 1. propisano da u jednoj tužbi tužitelj može istaknuti više zahtjeva protiv istog tuženika, kad su svi zahtjevi povezani istom činjeničnom i pravnom osnovom. Nadalje, stavkom 2. članka 188. ZPP je propisano da ako zahtjevi nisu povezani istom činjeničnom i pravnom osnovom, oni se mogu istaknuti u jednoj tužbi protiv istog tuženika, samo kad je isti sud stvarno nadležan za svaki od tih zahtjeva i kad je za sve zahtjeve određena ista vrsta postupka. Tužitelj može dva ili više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud slijedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan.
11.1. Zahtjevi se mogu, prema stavku 2. ovog članka, istaknuti u jednoj tužbi samo ako je sud stvarno nadležan za svaki od istaknutih zahtjeva i ako je za sve zahtjeve određena ista vrsta postupka.
12. S obzirom, a kako to proizlazi prema stanju spisa, da niti za jedan od istaknutih zahtjeva u tužbi, nije stvarno nadležan prvostupanjski sud, koji zaključak kao pravilan i zakonit prihvaća i ovaj sud, a proizlazi i iz recentne sudske prakse na koju se poziva prvostupanjski sud (Ustavni sud Republike Hrvatske u predmetima U- III-140/2006., U-III 1630/06 od 17. lipnja 2009. kao i Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela od 14. studenoga 2013.), to su stoga svi navodi žalbe tužitelja neosnovani.
13. Identično pravno shvaćanje je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela pod poslovnim brojem Su-IV-127/13-8 od 14. studenog 2023., kojim je navedeno da za odlučivanje o zakonitosti odluke udruge kojom je članu udruge izrečena mjera isključenja iz članstva ne postoji sudska nadležnost.
14. Takvo pravno shvaćanje zauzima i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj U-III/1630/2006. od 17. lipnja 2009. i Europski sud za ljudska prava u predmetu M protiv Republike Hrvatske, broj 38458/2015 od 4. travnja 2017., u kojem je odlučeno da podnositelju tužbe, kao članu udruge, ne pripada pravo na osporavanje zakonitosti odluke o isključenju člana udruge.
15. Radi svega navedenoga je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana te je uz primjenu odredbe članka 380. točke 2. ZPP odlučeno kao pod točkom I. ove drugostupanjske odluke.
16. Tuženiku nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu jer taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice (članak 166. stavak 1. ZPP, u vezi sa člankom 155. stavak 1. i člankom 381. ZPP), a kako je odlučeno pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke.
U Sisku 5. svibnja 2025.
Sutkinja
Renata Košir Skračić
