Posl. br. O-1420/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E  O  N A S L J E Đ I V A N J U

Općinski sud u Dubrovniku Stalna služba u Korčuli, po sucu tog suda Dariu Farčiću, kao sucu pojedincu, u ostavinskom postupku iza smrti pok. TP pok. T rođ. R, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dana 5. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

Iza umrle TP pok. T, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.1946., a umrle **.**.2024., drž. R.H.,

I. Utvrđuje se da u njegovu ostavinu spada:

- novčano potraživanje prema HZMO-u s osnova neisplaćene mirovine, u neutvrđenom iznosu,,

- ulog na računu kod HPB d.d., tekući račun br: 3209027114, sa stanjem na dan 16. prosinca 2024. u iznosu od 5,93 €, sve prema potvrdi HPB d.d. od 16. prosinca 2024.,

- neisplaćeni dio doplatka za pomoć i njegu u iznosu od 51,40 €, temeljem potvrde Hrvatskog Zavoda za socijalni rad, Područni ured Korčula, Klasa: 550-01/25-02/15, Ur. broj 139-038-9-25-1 od 5. veljače 2025.,

- u cijelosti nekretnina označena kao kat. čest. [katastarska čestica] zgr, košara, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina].

II. Njenim nasljednicima proglašavaju se temeljem vlastoručne oporuke od 11. lipnja 2007., a koja oporuka je proglašena pred ovim sudom 20. prosinca 2024., te zakona:

1. RP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], unuk, time da mu pripadne:

- 1/8 dijela cjelokupne imovine ostaviteljice navedene u točki I. izreke ovog rješenja, a koja nasljedniku pripada kao njegov nužni dio.

2. DP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], unuka, time da joj pripadne:

- 1/8 dijela cjelokupne imovine ostaviteljice navedene u točki I. izreke ovog rješenja, a koja nasljednici pripada kao njen nužni dio.

3. VP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], unuka, time da joj pripadne:

- sva preostala imovina ostaviteljice opisana u točki I. izreke ovog rješenja, osim u dijelu u kojem je ova imovina na ime namirenja u nužnom dijelu pripala RP i DP.

III. Nalaže se HPB d.d., HZMO-u i Hrvatskom Zavodu za socijalni rad, Područni ured Korčula, da po pravomoćnosti ovog rješenja izvrše isplatu novčanih sredstava navedenih pod I. ovog rješenja nasljednicima na način naveden pod II. ovog rješenja.

IV. Zemljišno knjižni odjel ovog suda će po pravomoćnosti ovog rješenja izvršiti prijenos prava vlasništva nasljednika na ostavinskoj nekretnini navedenoj pod I. na način naveden pod II. ovog rješenja.

Obrazloženje

1. Ostaviteljica je svojom cjelokupnom imovinom raspoložila vlastoručnom oporukom od 11. lipnja 2007., a koja oporuka je proglašena pred ovim sudom 20. prosinca 2024. Za svoju oporučnu nasljednicu ostaviteljica je odredila unuku VP u cijelosti, dok su zakonski nasljednici ostaviteljice sin BP te unuci RP i DP koji su djeca ranije preminule kćerke ostaviteljice UP. Drugih zakonskih ili oporučnih nasljednika ostaviteljice nije bilo.

1.1. Tijekom postupka provedenog pred javnim bilježnikom, kao povjerenikom ovog suda, utvrđeno je rodoslovlje ostaviteljice, o čemu među strankama nije bilo spora, kao i to što predstavlja njenu ostavinsku masu. Potom je utvrđeno da je ostaviteljica svojom cjelokupnom imovinom raspolagala vlastoručnom oporukom, a koju je na traženje javnog bilježnika prethodno proglasio ovaj sud. Unuci ostaviteljice RP i DP, nisu se odazvali pozivu javnog bilježnika radi davanja nasljedniče izjave, međutim u spis su dostavili svoje uredno sastavljene i ovjerene nasljedničke izjave kojima oporuku ostaviteljice pobijaju u dijelu u kojem je predmetnom oporukom ostaviteljica povrijedila njihov nužni dio, te se ujedno prihvaćaju nasljedstva koje ih temeljem zakona pripada i traže svoj nužni dio. Sin ostaviteljice BP dao je nasljedničku izjavu kojom je priznao oporuku ostaviteljice za istinitu i pravno valjanu, iskazao da od nasljedstva ne traži ništa, te je ujedno osporio RP i DP pravo na nužni dio navodeći da oni nemaju nikakvih prava na kući ostaviteljice. Ovo iz razloga što je ostaviteljica zapravo bila vlasnica samo manjeg dijela prizemlja kojeg joj je izgradio otac, dok je on financirao izgradnju kata i potkrovlja ove kuće. VP je svojim nasljedničkom izjavom priznala oporuku ostaviteljice za istinitu i pravno valjanu, prihvatila se nasljedstva koje je temeljem oporuke pripada, te je ujedno osporila RP i DP pravo na nužni dio navodeći da oni nemaju nikakvih prava na kući ostaviteljice i to iz razloga što je ostaviteljica zapravo bila vlasnica samo manjeg dijela prizemlja kojeg joj je izgradio otac, dok je BP financirao izgradnju kata i potkrovlja ove kuće. Na navedeni način među nasljednicima se kao sporno pojavilo pitanje dali RP i DP pripada pravo na traženje umanjenja raspolaganja oporukom radi povrede nužnog dijela, pa je javni bilježnik spis ostavinskog postupka dostavio na nadležno postupanje ovom sudu, pozivajući se na odredbu čl. 244. st. 2, a u vezi sa čl. 222. st. 2. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19, dalje ZN).

2. Pregledom ostavinskog spisa utvrđeno je da je osnovan i pravodoban zahtjev RP i DP da im se iz ostavine uruči nužni dio. Naime, predmetnom oporukom ostaviteljica je raspolagala cijelom svojom imovinom, a koje raspolaganje je suprotno odredbi čl. 7., a u vezi sa čl. 69. st. 1. ZN-a. Naime, nužni nasljednici ostaviteljice su njeni potomci, njena posvojčad i njihovi potomci te njen bračni drug. Kako među nasljednicima nema spora o tome da je kći ostaviteljice UP umrla prije ostaviteljice, te da su njeni nasljednici djeca RP i DP, a koji su ujedno i unuci ostaviteljice, odnosno njeni potomci, to im svakako pripada pravo na nužni dio. Prema odredbi čl. 70. ZN-a pravo na nužni dio jest nasljedno pravo, a dio koji pripada pojedinom nasljedniku naziva se nužni dio. Prema odredbi st. 2. istog članka raspolaganja za slučaj smrti koja su protivna nečijem pravo na nužni dio su pobojna, a prema st. 3. nužni dio potomaka, posvojčadi i njihovih potomaka iznosi 1/2 dijela od dijela koji bi potomku pripao po zakonskom redu nasljeđivanja. Kako među nasljednicima nema spora o tome da je ostaviteljica imala dvoje djece, to bi po zakonskom nasljeđivanju 1/2 dijela pripadala sinu AP, a 1/2 dijela nasljednicima ranije umrle UP, pa bi nužni dio UP iznosio 1/4 dijela cijele ostavine. Kako je UP umrla prije ostaviteljice, a iza svoje smrti ostavila je dvoje djece, dakle sina RP i kći DP, te njen dio na jednake dijelove ima pripasti njima, dakle svakom po 1/8 dijela, kako je to i navedeno u točki II. izreke ovog rješenja.

2.1. Vezano za naprijed navedeno ovaj sud smatra da ne postoje uvjeti iz čl. 222. za prekidom ovog ostavinskog postupka. Naime, prema odredbi ovog čl. sud će prekinuti ostavinsku raspravu i uputiti stranke u parnicu, ako su među strankama sporne činjenice o kojima ovisi neko njihovo pravo. Ovako će se naročito postupiti ako su sporne činjenice od kojih zavisi nasljedno pravo, a naročito valjanost ili sadržaj oporuke ili odnos nasljednika i ostavitelja na temelju kojega se po zakonu nasljeđuje, o kojima ovisi veličina nužnog dijela, vrijednost nužnog dijela ili uračunavanja u nasljedni dio. Prema st. 3. istog čl. ako među strankama ne postoji spor o činjenicama, već se stranke spore o primjeni prava, tada nema mjesta prekidu postupka, već će sud raspraviti pravna pitanja u sklopu ostavinskog postupka. Dakle, prema stajalištu ovog suda u nazočnom slučaju ne postoje uvjeti za prekid ostavinskog postupka budući da među nasljednicima nema spora o činjenicama, već postoji spor samo o tome pripada li unucima ostaviteljice RP i DP pravo na nužni dio. Nadalje, potrebno je reći kako iz navoda sina ostaviteljice AP zapravo proizlazi kako on smatra da je većim dijelom vlasnik kuće kojom je ostaviteljica oporučno raspolagala. Vezano za ovakve navode potrebno je reći kako je pregledom priloženog zk. izvatka utvrđeno da je upravo ostaviteljica u zemljišnim knjigama suda upisana kao vlasnica kuće u cijelosti. Ovo se navodi iz razloga što je čl. 224. st. 2. ZN-a propisano kako sud neće prekinuti ostavinski postupak ako su između stranaka sporne činjenice o kojima ovisi sastav ostavine, ako se navedene činjenice mogu utvrditi na temelju javnih ili javnoovjerovljenih isprava, nego će na temelju predmnjeve da je sadržaj tih isprava istinit donijeti rješenje, a onog koji tvrdi suprotno uputiti će se da to dokaže u parnici. Dakle, u konkretnom slučaju pitanje vlasništva nad predmetnom kućom ukazuje se kao činjenično pitanje. Vlasništvo nekretnine stječe se uknjižbom u zemljišnu knjigu, a zemljišno knjižni izvadak je javna isprava koja sadrži podatak o vlasniku određenih nekretnina. Prema priloženom zk izvatku ostaviteljica je upisana kao vlasnica predmetne kuće u cijelosti. Obzirom da je zk izvadak javna isprava za koju važi presumpcija istinitosti, a koja pokazuje tko je vlasnik neke nekretnine, to nema potrebe prekidati ostavinski postupak radi utvrđenja dali je ova nekretnina doista njeno vlasništvo, već se onaj koji tvrdi suprotno upućuje da ovo eventualno sporno pitanje riješi u posebnom parničnom postupku.

3. Kako su na opisani način među nasljednicima riješena sva sporna pitanja te su tijekom postupka od svih nasljednika uzete odgovarajuće nasljedničke izjave, to nije bilo potrebe poduzimati daljnje radnje u ovom ostavinskom postupku, već je slijedom navedenog, a po osnovi članka 43., 69, 70., 77. i 226. ZN-a, riješeno kao u izreci.

U Korčuli, 5. svibnja 2025.

S u d a c :

Dario Farčić

PRAVNA POUKA:

Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka istog. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.