Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž Ovr-355/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o., Radnička cesta 41, Zagreb, OIB: 57509775367, protiv 1. ovršenika PB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Brica, odvjetnik u Čakovcu, i 2. ovršenika ČB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi 1. ovršenika PB ČB izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-265/2020 od 19. travnja 2024., 5. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba 1. ovršenika PB i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-265/2020 od 19. travnja 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan prijedlog

1. ovršenika PB od 26. listopada 2021. za odgodu ovrhe.

2. Protiv navedenog rješenja 1. ovršenik PB podnio je žalbu sadržajno se pozivajući na sve žalbene razloge propisane člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) koji se primjenjuje u vezi s člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17., dalje: OZ), predlažući da se pobijano rješenje ukine.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba 1. ovršenika PB nije osnovana.

5. Iz stanja u spisu proizlazi da je rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda poslovnog broja Ovr-265/2020 od 21. listopada 2020. određena ovrha radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 685.928,21 kuna sa zateznim kamatama i troškovima postupka i to na nekretnini ovršenika, a na temelju ovršne javnobilježničke isprave – ovršnog javnobilježničkog akta – Okvirnog ugovora o poslovnoj suradnji od 17. travnja 1997., solemniziranog kod javnog bilježnika Ivana Marodija iz [adresa] pod poslovnim brojem OU-261/97, a kojom ispravom je zasnovano založno pravo na nekretnini koja je predmet ovog ovršnog postupka u korist prvotno Čakovečke banke d.d., a sada ovrhovoditelja kao osobe na koju je predmetno potraživanje prešlo. Navedena tražbina proizlazi iz Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 1. rujna 1997. i Anexa 1. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 19. ožujka 1998. Dalje, 1. ovršenik je podneskom od 26. listopada 2021. zatražio odgodu predmetnog ovršnog postupka, navodeći da je tužbom pokrenuo postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, zatim da u nekretnini koja je predmet ovrhe stanuju njegova majka i brat te ista predstavlja obiteljski dom pa bi prodaja te nekretnine za njega predstavljala veliki gubitak, posebice kada se uzme u obzir i činjenica da mu je nedavno umro otac od koga je ta nekretnina i naslijeđena.

6. Rješenjem Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-265/2020 od 30. studenog 2021. odbijen je navedeni prijedlog 1. ovršenika za odgodu ovrhe, kao nedopušten, te je povodom žalbe 1. ovršenika rješenjem Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž Ovr-92/2022 od 20. siječnja 2023. ukinuto rješenje od 30. studenog 2021. i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, s uputom da je ovršni sud po službenoj dužnosti dužan ispitati i utvrditi sadrži li ovršna isprava na temelju koje je određena ovrha kao akcesorna (sporedna) isprava nepoštene (ništetne) odredbe, budući da se radi o ovršnoj javnobilježničkoj ispravi koja nije prošla prethodnu sudsku kontrolu.

7. U ponovljenom postupku prvostupanjski je sud, sukladno uputi Županijskog suda u Rijeci iz rješenja poslovni broj Gž-92/2022 od 20. siječnja 2023., te u svrhu utvrđivanja sadrži li predmetna ovršna isprava nepoštene (ništetne) odredbe, održao ročište 16. siječnja 2024. na koje nisu pristupili uredno pozvani ovršenici, niti su svoj izostanak opravdali, iako je ročište određeno u istu svrhu u predmetnom postupku već jednom bilo odgođeno i to na izričiti prijedlog 1. ovršenika PB. Stoga prvostupanjski sud nije mogao provesti dokaz saslušanjem ovršenika. Međutim, prvostupanjski je sud utvrdio da su Okvirni ugovor o poslovnoj suradnji od 17. travnja 1997., Ugovor o kreditu broj [broj kredita] od 1. rujna 1997. te Anex 1. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 19. ožujka 1998. sklopljeni između Čakovečke banke d.d. kao pravnog prednika ovrhovoditelja i ..., zastupane po MB, pravnom predniku ovdje ovršenika, dakle između pravnih osoba, pa kao takvi nemaju karakter potrošačkih ugovora. Također, utvrđeno je da ovršna isprava temeljem koje je određena ovrha ne sadrži nepoštene (ništetne) odredbe glede kamatne stope i valutne klauzule, budući da je u vrijeme sklapanja ugovora njemačka marka bila dopuštena valutna klauzula, odnosno vezivanje tečaja kune uz njemačku marku, a redovna kamata je za cijelo vrijeme trajanja ugovora iznosila nepromijenjenih 16% godišnje.

8. Prvostupanjski sud je u ponovljenom postupku zaključio i da predmetna nekretnina ne predstavlja ovršenikovu jedinu nekretninu jer i sam navodi da na predmetnoj nekretnini žive njegov brat i majka, s time da nikakve dokaze u prilog svojih tvrdnji nije priložio. Osim toga, sud se pozvao na odredbu članka 77. stavka 1. OZ-a sukladno kojoj ako je ovrhovoditelj na temelju pravnoga posla s ovršenikom stekao na nekoj stvari ili pravu založno ili slično pravo radi osiguranja tražbine čije prisilno ostvarenje na tom predmetu traži, ovršenik se ne može protiviti takvoj ovrsi pozivajući se na razloge iz članka 75. stavka 1. i članka 76. stavka 1. OZ-a te na druge odredbe toga zakona o izuzimanju od ovrhe ili o ograničenju ovrhe, osim na odredbe članka 4. stavaka 4., 5. i 6. OZ-a.

9. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud odbio prijedlog za odgodu ovrhe na nekretnini ovršenika, u bitnome obrazlažući da u konkretnom slučaju 1. ovršenik PB nije ispunio kumulativne pretpostavke za odgodu ovrhe propisane člankom 65. stavkom 1. OZ-a, s obzirom da nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje.

10. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a sukladno članku 365. stavak 2. u vezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a, sve u vezi članka 21. stavka 1. OZ-a, utvrđeno je da nije počinjena niti jedna od navedenih povreda prilikom donošenja pobijanog rješenja.

11. Prema odredbi članka 65. stavka 1. OZ-a sud može na prijedlog ovršenika u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili je to potrebno da bi se spriječilo nasilje te ako postoji koja od taksativno navedenih okolnosti kojima zakon pridaje značenje specifičnih razloga za odgodu ovrhe (predviđenih odredbom članka 65. stavka 1. toč. 1. - 11. OZ-a). Dakle, obje navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene za odgodu ovrhe.

12. Cijeneći prethodno navedeno, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da okolnost što je 1. ovršenik PB podnio tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom sama po sebi nije dostatna za odgodu ovrhe, već i da je potrebno učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe ovršenik trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje.

13. U žalbi 1. ovršenik PB ističe da bi provedbom ovrhe ovrhovoditelj naplatio oko 75% svog nedopuštenog potraživanja, o čemu da se kod Općinskog suda u Čakovcu vodi postupak pod poslovnim brojem P-317/2021, a radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, te ukazuje da bi daljnjom provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu štetu ukoliko bi treća osoba kupila njegovu obiteljsku kuću za koju je osobno vezan, a teško nadoknadivu štetu u financijskom pogledu jer bi se time naplatilo zastarjelo potraživanje ovrhovoditelja.

14. Međutim, svojim navodima iz žalbe kao i iz prijedloga za odgodu 1. ovršenik je opisao posljedice koje bi nastale provedbom ovrhe, a koje po redovnom tijeku stvari prate svaku ovrhu te se ne mogu smatrati takvom štetom koja bi bila nenadoknadiva ili teško nadoknadiva, već je prilikom predlaganja odgode ovrhe, uz postojanje koje od okolnosti predviđenih odredbom članka 65. stavka 1. toč. 1. - 11. OZ-a, potrebno ukazati na postojanje posebnih okolnosti koje upućuju na vjerojatnost postojanja takve štete, što ovršenik nije učinio. Stoga ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nisu ispunjene kumulativne pretpostavke za odgodu ovrhe u smislu članka 65. stavka 1. OZ-a.

15. U odnosu na navode 1. ovršenika kojima ukazuje na zastaru ovrhovoditeljevog potraživanja i na parnični postupak koji je tužbom pokrenuo radi proglašenja ovrhe nedopuštenom sukladno uputi prvostupanjskog suda iz zaključka od 20. srpnja 2021., treba reći da nisu relevantni za odluku o žalbi u ovom slučaju već bi trebali biti raspravljeni u parnici. Osim toga, napominje se da je uvidom u sustav eSpis utvrđeno kako je rješenjem Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-261/2024 (ranije P-317/2021) od 9. kolovoza 2024. utvrđeno da je tužba u toj pravnoj stvari povučena. Citirano rješenje potvrđeno je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5130/2024 od 13. prosinca 2024., čime je otpala i druga potrebna kumulativna pretpostavka za odgodu ovrhe propisana člankom 65. stavkom 1. OZ-a.

16. Slijedom navedenog, kako žalbeni navodi 1. ovršenika PB nisu doveli u sumnju valjanost i zakonitost pobijanog rješenja, pozivom na odredbu članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Rijeci 5. svibnja 2025.

Sutkinja

Branka Ježek Mjedenjak