K-471/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ulica Ivana Gundulića 27.

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Katarini Peršen, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanja Maje Šarić kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv optuženika EČ zbog protupravnog djela zakonskog obilježja kaznenog djela iz čl. 117. st. 2. u svezi st. 1. u vezi s čl. 24. Kaznenog zakona (Narodne novine“ br.125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj KO-DO-291/2025, nakon održane javne rasprave u nazočnosti optuženika, branitelja po sl.dužnosti Saše Lalića, odvj. u Splitu i zamjenika ODO-a u Splitu KČ, dana 05. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Na temelju čl. 554. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br.152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 dalje u tekstu ZKP/08), utvrđuje se da je

Optuženik: JČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sina pok. E i TČ, rođene TČ, rođen **.**.1997., u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, bez zanimanja, nezaposlen, bez primanja, neoženjen, bez djece, pismen, sa završenom osnovnom školom, neosuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak,

25. siječnja 2025. oko 23,00 sati, u stanu u [adresa], u stanju akutnog psihotičnog poremećaja nalik na shizofreniju i nespecificirane neorganske psihoze, zbog čega nije mogao shvatiti značenje svojeg djelovanja niti upravljati svojim postupcima, u nakani da svojoj majci TČ nanese tjelesne ozljede, gurnuo prema njoj hladnjak, koji ju je udario u predjelu lijeve potkoljenice, uslijed čega je ona zadobila oguljotinu kože vanjske strane lijevog koljena, koja ozljeda je lake naravi

dakle, u stanju neubrojivosti drugoga tjelesno ozlijedio, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi, čime je počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona i s čl. 24. st. 2. Kaznenog zakona.

II. Na temelju čl. 554. st. 1. ZKP/08 određuje se prisilni smještaj protiv optuženika EČ u psihijatrijskoj ustanovi u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

III. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi sa st. 6. ZKP/08 optuženik JČ se u cijelosti oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podnijelo je 15. siječnja 2025. optužnicu broj KO-DO-291/2025 od 24. ožujka 2025. protiv optuženika EČ zbog protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 i s čl. 24. st. 2. KZ/11 s prijedlogom da se utvrdi da je optuženik počinio navedeno protupravno djelo, i to u stanju neubrojivosti, sa zahtjevom da mu se odredi prisilni smještaj prema odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama („Narodne novine“ br. 76/14).

2. Prije početka rasprave, a na temelju čl. 552. st. 2. ZKP/08 stalni sudski vještak dr. Sanja Batina, a u nazočnosti raspravnog suca, zamjenika Općinskog državnog odvjetništva u Splitu i branitelja optuženika, je ispitao optuženika radi ocjene okolnosti njegove raspravne sposobnosti iz čl. 325. st. 5. ZKP/08, točnije je li isti sposoban shvatiti prirodu i svrhu kaznenog postupka, razumjeti procesne radnje i njihove posljedice, te se sporazumijevati s braniteljem i davati mu upute.

3. Nakon što je obavio razgovor s optuženikom IČ, a u nazočnosti raspravnog suca, stalni sudski vještak je naveo kako je isti u stanju pratiti raspravu i shvatiti procesne radnje, točnije kako je raspravno sposoban (list 239 spisa).

4. Potom se optuženik očitovao o optužnici navodeći kako je počinio protupravno djelo koje mu se stavlja na teret, te da će obranu iznijeti na početku dokaznog postupka.

5. Iznoseći obranu optuženik navodi kako je kriv. Nije htio prema majci baciti hladnjak, da se slučajno dogodilo. Sada je pod terapijom, pridržava se određene terapije i osjeća se puno bolje.

5.1. Odgovarajući na upit zastupnika optužbe navodi kako ne zna točno gdje se nalazila njegova majka a u trenutku kada je bacio hladnjak, da se možda nalazila ispred a možda iza, a možda i nasuprot.

5.2. Ranije ispitan (list 16-19, 38-43 spisa) optuženik je naveo da je gurnuo hladnjak ispred sebe, a majka je bila iza njega pa je hladnjak nije mogao porezati. Hladnjak je vratio na mjesto. Nož je držao radi osobne sigurnosti. S majkom je u dobrim odnosima i nikad je ne bi ozlijedio. Ovako je postupio zbog nedavne očeve smrti te svoje psihičke bolesti i neuzimanja terapije. U obrani pred državnim odvjetnikom, ne želeći odgovarati na pitanja, okrivljenik je naveo da je gurnuo hladnjak, ali da nije mahao nožem. Ne sjeća se gdje se nalazila njegova majka a u trenutku kada je gurnuo hladnjak.

6. Stalni sudski vještak dr. Sanja Batina je na raspravi (list 150 spisa) navela kako je optuženik aktualno raspravno sposoban. Isti je osoba sa težim duševnim smetnjama te sukladno međunarodnim dijagnostičkim kriterijima, radi se o Akutno psihotičnom poremećaju nalik na shizofreniju i nespecificiranu neorganskom psihozom. U vrijeme ostvarenja protupravnog djela zakonskih obilježja za koje se tereti u ovom postupku, nije bio u mogućnosti shvatiti značenje svog postupanja i nije mogao vladati svojom voljom tj. tempore criminis je bio neubrojiv. Uvažavajući aktualnu kliničku sliku iz koje je razvidno da je isti u boljem psihičkom stanju, zahvaljujući psihijatrijskom liječenju koje je pod nadzorom u psihijatrijskoj bolnici Barbot u Popovači i liječenje je doslovno tek započelo, prihvatio je terapiju, smatra da mu je ista potrebna ali je i dalje vještak mišljenja da postoji visoki stup vjerojatnosti da bi ispitanik zbog težih duševnih smetnji zbog kojih je nastupila njegova neubrojivost mogao počiniti teže kazneno djelo, a za otklanjanje te opasnosti potrebno je nastaviti njegovo prisilno liječenje u psihijatrijskoj ustanovi sukladno odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.

7. U daljnjem dokaznom postupku suglasnošću stranaka pregledani i pročitani su: nalaz hitnog prijama KBC-a Split za žrtvu TČ (list 15 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj] (list 26 spisa), zapisnik Županijskog suda u Splitu o ispitivanju svjedokinje-žrtve TČ od 3. ožujka 2025. godine (listovi 65-66 spisa), sudsko-medicinsko vještačenje (list 85 – 88 spisa), sudsko-psihijatrijsko vještačenje okrivljenika (listovi 90 – 103 spisa), izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika (list 28 spisa), izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenika (list 27spisa).

8. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

9. Nakon ovako provedenog postupka ovaj sud smatra kako je nedvojbeno utvrđeno da je optuženik JČ počinio protupravno djelo tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11.

10. Prije svega potrebno je navesti kako je žrtva TČ majka optuženika EČ, pa je tako nesporno kako se navedena osoba može smatrati bliskim osobama, a sukladno definiciji bliske osobe iz članka 87. st. 9. u svezi sa st. 8. KZ/11.

11. Iskaz svjedoka-žrtve TČ sud je pročitao obzirom su stranke bile suglasne s čitanjem njenog iskaza a koji svjedok-žrtva je ispitan na dokaznom ročištu pred Sucem istrage Županijskog suda u Splitu kada je žrtva TČ navela da sa sinom živi u skromnom stanu u [adresa], koji je vlasništvo Grada Splita. S njima je živio i njen pokojni suprug Flamurov otac E, koji je preminuo **.**.2025. EČ od ranije ima psihičkih problema, a jako je teško podnosio očeve zadnje dane života i smrt. Poslije očeve smrti EČ se zatvorio u sebe, šutio je te skoro ništa nije jeo ni pio. Te večeri 25. siječnja 2025. ona i EČ su bili sami u stanu. U jednom trenutku EČ je pukao, uzeo je nož u ruke i počeo je mahati tim nožem. Vičući je rekao da mu ona neće zapovijedati, da on ima 27 godina i da će raditi što ga je volja. Rekao je da mu ona nije majka, a to govori jer je za nešto krivi, a ona ne zna za što. U jednom trenutku je uzeo čašu s radnog stola i bacio je o pod te se čaša razbila. Onda je prema njoj gurnuo hladnjak koji ju je udario u lijevu potkoljenicu. Od siline udarca je pala na pod pri čemu se porezala po lijevoj potkoljenici i po palcu desne ruke. Ona porezotina na nozi je vjerojatno od udarca hladnjaka, a porezotina na ruci je od krhotina razbijene čaše. Nekako se uspjela podići te je u strahu mobitelom nazvala mlađeg sina, koji živi u drugom stanu, a on je zvao njenu sestru te policiju. Nakon što je mobitelom nazvala mlađeg sina, EČ joj je iz ruke uzeo mobitel i bacio ga o pod. Ovaj hladnjak koji je EČ bacio na nju je velik, radi se o kombinaciji zamrzivača i običnog hladnjaka. Nož kojim je EČ mahao prema njoj, je bio nazubljen, radilo se o nožu za rezanje kruha. Nikad ranije je EČ nije ozlijedio, ovo je bilo prvi put. Kao majci joj je teško zbog okrivljenika i želi mu samo dobro, ali želi da se ovaj postupak nastavi i da EČ dobije mjeru liječenja jer mu je psihijatrijsko liječenje neophodno.

12. Iz sudsko-medicinskog vještačenja, provedenog po stalnom sudskom vještaku dr. Antoniu Alujeviću, proizlazi da je TČ zadobila oguljotinu kože vanjske strane lijevog koljena što predstavlja (laku) tjelesnu ozljedu nastalu udarcem brida odgurnutog hladnjaka silom slabog intenziteta. Vještačenje je pročitano suglasnošću stranaka, te sud nije našao nužnim pozvati i ispitati vještaka budući je izrađeno sukladno pravilima struke, znanosti i iskustva i vještačenjem je odgovoreno na sva relevantna pitanja te ne postoji niti jedna okolnost koja bi vjerodostojnost vještačenja dovela u pitanje.

13. Iz sudsko-psihijatrijskog vještačenja, koje je suglasnošću stranaka pročitano, provedenog po stalnoj sudskoj vještakinji dr. Sanji Batini, proizlazi da je optuženik JČ osoba s težim duševnim smetnjama, te da se radi o akutnom psihotičnom poremećaju nalik na shizofreniju i nespecifiranoj neorganskoj psihozi. U vrijeme počinjenja djela nije bio u mogućnosti shvatiti značenje svog postupanja i nije mogao vladati svojom voljom odnosno bio je neubrojiv. Uvažavajući aktualnu kliničku sliku i prirodu opisanog psihičkog poremećaja te karakteristike inkriminiranog djela, vještakinja je mišljenja da postoji visoki stupanj vjerojatnosti da bi optuženik zbog težih duševnih smetnji, zbog kojih je nastupila njegova neubrojivost, mogao počiniti teže kazneno djelo, a za otklanjanje te opasnosti je potrebno njegovo prisilno liječenje u psihijatrijskoj ustanovi sukladno odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.

14. Nakon provedenog dokaznog postupka, ovaj sud je utvrdio kako je optuženik JČ **.**.2025. oko 23,00 sati, u stanu u [adresa], u stanju akutnog psihotičnog poremećaja nalik na shizofreniju i nespecificirane neorganske psihoze, zbog čega nije mogao shvatiti značenje svojeg djelovanja niti upravljati svojim postupcima, u nakani da svojoj majci TČ nanese tjelesne ozljede, gurnuo prema njoj hladnjak, koji ju je udario u predjelu lijeve potkoljenice, uslijed čega je ona zadobila oguljotinu kože vanjske strane lijevog koljena, koja ozljeda je lake naravi.

15. Po ocjeni ovog suda, a uzimajući u obzir sve ranije navedeno, navod optuženika da je počinio protupravno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret, a što je u suglasju s kazivanjem žrtve TČ koja je detaljno i okolnosno opisala ponašanje optuženika predmetne prigode. Iskaz svjedokinje je pri tome realan i odgovara objektivnoj situaciji, čiji iskaz je potkrijepljen liječničkom dokumentacijom i sudsko – medicinskim vještačenjem, zaključiti je da je optuženik prema njoj gurnuo hladnjak, koji ju je udario, uslijed čega je ona zadobila tjelesnu ozljedu. Sud ne nalazi razloga za neosnovanim terećenjem optuženika tim više što je žrtva TČ, optuženikova majka.

16. Za postojanje kaznenog djela tjelesne ozljede nužno je utvrđenje uzročne veze između radnje počinitelja i krajnje posljedice koja je nastupila za oštećenika. Namjera se mora odnositi na sve elemente djela pa i na posljedicu. Za nanošenje tjelesne ozljede traži se opća namjera za ozljeđivanje, a počinitelj odgovara za ozljedu koju je stvarno nanio. Stoga, imajući u vidu da je optuženik na majku gurnuo veliki hladnjak, zaključiti je da ju je namjeravao tjelesno ozlijediti.

17. Uvijek kada se radi o ovakvim kaznenim postupcima, kada je potrebno dati razloge o tome postoji li svijest o protupravnosti, te je li počinitelj postupao s namjerom, potrebno je prije svega voditi računa o tome da se radi o kaznenom postupku koji se vodi prema optuženiku s duševnim smetnjama. Stoga sva ona uobičajena pitanja i dokazi koji se izvode u cilju utvrđivanja svijesti o protupravnosti, o elementima namjere, treba promatrati na jedan objektivan način. Očito je, nema nikakve dvojbe, da se počinitelj protupravnog djela, kod kojeg postoje duševne smetnje, nalazi u specifičnom položaju, bez ikakve dvojbe postoje okolnosti koje utječu na sposobnost njegovog rasuđivanja, na mogućnost vladanja svojom voljom i upravljanja postupcima. U konkretnom slučaju kada prosječna odrasla osoba gura veliki hladnjak prema drugoj osobi, onda se objektivno može zaključiti da je takva osoba svjesna protupravnosti svog ponašanja da je svjesna što čini, tj. takvo postupanje znači svijest da se nekoga može tjelesno ozljediti i da takva prosječna osoba upravo sve to i poduzima sa ciljem nastupanja takve posljedice.

18. Upravo zbog toga, Zakon o kaznenom postupku i kaže da se u konkretnom slučaju utvrđuje je li optuženik počinio kazneno djelo ili nije. Kod utvrđivanja ovih objektivnih pokazatelja treba ponašanje optuženika usporediti s ponašanjem prosječne osobe, prosječne po svojim intelektualnim mogućnostima, te prosječne po načinu ponašanja u konkretnoj situaciji. Takve objektivne parametre, koji se mogu pripisati ponašanju prosječne osobe, treba prosuđivati sa stajališta postoji li svijest o protupravnosti, jesu li ostvareni elementi namjere. U konkretnom slučaju kada prosječna odrasla osoba gura veliki hladnjak prema drugoj osobi onda se objektivno može zaključiti da je takva osoba svjesna protupravnosti svog ponašanja, da je svjesna da se s takvim postupanjem nekoga može tjelesno ozljediti i da takva prosječna osoba upravo sve to i poduzima sa ciljem nastupanja takve posljedice.

19. Stoga u ovom slučaju i postoje obilježja kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11, pa ovaj sud smatra kako je opravdano prihvatiti i takvu pravnu kvalifikaciju.

20. Što se tiče ubrojivosti optuženika, od samog početka postupka bilo je očito da kod optuženika postoje značajne duševne smetnje. To bi proizlazilo već iz psihijatrijskog vještačenja. Dovoljno je kazati da se u zaključku psihijatrijskog vještačenja ističe kako podaci o optuženiku GČ ukazuju kako je optuženik osoba o akutnom psihotičnom poremećaju nalik na shizofreniju i nespecifiranoj neorganskoj psihozi. Osim toga optuženik je tempore criminis bio neubrojiv, odnosno u vrijeme počinjenje djela nije bio sposoban shvatiti značenje svog postupanja niti vladati svojom voljom. Optuženik je opasan za okolinu te postoji opasnost od počinjenja težeg kaznenog djela, a za otklanjanje te opasnosti potrebno je njegovo prisilno liječenje u psihijatrijskoj ustanovi sukladno odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama. Na raspravi je vještakinja istaknula da je optuženik u boljem psihičkom stanju, zahvaljujući psihijatrijskom liječenju koje je pod nadzorom u psihijatrijskoj bolnici Barbot u Popovači, liječenje da je tek započelo, prihvatio je terapiju. Vještak navodi kako i dalje postoji visoki stupanj vjerojatnosti da bi ispitanik zbog težih duševnih smetnji zbog kojih je nastupila njegova neubrojivost mogao počiniti teže kazneno djelo, a za otklanjanje te opasnosti potrebno je nastaviti njegovo prisilno liječenje u psihijatrijskoj ustanovi sukladno odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama. Sud u cijelosti prihvaća ovakav nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka sudskopsihijatrijske struke, kao uvjerljivo, logično i argumentirano.

21. Dakle, optuženik JČ je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio neubrojiv, u neubrojivom stanju drugog tjelesno ozlijedio, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi, čime je počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela tjelesne ozljede opisano u čl. 117. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 i u svezi s čl. 24. st. 2. KZ/11, pa je stoga ovaj sud i donio odluku pod II izreke ove presude kojim se ta bitna činjenica smatra utvrđenom.

22. Obzirom na ovakve rezultate dokaznog postupka sud je postupajući u skladu s čl. 554. st. 1. ZKP/08. najprije donio presudu kojom se utvrđuje da je optuženik u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela tjelesne ozlijede i to djelo opisano i kažnjivo po čl. 117. st. 2. u svezi s st.1. u vezi s čl. 24. st. 2. KZ/11.

23. Stoga je na temelju čl. 554. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, utvrđeno da je optuženik JČ protupravno djelo zakonskog obilježja kaznenog djela tjelesne ozlijede iz čl. 117. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona i s čl. 24. st. 2.

Kaznenog zakona, počinio u stanju neubrojivosti.

U odnosu na odredbu pod točkom II.

24. Nakon što je na ovaj način utvrđeno da je optuženik JČ počinio kazneno djelo iz čl. 117. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 a u vezi s čl. 24. KZ/11, da ga je počinio u stanju neubrojivosti, bilo je potrebno postupiti po članku 554. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, te odrediti prisilni smještaj optuženiku u psihijatrijskoj ustanovi u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

25. Naime, na temelju mišljenja vještaka dr. Batina utvrđeno je kako postoji visoki stupanj vjerojatnosti da bi optuženik obzirom akutni psihotični poremećaj nalik na shizofreniju i nespecifiranu neorganskoj psihozi zbog kojih je i nastupila njegova neubrojivost mogao počiniti teže kazneno djelo. In tempore criminis isti je bio neubrojiv, odnosno nije bio u mogućnosti shvatiti značenje svog postupanja i nije mogao vladati svojom voljom. Osim toga vještak je mišljenja kako na strani optuženika postoji visoki stupanj vjerojatnosti da bi optuženik zbog težih duševnih smetnji zbog kojih je nastupila njegova neubrojivost mogao počiniti teže kazneno djelo, kao što je navela da je u odnosu na optuženika za otklanjanje te opasnosti potrebno nastaviti njegovo prisilno liječenje u psihijatrijskoj ustanovi sukladno odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama. Sud u cijelosti prihvaća ovakav nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka sudskopsihijatrijske struke, kao uvjerljivo, logično i argumentirano.

26. Obzirom na ovakve rezultate dokaznog postupka sud je postupajući u skladu s čl. 554. st. 1. ZKP/08. najprije donio presudu kojom se utvrđuje da je optuženik u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo zakonskog obilježja kaznenog djela tjelesne ozlijede iz čl. 117. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11, u vezi s čl. 24. st. 2. Kaznenog zakona i odredio njegov prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od 6 mjeseci.

U odnosu na odredbu pod točkom III.

27. Tijekom ovog postupka nastali su troškovi koji se odnose na troškove vještačenja, koji se naplaćuju sukladno odredbama iz članka 145. st. 2. toč. 1. ZKP. Međutim, imajući u vidu odredbu čl. 554. st. 1. ZKP/08 kojim je propisano da kada se utvrdi da je počinjeno kazneno djelo u stanju neubrojivosti, tada troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08 i nužni izdaci optuženika te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava, to je ovaj sud odlučio kao u izreci ove presude te na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08 oslobodio optuženika od obveze naknade troškova kaznenog postupka u cijelosti.

U Splitu 05. svibnja 2025.

SUDAC

Katarina Peršen

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u dovoljnom broju primjerka ovom sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- optuženiku (putem Uprave neuropsihijatrijske bolnice dr. Ivan Barbot u Popovači),

- branitelju po sl.dužnosti Saši Laliću, odvj. u Splitu,

- ODO u Splitu,

- žrtvi TČ, [adresa].,

- u spis.