Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-664/2024-2

U  I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Zinki Bulka, u pravnoj stvari tužiteljice LJ, rođ. ČJ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], koju zastupa punomoćnik Ivan Bišćan, odvjetnik u Samoboru, protiv tuženika ČJ. L (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Željko Šušak, odvjetnik iz Korčule sa Uredom u Veloj Luci, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku Stalna služba u Korčuli poslovni broj Psp-8/2024 od 3. srpnja 2024., ispravljenog rješenjem istog suda poslovni broj Psp-8/2024 od 26. srpnja 2024., 5. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Preinačava se rješenje Općinskog suda u Dubrovniku Stalna služba u Korčuli poslovni broj Psp-8/2024 od 3. srpnja 2024., ispravljeno rješenjem istog suda poslovni broj Psp-8/2024 od 26. srpnja 2024. i za navedeno rješava:

a) Tuženik ČJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] smetao je tužiteljicu LJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u njezinom mirnom i zadnjem suposjedu dijela nekretnina katastarskih oznaka 685, 684/2, 692/1, 719 ZGR i 722/2 ZGR, sve k. o. [katastarska općina], u naravi dio kuće sastojeći se od prostora ispod tužiteljičine prilazne terase, koji je desni prostor gledajući od prilaznih stuba, zatim magazina (spremišta) ispod stubišta (skala) koji je lijevi prostor gledajući od prilaznih stuba i koji se nalazi s lijeve strane prvo navedenog prostora te desne polovice prostora pred kućom (nenatkrivenog prostora ispred ovih navedenih prostorija), na način da spriječio radove na uređenju tužiteljičine nekretnine, da je zauzeo tužiteljičino spremište (magazin) nalazeće se ispod stepenica (skala), izbacio tužiteljičine stvari iz toga spremišta te zatvorio vrata spremišta tako da tužiteljica nema pristup u svoje spremište, pa se tuženiku zabranjuje svako takvo i slično daljnje smetanje i ulaženje u posjed tužiteljice i nalaže uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja te vraćanje spremišta (magazina) u posjed tužiteljici, slobodnog od tuženikovih stvari, sve u roku od osam dana pod prijetnjom ovrhe.

b) Na temelju čl. 443. st. 3. Zakona o parničnom postupku žalba ne sprječava ovrhu ovog rješenja.

c) Odbija se zahtjev tuženika ČJ za naknadom troškova postupka koji glasi:

„Nalaže se tužiteljici: LJ, rođ. ČJ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], da tuženiku: ČJ pok. L (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] naknadi parnični trošak u iznosu od 900,00 Eur u roku od 15 dana.„

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 646,45 Eur, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 226,54 Eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem riješeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tuženik ČJ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] smetao je tužiteljicu LJ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u njezinom mirnom i zadnjem posjedu dijela nekretnina katastarskih oznaka 685, 684/2, 692/1, 719 ZGR i 722/2 ZGR, sve k. o. [katastarska općina], u naravi dio kuće sastojeći se od prostora ispod tužiteljičine prilazne terase, koji je desni prostor gledajući od prilaznih stuba, zatim magazina (spermišta) ispod stubišta (skala) koji je lijevi prostor gledajući od prilaznih stuba i koji se nalazi s lijeve strane prvo navedenog prostora te desne polovice prostora pred kućom (nenatkrivenog prostora ispred ovih navedenih prostorija), na način da spriječio radove na uređenju tužiteljičine nekretnine, da je zauzeo tužiteljičino spremište (magazin) nalazeće se ispod stepenica (skala), izbacio tužiteljičine stvari iz toga spremišta te zatvorio vrata spremišta tako da tužiteljica nema pristup u svoje spremište, pa se tuženiku zabranjuje svako takvo i slično daljnje smetanje i ulaženje u posjed tužiteljice i nalaže uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja te vraćanje spremišta (magazina) u posjed tužiteljici, slobodnog od tuženikovih stvari, sve u roku od osam dana pod prijetnjom ovrhe.

Na temelju čl. 443. st. 3. Zakona o parničnom postupku žalba ne sprječava ovrhu ovog rješenja.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka, zajedno s propisanim zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, tekućima od dana donošenja ovog rješenja, u roku od osam dana."

II. Nalaže se tužiteljici: LJ, rođ. ČJ (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], da tuženiku: ČJ pok. L (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] naknadi parnični trošak u iznosu od 398,17 eur/3.000,00 kn, u roku od 15 dana."

2. Protiv toga rješenja žalbu je podnijela tužiteljica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, a pobija i odluku o troškovima postupka. Predlaže da sud drugog stupnja ukine prvostupanjsko rješenje u cijelosti i predmet vrati na ponovni postupak, podredno da preinači rješenje i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 226,54 Eur.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je posjedovna zaštita dijela nekretnina katastarskih oznaka 685, 684/2, 692/1, 719 ZGR i 722/2 ZGR, sve k. o. [katastarska općina], u naravi dio kuće sastojeći se od prostora ispod tužiteljičine prilazne terase, koji je desni prostor gledajući od prilaznih stuba, zatim magazina (spremišta) ispod stubišta (skala) koji je lijevi prostor gledajući od prilaznih stuba i koji se nalazi s lijeve strane prvo navedenog prostora te desne polovice prostora pred kućom (nenatkrivenog prostora ispred ovih navedenih prostorija), a iz razloga što ju je tuženik smetao na način da spriječio radove na uređenju tužiteljičine nekretnine, da je zauzeo tužiteljičino spremište (magazin) nalazeće se ispod stepenica (skala), izbacio tužiteljičine stvari iz toga spremišta te zatvorio vrata spremišta tako da tužiteljica nema pristup u svoje spremište.

5. Pobijano rješenje nema nedostataka i može se ispitati te stoga u postupku suda prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) na koju ukazuje žalba tužiteljice.

6. U postupku suda prvog stupnja nisu počinjene niti ostale bitne povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. ZPP, a sve primjenom čl. 381. ZPP.

7. Vezano uz žalbene navode tužiteljice da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka kada je sud prvog stupnja dopustio provođenje dokaza saslušanjem svjedoka OJ, budući je isti prijedlog podnesen nakon zaključenja prethodnog postupka, valja istaći da je točno da je ovaj sud svojim rješenjem poslovni broj Gž-832/2023 ukinuo rješenje suda prvog stupnja i postupak vratio u fazu glavne rasprave. Postupanje suda nakon ukidnog rješenja i provođenje dokaza saslušanjem svjedoka OJ, koji dokaz je predložen nakon zaključenja prethodnog postupka, eventualno bi predstavljao relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 299. ZPP. Međutim, navedeno postupanje suda prvog stupnja i provođenje navedenog dokaza nije utjecalo na pravilnost i zakonitost odluke suda prvog stupnja, te stoga nije počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

8. Nije osnovan niti žalbeni navod tužiteljice da je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice sud prvog stupnja je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP ispitao sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a na temelju tako izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama. Prvostupanjski sud je dao uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih određenih dokaza sud uzima za utvrđenu i koju činjenicu a koju ne i zašto, kojim od provedenog dokaza vjeruje, a kojima ne i zašto.

9. Tako je sud prvog stupnja utvrdio:

- da je tuženik iz prijepornog magazina/ostave ispod stepeništa u listopadu 2022. uklonio određene stvari tužiteljice i na otprije postojeći otvor postavio drvena vrata pričvršćena vijcima,

- da su se u navedenom spornom prostoru nalazile stvari tužiteljice,

- da su članovi obitelji tužiteljica, za života braće pok. L i pok. KJ znali u taj prostor nešto utrpati što bi imenovana braća potom uklanjala,

- da je tuženik običavao tako odložene stvari tužiteljice izbaciti iz prijepora, no da bi ih tužiteljica potom opet vraćala natrag,

- da je prilikom dolaska na Vrnik vidio radove na objektu i ponovno našao u magazinu stvari tužiteljice pa je iste uklonio, ali i zatvorio ulaz čvrstim drvom i šarafima,

- da tuženik nije poduzimao nikakve pravne radnje za zaštitu svojih interesa (npr. tužbu radi smetanja posjeda i sl.).

10. Stoga zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, a tužitelj vlastitom ocjenom izvedenih dokaza nije uspio dovesti u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda.

11. Na tako valjano utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

12. Naime, sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev tužiteljice s obrazloženjem da tužiteljica nije u posljednjem mirnom posjedu spornog dijela nekretnine jer se uz stvari tužiteljice nalaze i stvari tuženika. Međutim, tužbom zbog smetanja posjeda obuhvaćeno je i smetanje suposjeda, što je slučaj u ovom predmetu. Nadalje, obrazloženje suda prvog stupnja da tužiteljica nije dokazala da je osobno odložila navedene stvari u prijepornom prostoru ne mogu biti dokaz da se tužiteljica ne nalazi u zadnjem mirnom suposjedu navedenog dijela nekretnine. Jednako tako, okolnost da je tužiteljica stvari povremeno odlagala u spornom prostoru ne dokazuje da tužiteljica ne bi bila u posjedu istog.

13. Prema odredbi čl. 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 –pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta – dalje: ZVDSP) posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u trenutku smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje u budućnosti. Prema stavku 2. istog članka, sud pruža ovu zaštitu posjeda prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda te poštenje posjednika.

14. Odredbom čl. 21. st. 1. ZVDSP je propisano da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Prema čl. 21. st. 2. ZVDSP i posjednik koji je posjed stekao samovlasno ga oduzevši drugome silom, potajno ili zlouporabom povjerenja, ima pravo štititi svoj posjed; jedino ga nema pravo štititi od one osobe kojoj ga je bio samovlasno oduzeo, no smjet će to i protiv njega nakon što mu posjed postane miran, a prema čl. 21. st. 3. ZVDSP pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja.

15. Člankom 21. st. 5. ZVDSP je propisano da posjed koji je posjedniku bio oduzet, nije prestao niti je bio prekinut ako ga je posjednik služeći se svojim pravom na zaštitu posjeda ponovno uspostavio ili ishodio njegovu uspostavu.

16. Prema odredbi čl. 441. ZPP, raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, pri čemu je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete. Dakle, kad je riječ o posjedovnoj parnici, predmet raspravljanja je ograničen samo na dvije pravno relevantne činjenice i to činjenicu posljednjeg stanja posjeda i činjenicu nastalog smetanja, a sve u smislu čl. 22. st. 2. ZVDSP, odnosno čl. 441. ZPP.

17. Stoga svi dokazi izvedeni na okolnost prava na posjed i pravne osnove posjeda te na temelju tih dokaza izvedeni zaključci prvostupanjskog suda za odluku u ovoj pravnoj stvari nisu relevantni, već bi bili relevantni za eventualnu vlasničku parnicu. Naime, nije odlučno tko je vlasnik navedene nekretnine već je odlučna činjenica je li tužiteljica bila u posljednjem mirnom posjedu predmeta spora ili je posljednji mirni posjednik tuženik, odnosno jesu li stranke možda u suposjedu spornog dijela nekretnine.

18. Kako je tijekom postupka utvrđeno da se tužiteljica nalazila u mirnom suposjedu spornog dijela nekretnine, da ju je tuženik smetao te joj onemogućio daljnji suposjed jer je tuženik počinio radnje za koje tužiteljica navodi da predstavljaju čin smetanja, a tuženik nije dokazao da bi se eventualno poslužio samopomoći kada je izbacio stvari tužiteljice iz spornog dijela nekretnine, to je tužbeni zahtjev tužiteljice na smetanje suposjeda valjalo prihvatiti.

19. Kako je sud prvog stupnja iz činjenica koje je utvrdio u postupku izveo pogrešan zaključak o postojanju drugih činjenica, a na tim činjenicama je utemeljio odluku, te je pogrešno primijenio materijalno pravo, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP preinačiti prvostupanjsko rješenje i prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

20. Kako je sada promijenjen uspjeh stranaka u sporu valjalo je promijeniti i odluku o troškovima postupka te odbiti zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka u iznosu od 900,00 Eur.

21. Tužiteljica je u cijelosti uspjela u sporu pa joj temeljem čl. 354. st. 1. ZPP pripada i pravo na trošak postupka u iznosu od 646,45 Eur koji trošak se sastoji od jednokratne naknade za cijeli postupak u iznosu od 500,00 Eur, sukladno Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), 19,91 Eur trošak sudske pristojbe na tužbu i 26,54 Eur trošak sudske pristojbe na žalbu od 13. srpnja 2023.

22. Tužiteljica je zatražila trošak žalbenog postupka u iznosu od 226,54 Eur. Kako je tužiteljica sa žalbom uspjela u cijelosti, valjalo joj je dosuditi i zatraženi trošak žalbenog postupka.

U Velikoj Gorici 5. svibnja 2025.

Sudac

Zinka Bulka