REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-601/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dolores Peruško, predsjednica vijeća, Alenka Paus, sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Iva Kancijanić, članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika NĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Danijelu Bolfanu, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Danijel Bolfan i Matija Palac Varga u Zagrebu, protiv 1. tuženika-protutužitelja BĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tuženika-protutužitelja PĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupanih po punomoćnici Nini Bertol, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine i predaje u suposjed, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 984/2024-33 od 19. veljače 2025., na sjednici vijeća 5. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba tužitelja – protutuženika te se preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-984/2024-33 od 19. veljače 2025. i sudi:

„I. Utvrđuje se da je tužitelj-protutuženik NĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik u cijelosti nekretnina opisanih kao zk.č.br. 331/1 [adresa] oranica površine 781m2, zk.č.br. 331/2 [adresa] oranica površine 752m2 i zk.č.br. 331/8 [adresa] oranica površine 2235m2, sveukupne površine 3768m2, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a što su prvotuženi BĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotužena PĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužni priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja na prethodno opisanim nekretninama u cijelosti.

II. Nalaže se tuženima-protutužiteljima da naknade tužitelju-protutuženiku parnični trošak u iznosu od 4.344,82 eura sa zateznom kamatom koja teče od 19. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana. U preostalom dijelu u iznosu 803,09 eura, odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja - protutuženika za naknadu parničnog troška.

III. U dijelu u kojem se zahtjeva solidarna isplata parničnog troška tužbeni zahtjev tužitelja - protutuženika odbija se kao neosnovan.

IV. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja:

„1. Nalaže se tužitelju-protutuženiku HĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da tuženicima-protutužiteljima SĆ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i PĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], preda u suposjed nekretninu upisanu u zk.ul. 756k.o. Stenjevec, Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, Općinskog građanskog suda u Zagrebu, oznakazemljišta I, broj zemljišta 331/1, 331/2 i 331/8 [adresa], ukupne površine 3768 m2, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tužitelju-protutuženiku naknaditi tuženicima-protutužiteljima parnični trošak u iznosu od 3.894,06 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. veljače 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."“

II. Nalaže se tuženicima-protutužiteljima da tužitelju-protutuženiku naknade trošak žalbenog postupka u iznosu 287,47 eura sa zateznom kamatom tekućom od 5. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika – protutužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odlučeno je:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1.Utvrđuje se da je tužitelj NĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik u cijelosti nekretnina opisanih kao zk.č.br. 331/1 [adresa] oranica površine 781m2, zk.č.br. 331/2 [adresa] površine 752m2 i zk.č.br. 331/8 [adresa] površine 2235m2, sveukupne površine 3768m2, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a što su prvotuženi BĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotužena PĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužni priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja na prethodno opisanim nekretninama u cijelosti.

2.Nalaže se tuženima da solidarno naknade tužitelju parnični trošak u cijelosti uvećan za pripadajuću zateznu kamatu koja na dosuđeni iznos troška teče od presuđenja pa do isplate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.".

II. Nalaže se tužitelju-protutuženiku HĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa],

[adresa], da tuženicima-protutužiteljima SĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] i PĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], preda u suposjed nekretninu upisanu u zk.ul. 756k.o. Stenjevec, Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, Općinskog građanskog suda u Zagrebu, oznakazemljišta I, broj zemljišta 331/1, 331/2 i 331/8 [adresa], ukupne površine 3768 m2, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju-protutuženiku naknaditi tuženicima-protutužiteljima parnični trošak u iznosu od 3.894,06 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. veljače 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2. Protiv presude pravovremenu žalbu podnosi tužitelj-protutuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te bitnih povreda parničnog postupka po čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku. Ukazuje da sud nije postupio po uputi županijskog suda, da ponovno pogrešno tumači da je tužitelj nepošteni posjednik; da nije sporno da su tužitelj i njegovi preci prije njega već više od 80 godina mirni i jedini posjednici predmetnih nekretnina te nikada ni od koga nisu bili smetani, niti im je itko osporavao pravo na posjed; ukazuje na iskaz tada tužitelja NĆ; da su nekretnine usmeno i stvarno podijeljene nasljednicima, ali nikada to za života nisu proveli u zemljišnoj knjizi, da niti u ostavinskom postupku iza prednice tuženika, konkretno VĆ koja je umrla 1984. predmetna nekretnina tužitelja (na kojoj je zbog nesređenog zk stanja VĆ bila upisana samo formalno iako nikada na toj nekretnini nije stvarno bila), predmetna nekretnina nije bila predmetom raspravljanja niti ju je VĆ, za razliku od ostalih nekretnina, uopće spomenula u svojoj oporuci; da tek 2010., dakle 30 godina nakon smrti VĆ oporučni nasljednik VĆ i predak tuženika, uvidjevši da je VĆ upisana kao korisnik nekretnine tužitelja, pokreće postupak naknadno pronađene imovine za nekretninu tužitelja; da je nepoštenje razvidno u postupanju tuženika; da je tužitelj rođen na nekretnini i na njoj živi 67 godina, da je posjed miran već 80 godina, pošten, što su potvrdili svjedoci. Ukazuje i da je zahtjev usklađen sa zemljišnoknjižnim stanje, da tuženici nemaju pravo tražiti predaju nekretnine u suposjed. Predlaže preinaku presude, podredno te potražuje trošak žalbenog postupka sa zateznim kamatama.

3. U odgovoru na žalbu tuženici-protutužitelji navode da su žalbeni navodi neosnovani, da je iz izvedenih dokaza sud pravilno utvrdio da je VĆ, pravna prednica tuženika, predmetnu nekretninu stekla nasljeđivanjem iza pok. ŽĆ prednika tuženika, odlukom o nasljedstvu posl. br. O-675/51 u 1/6 dijela zajedno sa preostalih pet nasljednika; da je prednik tuženika ĐĆ, a time tuženici, predmetnu nekretninu stekli oporučnim nasljeđivanjem i rješenjem o naknadno pronađenoj imovini posi. br. 0-4543/10 od 15.11.2010. iza pok. VĆ, pa neosnovano tužitelj ukazuje da predmetna nekretnina nije bila predmet oporučnog raspolaganja jer se predmetna čestica ne spominje u oporuci. Ističu i da je tužitelj postavio tužbeni zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva na cijeloj nekretnini, a koji tužbeni zahtjev je neosnovan s obzirom da je u ovom postupku utvrđeno da na jednom dijelu te nekretnine tužitelj nije bio pošten posjednik jer je znao da pravo korištenja iste pripada tuženicima. Predlažu odbiti žalbu kao neosnovanu i potražuju trošak za sastav odgovora na žalbu.

4. Žalba tužitelja-protutuženika je osnovana.

5. Predmetni postupak je po drugi puta u žalbenom postupku nakon što je odlukom ovoga suda poslovni broj Gž-1505/2023-2 od 15. siječnja 2024. ukinuta odluka prvostupanjskog suda poslovni broj P-604/2022-17 od 13. srpnja 2023. i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje s uputom da valja otkloniti počinjenu bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, kao i da tužitelj valja određeno postaviti tužbeni zahtjev.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja-protutuženika na utvrđenje prava vlasništva nekretnina zk.č.br. 331/1 [adresa] oranica površine 781m2, zk.č.br. 331/2 [adresa] oranica površine 752m2 i zk.č.br. 331/8 [adresa] oranica površine 2235m2, sveukupne površine 3768m2, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i protutužbeni zahtjev na predaju nekretnine u suposjed.

7. Pobijanom odlukom sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev tužitelja i usvojio protutužbeni zahtjev s obrazloženjem, u bitnom, da je pravnom predniku tužitelja, pa i tužitelju bilo poznato, odnosno nije moglo ostati nepoznato da predmetna nekretnina nije u cijelosti njegova još od 1951., da stoga njegov posjed nije pošten, pa izostaje uvjet iz odredbe čl. 18. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Narodne novine“ 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09; dalje ZVDSP) za stjecanje prava vlasništva, a kako su tuženici zemljišnoknjižni suvlasnici nekretnine u 198/1306 dijela i nekretnina se nalazi u posjedu tužitelja, to je osnovan njihov zahtjev za predaju u suposjed, čl. 162. st. 1. ZVDSP.

8. U predmetnoj pravnoj stvari nije sporno:

- da je tužitelj-protutuženik posjednik č.k.br. 331 k. o. [katastarska općina], od koje su nastale tijekom postupka zk.č.br. 331/1 [adresa] oranica površine 781m2, zk.č.br. 331/2 [adresa] površine 752m2 i zk.č.br. 331/8 [adresa] površine 2235m2, ukupno 3768m2, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da je tužitelj – protutuženik u posjedu nekretnine i putem prednika od cca 1930.tih godina kada je (pra)djed ŽĆ podijelio djeci svakome svoju nekretninu; da tužitelja i prednike nikada nitko nije uznemiravao u posjed, osporavao isti

- da je odlukom o nasljedstvu posl. br. O-675/51 od 27. prosinca 1951. utvrđeno da se ostavina iza pok. ŽĆ uručuje nasljednicima iskazanim temeljem oporuke od 17. veljače 1949. i to: FĆ, OĆ, VĆ, ŠĆ, AĆ (baka tužitelja) i ŠĆ N na jednake dijelove tj. svakom u 1/6 dijela sa pravom doživotnog uživanja u korist CĆ, a ostavinska imovina se sastoji od nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u cijelosti, br. 913 u ¼ dijela, sve k. o. [katastarska općina]. Stenjevec te br. 482 i 756 u cijelosti, a br. 134 i 323 u 4/5 dijela, sve k. o. [katastarska općina],

- da je VĆ, preminula 1984., sačinila oporuku 06. veljače 1976. kojom je raspolagala svojom imovinom na način da JĆ, nećakinji ostavlja oranicu zvanu Podgajac sa površinom od oko 502 čhv, EĆ ostavlja oranicu zvanu Lužić u površini od oko 450 čhv te šumu zvanu Drenovac od oko 1 rala, dok svu svoju preostalu, kako pokretnu tako i nepokretnu imovinu, a naročito onaj dio imovine koji nasljeđuje iza njenog pok. supruga TĆ ostavlja u cijelosti ĐĆ EĆ kojeg imenuje za svog univerzalnog nasljednika

- da su svi nasljednici iza šestoro braće i sestara, ukupno njih 21, sačinili ugovore o darovanju nekretnina da mogu svoju zemlju, kako im je pok. ŽĆ dodijelio, prenijeti na sebe (ugovori o darovanju između JĆ, KĆ i ČĆ kao darovatelja i tužitelja (prednika) kao daroprimatelja u svezi predmetne nekretnine tada kao kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina])

- da je rješenjem o naknadno pronađenoj imovini posl. br. O-4543/10 od 15. studenog 2010. raspoređena naknadno pronađena imovina iza pok. VĆ iz [adresa] i to nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. [katastarska čestica] oranica Čikulina u Sopotu kao zk. tijela AI – u 198/1306 dijela i upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. [katastarska čestica] kuća broj 11 u površini od 29 m2 i dvorište Banski Vinogradi u površini 105 m2, sve u ukupnoj površini od 134 m2 – u 1/6 dijela, i to na ĐĆ.

9. Sporno je, je su li na strani tužitelja ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva ili je dužan nekretninu predati u suposjed tuženicima kao suvlasnicima.

10. Ispitujući pobijanu presudu u granicama određenih žalbenih navoda, pazeći dodatno i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst) koji se primjenjuje osnovom odredbe čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 25/13) u svezi sa čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 70/19) i čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 80/22), utvrđenje je ovoga suda da nisu počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP/11, ali je iz utvrđenih činjenica izveden pogrešan zaključak i nastavno primijenjeno materijalno pravo.

11. Pritom se tužitelja ne može prozivati da nije postupio u skladu s uputom ovoga suda iz ranijeg rješenja jer je podneskom od 24. rujna 2024. tužitelj postavio tužbeni zahtjev sukladno u međuvremenu nastalim promjenama i kao dokaz tome dostavio je vlasnički list iz kojeg slijedi da su promjene prema ranije dostavljenim prijavnim listovima i provedene. Nastavno u skladu s time su i protutužitelji uskladili protutužbeni zahtjev, pa je svakako tužitelj-protutuženik, ali i tuženici-protutužitelji postupio na način da je njegov zahtjev određen i provediv s obzirom na zemljišnoknjižno stanje (što i jest bila uputa). Dakle, nije se radilo niti o preinaci zahtjeva jer tužitelj-protutuženik uvijek potražuje utvrđenje prava vlasništva na onoj istoj nekretnini koja je kao takva i bila predmet uviđaja i nalaza i mišljenja vještaka iz kojeg slijedi da je predmetna nekretnina u naravi ograđeno dvorište s kućom, livada, voćnjak, sve unutar ograde tužitelja.

12. Nadalje, uz nesporne činjenice, pogrešno je iz izvedenih dokaza sud izveo zaključak da je posjed tužitelja i prednika nepošteni posjed. Odredbom čl. 388. ZVDSP propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju prema njegovim odredbama, ako nije drukčije određeno (st. 1.), a stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka (st. 2.). Rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. toga članka, ali ne duže nego što bi trebao isteći rok određen tim zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu (st. 3.).

13. Do 1. rujna 1980. primjenjivala su se pravna pravila Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) na temelju Zakona o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj 73/91.). OGZ je za dosjelost zahtijevao pošteni posjed i rok posjedovanja od 30 godina (prema paragrafu 1468.). Prema članku 28. stavku 2. i 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list“ SFRJ broj 6/80., 36/90., dalje: ZOVO) savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar (redovnom) dosjelošću protekom deset godina, a savjesni posjednik (izvanrednom dosjelošću) protekom dvadeset godina. Odredbom čl. 159. stavkom 1. ZVDSP propisane su pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i to samostalan posjed određene kakvoće i vrijeme dosjelosti određeno zakonom. U slučaju redovite dosjelosti, dakle one koja se temelji na kvalificiranom (zakonitom, istinitom i poštenom) posjedu, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću potreban je rok od deset godina (članak 159. stavak 2. ZVDSP), dok kod izvanredne dosjelosti, koja se temelji samo na poštenom posjedu, taj rok iznosi dvadeset godina (članak 159. stavak 3. ZVDSP).

14. Na temelju odredbe članka 160. stavka 1. i 2. ZVDSP vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, s time da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Ova pitanja su, u bitnome, na isti način bila uređena člankom 30. stavkom 1. i 2. ZOVO, ali i OGZ-om.

15. Dakle, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću potreban je samostalan, zakonit, istinit i pošten posjed ili barem samostalan pošten posjed. Poštenje posjednika se presumira. Posjed je zakonit ako se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva i ako nije pribavljen silom, prijevarom ili zlouporabom povjerenja (čl. 72. st. 1. ZOVO), odnosno ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed, čl. 18. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima). Istinit je posjed, u smislu čl. 18. st. 2. ZVDSP, onaj koji nije pribavljen ni silom ni potajno ili prijevarom, a niti zlouporabom povjerenja. Posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova (čl. 72. st. 2. ZOVO) pri čemu se savjesnost posjeda pretpostavlja (čl. 72. st. 3. ZOVO), odnosno posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje posjeda prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (čl. 18. st. 3. ZVDSV). Prema st. 5. čl. 18. ZVDSP posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

16. Stoga, i po odredbama ZOVO i ZVDSP poštenje posjednika se presumira, a tko tvrdi suprotno mora dokazati (konkretno tuženi-protutužitelji). Istovjetno je bilo i za vrijeme važenja pravnih pravila OGZ paragraf 328. („Da li je način posjeda pošten ili nepošten presuđuje sudac u slučaju pravne rasprave. U dvojbi uzima se, da je posjed pošten.“), pa nepoštenje uvijek treba dokazati (ona strana koja tvrdi da je posjed nepošten, odnosno da nema kvalitetu poštenog posjeda).

17. Iz činjenice da je (pra)djed pok. ŽĆ svoj djeci raspodijelio svoje nekretnine na način da je svakome dao jednu nekretninu, da je tako majci prednika tužitelja AĆ dao nekretninu tada kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to još cca 1930. -te godine; da je od tada ista sa suprugom koristila nekretninu, uživala je, na istoj je sagradila kuću, da niti nju niti nasljednike (u konačnici sada tužitelja) nikada nitko nije uznemiravao u posjedu, osporavao isti na predmetnoj nekretnini, da je nekretnina kao posjed tužitelja i danas ograđena ogradom tužitelja (iako danas u naravi predstavlja tri čestice uslijed promjena zemljišnoknjižnog stanja, ali nije sporno da se radi o česticama nastalim od izvorne 331 k. o. [katastarska općina]); da su nastavno nasljednici (nasljednika pok. ŽĆ) između sebe sklapali ugovore kako bi mogli urediti zemljišnoknjižno stanje, odnosno imovinskopravne odnose u svezi nekretnina, kako to iskazuje svjedok KĆ; to okolnost da pok. VĆ čiji su tuženici sljednici nije predmetnom nekretninom raspolagala u svojoj oporuci ne ukazuje da se ista smatrala vlasnicom iste, odnosno suvlasnicom, već upravo suprotno, uz druge već navedene okolnosti, ukazuje da se izvjesno nije smatrala suvlasnicom nekretnine.

18. Stoga, niti okolnost da je suvlasnički dio pok. VĆ na predmetnoj nekretnini u konačnici raspoređen (rješenjem o raspoređivanju naknadno pronađene imovine) na njezina nasljednika, ĐĆ, koji je prednik tuženika- protutužitelja ne ukazuje da je tužitelj-protutuženik (njegovi prednici) nepošteni posjednik. Na to ne ukazuje niti okolnost da nakon smrti pok. Mije Huzjana 1951. nekretnine su odlukom o nasljeđivanju podijeljene njegovoj djeci svakom 1/6 dijela, a ne onako kako ih je on već bio podijelio jer iz iskaza prednika tužitelja, svjedoka KĆ slijedi da su neovisno o odluci o nasljeđivanju iza pok. ŽĆ njegovi nasljednici, pa i prednici tužitelja, držali u posjedu onu nekretninu koju im je isti ranije dodijelio, da su taj dogovor prihvaćali i poštovali, a na što, time i savjesnost posjeda tužitelja – protutuženika, ukazuje i nastavno nesporna činjenica naknadno sklapanih ugovora između nasljednika ne bi li uredili imovinskopravno stanje glede nekretnina. Nastavno nije niti sporno da im nikada nitko nije osporavao posjed, uznemiravao ih u istom.

19. Dakle, iz takvog stanja stvari saznanje da su neovisno što ih je ŽĆ prije smrti podijelio svojoj djeci, nekretnine odlukom o nasljeđivanju po smrti istog raspoređene svakom djetetu 1/6, ne čini posjed tužitelja i prednika na nekretnini nepoštenim, kada im nitko nikada nije osporavao isti, kada su unatoč toj odluci ostali u posjedu onoga što im je pok. ŽĆ namijenio, kada su nastavno sklapali međusobno ugovore ne bi li uredili imovinskopravno stanje sa stvarnim stanjem, pa je jedini logičan zaključak da je posjed nekretnine tužitelja-protutuženika i prednika pošten (što se i presumira), pa su od početka toga posjeda 1930.tih do podnošenja tužbe 2. prosinca 2011. stekli se uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću jer je proteklo gotovo osamdeset godina poštenog posjeda do podnošenja tužbe. Uvjeti za stjecanje prava vlasništva stekli su se još 60tih godina prošlog stoljeća, za vrijeme važenja pravnih pravila OGZ, kako su navedena.

20. Stoga, kako je tužitelj-protutuženik vlasnik nekretnine, nije osnovan zahtjev tuženika-protutužitelja za predaju u suposjed jer isti nemaju pravo koje im daje tu ovlast, čl. 42. st. 1. ZVDSP.

21. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 373. t. 3. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.

22. S obzirom na preinaku odluke, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka, čl. 154. st. 1. ZPP/19 jer je tužitelj – protutuženik u cijelosti uspio s glavnim dijelom zahtjeva, kao i u odnosu na protutužbeni zahtjev. Dakle, zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu troška valjalo je odbiti kao neosnovan, a tužitelju-protutuženiku pripada za sastav tužbe 75 bodova Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/23), podneska od 21. prosinca 2011. 18,75 bodova Tbr. 8/4 za sastav podneska od 2. veljače 2012. 75 bodova Tbr. 8/1 Tarife, sve uz PDV 23% ukupno 415,13 eura; zastupanje na raspravi 10. lipnja 2014. 75 bodova Tbr. 9/1 Tarife, 2. listopada 2014. 75 bodova, 7. ožujka 2016. 18,75 bodova Tbr. 9/5 Tarife, 12. svibnja 2016. 75 bodova, 25. siječnja 2018, 75 bodova, 22. srpnja 2018. 75 bodova, sastav podneska od 10. veljače 2020. 75 bodova, zastupanje na raspravi 12. rujna 2022. 18,75 bodova Tbr. 9/5 Tarife, sastav podneska od 29. rujan 2022. 75 bodova, zastupanje na raspravi 5. prosinca 2022. 75 bodova, 8. svibnja 2023. 75 bodova, sastav žalbe 93,5 bodova, Tbr. 10/1 Tarife, sastav podneska od 20. veljače 2024. 75 bodova, zastupanje na raspravi 27. svibnja 2024. 75 bodova, 8. listopada 2024. 75 bodova, 8. siječnja 2025. 75 bodova, sve uz PDV 25%, ukupno 2.765,00 eura te plaćena pristojba na žalbu u iznosu 53,09 eura i plaćeni trošak vještačenja u iznosu 1.111,60 eura, sveukupno 4.344,82 eura (sa zateznim kamatama sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP/22).

23. Tužitelju-protutuženiku ne pripada trošak pristojbe na tužbu jer nema dokaza da je ista plaćena, a ne pripada mu niti trošak sastava podneska od 11. lipnja 2014. kojega potražuje dva puta u troškovniku jer podneska s tim datumom u spisu nema.

24. Kako je žalba osnovana, tužitelju-protutuženiku dosuđen je trošak za sastav žalbe 93,75 bodova Tbr. 10/1 Tarife uz PDV te plaćena pristojba na žalbu, čl. 166. st. 2. ZPP sa zateznim kamatama sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP/22.

25. Tuženima-protutužiteljima nije dosuđen trošak žalbenog postupka, jer odgovor na žalbu nije bio potreban radi vođenja postupka, čl. 155. st. 1. ZPP.

U Puli 5. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dolores Peruško