REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž Ob-50/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Helene Poropat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Igora Rakića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Slađani Panić, odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženika MĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Draženu Srbu, odvjetniku iz Osijeka, radi uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P Ob-365/2020-20 od 6. ožujka 2025., u sjednici vijeća održane 5. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika MĆ i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P Ob-365/2020-20 od 6. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika MĆ za naknadu troškova ovog žalbenog postupka u cijelosti kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom naloženo je tuženiku MĆ da tužitelju UĆ na ime uzdržavanja doprinosi i plati mjesečno uzdržavanje u iznosu od 199,08 eura (stodevedesetdeveteuraiosamcenti) za period od 1. siječnja 2018., pa do 1. travnja 2021. tako da dospjele obroke plati odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće najkasnije do 15-og u mjesecu za tekući mjesec zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 1. siječnja 2018. pa do 31. prosinca 2022. u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana (točka I. izreke). U točki II. izreke tužitelj je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa odbijen kao neosnovan, a u točki III. odlučeno je da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

2. Zbog bitne povrede parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava tu presudu pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija tuženik navodeći u bitnome da je tužitelj podneskom od 7. siječnja 2022. povukao tužbu u ovoj pravnoj stvari, a da je sud unatoč tome proveo cjelokupni dokazni postupak i nezakonito odlučio o tužbi i tužbenom zahtjevu. Smatra kako je sud prvog stupnja trebao donijeti rješenje kojim utvrđuje povlačenje tužbe, a ne utvrđivati da li je tužiteljeva izjava o povlačenju bila posljedica njegove aktivne radnje ili nije. Dodaje kako tužitelj jednom danu izjavu o povlačenju ne može opozvati. Ukazuje i da izreka presude nije jasna jer iz dijela odluke u kojoj je navedeno "dospjele obroke plati odjednom u roku 15 dana, a dospjevajuće najkasnije do 15-tog u mjesecu za tekući mjesec" proizlazi da mora plaćati nekakve iznose uzdržavanja koji nisu dospjeli. Žalbeni je prijedlog ukidanje pobijane presude i donošenje rješenja o povlačenju tužbe kao i o parničnom trošku podredno ukidanje presude i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak za sastav žalbe.

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP).

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tuženika MĆ nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za plaćanje uzdržavanja od svoga oca, ovdje tuženika MĆ za razdoblje od siječnja 2018. do travnja 2021.

7. Nesporno je među strankama da je tužitelj sin tuženika, da je odlukom suda prvog stupnja poslovnog broja: R1 Ob-514/2017 odobrenjem Plana između roditelja tužitelja nije određena visina njegova uzdržavanja te da je tuženik doprinosio za uzdržavanje tužitelja u razdoblju od travnja 2021. do kolovoza 2023.

8. Sporno je u ovoj fazi postupka da li je tužitelj povukao tužbu u ovoj pravnoj stvari, a s tim u svezi da li je pobijana presuda zakonita i pravilna.

9. Odlučujući o žalbenim navodima i razlozima kao i onim žalbenim razlozima na koje se pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st.2. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda zakonita i pravilna, da je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te da nije počinio bitne povrede parničnog postupka na koje ukazuje žalitelj kao ni one na koje se pazi po službenoj dužnosti.

9.1. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Njena izreka je razumljiva i nije proturječna s navodima danim u obrazloženju, a koja sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika.

10. Prije svega valja se očitovati na žalbene navode kojima se ukazuje da je sud trebao donijeti rješenje o povlačenju tužbe obzirom da u spisu prileži podnesak kojeg je tužitelj nesporno potpisao i u kojemje naveo da u cijelosti povlači tužbu i tužbeni zahtjev (list 98 spisa).

11. Tužitelj je u svezi tog podneska iskazao da je istog potpisao po nagovoru tuženika iako to nije bila njegova stvarna volja te da on taj podnesak nije predao sudu.

12. Povlačenje tužbe predstavlja procesnu dispoziciju tužitelja kojom on izražava svoju volju o pravnoj sudbini svoje tužbe, obzirom da mu zakon omogućava takvo slobodno raspolaganje.

12.1. Takva izjava tužitelja proizvodi pravni učinak trenutkom njegovog davanja ako se tuženik nije tome usprotivio prema ovlaštenju iz članka 193. st.2. i 3. ZPP-a.

13. Po ocjeni i ovoga suda da bi pisana izjava o povlačenju tužbe u konkretnom slučaju proizvodila pravne učinke nije dovoljno da ju je tužitelj potpisao, jer da je tužitelj takvu izjavu zadržao tada bi ona bila bez učinka. To govori u prilog tome da ju je tužitelj trebao dobrovoljno i predati sudu ili pristati da to tuženik učini u njegovo ime.

14. Izjava o povlačenju mora biti nedvojbena i predstavljati izraz prave volje tužitelja.

15. Kada se ima u vidu da tužitelj nije spornu izjavu predao sudu, da se odmah ogradio da ne želi povući tužbu u ovoj pravnoj stvari, da je tu izjavu o povlačenju tužbe predao tuženik dan prije održavanja ročišta, a da tu radnju tužitelj nije odobrio, tada neosnovano tuženik smatra da je sud prvog stupnja trebao donijeti rješenje o povlačenju tužbe, a ne nastaviti raspravu o tužbenom zahtjevu te donijeti ovu presudu.

16. Tuženik nije dokazao ni učinio vjerojatnim da ga je tužitelj ovlastio da izjavu o povlačenju preda sudu umjesto njega, a niti se tužitelj s tom radnjom i izjavom suglasio.

17. Neosnovano žalitelj ukazuje na bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč.11. ZPP-a obzirom da je ocjena ovoga suda kako je izreka presude u točki I. razumljiva i ne proturječi sama sebi i razlozima presude.

18. Na temelju provedenih dokaza i utvrđenih činjenica koje tuženik nije posebno pobijao, sud prvog stupnja je osnovano utvrdio da je tuženik u obvezi tužitelju na ime uzdržavanja za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 1. travnja 2021. platiti svakomjesečni iznos od 199,08 eura, a time je u obvezi tužitelju isplatiti i zateznu kamatu koja na svaki taj iznos teče od dana njegova dospijeća, a to je najkasnije petnaestog u mjesecu za tekući mjesec. Znači odlučeno je da je dospijeće svakog mjesečnog iznosa uzdržavanja u utuženom razdoblju najkasnije petnaestog u mjesecu i to za tekući mjesec, a za slučaj zakašnjenja s isplatom tuženik je u obvezi platiti zateznu kamatu tekuću od dospijeća pa do isplate.

19. Djelom izreka koju tuženik čini spornim nije naložena nikakva buduća obveza, već kako je rečeno utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2018. do 1. travnja 2021. bio u obvezi plaćati uzdržavanje za tužitelja i u to svakomjesečnom iznosu od 199,08 eura dospjevajuće najkasnije do 15-tog u mjesecu za tekući mjesec.

19.1. Nakon 1. travnja 2021. utvrđeno je da je tuženik tu svoju obveza izvršavao pa ne postoji obveza plaćanja budućih iznosa uzdržavanja.

20. Slijedom iznijetog o žalbi tuženika odlučeno je kao u izreci ove presude (čl. 368. st.1. ZPP-a).

21. Kako tuženik nije uspio sa svojim pravnim lijekom to mu ne pripadaju ni zatraženi troškovi ovog žalbenog dijela postupka (čl. 166. st.1. u svezi s čl. 154. st.1. ZPP-a).

U Puli 5. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Marija Sošić