REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-582/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica 1. UF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. ZF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 3. JF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Milomir Milanović, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženih 1. UFD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. MF iz [adresa], s boravištem u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. HF iz [adresa], s boravištem u [adresa], 174 Lakeshore Ct, OIB [osobni identifikacijski broj], 4. EF iz [adresa], Bana [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 5. PF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 6. IF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 7. RF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Vlatka Cindrić, odvjetnica u Ogulinu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljica izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj P-584/2020-38 od 27. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 5. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljica te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj P-584/2020-38 od 27. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I Utvrđuje se da su tužiteljice vlasnice suvlasničkih udjela nekretnine upisane u zemljišnim knjigama kod Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, Zemljišnoknjižnog odjela, kao k. č. br. [katastarska čestica] upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] i to UF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u 2/5 dijela, GF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u 2/5 dijela i SIMICA RAUM iz Njemačke, Blaumenstrasse 24, OIB:203443969550 u 1/5 dijela. Ovlašćuju se tužiteljice da na temelju ove presude po njenoj pravomoćnosti kod Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, Zemljišnoknjižnog odjela, ishode upis prava vlasništva u suvlasničkim omjerima i to UF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u 2/5 dijela, GF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u 2/5 dijela i SIMICA RAUM iz Njemačke, Blaumenstrasse 24, OIB:203443969550 u 1/5 dijela. na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama koje se vode kod Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, Zemljišnoknjižnog odjela, kao k. č. br. [katastarska čestica] upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina].

II Utvrđuje se da su tužiteljice vlasnice dijela nekretnine upisane u zemljišnim knjigama kod Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, Zemljišnoknjižnog odjela kao k. č. br. [katastarska čestica] za K. O. [katastarska općina] i to ZVJEZDANA [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u 2/5 dijela, GF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u 2/5 dijela i SIMICA RAUM iz Njemačke, Blaumenstrasse 24, OIB:203443969550 u 1/5 dijela označene na Skici DOF unutar točaka A,B,C,D,E,F,G,H,I,J,K,L,M,N,O,P,R,A.

III Nalaže se tuženima da tužiteljicama isplate troškove ovog parničnog posutpka sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje sukladno čl. 29., st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“ , kao neosnovan.

II. Nalaže se tužiteljicama naknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu 2.525,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 27. veljače 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobijaju tužiteljice zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešne odluke o troškovima postupka, pogrešne upute o pravnom lijeku (članak 459. Zakona o parničnom postupku - sporovi o nekretninama ne smatraju se sporovima male vrijednosti). Predlažu da se prihvati žalba tužiteljica te pobijana presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje ili istu preinači na način da se tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti. Potražuju trošak žalbe.

3. Sa žalbom tužiteljica postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužiteljica nije osnovana.

5. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljica s obrazloženjem, u bitnom, da tužiteljice nisu dokazale da imaju ikakav pravni osnov za stjecanje prava vlasništva i na suvlasničkim dijelovima tuženika, te da tužiteljice ne mogu osnovano potraživati predmetne nekretnine u cijelosti jer ih veže pravomoćno rješenja o nasljeđivanju iza pok. LF (Georgije) Milanovića poslovni broj O-62/2015, UPP/OS-51/2015-10 od 10. svibnja 2016., u odnosu na imovinu ostavitelja koja je predmet ovog postupka, i koja je u ostavinskom postupku raspravljena i raspoređena, što ima značaj presuđene stvari, po članku 232. stavku 1. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/2003., 163/2003., 35/2005., 127/2013., 33/2015. i 14/2019. - dalje: ZN).

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a.

7. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao je jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u suprotnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju povredu ukazuju žaliteljice, a niti relativno bitna povreda odredbi postupka iz članka 8. ZPP-a, jer je prvostupanjski sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svih dokaza obrazložio koje je činjenice utvrdio kao dokazane. Niti djelomično pogrešna uputa o pravnom lijeku nije od značaja, jer ovaj sud nije ispitivao prvostupanjsku presudu kao spor male vrijednosti.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljica da se utvrdi da su stekle pravo vlasništva (suvlasništva) i na suvlasničkim dijelovima tuženika na nekretninama k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] i k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina].

9. U postupku je bilo nesporno, jer tako proizlazi iz isprava u spisu, da su tužiteljice i tuženici, odnosno prednici tuženika, upisani kao suvlasnici nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iza pok. LF (Georgij) Milanovića iz Ogulina, Musulinski Potok 1, poslovni broj O-62/2015, UPP/OS-51/2015-10 od 10. svibnja 2016., koje je kod Zemljišnoknjižnog odjela Ogulin provedeno rješenjem poslovni broj Z- 12262/2016.

10. Kako su u ostavinskom postupku iza pok. LF, uz sve tuženike odnosno njihove pravne prednike, sudjelovale i tužiteljice kao stranke na ostavinskoj raspravi, osobno odnosno putem punomoćnika odvjetnika, te kako u navedenom postupku tužiteljice nisu osporavale sastav ostavinske imovine odnosno isticale da k. č. br. [katastarska čestica] i dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne ulaze u sastav ostavinske imovine, kao niti pravo na nasljedstvo ostalim sunasljednicima i veličinu nasljednog dijela svakog od sunasljednika, to su iste vezane pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju iza pok. LF (Georgij) Milanovića iz Ogulina, Musulinski Potok 1, poslovni broj O-62/2015, UPP/OS-51/2015-10 od 10. svibnja 2016.

11. Člankom 232. ZN-a uređen je institut učinka pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju, koje predstavlja specifičnu res iudicatu, koja ne dovodi do odbacivanja tužbe, ali kako među nasljednicima u ostavinskom postupku nije bilo spora o veličini ostavinske imovine, a niti spora o veličini nasljednog dijela ostavinske imovine, pa nije bilo niti upućivanja u parnicu, pravomoćno rješenje o nasljeđivanju sprječava da se u parnici ponovno utvrđuje opseg ostavinske imovine odnosno udio svakog nasljednika u stjecanju imovine koja je bila predmetom ostavinskog postupka. To iz razloga što se zbog pravne sigurnosti uzima da je istinito ono što je utvrđeno pravomoćnom sudskom odlukom, pa dakle i sadržaj ostavinske imovine kao i udjel u toj imovini (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev-3338/2018-2 od 16. travnja 2019., Rev-1232/1991 od 10. listopada 1991. Rev-1213/2010 od 3. studenoga 2010. i Rev-x-1019/2016-2 od 22. ožujka 2017. i dr.).

12. Tužiteljice tijekom prvostupanjskog postupka nisu tvrdile da bi nakon donošenja citiranog rješenja o nasljeđivanju na jedan od zakonom propisanih načina prestalo pravo suvlasništva proglašenih nasljednika iza LF (Georgije) Milanovića na predmetnim nekretninama i da su tužiteljice to istodobno stekle, osim da su eventualno dograđivali, adaptirali ili održavali kuću, što može biti samo osnov za obveznopravni zahtjev, po članku 156. stavku 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2024., 81/2015. i 94/2017.).

13. U konkretnom slučaju ne može se niti primijeniti članak 232. stavak 5. ZN-a, jer nisu ispunjene pretpostavke pod kojima bi u parničnom postupku stranke mogle zahtijevati ponavljanje postupka. Naime, tužiteljice su osnov stjecanja prava vlasništva i na suvlasničkim dijelovima tuženika temeljile na činjenicama koje su nastale prije donošenja rješenja o nasljeđivanju, na uzdržavanju djeda tužiteljica TF od strane njihovog oca VF, na dogradnji kuće, na navodnom sporazumu VF i njegove braće, te dugogodišnjem samostalnom posjedu. Sve navedeno, da je i dokazano po tužiteljicama, prethodilo je donošenju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju, pa nisu ostvareni uvjeti za ponavljanje postupka iz članka 421. ZPP-a, a time ne dolazi u primjenu niti članak 232. stavak 5. ZN-a.

14. Žaliteljice u žalbi ističu da su nesporno vlasnice dijela nekretnine na kojoj je izgrađena njihova obiteljska kuća, a koja se nalazi na prijepornoj nekretnini, te da ista nije mogla ući u ostavinsku imovinu, a tužena UFD je priznala tužiteljicama pravo vlasništva kuće, pa da je građenjem, po članku 24. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima vlasništvo, na tom dijelu zemljišta stečeno još davnih 80-tih godina. Međutim navedeno ne može biti relevantno, jer su tužiteljice navedeno trebale istaći u ostavinskom postupku, te u slučaju da su tuženici, kao ostali nasljednici, navedeno osporili, tužiteljice bi bile upućene u parnicu radi dokazivanja opsega imovine ostavitelja, a što je izostalo.

15. Žaliteljice neosnovano navode da se prvostupanjski sud nije osvrnuo na pravne osnove stjecanja vlasništva koje su one navele, jer je prvostupanjski sud naveo da je neosnovano pozivanje tužiteljica na stjecanje prava vlasništva zbog uzdržavanja roditelja od strane njihovog oca, kod činjenice da ugovor o doživotnom uzdržavanju nije zaključen, a niti iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je takav sporazum zaključen među braćom. Nadalje, sam posjed roditelja tužiteljica na predmetnim nekretninama, sve da je tome i tako, ne može biti osnov za stjecanje prava samovlasništva , jer ako bi osnov stjecanja bila dosjelost, za istu je potreban pošten posjed, koji je izostao kod činjenice da je prednik tužiteljica znao da i druga braća imaju isto pravo na predmetnim nekretninama.

16. Irelevantno je pozivanje žaliteljica na propuste u postupcima koji su prethodili ostavinskom postupku iza smrti pok. LF (Georgij) Milanovića poslovni broj O- 62/2015, UPP/OS-51/2015-10 od 10. svibnja 2016., u kojem je doneseno rješenje koje predstavlja presuđenu stvar u odnosu ne predmetne nekretnine (postupci poslovni broj R1-87/2010, R1-32/1986, Rz-100/1979) a niti je od značaja da li je ostavinski postupak iza djeda tužiteljica pokrenut tek iza smrti njihovog oca, niti da li je u tom postupku tužena UFD sudjelovala bez punomoći, jer za pokretanje ostavinskog postupka istoj nije trebalo ovlaštenje od tužiteljica, niti od majke tužiteljica, kao niti od drugih sudionika ostavinskog postupka.

16.1. Ukoliko su tužiteljice smatrale, kako navode u žalbi, da je tužena UFD sačinila rodoslovlje koje ne odgovara činjenicama, navedeno su tužiteljice imale mogućnost osporiti u ostavinskom postupku. Nadalje, pozvati se na nepravilno zastupanje i izostanak punomoći, može samo stranka koja je nepravilno zastupana, odnosno koju je zastupao punomoćnik bez punomoći, a ne protivna stranka, pa time nije ostvaren razlog za ponavljanje postupka iz članka 421. stavka 1. točke 3. ZPP-a, a niti je ostvaren razlog za ponavljanje postupka iz članka 421. stavka 1. točke 5. i 6. ZPP-a, jer članak 237. ZN-a upućuje na razloge i rokove za ponavljanje postupka, a po članku 423. ZPP-a prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se u roku od 30 dana od kada je stranka saznala za pravomoćnu presudu u kaznenom postupku ili obustavu istog, ako se nije mogao provesti, a što je u ovom slučaju izostalo, odnosno nije vođen nikakav kazneni postupak protiv nekog od tuženika.

17. Žaliteljice neosnovano osporavaju nasljedničku izjavu u ovom predmetu u kojem je tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva, jer se po članku 135. stavku 2. ZN-a nasljedničke izjave mogu pobijati samo po općim pravilima o pobijanju pravnih poslova zbog mana volje, a navedeno nije zahtjev ovog postupka.

17.1. Uostalom, tužiteljice su se prihvatile nasljedstva koje im pripada po zakonu, pa je nejasno iz kojeg razloga bi osporavale nasljedničku izjavu. To što u rješenju o nasljeđivanju nije razvidna površina nekretnine koja je predmet ostavinskog postupka kao opseg ostavine, nema za posljedicu da tužiteljice nisu vezane za to rješenje u pogledu površine, pa da između tužbenog zahtjeva u ovom postupku i rješenja o nasljeđivanju nema objektivnog identiteta spora i da time rješenje o nasljeđivanju nije presuđena stvar u odnosu na ovaj postupak. Naime, nekretninu definira njena oznaka, bez obzira da li je navedena površina iste ili ne, jer po članku 4. stavku 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 63/2019., 128/2022., 155/2023. i 127/2024.) zemljište je dio zemljane površine koji je u katastru označen posebnim brojem i imenom katastarske općine na kojoj leži.

18. Dakle, kako je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i na isto pravilno primijenio materijalno pravo, to je žalba žaliteljica odbijena kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda po članku 368. stavku 1. ZPP-a.

U Puli-Pola 5. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Biljana Bojanić