REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj Gž R-5/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus, predsjednice vijeća, Ive Kancijanić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Dolores Peruško, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Antonio Bolanča, odvjetnik u Splitu, protiv tuženog Salona Var d.o.o. Solin, Kaštelanska 39 A, OIB: 29355720128, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Restović, odvjetnica u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-484/2020-62 od 9. prosinca 2024., u sjednici održanoj 5. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija, a djelomično prihvaća žalba tuženika protiv dosuđujućeg dijela presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-484/2020-62 od 9. prosinca 2024. te se navedena presuda:

- potvrđuje u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženiku na ima naknade štete isplatiti tužitelju iznos od 2.969,41 eura sa zateznim kamatama od 11. siječnja 2020. do isplate i u dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.308,27 eura sa zateznim kamatama od 9. prosinca 2024. do isplate,

- preinačuje u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženiku na ime naknade štete isplatiti tužitelju iznos od 119,45 eura sa zateznim kamatama od 9. prosinca 2024. do isplate na način da se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan te u dijelu odluke o parničnim troškovima iz točke II. izreke na način da se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 119,31 eura sa zateznim kamatama od 9. prosinca 2024. do isplate.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 12,09 eura, u roku od 15 dana, dok se u preostalom iznosu od 300,41 eura zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja, u točki I. izreke, naloženo je tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 3.088,86 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 2.969,41 eura teče od 11. siječnja 2020. do isplate, a na iznos od 119,45 eura od 9. prosinca 2024. do isplate, dok je za više zatraženi iznos od 494,66 eura, kao i za više zatražene zatezne kamate na iznos od 119,45 eura od 11. siječnja 2020. do 8. prosinca 2024. tužbeni zahtjev odbijen. Točkom II. je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.427,58 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 9. prosinca 2024. do isplate, dok je za više zatraženi iznos od 1.614,92 eura zahtjev tužitelja odbijen.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik. Navodi da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da je protivna rezultatima raspravljanja i priloženim dokazima, da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Prigovara da sud nije uzeo u obzir mišljenje društva Kontrol biro d.o.o., a istovremeno da je prihvatio iskaz tužitelja, koji da je pristran, nevjerodostojan i nestručan. Tužitelj da se nije pridržavao mjera zaštite na radu jer nije koristio zaštitnu kacigu i izbjegavao je dati odgovor na konkretno pitanje tuženika je li s većom snagom povlačio kablove, već je dvaput odgovorio da snaga nije bitna i da nema utjecaja. Osim toga, sud da je povjerovao iskazu tužitelja jer je suglasan s iskazom svjedoka DK, a svjedok da nema nikakvih neposrednih saznanja o nezgodi. Prigovara što sud nije prihvatio iskaz svjedoka RK, licenciranog stručnjaka zaštite na radu, koji je utvrdio da je do nezgode došlo pogrešnim postupanjem tužitelja. Posljedično navedenom, da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje, jer je do nezgode došlo isključivo krivnjom tužitelja koji je protivno propisanim postupcima poduzimao trzajne radnje na upravljaču dizalice, čime je prouzročio nezgodu, a tužitelj nije mogao utjecati na posljedice neadekvatnog postupanja tužitelja, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Osim toga, tuženik da je dostavio i dokaze da je tih dana bilo iznimno hladno, koji bi mogli upućivati na to da je nastanku nezgode pridonijela i viša sila, ali sud priložene dokaze nije cijenio niti se u obrazloženju presude na iste osvrnuo. Ističe i da je opseg i vrsta ozljeda tužitelja, trajanje i jačina fizičkih bolova kao i potreba za tuđom njegom i pomoći nepravilno procijenjena, u vezi s čime je i osporavao nalaze vještaka, a i pripadajuća naknada štete da nije odmjerena prema Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete. Navodi da nije moguće ispitati zakonitost odluke o naknadi imovinske štete, jer sud nije utvrdio koliko je puta tužitelj odlazio na liječničke preglede, koja je udaljenost od mjesta stanovanja do mjesta gdje je obavljao preglede, kao i kojim je prijevoznim sredstvima išao, a na okolnost osnovanosti zahtjeva za naknadu troškova liječenja da tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz pa da je dosudom naknade štete počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka i da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Osporava i odluku o troškovima postupka. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev te obvezati tužitelja da mu naknadi troškove postupka prema priloženom troškovniku, uvećano za trošak sastava žalbe, a podredno ukinuti presudu i vratiti na ponovni postupak.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je prema odredbi članka 359. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio na radu kod tuženika 10. siječnja 2017., prilikom obavljanja radnog zadatka podizanja limenih profila pomoću dizalice, kojom prilikom je došlo do pucanja plastičnih kotačića po kojima se kreće upravljačka kutija na dizalici te mu je navedena kutija pala na glavu pri čemu je zadobio tjelesne ozljede.

6.1. Sud prvog stupnja je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev našavši tuženika odgovornim za predmetnu štetu u omjeru od 90%, jer kao poslodavac odgovara prema kriteriju uzročnosti (objektivna odgovornost) u skladu s odredbama članka 111. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23.) i članka 25. stavka 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 71/14., 118/14., 154/14., 94/18. i 96/18., dalje: ZZR), a koje se odgovornosti može osloboditi pod pretpostavkama iz članka 25. stavka 2. ZZR-a i članka 1067. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23., dalje: ZOO). Utvrđeni omjer odgovornosti tužitelja od 10% sud temelji na činjenici da nije nosio zaštitnu kacigu.

6.2. S obzirom na utvrđenu suodgovornost tužitelja od 10% dosuđen mu je iznos naknade štete od 3.088,86 eura, sa zateznim kamatama koje na iznos pravične novčane naknade neimovinske štete i imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege od 2.969,41 eura teku od 11. siječnja 2020. do isplate, dok na iznos imovinske štete od 119,45 eura teku od 9. prosinca 2024., kao dana presuđenja, do isplate, a za preostalih 494,66 eura tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan.

7. Ispitavši pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, prema članku 365. stavku 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., dalje: ZPP/14), koja odredba se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19., dalje: ZID ZPP/19), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijanom presudom pravilno odlučeno o odgovornosti tuženika i naknadi neimovinske štete kao i imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege, dok je pogrešno utvrđeno činjenično stanje i posljedično pogrešno primijenjeno materijalno pravo u odnosu na troškove liječenja.

8. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda sadrži valjano obrazloženje o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

8.1. U prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Pravilno je i potpuno utvrđeno činjenično stanje u odnosu na osnovu tuženikove odgovornosti. Sud je odluku osnovano utemeljio na iskazima svjedoka DK i tužitelja, jer iako svjedok - uslijed činjenice da je u to vrijeme „puntirao“ - nije vidio sam trenutak ozljeđivanja, bio je uz tužitelja u trenutku ozljeđivanja pa mu je očito poznato koje je radnje tužitelj poduzimao prije ozljeđivanja. Sud prvog stupnja opravdano nije utemeljio odluku na mišljenju društva Kontrol biro d.o.o., koje za tuženika obavlja poslove zaštite na radu, jer je stručno utvrđenje uzroka nastanka predmetnog štetnog događaja bilo moguće povjeriti jedino vještaku određenom od strane suda, koje vještačenje tijekom postupka nije provedeno jer tuženik po pozivu suda nije predložio osobu (struku) vještaka. Mišljenje društva Kontrol biro d.o.o. u sudskom postupku nema odgovarajuću dokaznu vrijednost da bi se na njemu mogla temeljiti sudska odluka. Iz istog razloga pravilno sud odluku o uzroku nastanka štetnog događaja nije temeljio na iskazu svjedoka RK, jer je svjedok mogao iskazivati samo o okolnostima koje su mu neposredno poznate, dok je utvrđivanje uzroka nezgode za koje je potrebno stručno znanje trebalo povjeriti vještaku.

10. Tuženikovu (objektivnu) odgovornost za štetu koju je tužitelj pretrpio na radu kod tuženika prvostupanjski je sud opravdano utemeljio na odredbi članka 25. stavka 1. ZZR-a prema kojoj se za ozljedu na radu i profesionalnu bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječu od rada i poslodavac za njih odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Ekskulpacijski razlozi predviđeni su stavkom 2. istog članka kojim je propisano da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Prema odredbi članka 1045. stavka 2. ZOO-a pretpostavlja se najblaži oblik nepažnje, dakle obična nepažnja. Krajnju nepažnju, a i namjeru kao ekskulpacijske razloge prema članku 25. stavku 2. ZZR-a trebao je dokazati tuženik.

11. Na temelju izvedenih dokaza sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je tužitelj poslove svoga radnog mjesta kritične zgode obavljao na uobičajeni način, a da se nezgoda dogodila kada su na dizalici popucali plastični nosači kablova koji su pali i potegli metalnu upravljačku kutiju težine 6-7 kg koja je pala na njegovu glavu pa postoji odgovornost tuženika za štetu koja je nastala tužitelju, jer sredstva rada očito nisu bila u stanju funkcionalne ispravnosti. S obzirom na to da je pucanje nosača kablova bilo trenutačno i nije bilo naznaka da s dizalicom nešto nije nešto u redu, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da tužitelj nije ni imao mogućnost obavijestiti poslodavca o kvaru na stroju.

12. Tijekom prvostupanjskog postupka nije utvrđeno da bi eventualno jače povlačenje kablova od strane tužitelja, koje bi moglo upućivati na krajnju nepažnju, bilo uzrokom pucanju nosača. Takav zaključak sud prvog stupnja mogao je izvesti jedino na temelju nalaza i mišljenja vještaka odgovarajuće struke, koje tijekom postupka nije provedeno.

12.1. Nisu osnovani žalbeni navodi žalitelja da bi tuženika ekskulpirala viša sila u vidu činjenice da je toga jutra bilo izrazito hladno, što je moglo dovesti do pucanja kablova, jer nije ni utvrđeno odgovarajućim dokazom (vještačenjem) da bi hladnoća mogla biti uzrok pucanja kablova, a osim toga tuženik je kao poslodavac tu mogućnost svakako trebao predvidjeti.

12.2. Činjenicu da tužitelj nije poštivao mjere zaštite na radu jer nije nosio zaštitnu kacigu sud prvog stupnja je uzeo u obzir kada je na račun toga propusta utvrdio tužiteljev doprinos nastaloj šteti u omjeru od 10% i u tom omjeru smanjio dosudu, s obzirom na to da je na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. Antona Marovića utvrdio da u slučaju nošenja zaštitne kacige tužitelju ne bi nastala dernognječna rana na tjemenu.

13. Slijedom navedenoga, budući da tuženik na kome je bio teret dokaza nije dokazao postojanje ekskulpacijskih razloga za odgovornost za štetu koju je tužitelj pretrpio na radu kod njega, pravilno ga je prvostupanjski sud obvezao da tužitelju naknadi štetu koju je pretrpio u predmetnom štetnom događaju.

14. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio pretrpljenu štetu na temelju nalaza i mišljenja sudskih vještaka dr. Ivice Ruića, specijaliste ortopeda, dr. VK, specijaliste psihijatra i dr. Antona Marovića, specijaliste neurologa, iz kojih proizlazi:

- da je tužitelj nakon zadobivene ozljede zbrinut na HKP uz dijagnozu istegnuća vratnih mišića te je izvršena imobilizacija Schanzovim ovratnikom;

- da se posljedicom ove nezgode može smatrati ograničena pokretljivost vratne kralježnice blagog stupnja što je rezultiralo s 2% smanjenja životne aktivnosti radi čega će imati blage poteškoće pri prisilnom položaju glave npr. pri dužem radu na računalu, pri radu s uzdignutim rukama i naglim okretima glave;

- da je tužitelj trpio jake bolove dva dana, bolove srednjeg intenziteta dva tjedna i bolove slabog intenziteta dva mjeseca;

- da je tužitelj u trenutku ozljeđivanja doživio primarni strah u trajanju od nekoliko sekundi, nastavio se sekundarni strah jakog intenziteta slijedeća 24 sata, zatim sekundarni strah umjerenog intenziteta slijedeća tri tjedna te sekundarni strah blažeg intenziteta slijedećih tri mjeseca;

- da se s neurološke strane radilo o udarcu u glavu s dernognječnom ranom na tjemenu;

- da je tužitelj kraće vrijeme bio ošamućen ali svijest nije gubio;

- da se glede ozljeda glave, radilo o udarcu u glavu s lokalnim promjenama, ranom na koži, lokalnim bolima i naknadnom prolaznom glavoboljom;

- da je tužitelju bila potrebna tuđa nemedicinska njega i pomoć dva tjedna po dva sata dnevno tijekom imobilizacije vrata okovratnikom, za potrebe odijevanja, obuvanja i obavljanja postupaka osobne higijene.

14.1. Primjedbe žalitelja na nalaze i mišljenja vještaka otklonjene su prilikom saslušanja vještaka pa je neosnovan i ovaj žalbeni navod.

15. Na temelju navedenih utvrđenja, uzimajući u obzir jačinu i trajanje fizičkih bolova, duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti, opseg smanjenja životne aktivnosti (2%), jačinu i trajanje pretrpljenog straha, karakter, težinu i lokalitet ozljede, duljinu liječenja, potrebu mirovanja, uzimanja analgetika, odlazaka na kontrole, provođenje fizikalne terapije, životnu dob i zanimanje tužitelja u vrijeme ozljeđivanja, kao i sve neugodnosti koje je tužitelj imao tijekom liječenja (imobilizacija ovratnikom i dr.), sud prvog stupnja je pravilno primijenio odredbe članka 1100. stavka 1. i 2. u vezi s člankom 19. stavkom 2. ZOO-a kada je tužitelju odmjerio pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 3.225,00 eura, što umanjeno za tužiteljev doprinos od 10% daje 2.902,50 eura.

16. Pravilno je primijenjeno materijalno pravo, članak 1095. stavak 1. ZOO-a, i odmjeravanjem naknade imovinske štete s naslova tuđe njege i pomoći u ukupnom iznosu od 74,34 eura (kao umnožak 14 sati tuđe pomoći i njege i cijene sata od 5,31 euro), što umanjeno za doprinos od 10% daje 66,91 eura.

17. Međutim, pogrešno je primijenjeno materijalno pravo kada je tužitelju dosuđena naknada troškova liječenja u iznosu od 119,45 eura, koja je odmjerena po slobodnoj ocjeni prema članku 223. ZPP-a. Tužitelj u tužbi, a niti tijekom postupka nije činjenično obrazložio na što se odnose utuženi troškovi liječenja niti je saslušan na te okolnosti pa je sud prvog stupnja neosnovano zaključio da je s time u vezi tužitelj pretrpio štetu. Slobodna ocjena iz članka 223. ZPP-a služi utvrđivanju visine štete (kada se šteta ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama), ali ne i samog prava na naknadu štete, već je tužitelj trebao iznijeti konkretne činjenice kakvu je štetu pretrpio i te činjenice dokazati.

18. Slijedom navedenoga, u odnosu na naknadu neimovinske štete i imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege žalba tuženika odbijena je kao neosnovana i potvrđena pobijana presuda na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, dok je u odnosu na naknadu štete po osnovi troškova liječenja žalba prihvaćena i pobijana presuda je preinačena na temelju odredbe članka 373. točke 2. ZPP-a.

19. Uslijed preinake odluke o glavnoj stvari valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka (članak 380. točka 3. ZPP-a). Tužitelj je uspio s osnovom zahtjeva u omjeru od 90%, dok je ovom odlukom uspjeh s visinom zahtjeva s 86% smanjen na 83%. Iz navedenoga proizlazi da je prosječan tužiteljev uspjeh 86,5% što umanjeno za tuženikov uspjeh od 13,5% daje 73%, u kojem je omjeru tuženik dužan naknaditi tužitelju troškove postupka.

19.1. Pobijanom presudom su tužitelju na ime zastupanja i sudskih pristojbi odmjereni parnični troškovi u iznosu od 3.977,08 eura što mu prema uspjehu u sporu od 73% daje pravo na naknadu troškova postupka u iznosu od 2.903,27 eura. Kada se taj iznos uveća za iznos troškova medicinskog vještačenja od 405,00 eura dobiva se iznos od 3.308,27 eura koliko je tuženik dužan isplatiti tužitelju na ime troškova postupka, dok je za preostalih 119,31 eura zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka trebalo odbiti kao neosnovan.

20. Tuženik je uspio sa žalbom u omjeru od 3,87% pa mu u tom omjeru pripada trošak sastavljanja žalbe od ukupno 312,50 eura, što iznosi 12,09 eura (članak 166. stavak 2., članak 154. stavak 2. ZPP-a).

U Puli 5. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Alenka Paus