Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-3839/2025
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca : Sanje Gospočić, kao predsjednice vijeća, te Mladena Genca i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika SO, kojeg brani Marko Smolek, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Smolek & Škrinjar d.o.o. iz Zagreba, zbog prekršaja iz čl. 42. st.1. toč. 33. i st. 2. Zakona o računovodstvu, odlučujući o žalbi okrivljenika SO, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Vukovaru, od 18. ožujka 2025., Poslovni broj : Pp- 1222/2021-14, na sjednici vijeća održanoj 5. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba okrivljenika SO te se ukida pobijano rješenje i predmet vraća Općinskom sudu u Vukovaru na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem odbačen je kao nedopušten zahtjev za naknadu troškova optužene odgovorne osobe SO, s obrazloženjem da je postupak pravomoćno okončan presudom ovog suda broj : Pp-1222/2021-9 od 22. travnja 2024., koja je postala pravomoćna 20. svibnja 2024., a zahtjev izabranog branitelja je dostavljen nakon pravomoćnosti navedene presude (17. rujna 2024.), dakle, nakon što su po zakonu (čl. 115. st. 3. Prekršajnog zakona) prestala važiti prava i dužnosti izabranog branitelja, a branitelj na zahtjev suda nije sudu dostavio specijalnu punomoć za podnošenje zahtjeva za naknadu troškova, pa sud o zahtjevu za naknadu troškova kaznenog postupka nije mogao meritorno odlučivati, budući da ga je podnijela neovlaštena osoba.
2. Protiv tog rješenja putem odvjetnika podnesena je žalba, zbog svih zakonom predviđenih razloga, a posebice zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba prekršajnog postupka. Žalitelj ističe da su putem branitelja podnijeli zahtjev za naknadu troškova dana 17. rujna 2024. te nikada nisu zaprimili obavijest naslovljenog suda da je presuda Pp-1222/2021 od dana 22. travnja 2024. postala pravomoćna niti je istome dostavljena klauzula pravomoćnosti, stoga je njihov zahtjev pravodoban u smislu odredbe čl.140. st. 7. Prekršajnog zakona. Nadalje, ističe da u punomoći koja je u spis dostavljena uz pisanu obranu postoji jasno ovlaštenje branitelju okrivljenika da traži i prima troškove postupka, dok je potpuna pravna besmislica da ovlaštenje za primitak troškova sadržano u punomoći prestaje pravomoćnošću oslobađajuće presude, a otkada se zapravo jedino i može tražiti trošak sukladno odredbi čl.140. st. 7. Prekršajnog zakona. S tim u vezi žalitelj ističu kako nijednim pozitivno pravnim propisom nije propisano da okrivljenik mora dostaviti novu posebnu, specijalnu punomoć danu branitelju za traženje i primitak troškova postupka koji okrivljeniku nedvojbeno pripadaju, osobito kada već u spisu postoji punomoć koja ovlašćuje branitelja da prima novčana sredstva s osnove dosuđenih troškova. Također, u konkretnom slučaju radi se o trošku prekršajnog postupka koji je okrivljeniku nedvojbeno nastao i koji se istome treba nadoknaditi sukladno pravomoćnoj sudskoj odluci. Sud je svakako trebao odlučiti o zahtjevu okrivljenika za naknadu troškova postupka, a ne odbaciti ga pogrešno smatrajući da je podnesen od neovlaštene osobe. Žalitelj u prilog svojim navodima dostavlja i sudsku praksu Visokog prekršajnog suda RH koja potvrđuje gore iznesene navode.
3. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
4. Žalba je osnovana.
5. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe čl.211. st.3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj : 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: ovaj Sud) je utvrdio da nije pravilna i na zakonu osnovana odluka prvostupanjskog suda.
6. Žalbom se ističe da se u konkretnom slučaju radi o trošku prekršajnog postupka koji je okrivljeniku nedvojbeno nastao i koji se istome treba nadoknaditi sukladno pravomoćnoj sudskoj presudi, te da je sud svakako trebao odlučiti o zahtjevu okrivljenika za naknadu troškova postupka, a ne odbaciti ga pogrešno smatrajući da je podnesen od neovlaštene osobe.
7. U pravu je podnositelj žalbe kada ističe da nije pravilna i na zakonu osnovana odluka prvostupanjskog suda o odbačaju zahtjeva za naknadom troškova prekršajnog postupka.
8. Prvenstveno, treba naglasiti da je pravo na troškove prekršajnog postupka i s tim u vezi odlučivanje o zahtjevu okrivljenika za naknadom, uvijek i isključivo okrivljenikovo pravo (čl.140. st. 7. Prekršajnog zakona). Nadalje, isplata iznosa dosuđenih troškova postupka u pravilu se izvršava isplatom na račun okrivljenika, a na račun branitelja, samo ukoliko priloži posebnu punomoć kojom ga okrivljenik ovlašćuje da se isplata izvrši na njegov račun.
9. S tim u vezi Odjel za praćenje europskih propisa i sudske prakse Suda Europske unije i Europskog suda za ljudska prava sa službom evidencije praćenja i proučavanja sudske prakse Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 16. lipnja 2020. donio je zaključak koji glasi: „Za odlučivanje o zahtjevu za naknadom troškova prekršajnog postupka na ime nužnih izdataka i nagradu branitelja, koji je u ime okrivljenika podnio branitelj, nije nužno da branitelj prethodno u spis dostavi posebnu punomoć. Posebnu punomoć, kojom ga okrivljenik na to ovlašćuje, branitelj je dužan priložiti samo ukoliko traži da se isplata dosuđenog iznosa troškova prekršajnog postupka izvrši na njegov račun.“
10. U konkretnom slučaju, odvjetnik je podnio zahtjev bez posebne punomoći, i zatražio isplatu na račun odvjetničkog društva. Punomoć nije dostavljena ni nakon poziva suda, što čini formalni nedostatak. Međutim, to ne može biti odlučujuće za odbacivanje zahtjeva, već eventualno utječe na način isplate. U odnosu na zahtjev podnesen u ime SO, sud je pogrešno ocijenio da branitelj nije bio ovlašten podnijeti zahtjev. Budući da zahtjev za naknadom troškova prekršajnog postupka na ime nužnih izdataka i nagrade branitelja u ovom prekršajnom postupku, nije sadržavao posebnu punomoć za isplatu na račun Odvjetničkog društva Smolek & Škrinjar d.o.o., prvostupanjski sud je trebao odlučiti o osnovanosti zahtjeva uzimajući ga zahtjevom ovog okrivljenika, bez odbacivanja zahtjeva.
11. Slijedom navedenoga, rješenje prvostupanjskog suda trebalo je ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, koji će uvažavajući primjedbe ovog Suda, postupi sukladno pravnim stajalištima iz ove odluke, te u skladu s utvrđenim donijeti novo, valjano rješenje o troškovima.
12. Slijedom iznijetog, temeljem čl. 211. st. 2. toč. 3. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 6. svibnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Sanja Radeljak,v.r.
Sanja Gospočić,v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Vukovaru u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i ovlaštenog tužitelja.
