REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-1082/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Ive Kancijanić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SM (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vukić & partneri d.o.o. u Rijeci, protiv tuženika ALLIANZ HRVATSKA d.d. (OIB:23759810849) iz Zagreba, Heinzelova 70, zastupanog po punomoćniku Deanu Ilijevskom, odvjetniku iz Labina, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj: Pn-133/2020-43 od 12. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 05. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje se u pobijanom odbijajućem dijelu (st. II.) presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj: Pn-133/2020-43 od 12. siječnja 2024.

II. Uz odbijanje žalbe tuženika i djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužiteljice preinačuje se odluka o parničnom trošku iz st. III. izreke presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj: Pn-133/2020-43 od 12. siječnja 2024. na način da se nalaže tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 796,34 eura sa zateznim kamatama od 12. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III. Odbijaju se zahtjevi tužiteljice i tuženika za naknadu troškova žalbenog dijela postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

-u st. I., da se nalaže tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 7.399,12 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 29. travnja 2020. do isplate, u roku od 15 dana;

-u st. II., da se odbija tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 8.779,41 euro sa zakonskom zateznom kamatom od 29. travnja 2020. do isplate kao i u dijelu gdje je tužiteljica zahtijevala da joj tuženik s osnova izgubljene zarade isplati iznos od 14.215,54 eura sa zakonskom zateznom kamatom kako je pobliže naznačeno u izreci same odluke;

-u st. III., da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

1.1. Nepobijanim rješenjem dopuštena je preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva prema podnesku tužiteljice od 09. studenog 2023.

2. Protiv te odluke pravovremene i dopuštena žalbe podnose obje parnične stranke.

3. Tužiteljica podnosi žalbu putem svojih punomoćnika zbog pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. Pogrešno je sud primijenio odredbu čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO) kao i Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda RH u odnosu na svaki pojedini vid neimovinske štete. Tužiteljica drži da joj je s osnova pretrpljenih fizičkih bolova valjalo dosuditi iznos od 8.175,00 eura, odnosno daljnji iznos od 675,00 eura, s osnova pretrpljenog straha iznos od 1.400,00 eura, odnosno daljnji iznos od 4.600,00 eura, s osnova smanjenja životne i radne aktivnosti iznos od 1.000,00 eura, odnosno daljnji iznos od 250,00 eura. Dakle da joj je trebala pripasti i daljnja novčana naknada u iznosu od 5.525,00 eura.

3.1. Sud prvog stupnja pogrešno je primijenio i čl. 1095. st. 2. ZOO-a kada je u cijelosti odbio zahtjev tužiteljice za naknadu štete s osnova izgubljene zarade. Iz nalaza i mišljenja medicinskih vještaka osobito vještaka psihijatrijske struke proizlazi da je tužiteljica bila nesposobna rad u duljem vremenskom razdoblju nakon predmetnog štetnog događaja. Osporava i odluku o troškovima postupka jer se tužiteljica prije pokretanja parničnog postupka obratila tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete koju je tuženik djelomično isplatio (samo trećinu novčanog iznosa u odnosu na ono što joj je presuđeno predmetnom prvostupanjskom presudom) pa je tužiteljica "doslovno natjerana" da pokrene ovaj parnični postupak i izloži se velikim troškovima vođenja postupka.

3.2. Žalbeni je prijedlog tužiteljice da se u pobijanom dijelu preinači prvostupanjska presuda "na način da se tuženiku nalaže da tužiteljici isplati daljnji iznos od 19.740,54 eura te da joj naknadi sve troškove parničnog postupka".

4. Tuženik osporava odluku o troškovima postupka (st. III.) iz prvostupanjske presude i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Iz presude proizlazi kako je tužiteljica postavila tužbeni zahtjev u visini od 30.394,07 eura, sud joj je dosudio 7.399,12 eura što znači da je tužiteljica uspjela u omjeru od 24,44% dok je tuženik uspio u omjeru od 75,56%. Tuženik u odgovoru na tužbu nije osporavao osnovu predmetne tužbe izuzev postupka radi naknade izgubljene zarade za koji iznos je tužiteljica odbijena. Tužiteljica je prije podnošenja tužbe trebala angažirati vanjskog vještaka medicinske struke kako bi utvrdio štetu koja je u uzročno-posljedičnoj vezi sa predmetnom nezgodom te temeljem navedenog specificirati svoj tužbeni zahtjev. Ista je to propustila učiniti pa je tužbom potraživala izrazito visoke iznose naknade štete između ostalog i za izgubljenu zaradu, a na koju okolnost je tužiteljica predložila provođenje dokaza vještačenjem po vještaku medicine rada od koje je samoinicijativno odustala. Dakle tužiteljica nije bila prisiljena naknadu štete potraživati u "odokativnim, ne potkrepljenim iznosima" te odustati od predloženih dokaza.

4.1. Žalbeni je prijedlog tuženika da se "preinači pobijana presuda na način da se obveže tužiteljicu da tuženiku naknadi cjelokupne troškove postupka".

5. Sa tim je žalbama postupljeno u smislu odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP).

6. Odgovor na te žalbe nije dostavljen.

7. Žalba tužiteljice nije osnovana protiv odluke o glavnoj stvari i kamati dok je djelomično osnovana protiv odluke o troškovima postupka. Žalba tuženika protiv odluke o troškovima postupka nije osnovana.

8. Postupajući u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbama, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka na koje je dužan tako paziti i na pravilnu primjenu materijalnog prava te je ocijenio da u provedenom postupku nisu počinjene bitne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Isto tako nije počinjena ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju opisno upire tuženik svojim žalbenim navodima jer prvostupanjska presuda nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

9. Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice za naknadu štete (neimovinske i imovinske) koju trpi zbog ozljeda koje je zadobila u prometnoj nezgodi od 15. svibnja 2017. kao vozač osobnog vozila marke VW Golf registarske oznake [registarska oznaka], a za koju prometnu nezgodu je odgovoran osiguranik tuženika.

10. Između stranaka u ovoj pravnoj stvari nije sporno da se tužiteljica prije pokretanja ovog postupka tuženiku obratila odštetnim zahtjevom te da joj je isti isplatio ukupan iznos s osnova naknade neimovinske i imovinske štete u iznosu od 20.000,00 kuna.

11. Sporna je visina dosuđene neimovinske štete te imovinske štete s osnova izgubljene zarade.

12. Sud prvog stupnja je razmatrajući opseg i visinu neimovinske i imovinske štete, nakon pravilno provedenog dokaznog postupka, a imajući u vidu medicinsku dokumentaciju, iskaz tužiteljice te nalaz i mišljenje stalnih sudskih vještaka dr. Deana Girotta (neurokirurg) te dr. Gordane Rubeša (psihijatar) utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice:

-da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila povredu vratne kralježnice ali kako iz zdravstvenog kartona tužiteljice vještak utvrdio da kod nje postoje smetnje sa vratnom kralježnicom koje datiraju prije predmetne nezgode, pregledom tužiteljice radi razlučivanja ozljeda koje su predmet ovog postupka po mišljenju vještaka zbog posljedica zadobivenih u predmetnoj prometnoj nezgodi kod tužiteljice je došlo do smanjenja životne aktivnosti od 3% koje se ogleda u bolovima vrata, više lijevo u lakšem stupnju i smanjenju pokreta do 20 stupnjeva od punog opsega;

-da je tužiteljica prije predmetne povrede bila liječenja zbog psihičkih tegoba iz kruga depresivnog poremećaja, te da je uzimala psihofarmake a da je nakon predmetne nezgode došlo do pogoršanja psihičkog stanja. Vještak psihijatar zaključuje da se je kod tužiteljice kao posljedica predmetnog štetnog događaja razvio duševni poremećaj (F43.22), produžena reakcija prilagodbe sa mješovitom anksiozno-depresivnom reakcijom;

-da je prema nalazima i mišljenjima oba vještaka tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta do šest sati, srednje jakog intenziteta do tri mjeseca te slabijeg intenziteta još devet mjeseci;

-da je tužiteljica trpjela strah zbog štetnog događaja i to jakog intenziteta cca jedan sat, srednje jakog intenziteta do jedan mjesec te blagi strah povremenog karaktera u trajanju do jedne godine;

-da je kod tužiteljice zbog navedene ozljede zaostalo trajno smanjenje životne aktivnosti od 5% a koje posljedice su vještaci opisali u svojem nalazu i mišljenju;

-da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega ukupno od 21 sat kao i da je tužiteljica imala troškove prijevoza radi liječenja - posjeta liječnicima u 45 navrata, na relaciji [adresa].

13. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja je ocijenio da tužiteljici s osnova naknade neimovinske štete pripada iznos od 9.650,00 eura, s osnova naknade imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege iznos od 84,00 eura, za troškove prijevoza radi liječenja iznos od 200,00 eura te s osnova uništenih naočala iznos od 119,58 eura. ukupno iznos od 10.053,58 eura koji iznos je umanjen s obzirom na nesporno isplaćeni iznos od 2.654,46 eura (20.000,00 kuna).

14. Tužiteljica osporava visinu dosuđene neimovinske štete smatrajući da joj je sud trebao dosuditi i daljnji iznos po toj osnovi od 5.525,00 eura.

15. Žalbeni navodi tužiteljice da bi visina dosuđene naknade neimovinske štete bila prenisko određena nisu osnovani. Sud prvog stupnja pravilno je iz provedenih medicinskih vještačenja te uvidom u medicinsku dokumentaciju kao i saslušanjem tužiteljice utvrdio obujam štete (posljedicu ozljeđivanja) koja je tužiteljici nastala u predmetnom štetnom događaju.

16. Temeljem odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO-a ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu.

17. Pri tome sud prvog stupnja pravilno je cijenio sve kvalifikatorne okolnosti o kojima ovisi visina štete i to prirodu zadobivene ozljede, intenzitet i trajanje fizičkih bolova, tijek liječenja, vrstu, intenzitet te težinu trajanja pretrpljenog straha te nastalo umanjenje životne okolnosti kao i samu dob tužiteljice – rođena je 1965. godine, što u konkretnom slučaju opravdaju dosuđenu pravičnu novčanu naknadu u navedenom iznosu. Naime, prema nalazima i mišljenjima vještaka, a i iz medicinske dokumentacije proizlazi da je kod tužiteljice došlo do pogoršanja od ranije poznatih smetnji cervikobrahijalnog sindroma kao i da sama nezgoda ima manji utjecaj na svakodnevne životne i radne aktivnosti te da će tužiteljica uz izlaganje manje pojačanih napora zadovoljavati sve životne potrebe kao i prije ozljede. Isto tako, da tužiteljica od ranije ima psihičke tegobe a poglavito i dijagnosticirani poremećaj osobnosti tj. emocionalno nestabilnu ličnost, da poremećaj osobnosti je pervazivan, razvojan, nepromjenjiv i sam po sebi donosi psihičke tegobe za osobu u svakodnevnim životnim aktivnostima, da psihički problemi koji su zaostali i nakon toga razdoblja su problemi strukture osobnosti i da nisu dominantno posljedica predmetne prometne nezgode.

18. Slijedom iznijetog ovaj sud drži da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio iznose naknade koje pripadaju tužiteljici s osnova neimovinske štete, a kako dosuđeni novčani iznosi nisu ni u suprotnosti sa postojećom sudskom praksom u oblasti dosuđivanja ovih oblika neimovinske štete – pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je tužiteljici odmjerena naknada upravo u presuđenim novčanim iznosima te se u tom dijelu žalba tužiteljice ukazuje u cijelosti neosnovanom.

19. Sud prvog stupnja odbio je zahtjev tužiteljice s osnova izgubljene zarade a pri tome se pozvavši na pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a. Naime, tužiteljica tvrdi da je bila na bolovanju u razdoblju od travnja 2018. do travnjem 2021. zbog posljedica predmetne prometne nezgode. Utvrđeno je iz zdravstvenog kartona tužiteljice da je i ranije prije nezgode i to počev od 02. studenog 2016. ista bila na bolovanju. Tužiteljica je predložila da se provede dokaz vještačenjem po vještaku medicine rada međutim kasnije je od tog dokaznog prijedloga odustala a prema mišljenjima i nalazima vještaka koji su provedeni u ovom postupku proizlazi da nije bilo razloga zbog kojih bi tužiteljica bila na bolovanju u tako dugom vremenskom razdoblju. Vještak neurokirurg je naveo da zbog ovakve ozljede koju je tužiteljica zadobila u predmetnom štetnom događaju osobe ostaju na bolovanju do mjesec i pol dana. Slijedom navedenih utvrđenja kako to pravilno navodi i sud prvog stupnja tužiteljica nije ničim dokazala da bi predmetno bolovanje na kojem se ista nalazi bilo vezano za posljedicu iz ovog štetnog događaja. Stoga je i u tom dijelu valjalo odbiti žalbu tužiteljice.

20. Žalba tužiteljice je međutim djelomično osnovana protiv odluke o troškovima postupka dok žalba tuženika nije osnovana. Naime, sud prvog stupnja je odluku o troškovima postupka temeljio na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a pri tome imajući u vidu da je tužiteljica uspjela sa dokazivanjem u pogledu osnove zahtjeva na ime naknade neimovinske štete te imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, uništenih stvari i troškova prijevoza radi liječenja dok je u visini uspjela djelomično, a da je u cijelosti odbijena sa zahtjevom radi naknade imovinske štete s osnova izgubljene zarade. I po ocjeni ovog suda svaka stranka je uspjela djelomično u parnici i to u približno jednakim dijelovima kako je to pravilno naveo i sud prvog stupnja. Naime, tuženik pogrešno ističe da je osnova bila nesporna s obzirom da je iz odgovora na tužbu vidljivo da tuženik drži da je u cijelosti isplatio štetu tužiteljici pa je tužiteljica bila primorana pokrenuti ovaj postupak kako to pravilno navodi u svojoj žalbi u kojem je u konačnici uspjela djelomično odnosno nije uspjela "samo" u odnosu na imovinsku štetu s osnova izgubljene zarade.

20.1. Prema čl. 155. st. 1. ZPP-a kod takvog djelomičnog uspjeha u parnici, a kada je tuženik kao što je navedeno osporavao osnovu zahtjeva trošak vještačenja koje je predujmila tužiteljica valjalo se istoj priznati u cijelosti obzirom da je isti bio potreban bez obzira na uspjeh u parnici. Ukupno je tako tužiteljica s osnova predujmova za troškove vještačenja uplatila iznos od 796,34 eura pa je u tom dijelu valjalo preinačiti odluku o parničnom trošku iz st. III. pobijane presude te obvezati tuženika na naknadu tih troškova tužiteljici.

21. Slijedom svega navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove odluke (čl. 368. st. 1. ZPP-a, čl. 380. st. 2. i st. 3. ZPP-a).

22. Tuženik nije uspio sa svojom žalbom pa je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela postupka valjalo odbiti dok je tužiteljica uspjela samo sa sporednim zahtjevom i to djelomično pa je i njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela postupka valjalo odbiti (po čl. 154. st. 1. i st. 5. ZPP-a u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP-a).

U Puli - Pola 05. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Alenka Paus