Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-776/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić Margan, u pravnoj stvari tužiteljice GS (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćniku Goranu Katura, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Opća i Veteranska bolnica “Hrvatski Ponos”, Knin (OIB: 70948165237) Ulica Svetoslava Suronje 12, Knin, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika podnesenu protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pr-409/2021 od 15. ožujka 2022., 5. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

1.Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pr-409/2021 od 15. ožujka 2022., u točki I. izreke u dosuđujućem dijelu za iznos od 464,57 eura[1] / 3.500,32 kn (slovima: četiristo šezdeset četiri eura i pedeset sedam centi / tri tisuće petsto kuna i trideset i dvije lipe ) sa zakonskom kamatom koja teče:

- na iznos od 33,46 eura / 252,11 kn od 15. veljače 2016.

- na iznos od 30,50 eura / 229,77 kn od 15. ožujka 2016.

- na iznos od 34,61 eura / 260,75 kn od 15. travnja 2016.

- na iznos od 31,42 eura / 236,70 kn od 15. svibnja 2016.

- na iznos od 31,86 eura / 240,03 kn od 15. lipnja 2016.

- na iznos od 32,44 eura / 244,40 kn od 15. srpnja 2016.

- na iznos od 37,73 eura / 284,25 kn od 15. kolovoza 2016.

- na iznos od 38,89 eura / 293,03 kn od 15. rujna 2016.

- na iznos od 36,66 eura / 276,19 kn od 15. listopada 2016.

- na iznos od 37,52 eura / 282,68 kn od 15. studenog 2016.

- na iznos od 38,74 eura / 291,87 kn od 15. prosinca 2016.

- na iznos od 45,62 eura / 343,69 kn od 15. siječnja 2017.

- na iznos od 35,15 eura / 264,86 kn od 15. veljače 2017.

sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, te u točki II. izreke.

2. Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se ista presuda u preostalom dijelu točke I. izreke na način da se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice radi isplate iznosa od 33,01 eura / 248,70 kn (slovima: trideset tri eura i jedan cent / dvijesto četrdeset osam kuna i sedamdeset lipa) sa zateznom kamatom od 15. siječnja 2016. do isplate.

3. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 497,58 eura / 3.749,02 kn na ime razlike bruto plaće za razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2017. sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa razlike plaće do isplate. U točki II. izreke je naloženo tuženiku nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 290,33 eura / 2.187,50 kn sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Protiv presude je žalbu podnio tuženik pozivajući se na žalbene razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

3. U žalbi navodi da je pobijanom presudom dosuđena zatezna kamata na cjelokupni bruto iznos razlike plaće, da sastavni dio plaće čini i porez na dohodak te prirez porezu na dohodak, a da bruto plaća nije dospjela u pobijanom dijelu jer porezi dospijevaju na naplatu tek isplatom plaća, pa da je u tom dijelu trebalo zahtjev odbiti. Nadalje navodi da je zanemaren prigovor zastare istaknut u odgovoru na tužbu, a koji se odnosi na razliku plaće za mjesec prosinac 2015. koja dospjeva 15. siječnja 2016., zbog čega da je u tom dijelu trebalo zahtjev odbiti zbog nastupanja zastare.

3.1. Osporava i odluku o parničnom trošku, uz obrazloženje da podnesak od 26. siječnja 2022. nije bio potreban, budući da se radi o sporu male vrijednosti, u kojemu se u pravilu na prvom ročištu zaključi rasprava i donese presuda, pa da nije bilo potrebno očitovati se na odgovor na tužbu.

4. Predlaže stoga pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, uz naknadu troška žalbenog postupka.

6. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

7. U donošenju pobijane presude nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje ZPP) na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Pravilno je primijenjeno mjerodavno materijalno pravo kada je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice, za isplatu razlike plaće za razdoblje od siječnja 2016. do 26. siječnja 2017., dok za prosinac 2015. nisu postojale zakonske pretpostavke za prihvaćanje zahtjeva.

8. Prije svega valja istaći da je ovo spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. ZPP-a, pa se presuda ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 467. st. 1. ZPP-a), već isključivo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP- a, osim povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

9. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2017., prema odredbi čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. te Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.

10. Na temelju provedenih dokaza sud prvog stupnja je utvrdio slijedeće činjenice:

-da je tužiteljica u prijepornom razdoblju bila zaposlena kod tuženika,

-da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi sklopili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Sporazum o osnovici/2006), kojim su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008. te u 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine,

-da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi sklopili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Dodatak Sporazumu/2009) na način da su se suglasili o primjeni osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice tako da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto, nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te da su čl. IV. istog Dodatka odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto nominalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

-da su Vlada RH i Sindikati javnih službi sklopili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu/2011), s tim da taj dokument nije potpisao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, a kojim je izmijenjen čl. III. Dodatka te čl. IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a izmijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, odnosno Izmjena i dopuna i to na način da se, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblju opisanih u čl. III. do V. Izmjena i dopuna, usklađivanje odgađa za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine),

-da je 7. prosinca 2011. Arbitraža koja je sastavljena na temelju Sporazuma o arbitraži i Dodatka Sporazumu/2009, donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće iz 2009.,

-da su Vlada RH i Sindikati javnih službi koji su potpisali narečene Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu,

-da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno,

-da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, a da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane Državnog zavoda za statistiku objavljen 4. prosinca 2015.,

-da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 123/16) u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017., s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena u veljači 2017.

11. Iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da tužiteljica tužbeni zahtjev zasniva na odredbi čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu/2011 kojim je utvrđeno da će se osnovica u iznosu od 5.415,37 kn primjenjivati čim službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, kao i na članku IV. st. 2. i 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu/2011 kojima je utvrđeno na koji način će se vršiti uskladba osnovice plaće u javnim službama prema paritetu plaće u privredi. Utvrđuje da je u javnim službama plaća definirana čl. 4. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj 27/01, 39/09) na način da plaću čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, dok je osnovica plaće propisana čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09, 124/09) na način da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i Sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja Državnog proračuna RH za narednu godinu, tada osnovicu plaće određuje Vlada RH posebnom odlukom.

12. Također je utvrđeno da je u prijepornom razdoblju na snazi bio Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12, 150/13, 153/13 – dalje: TKU/12) koji je u čl. 51. propisao da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a osnovnu plaću čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta i osnovice za izračun plaće.

13. Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja zauzima stajalište da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu/2011 predstavljaju kolektivni ugovor koji je sklopljen u skladu s odredbom čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama, te čl. 51. st. 4. TKU/12, što da proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje tog akta radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5. u svezi s čl. VII. st. 1. i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu/2011. Stoga zaključuje da su uvjeti za povećanje osnovice bili ispunjeni krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016. pa da tužiteljici počev od 1. siječnja 2016. pripada pravo na plaću po osnovici od 5.415,37 kn, budući da je došlo do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, dok je tuženik u prijepornom razdoblju obračunavao tužiteljici plaću po osnovici od 5.108,84 kn.

14. Nadalje utvrđuje da je odlukom Vlade RH od 29. prosinca 2016. osnovica povećana na 5.211,02 kn s plaćom za siječanj 2017., dok je daljnje povećanje osnovice plaće propisano odredbom čl. IV. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu/2011 (odnos pariteta između pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika s visokom stručnom spremom u javnim službama prosječno za 12 mjeseci u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u RH u prethodnoj godini i istog pariteta u 2008.), da su Sindikati javnih službi 2. lipnja 2016. pozvali Vladu RH da utvrdi kvocijent pariteta prema narečenim odredbama, ali da se Vlada oglušila na poziv. Stoga zauzima stajalište da primjenom odredbe čl. 297. st. 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje ZOO) se kvocijent pariteta zbog tih razloga ima smatrati utvrđenim 4. lipnja 2016., budući da je Državni zavod za statistiku objavio podatke 4. studenog 2015. pa da se osnovica plaće za srpanj 2016. trebala uvećati za daljnjih 1,14%, a osnovica plaće za prosinac 2016. i siječanj 2017. za daljnjih 1,14% u skladu s čl. IV. st. 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu/2011. Stoga da je osnovica plaće tužiteljice za razdoblje od prosinca 2015. do lipnja 2016. trebala iznositi 5.415,37 kn, za razdoblje od srpnja do studenog 2016. 5.477,11 kn, a za razdoblje od prosinca 2016. do listopada 2017. 5.539,55 kn, budući da je tek potpisom TKU/17 redefinirana osnovica u iznosu od 5.421,54 kn, nakon kojeg datuma nema mjesta primjeni uskladbe pariteta.

15. Kako visina obračuna razlike plaće nije bila sporna, sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev te dosudio tužiteljici razliku u plaći za razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2017., te na dosuđene iznose priznao zakonsku zateznu kamatu primjenom odredbe čl. 29. ZOO-a.

16. Odluka o parničnom trošku je donesena primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a te je tužiteljici priznat trošak zastupanja odvjetnika u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje Tarifa) u ukupnom iznosu od 2.187,50 kn.

17. Prema stajalištu ovog suda, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu/2011 predstavljaju kolektivni ugovor koji je sklopljen u skladu s odredbom čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama iz 2009., na temelju kojeg propisa se osnovica plaće u javnim službama određuje kolektivnim ugovorom kojeg sklapa Vlada RH i Sindikat javnih službi, kao i u skladu s odredbom čl. 51. st. 4. TKU/12, kojim je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu iz 2009. te svih njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se na njega nastavljaju, a koji predstavljaju važeće dokumente koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Istu odredbu je sadržavao i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama iz 2010. ("Narodne novine" broj 115/10 – dalje TKU/2010). Upravo stoga treba zaključiti da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu/2011 na kojima tužiteljica zasniva tužbeni zahtjev, predstavljaju valjani kolektivni ugovor, o čemu govori i Vjerodostojno tumačenje tog dokumenta Vlade RH i Sindikata javnih službi od 28. prosinca 2012.

18. Sud prvog stupnja je pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu razlike u plaći za razdoblje od siječnja 2015. do siječnja 2017., međutim pogrešno je primijenjeno mjerodavno materijalno pravo kada je razlika u plaći dosuđena i za prosinac 2015., jer je u tom dijelu osnovan tuženikov prigovor zastare.

19. Naime, prema čl. 139. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 - ZR) potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, pa kako je plaća za prosinac 2015. dospjela 15. siječnja 2016., a tužba tužiteljice je podnesena 10. veljače 2021., proizlazi da je u tom dijelu nastupila zastara. Treba reći da su osnovani i žalbeni navodi tuženika o dospijeću bruto plaće u dijelu koji se odnosi na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, za koji dio tužiteljici ne pripada pravo na zateznu kamatu od datuma koji su navedeni u točki I. izreke.

20. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima pobija odluku o parničnom trošku. Naime, tužiteljici je pravilno priznat trošak koji se odnosi na nagradu odvjetnika za sastav podneska od 26. siječnja 2022., jer se radi o trošku koji je bio potreban u smislu čl. 155. ZPP-a, neovisno o tome što je ovo spor male vrijednosti.

21. Zbog izloženog je valjalo žalbu tuženika odbiti i presudu suda prvog stupnja u točki 1. izreke potvrditi za iznos od 464,57 eura / 3.500,32 kn sa zateznom kamatom na pojedine iznose razlike u plaći od dospijeća do isplate, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, a u preostalom dijelu za iznos od 33,01 eura / 248,70 kn sa zateznom kamatom presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

22. Tuženiku nije priznat trošak žalbenog postupka, budući da je sa žalbom uspio u neznatnom dijelu, zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi.

U Rijeci, 5. svibnja 2025.

Sutkinja

Milena Vukelić Margan