REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-620/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K A

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:

Roberta Fabrisa, predsjednika vijeća, Brune Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Biljane Pamić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. IZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. ŠZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 3. LZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 4. ZZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 5. RZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. GZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], svi zastupani po punomoćnici Stanki Maučić-Maček, odvjetnici iz Crikvenice, protiv tuženice UZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Ivani Radić, odvjetnici iz Rijeke, radi činidbe i uspostave prijašnjeg stanja, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Senju poslovni broj: P-435/2024 od 21. ožujka 2025., na sjednici vijeća od 5. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Senju poslovni broj: P-435/2024 od 21. ožujka 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka koji se odnosi na troškove odgovora na žalbu tuženice.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Tužena UZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] je izvršila rušenje suhozida na istočnoj strani nekretnine uzduž ulice Pod Gradina i to u dužini od 10 metara na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa time promijenila namjenu suhozida, pretvorila ga u razbacano kamenje, te joj se nalaže uspostava prijašnjeg stanja izgradnjom istovjetnog suhozida, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II Tužena dužna je tužiteljima solidarno naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.769,45 eura, sve to u roku od 15 dana.“

2. Protiv ove presude žalbu, pravovremeno, podnosi tuženica. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se kao neosnovan odbije zahtjev tužitelja uz naknadu troškova postupka ili da se ona ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Sa žalbom tuženice postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. u svezi odredbe čl. 381. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP ).

4. U odgovoru na žalbu tužitelji predlažu odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu. Ujedno zahtijevaju i naknadu troškova odgovora na žalbu tuženice.

5. Žalba tuženice nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žaliteljice, a pazeći pri tome - dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka ( čl. 365. ZPP ), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda zakonita i pravilna.

6.1. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari, obzirom na žalbene razloge žaliteljice u dijelu u kojem ukazuju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer su u pobijanoj presudi navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njena zakonitost i pravilnost.

6.2. Osim toga, suprotno žalbenim navodima žaliteljice, sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi odredbe čl. 8. ZPP na koju u žalbi sadržajno ukazuje jer je procesno ovlaštenje suda prvog stupnja da odlučuje o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a što je sud prvog stupnja, pravilnom primjenom ove zakonske odredbe, i učinio i ovom sudu za to dao valjane i prihvatljive razloge.

6.3. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, radi čega ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

7. Žalba tuženice nije osnovana niti u dijelu u kojem ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje obzirom na to da je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima su stranke temeljile svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama ( čl. 7. i 8. ZPP), pravilno utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspjela umanjiti ni tuženica u svojoj žalbi.

8. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

9. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je tuženica izvršila rušenje suhozida na istočnoj strani nekretnine uzduž ulice Pod Gradina i to u dužini od 10 metara koji se nalazi na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i time promijenila namjenu suhozida, te ga pretvorila u razbacano kamenje, posljedično čemu joj se nalaže uspostava prijašnjeg stanja izgradnjom istovjetnog suhozida, sve utemeljeno na odredbama čl. 46. u vezi odredbe čl. 41. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( „ Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17- dalje: ZV).

10. U ovom postupku, obzirom na sadržaj žalbe tuženice, nije sporno da su stranke u postupku suvlasnici na predmetnoj nekretnini i da je po nalogu tuženice srušen postojeći suhozid.

11. Sporno je, imaju li tužitelji osnovano pravo na zahtijevanu zaštitu utemeljenu na odredbi čl. 46. u vezi odredbe čl. 41. ZV ili je tuženica, u konkretnom slučaju, postupala kao poslovođa bez naloga posljedično čemu je njihov zahtjev valjalo raspraviti primjenom odredbe čl. 39. ZV u vezi odredaba čl. 1121. do čl. 1129. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23- dalje:ZOO.

12. Sud prvog stupnja je nakon ocjene provedenih dokaza ( čl. 8. ZPP), kao osnovan prihvatio takav zahtjev tužitelja zaključujući, u bitnome, da je tuženica rušenjem postojećeg zida u suvlasništvu svih stranaka u postupku premašila okvir redovitog upravljanja stvarju, pri čemu je i sama iskazala da prilikom izvođenja tih radova nije konzultirala tužitelje, kao ostale suvlasnike iako je znala da je zajedno sa njima suvlasnica na toj nekretnini, posljedično čemu je rušenjem postojećeg zida poduzela tzv. izvanredne poslove za koje nema odobrenje ostalih suvlasnika (tužitelja), radi čega tužiteljima u konkretnom slučaju pripada pravo na zahtijevanu pravnu zaštitu uspostavom prijašnjeg stanja izgradnjom istovjetnog suhozida.

13. Na temelju odredbe čl. 40. ZV propisano je da o poslovima koji se tiču samo redovitoga upravljanja stvarju odlučuju suvlasnici većinom glasova (stavak 1). Većina glasova računa se po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika (stavak 2.). Ne može li se postići većina, a poduzimanje nekoga posla redovite uprave je nužno za održavanje stvari, na zahtjev bilo kojega od suvlasnika odluku će donijeti sud (stavak 3.). Svaki suvlasnik protiv čije je volje većina odlučila da se neki posao poduzme, ili je to učinio sud, ima pravo zahtijevati osiguranje za buduću štetu. Tko bude obvezan dati osiguranje treba tu obvezu ispuniti davanjem zaloga, a jamstvom samo ako sud ocijeni da bi davanje zaloga bilo za njega prevelik teret (stavak 4.). Sud odlučuje u izvanparničnom postupku, ako nema spora tko su suvlasnici niti o veličini njihovih suvlasničkih dijelova ( stavak 5.).

14. Odredbom čl. 41. st. 1. ZV propisano je da je za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitoga upravljanja (naročito promjena namjene stvari, veći popravci, dogradnja, nadogradnja, preuređenje, otuđenje cijele stvari, davanje cijele stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine, osnivanje hipoteke na cijeloj stvari, odnosno davanje pokretne stvari u zalog, osnivanje stvarnih i osobnih služnosti, stvarnoga tereta ili prava građenja na cijeloj stvari) potrebna suglasnost svih suvlasnika, dok je odredbom stavka 2. ovog članka propisano da se u sumnji smatra da posao premašuje okvir redovitoga upravljanja.

15. Temeljem odredbe čl. 46. st. 1. ZV propisano je da svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva, dok je odredbom stavka 2. ovog članka propisano da svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećega zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama.

16. Cijeneći sadržaj navedenih zakonskih odredbi i prethodno navedena nesporna utvrđenja suda prvog stupnja ( točka 10. obrazloženja) ocjena je i ovog suda drugog stupnja da je sud prvog stupnja na nesporno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljima u ovom postupku pravnu zaštitu pružio primjenom odredbe čl. 41. st. 1. ZV budući je tijekom postupka nesporno utvrđeno da je tuženica, bez suglasnosti ostalih suvlasnika ( tužitelja) naložila rušenje suhozida na predmetnoj nekretnini u suvlasništvu stranaka u postupku i da je to i učinjeno, čime je došlo do prenamjene stvari ( zida) odnosno njegovog preuređenja, pa se i po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja nesporno radi o izvanrednim poslovima iz čl. 41. st. 1.ZV, za poduzimanje kojih, kako je i prethodno navedeno, nije imala suglasnost svih suvlasnika, pa tužiteljima pripada pravo na sudsku zaštitu svojeg prava suvlasništva temeljem odredbe čl. 46. st. 1. ZV, sve kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja, radi čega je i žalbu tuženice valjalo, kao neosnovanu odbiti.

16.1. Pri tome u odnosu na žalbene navode žaliteljice u dijelu u kojem ukazuje na odredbu čl. 39. ZV kojom je propisano da svaki suvlasnik ima pravo sudjelovati u odlučivanju o svemu što se tiče stvari koja je u suvlasništvu (upravljanje stvarju) zajedno s ostalim suvlasnicima, odnosno da kad je neki suvlasnik poduzeo posao glede suvlasničke stvari bez potrebne suglasnosti ostalih, primjenjuju se pravila o poslovodstvu bez naloga, valja istaknuti da tuženica u okolnosti konkretnog slučaja ni uz primjenu navedene zakonske odredbe ne može u ovom postupku za sebe ostvariti povoljnije pravo. Naime, prema odredbi čl. 1121. ZOO obavljanju tuđeg posla bez naloga ili ovlaštenja može se pristupiti samo ako posao ne trpi odgađanje te predstoji šteta ili propuštanje očite koristi, pa posljedično tome da bi poslovođa bez naloga imao pravo na poduzimanje navedenih poslova rušenja suhozida mora se raditi o takvom poslu koji ne trpi odgađanje ili poslu koji bi sprječavao nastupanje predstojeće štete odnosno propuštanje očite koristi. Međutim prema činjeničnim utvrđenima suda prvog stupnja da je navedeni suhozid postojao još od prije Domovinskog rata, da se pravni prednici tuženice (njeni roditelji) za vrijeme koje su oni bili upisani kao suvlasnici na predmetnoj nekretnini nisu nikada protivili takvoj prirodi i namjeni predmetnog suhozida, njegovo rušenje po pravnom shvaćanju ovoga suda ne predstavlja vrstu posla kojeg bi u smislu odredbe čl. 1121. ZOO mogla osnovano poduzeti tuženica postupajući kao poslovođa bez naloga, sve imajući u vidu da tijekom postupka nije ni tvrdila da taj posao rušenja zida nije trpio odgađanje, pa je žalbu tuženice valjalo ocijeniti neosnovanom i u ovom dijelu.

17. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja u svemu pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, kako je na tako utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo i pri tome nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je žaliteljica ukazivala u svojoj žalbi, a niti one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tuženice i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci pod točkom I. ove presude.

18. Tijekom žalbenog postupka tužitelji su zahtijevali naknadu troškova postupka koji se odnosi na njihov odgovor na žalbu tuženice, ali je ovaj njihov zahtjev, kao neosnovan valjalo odbiti jer taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice (čl. 166. st. 1. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP), pa je posljedično tome odlučeno kao u izreci pod točkom II. ove presude.

Pula - Pola, 5. svibanj 2025.

Predsjednik vijeća:

Robert Fabris