REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-610/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:

Roberta Fabrisa, predsjednika vijeća, Brune Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja te Biljane Pamić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Vukadinu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vukadin i partneri j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. OIB: 02535697732, Radnička cesta 50, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Šoš, Maceljski, Mandić, Stanić&Partneri, odvjetnicima iz Zagreba, radi ništetnosti, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1757/2024-14 od 11. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 5. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1757/2024-14 od 11. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suda suđeno je:

„ I. Utvrđuje se da je djelomično ništetan ugovora o kreditu koji su dana 17.11.1995. godine, a koji je ovjeren po Javnom bilježniku Vladimir Marćinko broj: OV-4655/95 od 17.11.1995. godine, sklopili tužitelj KČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao korisnik kredita i tuženik Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50 i to na način da je djelomično ništetan članak 8. stavak 8. ugovora u djelu u kojem je korisnik kredita obvezan platiti troškove, a koji troškovi se odnose na naknadu za prijevremenu otplatu kredita.

II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50 isplatiti tužitelju KČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 134,59 eur sa zateznim kamatama tekućim od dana 11. svibnja 2004. godine pa do isplate, po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2007. određuje po čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Djelomično se odbija tužbeni zahtjev u dijelu radi utvrđenja ništetnosti dijela odredbe iz čl. 8. st. 8. Ugovora o kreditu od dana 17.11.1995. godine, a preko dosuđenoga točkom I izreke presude.

IV. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50 naknaditi tužitelju KČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] trošak parničnog postupka u iznosu 1.076,55 eur sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 11. ožujka 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

2. Protiv dosuđujućeg dijela navedene presude žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik. Žalbu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbije kao neosnovan uz naknadu troškova postupka.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,

02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda zakonita i pravilna.

6.1. Prije svega, u ovom postupku, obzirom na žalbene navode žalitelja, valja istaknuti da tuženiku nije povrijeđeno pravo na pošteno suđenje jer pobijana presuda sadrži u svemu pravilne razloge ( čl. 338. st. 4. ZPP), a time što nisu prihvaćeni njegovi određeni dokazni prijedlozi i što materijalno pravo nije primijenjeno na način na koji on to smatra nije povrijeđeno njegovo pravo na pošteno suđenje, već to za posljedicu može imati pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, odnosno pogrešnu primjenu materijalnog prava, a što u konkretnom predmetu, nije riječ.

6.2. Osim toga, u ovoj pravnoj stvari, obzirom na žalbene razloge žalitelja u dijelu u kojem žalitelj ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP, valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio ovu bitnu povredu odredaba parničnog obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

6.3. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa je žalba žalitelja u dijelu u kojem ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka u cijelosti neosnovana.

7. Žalba tuženika nije osnovana niti u dijelu u kojem ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje obzirom na to da je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima su stranke temeljile svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama ( čl. 7. i 8. ZPP), pravilno utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni tuženik u svojoj žalbi.

8. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

9. Predmet ovog spora, u ovom dijelu postupka, je zahtjev tužitelja za utvrđenje djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu koji su 17.11.1995., a koji je ovjeren po Javnom bilježniku Vladimiru Marćinko pod poslovnim brojem: OV-4655/95 od 17.11.1995., sklopili tužitelj KČ, kao korisnik kredita i tuženik Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, kao davatelj kredita i to u članku 8. stavku 8. u djelu u kojem je korisnik kredita obvezan platiti troškove koji se odnose na naknadu za prijevremenu otplatu kredita i posljedično tome njegov zahtjev za isplatu iznosa od 134,59 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 11. svibnja 2004. pa do isplate, temeljeći svoj zahtjev na tvrdnji da se radi o ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo već je ona od strane tuženika, kao kreditora unesena u tzv. tipski ugovor sastavljenim od strane tuženika, na koji on, kao potrošač nije mogao utjecati, a što je protivno kogentnim odredbama čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača ( „Narodne novine“, broj: 96/03, 46/07 i 79/07 - dalje: ZZP/03), radi čega je ona ništetna i tuženik mu je posljedično tome dužan vratiti isplaćeni iznos po pravilima o stjecanju bez osnove sukladno odredbi čl. 210. i čl. 214. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94 i 107/95 - dalje: ZOO), koji se u ovom postupku ima primijeniti na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23- dalje:ZOO/05).

10. U ovom postupku, obzirom na žalbene navode žalitelja, nije sporno da je između stranaka u postupku sklopljen navedeni ugovor o kreditu i da je u čl. 8. stavku 8. navedenog ugovora između njih ugovoreno da je korisnik kredita obvezan platiti troškove koji se odnose na naknadu za prijevremenu otplatu kredita. Obzirom na žalbene navode žalitelja nije sporno niti da je tužitelj takvu naknadi i platio, a nije sporna niti visina ove novčane tražbine tužitelja.

11. Sporno je, je li ova ugovorna odredba ništetna i posljedično tome ima li tužitelj osnovano pravo zahtijevati navedenu isplatu po pravilima o stjecanju bez osnove (čl. 210. st. 1. i čl. 214. ZOO), a sporna je i osnovanost tuženikova prigovora zastare.

12. Sud prvog stupnja je odlučujući o ovim spornim pitanjima i posljedično tome osnovanosti zahtjeva tužitelja, nakon ocijene provedenih dokaza ( čl. 8. ZPP), kao osnovan prihvatio takav zahtjev tužitelja, kao potrošača zaključujući, u bitnome, da tuženik tijekom postupka, nije dokazao da je u vrijeme sklapanja navedenog ugovora o kreditu pojedinačno pregovarao sa tužiteljem o spornoj odredbi i da ga je upoznao s parametrima o kojima ovisi iznos troškova odnosno naknade za prijevremenu otplatu kredita te o posljedicama istog, a što je, kao banka koja daje kredit, bio dužan, već se radilo o općenitoj i nedorečenoj formulaciju o naknadama u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, koja formulacija je tužitelju bila nerazumljiva. Posljedično tome smatra da takva odredba uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, kao potrošača pa da je ista na temelju odredbe čl. 47. i čl. 50. st. 2. ZOO djelomično ništava. Posljedično tome sud prvog stupnja, nadalje, zaključuje da je na temelju odredbe čl. 104. st. 1. u vezi odredbe čl. 210. st. 1. i čl. 214. te čl. 277. st. 1. i čl. 29. ZOO tuženik dužan isplatiti tužitelju iznos od 134,59 eura, koji je ovaj primio od tužitelja temeljem navedene ništetne odredbe, pri čemu je kao neosnovan odbio i tuženikov prigovor zastare.

13. Suprotno žalbenim navodima tuženika, ovakva činjenična utvrđenja suda prvog stupnja i primjenu materijalnog prava prihvaća i ovaj sud drugog stupnja jer je sud prvog stupnja za to dao ovom sudu u svemu vrlo jasne i iscrpne razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni žalitelj izjavljenom žalbom.

14. Na temelju odredbe čl. 46. st. 1. ZOO propisano je da se ugovorna obveza može sastojati u davanju, činjenju, ne činjenju ili trpljenju, dok je odredbom stavka 2. ovog članka propisano da ona mora biti moguća, dopuštena i određena odnosno odrediva.

14.1. Prema odredbi čl. 47. ZOO kad je predmet obveze nemoguć, nedopušten, neodređen ili neodrediv ugovor je ništav, dok je odredbom čl. 50. st. 2. ZOO propisano da ako treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu ugovor je ništav.

15. Cijeneći sadržaj ovih zakonskih odredbi i činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, koja niti svojom žalbom nije uspio dovesti u dvojbu žalitelj, da je u konkretnom slučaju ova ugovorna odredba o naknadi za prijevremenu otplatu kredita bila od tuženika unaprijed formulirana u navedenom ugovoru o kreditu i da zbog toga tužitelj nije imao nikakav utjecaj na njen sadržaj, a niti se o takvoj odredbi pojedinačno pregovaralo, a nije bila ni odrediva, to je ta ugovorna odredba, i po shvaćanju ovog suda drugog stupnja, ništava, budući da takva odredba uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, kao potrošača, a sve kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja.

16. Pri tome još valja dodati da prema odredbi članka 1068. ZOO korisnik kredita može odustati od ugovora prije nego što je počeo koristiti kredit (stavak 1.); Korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan o tome unaprijed obavijestiti banku ( stavak 2.); U oba slučaja korisnik kredita dužan je naknaditi štetu ako ju je davalac kredita pretrpio ( stavak 3.); U slučaju vraćanja kredita prije određenog roka banka ne može uračunati kamatu za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kada je po ugovoru trebalo da bude vraćen ( stavak 4.).

16.1. Osim pravila o prijevremenoj otplati kredita iz članka 1068. stavak 2. ZOO, postoji i opća odredba o prijevremenom ispunjenju novčanih obveza propisana u članku 398. st. 1. ZOO. Prema toj odredbi, dužnik novčane obveze može je ispuniti prije roka, a prema stavku 3. ovog članka u slučaju ispunjenja novčane obveze prije roka dužnik ima pravo od iznosa duga odbiti iznos kamate za vrijeme od dana isplate do dospjelosti obveze samo ako je na to ovlašten ugovorom ili to proizlazi iz običaja.

17. Odredbe članka 1068. stavka 3. i 4. ZOO predviđaju, dakle, dužnost korisnika kredita naknaditi banci štetu samo ako ju je banka pretrpjela, kao i zabranu davatelju kredita da korisniku kredita za slučaj prijevremene otplate kredita uračunaju kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kad ga je po ugovoru trebalo vratiti.

18. Tuženik je tijekom postupka tvrdio da je mogućnost prijevremene otplate kredita usluga koju tuženik pruža klijentima, koju uslugu je konkretno pružio tužitelju i za koju uslugu je tužitelju obračunao naknadu koja predstavlja cijenu te usluge. Dakle, tuženik ni ne smatra da navedeni iznos predstavlja naknada za štetu koja mu je nastala prijevremenom otplatom kredita, pri čemu ni ne navodi u čemu bi se sastojali troškovi prijevremene otplate kredita, niti na što se odnosi visina tih troškova, posljedično čemu, valja zaključiti da je u konkretnom slučaju, kako je to i prethodno navedeno, ova odredba bila neodrediva i tužitelju nedovoljno jasna, pa je ta ugovorna odredba, i po shvaćanju ovog suda drugog stupnja, ništava, budući je uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.

19. Tuženik bi imao pravo na naknadu stvarno pretrpljene štete, odnosno onih troškova koji bi mu, kao vjerovniku, nastali prijevremenom otplatom kredita (objektivno nastali troškovi), ali ta se naknada, imajući na umu kogentne zakonske odredbe, ne bi smjela odnositi na naknadu štete zbog izgubljenog dijela iznosa kamate (neostvarene kamate) koju je tuženik trebao dobiti da nije bilo prijevremene isplate.

20. Pritom je potpuno neodlučno pozivanje tuženika na osnovno načelo građanskog prava (načelo dispozitivnosti) te s tim u vezi činjenicu da je takva naknada slobodno ugovorena među strankama, budući se takva ugovorna odredba, ako je ništava, ne može ugovarati.

21. Pored toga što tuženik tijekom postupka nije dokazao koje je to pravedne i objektivno nastale troškove izravno pretrpio prijevremenom otplatom kredita, niti je dokazao na što se točno odnosi visina troškova prijevremene otplate kredita, opravdano je za zaključiti da opisana pravila naplaćivanja naknade za prijevremenu otplatu kredita ne predstavljaju ništa drugo nego nadoknađivanje dijela iznosa kamata koje je prema ugovoru tuženik trebao dobiti do kraja trajanja tog ugovora, dakle naknadu neostvarenih kamata (izmakle dobiti), a takva je odredba suprotna kogentnoj zakonskoj odredbi i nepoštena, pa se posljedično tome radi se o ništavoj odredbi, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja ( tako na odgovarajući način i prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi poslovni broj: Rev-112/2018 od 9. ožujka 2022.).

22. Posljedično navedenom sud prvog stupnja je, suprotno žalbenim navodima žalitelja, pravilnom primjenom odredbe 104. st. 1. u vezi odredbe čl. 210. st. 1. i čl. 214. ZOO pravilno odlučio i o zahtjevu tužitelja za isplatu navedenog novčanog iznosa, radi čega je žalba tuženika neosnovana i u ovom dijelu.

23. Žalba žalitelja nije osnovana niti u dijelu u kojem ustraje na prigovoru zastare jer prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Su-IV- 47/2020 od 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kako je u konkretnom slučaju ništetnost ove ugovorne odredbe o ugovorenoj naknadi za prijevremenu otplatu kredita ustanovljena tek u ovoj parnici, to sud prvog stupnja pravilno zaključuje da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara ove tužiteljeve novčane tražbine, pa je posljedično tome žalba žalitelja neosnovana i u ovom dijelu.

24. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjski sud je uz pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st. 5. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP i sve u vezi odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23 – dalje u tekstu: Odvjetnička tarifa) pravilno primijenio materijalno pravo i kada je odlučio o troškovima postupka, a za što je ovom sudu dao jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti niti žalitelj u svojoj žalbi, pa je posljedično tome žalbu tuženika valjalo, kao neosnovanu odbiti i u ovom dijelu.

25. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja u svemu pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, kako je na tako utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo i pri tome nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je žalitelj ukazivao u svojoj žalbi, a niti one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tuženika i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.

Pula - Pola, 5. svibanj 2024.

Predsjednik vijeća:

Robert Fabris