REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž R-72/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:, Brune Frankovića predsjednika vijeća, Biljane Pamić, člana vijeća i suca izvjestitelja te Roberta Fabrisa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Pažitka, odvjetniku iz Zagreba, protiv tužene Republike Hrvatske, za Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 36162371878, zastupane po Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko upravni odjel, Trg hrvatskih branitelja 1, Karlovac, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Pr-185/2020-17 od 7. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 5. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Prihvaćanjem žalbe tuženice preinačuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Pr-185/2020-17 od 7. siječnja 2025., te se sudi :

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, za Ministarstvo unutarnjih poslova, da tužitelju NČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime dodatka za rad na terenu, isplati ukupan iznos od 7.319,66 eura / 55.150,00 kuna[1] sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na sljedeće iznose:

- 1.350,00 kuna od dana 01.06.2015.,

- 2.400,00 kuna od dana 01.07.2015.,

- 600,00 kuna od dana 01.08.2015.,

- 1.200,00 kuna od dana 01.09.2015.,

- 1.650,00 kuna od dana 01.10.2015.,

- 1.500,00 kuna od dana 01.11.2015.,

- 750,00 kuna od dana 01.12.2015.,

- 1.500,00 kuna od dana 01.01.2016.,

- 1.200,00 kuna od dana 01.02.2016.,

- 1.800,00 kuna od dana 01.03.2016.,

- 1.650,00 kuna od dana 01.04.2016.,

- 1.800,00 kuna od dana 01.05.2016.,

- 900,00 kuna od dana 01.07.2016.,

- 300,00 kuna od dana 01.08.2016.,

- 1.500,00 kuna od dana 01.09.2016.,

- 1.200,00 kuna od dana 01.10.2016.,

- 1.650,00 kuna od dana 01.11.2016.,

- 2.100,00 kuna od dana 01.12.2016.,

- 1.650,00 kuna od dana 01.01.2017.,

- 1.650,00 kuna od dana 01.02.2017.,

- 1.500,00 kuna od dana 01.03.2017.,

- 900,00 kuna od dana 01.04.2017.,

- 1.350,00 kuna od dana 01.05.2017.,

- 1.200,00 kuna od dana 01.06.2017.,

- 1.950,00 kuna od dana 01.07.2017.,

- 750,00 kuna od dana 01.08.2017.,

- 1.650,00 kuna od dana 01.09.2017.,

- 1.350,00 kuna od dana 01.10.2017.,

- 1.020,00 kuna od dana 01.11.2017.,

- 2.040,00 kuna od dana 01.12.2017.,

- 1.700,00 kuna od dana 01.01.2018.,

- 1.530,00 kuna od dana 01.02.2018.,

- 680,00 kuna od dana 01.03.2018.,

- 1.190,00 kuna od dana 01.04.2018.,

- 850,00 kuna od dana 01.05.2018.,

- 1.360,00 kuna od dana 01.06.2018.,

- 1.530,00 kuna od dana 01.07.2018.,

- 1.700,00 kuna od dana 01.08.2018.,

- 1.020,00 kuna od dana 01.09.2018.,

- 1.530,00 kuna od dana 01.10.2018.,do isplate

i to za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirezu porezana dohodak, te da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate, sve u roku 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.750,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja ove presude (5. svibnja 2025.) do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici da tužitelju na ime dodatka za rad na terenu isplati ukupan iznos od 7.319,66 Eur (55.150,00 kuna) s pripadajućom zateznom kamatom na pojedine dijelove tog iznosa, za razdoblje i po stopi kako je to navedeno u izreci te presude izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak te da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 Eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate, sve u roku 15 dana.

2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnosi tuženica pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01, 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22. i 155/23. – dalje: ZPP) uz prijedlog da se žalbu uvaži i pobijanu presudu preinači te tužitelju naloži naknaditi tuženici troškove postupka uz zateznu kamatu od donošenja presude do isplate.

3. Sa žalbom tuženice postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. ZPP.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tuženice je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao policijskog službenika da mu tužena isplati terenski dodatak radi obavljanja poslova granične kontrole na graničnom prijelazu Žunići-Prilišće i Vinica-Pribanjci u razdoblju od 1. lipnja 2015. do 25. listopada 2018.

7.Tijekom postupka, prvostupanjski sud je, dijelom kao nesporno između stranaka, a dijelom nakon provedenih dokaza, u bitnome utvrdio:

- da je tužitelj djelatnik Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje Duga Resa i da je u utuženom razdoblju prema rasporedu rada obavljao poslove policijskog službenika, za graničnu kontrolu na zajedničkim graničnim prijelazima koje pokriva Policijska postaja Duga Resa, i to GP Žunići-Prilišće i GP Vinica-Pribanjci, koji se nalaze unutar teritorija Republike Slovenije;

- da na GP Žunići-Prilišće radi jedan policijski službenik iz Republike Slovenije i jedan policijski službenik iz Republike Hrvatske, u tzv. "kontejneru", da svaki ima zasebnu prostoriju, a zajedno koriste kuhinju i sanitarni čvor, te rad obavljaju u smjenama u trajanju od po 12 sati, s time da imaju pauzu u trajanju od 1 sata ali se taj odmor ne može koristiti u pravom smislu riječi, jer radi samo jedan policajac;

-da je na GP Vinica-Pribanjci sagrađen objekt u kojem policijski službenici iz Republike Hrvatske i policijski službenici iz Republike Slovenije imaju zajedničke prostorije i ograničeno kretanje, da na tom prijelazu rade 2 do 3 hrvatska policijska službenika, s time da jedan pokriva ulaz a drugi izlaz iz Republike Hrvatske, pa ako rade samo dva policijska službenika tada nemaju mogućnost koristiti pauzu;

- da zbog specifičnih uvjeta rada policijskog službenika za graničnu kontrolu na predmetnim graničnim prijelazima za vrijeme pauze ne mogu samostalno prijeći na teritorij Republike Hrvatske (osim ako to učine na vlastitu odgovornost), te da im nije organiziran ili dostupan prijevoz na teritorij Republike Hrvatske;

- da su policijski službenici na GP Vinica-Pribanjci imali na raspolaganju službeno vozilo Golf 4, koje je rashodovano zbog tehničke neispravnosti 2020.;

- da su policijski službenici većinom znali naručiti topli obrok, koji bi im dovezla ophodnja, ili bi sami išli s službenim vozilom (Golfom), a kad nije bilo službenog vozila onda bi išli vlastitim automobilom na teritorij Republike Hrvatske odnosno pješice do granične crte, a onda vozilom radi naručivanja i osiguranja hrane;

- da je Zajednička komisija za tumačenje odredbi i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, dala tumačenje broj 7/55 od 20. svibnja 2014., prema kojem službenik koji je temeljem posebnog rasporeda upućen obavljati poslove radnog mjesta na području graničnog prijelaza, ima pravo na terenski dodatak u visini od 150,00 kuna, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati, u koje vrijeme se ubraja i vrijeme putovanja, pri čemu se terenski dodatak i dnevnice isključuju;

- da tužitelju nije isplaćen dodatak za rad na terenu u utuženom razdoblju;

- da je visina tužbenog zahtjeva utvrđena na temelju izračuna naknade za rad na terenu izrađenog od strane tuženice i to za razdoblje od siječnja 2015. do najzad prosinca 2018. (za GP Prilišće), a za razdoblje od travnja 2015. do prosinca 2018. (za GP Pribanjce).

8. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, pozivom na odredbu čl. 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 104/13. - dalje: KU/13) odnosno čl. 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 112/17. i 12/18 - dalje: KU/17) kojima je određeno, da službenik odnosno namještenik za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen izvan njegovog stalnog boravka, ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati, te pozivom na tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnih ugovora broj 7/55 od 20. svibnja 2014. i broj 22/56 od 11. studenoga 2016.

8.1. Pri tome prvostupanjski sud zaključuje, da je tužitelj obavljao posao izvan mjesta svog stalnog boravka i izvan stalnog mjesta rada odnosno izvan područja nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđenu u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela, u konkretnom slučaju Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja („Narodne novine“, broj 117/11., 50/14.) te da je rad obavljao na području državnog teritorija Republike Slovenije na graničnim prijelazima, da predmetni granični prijelazi locirani na teritoriju Republike Slovenije nisu u funkcionalnom smislu dio hrvatske policijske postaje te da je s obzirom na utuženo razdoblje, mjerodavno mišljenje Zajedničke komisije broj 7/55 od 20. svibnja 2014., kao i tumačenje Zajedničke komisije broj 22/56 od 11. studenog 2016. iz kojih tumačenja u bitnom proizlazi da pravo na terenski dodatak nije uvjetovano udaljenošću mjesta u koje se službenik upućuje od stalnog mjesta rada te da se za razdoblje nakon 1. studenog 2017. tužitelj osnovano poziva na čl. 101. st. 8. KU i tumačenje 1/50 od 12. 2. 2019., čijim se detaljnijim čitanjem može primijetiti da postavlja slijedeće uvjete za isplatu dodatka za rad na terenu: „Iznimno, pravo na terenski dodatak ostvaruju policijski službenici koji ne mogu za vrijeme pauze samostalno prijeći na teritorij Republike Hrvatske, a nije im organiziran ili dostupan prijevoz na teritorij Republike Hrvatske, uz to da udaljenost u jednom smjeru do teritorija Republike Hrvatske iznosi najmanje 500 metara ili da se policijski službenici ne mogu samostalno kretati po području oko zajedničkog službenog mjesta za obavljanje granične kontrole na način da bi koristili mogućnost u svezi s vremenom pauze.“

8.2. Prvostupanjski sud dalje navodi kako rad tužitelja na području druge države, odnosno na državnom teritoriju Republike Slovenije zahtjeva čitav niz priprema prije početka službe, radi opisanih ograničenja i faktične nemogućnosti korištenja pauze na području matične države, te da je pravo na naknadu za rad na terenu uređeno tako da ne ovisi o stvarnim troškovima koje radnik ima ili nema, već mu to pravo pripada uvijek kada su za to ispunjeni kolektivnim ugovorom dogovoreni uvjeti, i to u paušalnom iznosu a ne u iznosu dodatnih troškova.

8.3. Nadalje, zaključak je prvostupanjskog suda da se tuženik neosnovano poziva na Sporazum između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu jer pravo na dnevnice i terenski dodatak službenika MUP-a RH nije predmet međudržavnog ugovora zaključenog između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, a niti može biti jer se radi o pitanjima koja su regulirana domicilnim pravima države u kojoj i za koju radi službenik.

9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žaliteljice, a pazeći pri tom

– dodatno po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. ZPP na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

9.1. Suprotno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje žaliteljice jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

10. Međutim, osnovano žaliteljica ističe da je prvostupanjski sud kod prihvaćanja tužbenog zahtjeva pogrešno primijenio materijalno pravo.

11. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva pravilno je prvostupanjski sud pošao od pojma stalnog mjesta rada, jer se terenski dodatak i priznaje u ovisnosti o tome je li konkretni rad službenika izvršen u stalnom mjestu rada ili izvan tog mjesta. Međutim, pogriješio je u primjeni materijalnog prava kod tumačenja pojma stalnog mjesta rada tužitelja zato što je taj pojam u slučaju tužitelja tumačio proizvoljno, bez obzira na propise kojima je uređeno mjesto rada tužitelja kao policijskog službenika za zaštitu granice konkretne policijske postaje.

12. Odredbom čl. 56. st. 1. KU/13 ugovoreno je da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegovog stalnog boravka, službenik ima pravo na dodatak za rad na terenu ako je na terenu proveo najmanje 8 sati, bez obzira na to koliko je dana radio.

13. Prema odredbi čl. 56. st. 2. KU/13 pod pojmom stalno mjesto rada podrazumijeva se mjesto odnosno područje u kojem službenik odnosno namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđen aktom o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela.

14. Isto je propisano čl. 50. st.1. i 2. KU/17 koji se primjenjivao od 9. studenog 2017.

15. Pri tumačenju pojma mjesta rada policijskih službenika za zaštitu granice, valja imati na umu da je odredbom čl. 25. st. 3. Zakona o nadzoru državne granice („Narodne novine“, broj 83/13., 27/16., 114/22. i 151/22. - dalje: ZNDG) propisano da se granična kontrola ili dio granične kontrole može, u skladu s međunarodnim instrumentima, obavljati i na području druge države, dok u skladu s odredbom čl. 37. st. 2. istoga Zakona policijski službenici Republike Hrvatske smiju prema međunarodnom ugovoru ili odredbama važećih propisa u drugim državama obavljati određene radnje i poslove iz područja nadzora državne granice i druge poslove međunarodne suradnje, pod uvjetima određenim međunarodnim ugovorima.

16. Kada je riječ o međunarodnoj suradnji između Republike Hrvatske i Republike Slovenije u vezi s obavljanjem granične kontrole, taj međunarodni ugovor predstavlja Sporazum o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu potpisan u Kopru 14. travnja 2003. i potvrđen Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 2/2004 - dalje: Sporazum).

16.1. Tim je Sporazumom u čl. 2. st. 1. ugovoreno da će ugovorne stranke unutar njegova okvira pojednostaviti i ubrzati obavljanje granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, dok je u stavku 2. istog članka propisano da će u tu svrhu u domaćoj državi biti određena službena mjesta na kojima se unutar zone obavlja granična kontrola susjedne države. U st. 3. čl. 2. Sporazuma određeno je da službene osobe susjedne države imaju pravo u skladu s ovim Sporazumom obavljati graničnu kontrolu u domaćoj državi u zoni, koja se određuje sukladno ovom Sporazumu.

16.2. Pritom Sporazum daje i značenje nekim od naprijed spomenutih izraza, pa tako prema čl. 1. toč. 2. izraz „domaća država“ označava ugovornu stranku na čijem državnom području nadležna tijela susjedne države obavljaju graničnu kontrolu, izraz „susjedna država“ označava ugovornu stranku čija nadležna tijela obavljaju graničnu kontrolu na državnom području domaće države (toč. 3. čl. 1. Sporazuma), dok izraz „zona“ označava područje domaće države u kojem službene osobe susjedne države imaju pravo obavljati graničnu kontrolu (toč. 6. čl. 1. Sporazuma). Izraz „službena osoba“ označava službenika tijela državne uprave nadležnih za obavljanje granične kontrole i službenika ovlaštenog za službeni nadzor (toč. 7. čl. 1. Sporazuma).

16.3. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Sporazuma, zona u cestovnom prometu može obuhvaćati: a) službene prostorije određene za obavljanje granične kontrole susjedne države, b) cestovne dionice, c) druge objekte i d) cestu između državne granice i službenog mjesta za obavljanje granične kontrole. U skladu s odredbom čl. 4. st. 1. Sporazuma, u zoni za obavljanje granične kontrole susjedne državne vrijede svi propisi susjedne države za prijelaz osoba preko granice te za uvoz, izvoz i provoz stvari. Službene osobe susjedne države provode ove propise u jednakom opsegu i s jednakim posljedicama kao na vlastitom državnom području, dok prema stavku 2. istog članka službene radnje koje u zoni obave službene osobe susjedne države smatraju se kao da su bile obavljene u općini susjedne države na čijem se državnom području nalazi granični prijelaz.

17. Na temelju čl. 2. st. 4. Sporazuma te čl. 17. Uredbe (EZ), broj 562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006., kao i poštujući dobru praksu obavljanja granične kontrole na graničnim prijelazima za pogranični promet, vlade dviju država su 12. lipnja 2013. postigle i Dogovor o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole te su, među ostalim mjestima, utvrdile da su takva mjesta i granični prijelazi na kojima je radio tužitelj, za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području (st. 1. toč. 1. Dogovora).

18. Prema odredbi čl. 103. i 104. Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja („Narodne novine“, broj 117/11., 50/14., 32/15.,11/17. i 66/18.) koja je bila na snazi u utuženom razdoblju, Policijska uprava karlovačka ima sjedište u [adresa], a obuhvaća područje Karlovačke županije te se u Policijskoj upravi karlovačkoj osnivaju policijska postaja Karlovac, Policijska postaja Duga Resa, Policijska postaja Ogulin, Policijska postaja Ozalj, Policijska postaja Slunj, Policijska postaja Vojnić, Postaja prometne policije Karlovac i Postaja granične policije Maljevac. Prema odredbi čl. 106. tog zakona Policijska postaja Duga Resa je mješovita policijska postaja treće kategorije sa sjedištem u [adresa], a obuhvaća Grad Dugu Resu i općine [adresa] i [adresa]. Nadležna je i za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima i zaštitu dijela državne granice sa Republikom Slovenijom u dužini od 30 km.

19. S obzirom na to da je djelovanje Policijske uprave karlovačke policijska postaja [adresa] u sporno vrijeme protezalo se na granični prijelaz GP Žunići-Prilišće i GP Vinica-Pribanjci gdje se obavlja zajednička kontrola (sukladno sporazumu između Vlade RH i Vlade Republike Slovenije), te da je rješenjem MUP-a od 12. svibnja 2003. kojim je tužitelj primljen u državnu službu – Policijska uprava Karlovačka, Policijska postaja Duga Resa tužitelj raspoređen na radno mjesto policijskog službenika za graničnu kontrolu valja zaključiti da je granični prijelaz ujedno i stalno mjesto rada na kojem je tužitelj bio dužan obavljati poslove na koje je raspoređen. Naime, iz postupka proizlazi da tužitelj nema drugo mjesto rada osim obavljanja granične kontrole na tom radnom mjestu u Republici Sloveniji.

20. Stoga, policijska postaja nadležna za nadzor državne granice odnosno kontrolu prelaska državne granice u osnovi predstavlja geografsko područje nadležnosti utvrđeno posebnim propisima na kojem policijski službenici za zaštitu granice obavljaju poslove koji čine opis poslova tog radnog mjesta. U konkretnom slučaju je to geografsko područje određeno spomenutim međudržavnim sporazumom kao mjestom rada policijskog službenika za zaštitu granice u predmetnoj policijskoj postaji koja je ujedno nadležna i za nadzor državne granice odnosno kontrolu prelaska državne granice s Republikom Slovenijom.

21. Prema navedenom, rad tužitelja kao policijskog službenika za graničnu kontrolu redovno i stalno je (a ne povremeno, po povremenoj uputi) vezan uz granični prijelaz koji je ustrojen Uredbom o graničnim prijelazima Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 79/13.) i to čl.19. toč.8. stalni granični prijelaz za pogranični promet – Prilišće i čl. 16. toč.14. stalni granični prijelaz za međunarodni promet putnika i robe u cestovnom prometu – Pribanjci, i koji je u nadležnosti hrvatske policijske postaje, bez obzira gdje je granični prijelaz geografski smješten.

22. Imajući na umu navedene zakonske odredbe, ovaj sud ocjenjuje da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj u obavljanju službe na radnom mjestu policijskog službenika za zaštitu granice u Policijskoj upravi karlovačkoj, Policijskoj postaji Duga Resa, koja je ujedno nadležna i za nadzor državne granice odnosno kontrolu prelaska državne granice na graničnim prijelazima Prilišće i Pribanjci, radio izvan stalnog radnog mjesta u kojem je zaposlen.

23. To stoga što stalno radno mjesto tužitelja uključuju i područje Republike Slovenije u kojem je on ovlašten obavljati svoje redovne poslove vezano uz graničnu kontrolu te se njegove službene radnje obavljene u zoni Republike Slovenije kao susjedne države, smatraju kao da su obavljene u Policijskoj upravi karlovačkoj, te se rad tužitelja u okviru spomenutih graničnih prijelaza ne može se smatrati radom na terenu, već njegovim stalnim mjestom rada.

24. Dakle, imajući u vidu sve gore navedeno treba zaključiti kako je tužitelj koji je radio na graničnim prijelazima Prilišće i Pribanjci u nadležnosti Policijske postaje Duga Resa u kojoj je obavljao svoju službu (radi se o cjelini sastava te Policijske postaje) i neovisno o tome što su pojedine točke u kojima je rad obavljan međusobno udaljene, nije obavljao rad na terenu pa da bi imao pravo na izdatke za hranu i smještaj tj. terenski dodatak, kako je to predviđeno odredbama članka 56. KU/13 i članka 50. KU/17 budući da je tužitelj radeći unutar obuhvata svoje Policijske postaje, radio unutar svog mjesta rada. Pri tome valja navesti da je svrha terenskog dodatka pokriće povećanih troškova zbog rada na terenu, koji se sastoje od izdataka za hranu i smještaj za vrijeme boravka na terenu, dok je uslijed rada na spomenutim graničnim prijelazima, tužitelj imao tek povećane troškove prijevoza na posao i iz posla koji su mu nesporno isplaćivani.

25. Prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev i na temelju ocjene da se u konkretnom slučaju ima primijeniti Tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 u vezi s primjenom čl. 55. i čl. 56. KU/13 prema kojem službenik koji je temeljem posebnog rasporeda upućen obavljati poslove radnog mjesta na području graničnog prijelaza, u tom slučaju u Dobova, na državnom teritoriju Republike Slovenije, ima pravo na terenski dodatak u visini od 150,00 kuna ako je na terenu proveo najmanje osam sati, u koje vrijeme se ubraja i vrijeme putovanja pri čemu se terenski dodatak i dnevnice isključuju.

25.1. Osnovana je tvrdnja tuženice da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je o osnovanosti zahtjeva odlučio i na temelju navedenog Tumačenja. Naime, ovo je Tumačenje dano u drugačijim činjeničnim okolnostima, i to u okolnostima upućivanja djelatnika Policijske uprave Zagrebačke, Postaji granične policije Zagreb i posebnog rasporeda rada policijskog službenika na područje Graničnog prijelaza Dobova uz službeno ovlaštenje za rad na GP Dobova izdano na temelju čl. 9. Sporazuma pri čemu u Postaji granične policije Zagreb nema ustrojenog graničnog prijelaza Dobova na području Republike Slovenije i granični prijelaz Dobova ne ulazi u područje nadležnosti MUP RH sukladno Uredbi o unutarnjem ustrojstvu MUP.

25.2. Za razliku od slučaja na koji se odnosi navedeno Tumačenje, u okolnostima konkretnog slučaja, tužitelj je redovno i stalno, a ne po posebnom rasporedu, raspoređen na rad na radno mjesto policijskog službenika za zaštitu granice u policijskoj postaji Duga Resa, koja policijska postaja, u skladu s posebnim propisima, postupa i na području Republike Slovenije. Taj se rad obavlja u skladu s odredbom čl. 4. Sporazuma, a ne na temelju odredbe čl. 9. Sporazuma kao u slučaju na koji se odnosi spomenuto Tumačenje.

25.3. U takvim se okolnostima Tumačenje broj 7/55 ne može primijeniti u konkretnom slučaju (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev-1206/2022 od 17. siječnja 2023. i Rev 173/2023-2 od 21. ožujka 2023.)

26. Radi svega navedenog, pravilnom primjenom materijalnog prava, tužbeni je zahtjev trebalo odbiti.

27. Takvo pravno shvaćanje u skladu je s pravnih shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u većem broju odluka npr. u presudama broj Rev- 1206/2022 od 17. siječnja 2023., Rev-1183/2022 od 17. siječnja 2023., Rev- 1284/2022 od 31. siječnja 2023., Rev-142/2023-2 od 7. ožujka 2023. te Rev- 503/2024-2 od 24. travnja 2024. u kojim je, odgovarajući na pitanja zbog kojih je u pravno i činjenično podudarnim predmetima s ovim, VSRH dopustio izjavljivanje revizije te dao slijedeće odgovore:

"Svakodnevno obavljanje poslova granične kontrole policijskih službenika za zaštitu granice na graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno Uredbi o graničnim prijelazima Republike Hrvatske odnosno Uredbi o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja, a koje policijski službenici za zaštitu granice Republike Hrvatske obavljaju u zonama koje su, iako fizički smještene na području Republike Slovenije kao susjedne države, u skladu sa Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, smatra se radom obavljenim u okviru stalnog mjesta rada za koji nisu ispunjene pretpostavke za isplatu terenskog dodatka.“

“Tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 od 22. svibnja 2014. koje se odnosi na primjenu članaka 55. i 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2013. u odnosu na policijskog službenika koji je upućen temeljem posebnog rasporeda obnašati službu na području GP Dobova, uz službeno ovlaštenje za rad na GP Dobova, a izdano na temelju članka 9. Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, ne može se primjenjivati na odluke u kojima se odlučuje o pravima na terenski dodatak policijskih službenika za zaštitu granice koji su na raspoređeni na radno mjesto u policijskoj postaji nadležnoj za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima i zaštitu dijela državne granice te utvrđeni kao zajednička službena mjesta za obavljanje granične kontrole u zoni na graničnim prijelazima za obavljanje hrvatske granične kontrole na državnom području susjedne države."

28. Suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan niti za razdoblje od 9. studenog 2017. do zaključno 1. listopada 2018. primjenom odredbe čl. 50. KU/17 i tumačenja Zajedničke komisije za tumačenja KU/17 broj 1/50 od 4. veljače 2019. koje se primjenjuje od 9. studenog 2017. godine. To stoga, što prema tom tumačenju policijski službenici koji poslove svog radnog mjesta obavljaju u stalnom mjestu rada, koje je međudržavnim sporazumom, kao zajedničko službeno mjesto za obavljanje granične kontrole, locirano na teritoriju Republike Slovenije, nemaju pravo na dodatak za rad na terenu iz članka 50. KU/2017, jer da se samom tom činjenicom nisu ispunili uvjeti i sadržaj ugovorenog prava na dodatak za rad na terenu (nije došlo do povećanja troškova, umanjena mogućnost korištenja određenih prava, a što je bio pravi i faktični temelj za volju stranaka da urede uvjete za korištenje ovog prava u KU/2017).

28.1. Osim toga, nema mjesta niti iznimci predviđenoj tim tumačenjem s obzirom da je udaljenost u jednom smjeru, do teritorija Republike Hrvatske iznosila između 65,57 do 100 m (nije bila najmanje 500 m) te su na GP Vinica-Pribanjci policijski službenici imali na raspolaganju službeno vozilo Golf 4 koji su mogli koristiti za vrijeme pauze (koje je rashodovano zbog tehničke neispravnosti nakon utuženog perioda, tijekom 2020.), da su policijski službenici većinom znali naručiti topli obrok, koji bi im dovezla ophodnja, ili bi sami išli s službenim vozilom (Golfom), a kad nije bilo službenog vozila onda bi išli vlastitim automobilom na teritorij Republike Hrvatske odnosno pješice do granične crte, a onda vozilom radi naručivanja i osiguranja hrane, a kako to proizlazi iz iskaza svjedoka.

29. Stoga, kako je dosudivši tužitelju isplatu terenskog dodatka, prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo valjalo je primjenom odredbe čl. 373. st. 3. ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude .

30. Tuženica je po preinačenju učinjenom ovom presudom u cijelosti uspjela u sporu, pa joj je tužitelj dužan na temelju odredbe čl.154. st.1. ZPP u vezi s čl. 166. st.2. ZPP naknaditi troškove postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine broj: 138/23. -dalje Tarifa). Tuženici je prema zahtjevu iz troškovnika (str.281) priznat trošak za sastav odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora, za sastav odgovora tužbu, za sastav obrazloženih podnesaka od 19. siječnja 2022. i 5. travnja 2024. za svaki po 100 bodova (Tbr. 8. točka 1. Tarife), za sastav podneska od 29. kolovoza 2022. i 17. svibnja 2022. (kojim tuženik dostavlja sudsku praksu) po 50 bodova (Tbr. 8. točka 3. Tarife), za zastupanje na ročištima 8. lipnja 2022. i 16. listopada 2024. po 100 bodova (Tbr. 9. točka 1. Tarife), te za pristup na ročište za objavu presude 7. siječnja 2025., 50 bodova (Tbr.9. točka 3. Tarife), ukupno 750 bodova, što umnoženo s vrijednošću boda od 2,00 Eur (Tbr. 54. Tarife) iznosi 1.500,00 Eur. Tuženici pripada i trošak sastava žalbe u visini od 125 bodova odnosno 250,00 Eur sukladno Tbr. 10. točka 1. Tarife tako da ukupno priznati trošak tuženice iznosi 1.750,00 Eur.

31. Odluka o zateznim kamatama na troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP a koje teku od donošenja ove odluke, 5. svibnja 2025. pa do isplate, po stopi iz čl. 29. st.2. ZOO.

Pula - Pola, 5. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Bruno Franković