Baza je ažurirana 30.03.2026. zaključno sa NN 12/26  EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

Pp-655/2023-2

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Prekršajni odjel

Stjepana Radića 81

Šibenik

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Marini Belak, uz sudjelovanje zapisničara Danijele Anđelić, rješavajući u prekršajnom postupku protiv okrivljene DČ zbog prekršaja iz članka 149.st.3. Zakona o zaštiti potrošača ( NN 19/22,59/23) povodom optužnog prijedloga, Državnog inspektorata, Područna jedinica Split,Ispostava Šibenik, Klasa: 336- 02/2023-01/1960 od 02.ožujka 2023.g., po službenoj dužnosti, u odsutnosti stranaka, 05. svibnja 2025.g.

p r e s u d i o  j e

I.Na temelju članka 161. stavak 6. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

okrivljena DČ, vlasnica frizerskog salona IVONA u [adresa], rođene **.**.1983.g. u Šibeniku, osobna iskaznica broj [broj osobne iskaznice] izdana od PU Šibensko-kninska, sa prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanke RH,

oslobađa se od optužbe

I.1. što je u vremenu od 01. siječnja do 24. siječnja 2023. godine u poslovnim prostorijama obrta pod nazivom frizerski salon IVO A u Šibeniku, na adresi [adresa], prilikom pružanja frizerskih usluga koristila nepoštenu odnosno agresivnu poslovnu praksu zabranjenu odredbama čl. 33., čl. 34. čl. 35., čl. 38. i čl. 39. t. 3. Zakona o zaštiti potrošača (narodne novine" br. 19/22, u daljnjem tekstu ZZP), koju je koristila u odnosu prema potrošačima na način da je za usluge koje pruža neopravdano povećala maloprodajne cijene nakon 31. prosinca 2022. godine pri čemu je dovela potrošače u nepovoljniji financijski položaj, koristeći uvođep.je eura dana 1. siječnja 2023. godine kao službene valute te okolnosti u kojima se potrošači nalaze, a koje okolnosti su bitno utjecale na odluku potrošača pri kupnji usluga i to:

vrsta usluge mpc 31.12.22.g mpc 01.01.-24.01.23. povećanje eur

eur

%

balayage pramenovi 26,54

30,00

13,04 %

pram.fol.uz fen friz. kratka 26,54 30,00

13,04 %

pram.fol.uz fen friz.poluduga 30,53 35,00

14,64 %

pram.fol.uz fen friz. duga 34,51 40,00

15,91

%pram.fol.uz fen friz.extra duga 38,49 45,00

16,91 %

pranje i sušenje kose 5,31 6,00

12,99 %

bojanje kose i šišanje kratka 29,20 34,00

16,44 %

bojanje kose i šišanje poluduga 37,16 40,00

7,64%

bojanje kose i šišanje duga 42,47 45,00

5,96%

usluga bojanja kratka 5,31 6,00

12,99 %

usluga peglanja 5,31 6,00

12,99 %

preljev za kosu i šišanje kr.k. 26,54 30,00

13,04 %

preljev za kosu i šiš. polud.k 31,85 35,00

9,89%

preljev za kosu i šiš. duga k. 37,16 40,00

7,64%

preljev za kosu extradug.k. 42,47 45,00

5,96 %

dakle, okrivljena se koristila nepoštenom odnosno agresivnom poslovnom praksom, čime je počinila prekršaj iz čl. 149. st. 1. t. 49. ZZP-a za koji je propisana novčana kazna u čl. 149. st. 3. ZZP-a za fizičku osobu - trgovca.

II. Na temelju članka 140. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava ovog Suda.

Obrazloženje

1.Državni inspektorat, Ispostava Šibenik, podnio je optužni prijedlog protiv okrivljene DČ zbog prekršaja činjenično i pravnog opisanog u izreci ove presude.

2. U tijeku ispitivanja optužnog prijedloga Državnog inspektorata, sud je utvrdio da djelo za koje se okrivljenica tereti, a na način kako je to činjenično opisano u optužnom prijedlogu, a koje je pravno kvalificirano kao prekršaj iz članka 149. stavak 3. u svezi stavka 1. točka 49. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 19/22) po propisu nije prekršaj.

3. Naime, iz činjeničnog opisa djela u optužnom prijedlogu okrivljenica se tereti da je prilikom obavljanja usluga koristila nepoštenu odnosno agresivnu poslovnu praksu zabranjenu odredbama članka 33., članka 34., članka 35., članka 38. i članka 39. točka 3. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 19/22) koju je koristila u odnosu prema potrošačima na način da je povećala maloprodajne cijene nakon 31. prosinca 2022. godine pri čemu je dovela potrošače u nepovoljniji financijski položaj koristeći uvođenje EUR-a dana 1. siječnja 2023. godine kao službene valute te okolnosti u kojima se potrošači nalaze, a koje okolnosti su bitno utjecale na odluku potrošača pri kupnji njegovih usluga.

4. Tužitelj, dakle smatra da je okrivljenica koristila poslovnu praksu zabranjenu odredbama članka 33., članka 34., članka 35., članka 38. i članka 39. točka 3. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 19/22), a koje odredbe se odnose i na zavaravajuću poslovnu praksu i na agresivnu poslovnu praksu, dok se prema činjeničnom opisu djela okrivljenica tereti samo za agresivnu poslovnu praksu, dakle tužitelj u optužnom prijedlogu ne konkretizira pod koji oblik nepoštene odnosno agresivne poslovne prakse treba podvesti postupanje okrivljenice, odnosno podizanje maloprodajnih cijena njegovih usluga nakon 31. prosinca 2022.

5. Odredbom članka 33. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 19/22) propisano je da je nepoštena poslovna praksa zabranjena.

6. Odredbom članka 34. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 19/22) propisano je:

(1) Poslovna praksa je nepoštena:

- ako je suprotna zahtjevima profesionalne pažnje

- ako, u smislu određenog proizvoda, bitno utječe ili vjerojatno da će bitno utjecati na ekonomsko ponašanje prosječnog potrošača kojemu je takva praksa namijenjena ili do kojega ona dopire odnosno prosječnog člana određene skupine potrošača na koju je ta praksa usmjerena.

(2) Poslovna praksa koja će vjerojatno bitno utjecati na ekonomsko ponašanje samo jasno odredive skupine potrošača koji su zbog tjelesnih ili duševnih mana, dobi ili lakomislenosti posebno osjetljivi na određenu poslovnu praksu ili određeni proizvod i to na način koji je trgovac mogao razumno predvidjeti, procjenjivat će se iz perspektivne prosječnog člana te skupine potrošača.

(3) Odredba stavka 2. ovog članka ne utječe na dopuštenost korištenja uobičajene i zakonite promidžbene prakse preuveličavanja ili davanja izjava za koje se ne očekuje da budu shvaćene doslovno.

(4) Nepoštenom poslovno praksom posebno se smatra:

- zavaravajuća poslovna praksa i

- agresivna poslovna praksa

7. Odredbom članka 35. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 19/22) propisano je:

(1) Poslovna praksa smatra se zavaravajućom ako sadrži netočne informacije, zbog čega je neistinita ili ako na neki drugi način, uključujući njezino cjelokupno predstavljanje, pa čak ako je informacija činjenično točna, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u vezi s nekom od okolnosti navedenih u stavku 2. ovoga članka, čime ga navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.

(2) Okolnosti iz stavka 1. ovoga članka na koje se zavaravajuća poslovna praksa odnosi jesu:

1. postojanje ili priroda proizvoda;

2. osnovna obilježja proizvoda, kao što su njegova dostupnost, koristi, rizici, izvedba, sastav, pripadci, postojanje postprodajne pomoći potrošaču i sustava rješavanja pritužbi, metode i datum izrade ili nabave, dostava, podobnost za ostvarivanje svrhe, način korištenja, količina, specifikacija, zemljopisno ili tržišno podrijetlo, rezultati koji se očekuju od njegove uporabe ili rezultati i bitni pokazatelji testova ili provjera provedenih na proizvodu;

3. opseg obveza trgovca, motivi poslovne prakse te priroda postupka prodaje, bilo koja izjava ili simbol koji se odnosi na izravno ili neizravno sponzorstvo ili odobrenje trgovca ili proizvoda;

4. cijena proizvoda ili način na koji je ona izračunata ili postojanje određene pogodnosti u odnosu na cijenu;

5. potreba servisiranja, rezervnih dijelova, zamjene ili popravka;

6. priroda, obilježja i prava trgovca ili njegova zastupnika, kao što su njegov identitet, imovina, kvalifikacije, status, odobrenja, članstvo u određenim udruženjima ili povezanost s nekim drugim subjektima, njegovo industrijsko, komercijalno ili drugo intelektualno vlasništvo, nagrade i priznanja;

7. prava potrošača, uključujući prava koja potrošač ima na temelju pravila o odgovornosti za materijalne nedostatke;

8. rizici kojima potrošač može biti izložen.

(3) Poslovna praksa se smatra zavaravajućom ako, u konkretnom slučaju uzimajući u obzir sva obilježja i okolnosti slučaja, prosječnog potrošača navede ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio, a uključuje:

1. bilo koji oblik stavljanja proizvoda na tržište, uključujući i usporedno oglašavanje koje dovodi do poistovjećivanja tog proizvoda s nekim drugim proizvodom, žigom, zaštićenim imenom ili drugim znakom raspoznavanja konkurenta na tržištu 2. nepoštivanje obveza, od strane trgovca, koje proizlazi iz pravila postupanja trgovaca koja ga obvezuju, uz pretpostavku da ta obveza ne predstavlja tek namjeru, već je riječ o čvrstoj obvezi koju je moguće provjeriti te uz pretpostavku da je trgovac u okviru poslovne prakse naznačio da je vezan tim pravilima postupanja

3. svako stavljanje robe na tržište Republike Hrvatske uz tvrdnju da je identična robi stavljenoj na tržište u drugim državama članicama iako se ta roba značajno razlikuje po sastavu ili obilježjima, osim ako je to opravdano legitimnim i objektivnim kriterijima.

8. Odredbom članka 38. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 19/22) propisano je da se poslovna praksa smatra agresivnom ako u konkretnom slučaju, uzimajući u obzir sva obilježja i okolnosti slučaja korištenjem uznemiravanja, prisile, uključujući fizički silu ili prijetnju te nedopušten utjecaj, u bitnoj mjeru umanjuje ili je vjerojatno da će umanjiti slobodu izbora ili postupanja prosječnog potrošača u vezi s proizvodom te ga time navede ili vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.

9. Odredbom članka 39. stavak 1. točka 3. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 19/22) propisano je da prilikom odlučivanja o tome je li u poslovnoj praksi korišteno uznemiravanje, prisila, uključujući silu ili prijetnju ili nedopušten utjecaj, vodit će se računa o tome je li trgovac iskorištavao nesretne ili druge okolnosti u kojima se potrošač nalazio, a koje su bile tolikog značenja da su umanjile sposobnost potrošača da razumno rasuđuje, a trgovac je bio svjestan da će te okolnosti utjecati na odluku potrošača u odnosu na proizvod.

10. Prema gore citiranim zakonskim odredbama, ponašanje okrivljenice - povećanje maloprodajnih cijena, na način kako je to opisano u optužnom prijedlogu, nije propisano kao oblik nepoštene ili zavaravajuće ili agresivne poslovne prakse te niti jedna od spomenutih zakonskih odredaba ne uređuje neopravdano povećanje maloprodajnih cijena nakon 31. prosinca 2022. uz dovođenje potrošača u nepovoljniji financijski položaj korištenjem uvođenja EUR-a 1. siječnja 2023. kao službene valute, kao oblik nepoštene i agresivne poslovne prakse.

11. Naime, povećanje maloprodajne cijene, u smislu odredbe članka 35. stavak 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 19/22), nije posebno navedeno kao okolnost na koju se zavaravajuća poslovna praksa može odnositi, a tužitelj u optužnom prijedlogu nije činjenično opisao na koju konkretnu okolnost iz citirane zakonske odredbe se odnosi zavaravajuća poslovna praksa niti je povećanje maloprodajnih cijena od 1. siječnja 2023., na način opisan u izreci ove presude, podveo pod bilo koju od okolnosti pa tako ni pod okolnost iz točke 4. stavka 2. članka 35. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 19/22), niti je objasnio u čemu se sastoji zavaravajuće postupanje trgovca odnosno iz kojeg bi razloga takvo postupanje trgovca moglo utjecati na ponašanje i odluku potrošača.

12. Nadalje, sud nije našao da bi neopravdano povećanje maloprodajnih cijena, na način kako je to opisano u optužnom prijedlogu, bilo podvedivo pod gore citirane odredbe Zakona o zaštiti potrošača koje se odnose na agresivnu poslovnu praksu.

13. Naime, činjenični opis izvršenja prekršaja ne sadrži gore navedene činjenice, a posebno ne navodi koje su to okolnosti i na koji način su te okolnosti narušile potrošačevo prosuđivanje, na način da ga navode ili je vjerojatno da će ga navesti na donošenje odluke o transakciji koju inače ne bi donio, kao i činjenicu da je trgovac bio svjestan da će te okolnosti utjecati na odluku potrošača u odnosu na proizvod.

14. Slijedom svega navedenog, sud je na temelju članka 161. stavak 6. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), okrivljenicu oslobodio od optužbe budući djelo za koje se okrivljenik tereti, a na način kako je to činjenično opisano u optužbi, po propisu nije prekršaj.

15. Na temelju članka 140.Prekršajnog zakona okrivljenik se oslobađa plaćanja paušalnih sudskih troškova, koji padaju na teret proračunskih sredstava ovog Suda.

Šibenik, 05. svibnja 2025.g.

Sutkinja

Marina Belak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba u roku od 8( osam)dana, računajući od dana primitka prijepisa iste.

Eventualna žalba nadležnom sudu podnosi se putem ovog suda u 2 ( dva ) primjerka, bez takse.

Dostaviti:

1.Okrivljeniku

2.Tužitelju

3.U spis

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu