REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž Ob-25/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Mirjani Šebalj Meglajec kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagatelja Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Zadar, A. Hebranga 1, zastupan po predstojnici ŠĐZ, dipl. soc. radnici, protiv 1. predloženika ŠĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. predloženice OĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Lovri Vitlov, odvjetnik u Zadru, 3. predloženice mldb. CĐ, sa prebivalištem u [adresa], a sa boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po posebnoj skrbnici ĆĐ iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica u Splitu, Gundulićeva 26a i 4. predloženice EĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi lišenja prava na roditeljsku skrb u odnosu na mldb. dijete, odlučujući o žalbi 2. predloženice protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, od 17. veljače 2025., poslovni broj: R1 Ob-156/2025-6, 5. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba 2. predloženice OĐ, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, od 17. veljače 2025., poslovni broj: R1 Ob-156/2025-6.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

„Radi zaštite interesa i dobrobiti mldb. CĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.2019. određuje se

p r i v r e m e n a  m j e r a

I. Roditeljima-predloženiku pod 1. ŠĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i predloženici pod 2. OĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] privremeno se oduzima pravo na stanovanje s CĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], te se lišavaju prava na svakodnevnu skrb o mal. djetetu CĐ, s važenjem ove privremene mjere do pravomoćnog okončanja postupka radi lišenja prava predloženika pod 1. i predloženice pod 2. na roditeljsku skrb u odnosu na mal. dijete CĐ, pod poslovnim brojem R1 Ob 156/2025 ili drugačije odluke suda.

II. Svakodnevna skrb o maloljetnom djetetu CĐ povjerava se udomiteljici EĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sa kojom će i stanovati.

III. Zabranjuje se održavanje osobnih odnosa predloženiku pod 1. ŠĐ i predloženici pod 2. AĐ sa mldb. predloženicom pod 3. CĐ.

IV. Nalaže se predloženiku pod 1. i predloženici pod 2. da obavještava nadležni Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Zadar o svakoj eventualnoj promjeni svoje adrese stanovanja.

V. Žalba izjavljena protiv ovog rješenja ne odgađa njegovu ovrhu.“

2. Protiv toga rješenja 2. predloženica pravovremeno je izjavila žalbu zbog svih zakonom predviđenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; - dalje: ZPP), posebno ističući bitne povrede iz članka 354. stavka 1. i stavka 2. točka 11. ZPP-a, a sadržajno i na povredu iz članka 354. stavka 2. točka 6. ZPP-a.

2.1. U žalbi navodi da pobijano rješenje nije zakonski osnovano, obzirom da izostaju razlozi o odlučnim činjenicama u dijelu odluke koja se odnosi osobito na nju kao predloženicu, jer da je sud bez adekvatne ocjene ličnosti svakog roditelja posebno donio odluku za oba predloženika iako je iz provedenih dokaza razvidno da ona želi živjeti sa svojim djetetom te se o istom brinuti i ostvarivati susrete sa djetetom.

2.2. Navodi i da je sud povrijedio njezino pravo na sudjelovanje u postupku jer joj nije omogućio očitovanje o prijedlogu, kako bi mogla iznijeti svoje dokaze i tvrdnje koji bi ukazali da nema osnove za donošenjem predmetne privremene mjere u smislu oduzimanja prava na stanovanje majke sa djetetom, a osobito ne u vidu zabrane održavanja osobnih odnosa sa djetetom jer da je takva odluka u suprotnosti sa pravom djeteta na ostvarivanje roditeljskih odnosa. Nadalje navodi da je zainteresirana za ostvarivanje osobnih odnosa sa djetetom, te da ju je sud trebao saslušati jer može pružiti relevantne informacije vezane za planove održavanja osobnih susreta i izvršavanja roditeljske skrbi prema djetetu, a pri čemu da ima podršku svoje obitelji pa joj je nejasno zašto nadležni Centar ignorira mogućnost da se dijete vrati u njezinu obitelj, jer da joj njezini roditelji i brat mogu pomoći u odgoju i skrbi za dijete. Pomoć obitelji ne bi trebala značiti ništa loše niti bi zbog određene pomoći u odgoju djeteta bila neadekvatan roditelj.

2.3. Ističe da je njezina obitelj solidnog materijalnog statusa, da ni u čemu ne oskudijeva pa tako ne bi dozvolili da njoj i djetetu išta fali, brat je zaposlen u državnoj firmi i pored toga ima i privatan biznis, njezin otac i brat posjeduju automobile te stoga i ona ima na raspolaganju prijevozno sredstvo za potrebe prijevoza djeteta, žive u uređenom i urednom stambenom prostoru koji je adekvatan za život sa djetetom, imaju veliku obiteljsku kuću sa dva apartmana i jednim velikim četverosobnim stanom.

2.4. Poriče navode da je sa djetetom „skitala“ po Splitu, da nije išla na ginekološke preglede, da bi nepoznatim osobama ostavljala dijete na čuvanje, da se neadekvatno ponašala prilikom susreta i druženja sa djetetom, ne može prihvatiti svoju eliminaciju kao majke iz života djeteta, a odlukom suda da se stvara nepremostivi jaz između roditelja i djeteta što se njoj uzima kao otegotna okolnost i kao njezina krivnja, a ona suprotno tome želi viđati dijete i želi da se dijete vrati u pravu obitelj kako ne bi došlo do još većeg otuđenja što nije u interesu djeteta. Mišljenja je da bi joj sud trebao omogućiti da i dalje ostvaruje susrete sa djetetom i to samostalno kako bi izgradile odnos povjerenja a time da bi se djetetu osigurao pravilan psihofizički razvoj.

3. Predlaže da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

4. Odgovori na žalbu nisu podneseni.

5. Žalba je neosnovana.

6. Predmet ovog izvanparničnog postupka je lišenje prava na roditeljsku skrb 1. i 2. predloženika u odnosu na mldb. dijete CĐ, u kojem postupku je predložena i određena, žalbom 2. predloženice osporavana, privremena mjera kojom se 1. i 2. predloženicima privremeno oduzima pravo na stanovanje s djetetom, kojom se lišavaju prava na svakodnevnu skrb o djetetu s važenjem privremene mjere do pravomoćnog okončanja postupka radi lišenja prava na roditeljsku skrb, kojom im se zabranjuje ostvarivanje osobnih odnosa sa djetetom za vrijeme trajanja privremene mjere, a svakodnevna skrb o djetetu povjerava se udomiteljici EĐ, sa kojom će dijete i stanovati.

7. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a jer je prilikom donošenja pobijanog rješenja pravilno primijenio odredbe toga zakona, te donio zakonitu i pravilnu odluku.

8. Neutemeljeno žaliteljica ukazuje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupaka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a koja uvijek postoji ako je kojoj stranci nezakonitim postupanjem onemogućeno raspravljanje pred sudom, a žaliteljica navodi da je sud odredio predmetnu privremenu mjeru bez da joj je omogućio da se očituje o prijedlogu i bez njezina saslušanja.

8.1. Ovaj drugostupanjski sud, međutim ocjenjuje da je ovakvu privremenu mjeru tijekom postupka lišenja prava na roditeljsku skrb kao jedne od mjera za zaštitu prava i dobrobiti djece u određenim situacijama opravdano donijeti i bez saslušanja roditelja ukoliko je to u skladu s djetetovom dobrobiti s obzirom na načelo prvenstvene zaštite prava i dobrobiti djeteta koje je ne samo konvencijsko pravo utemeljeno na članku 1. stavka 3. Konvencije o ostvarivanju dječjih prava („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori broj 1/10), već je to i pravo koje je sadržano u jednom od temeljnih načela obiteljsko pravne zaštite u domaćem pravnom sustavu u skladu s člankom 5. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23; - dalje ObZ).

8.2. Isto tako na žalbene navode žaliteljice, valja reći kako u svim aktivnostima koje se odnose na djecu, bez obzira poduzimaju li ih javne ili privatne institucije socijalne skrbi, sudovi, upravna ili pravosudna tijela, najbolji interesi djeteta trebaju imati prednost, na što obvezuje načelo sadržano u članku 3. stavka 1. Konvencije o pravima djeteta („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj 12/93 i 20/97) te istovjetnoj odredbi članka 24. stavka 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (2010.), SL EU C83. Pri tome valja voditi računa i o drugim odredbama Konvencije o pravima djeteta (članak 9.), koja u načelu zabranjuju odvajanje djeteta od roditelja, koje je dopušteno u izuzetnim slučajevima, no i to uz uvažavanje najboljeg interesa djeteta.

8.3. Nadalje, kada je riječ o primjeni (Europske) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17) s pripadajućim Protokolima broj 1, 4, 6, 7, 11, 12, 13 i 14, Europski sud za ljudska prava je u svojim odlukama koje se tiču prava na obiteljski život, u koja, između ostalog, ulaze roditeljska prava i pravo na skrb, istaknuo obvezu države da omogući roditeljima da budu uključeni u postupak kojim se odlučuje o skrbi nad djetetom, i to do stupnja koji će im omogućiti potrebnu zaštitu njihovih interesa. Pri tome je Sud naglasio kako pri odlučivanju o izvršavanju roditeljskih prava, država mora uspostaviti pravičnu ravnotežu između interesa djeteta i roditelja, s time da se pri tome posebna važnost mora dati najboljem interesu djeteta, koji ovisno o njegovoj prirodi i ozbiljnosti, može nadjačati interes roditelja.

8.4. Također, Ustavni sud Republike Hrvatske je primjerice u svojim odlukama broj U- III-2182/2014 od 17. lipnja 2014. („Narodne novine“, broj 108/14), broj U-III-4784/2013 od 6. ožujka 2014. („Narodne novine“ broj 34/14), zauzeo shvaćanje: "... da u svim postupcima koji se odnose na skrb o djeci središnje mjesto moraju imati najbolji interesi djeteta (...).

8.5. Dakle, postupci donošenja mjera za zaštitu prava i dobrobiti djeteta su po svojoj pravnoj prirodi postupci žurne zaštite maloljetne djece od negativnog utjecaja roditelja, i u okolnostima kada ranije poduzete mjere za zaštitu prava i dobrobiti djece, kao u konkretnom slučaju, nisu dale rezultate, kada postoji majčina nesuradnja sa predlagateljem, voditeljicom nadzora, te udomiteljicom i kada predloženica kao majka ne postupa po preuzetim obvezama iz ranijih sudskih odluka i krši te obveze, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da se predmetna mjera može izreći i bez saslušanja roditelja, koja mogućnost je između ostalog i predviđena člankom 531. stavka 1 ObZ- a. U takvim su okolnostima razlozi zaštite maloljetne djece od negativnog utjecaja roditelja na njih, pretežniji od prava roditelja kao stranke na saslušanje, a sud je u obvezi voditi postupak u kojem se odlučuje o pravima djeteta na način da najprije štititi prava djeteta i njegovu dobrobit, a tek onda prava ostalih stranaka. Osim toga, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je ovakvo tumačenje u skladu s funkcijom privremene mjere kao sredstvom osiguranja koja se ogleda u brzom i privremenom uređenju odnosa među strankama u sporu radi uspostave pravnog mira i sigurnosti.

9. Jednako tako, suprotno žalbenim navodima, nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, njegova je izreka razumljiva, ne proturječi samo sebi ni svojim razlozima, rješenje ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, a o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

10. Žaliteljica ne ukazuje na druge bitne povrede, a ispitujući pobijano rješenje i postupak koji je prethodio njezinu donošenju u granicama ispitivanja iz članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. ZPP-a i člankom 346. ObZ-a, ovaj sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene ni bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanja, sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je prijedlog za određivanje predmetne privremene mjere osnovan.

11. Predmetna privremena mjera donesena je primjenom članka 158. stavka 2. u vezi s člankom 155. i 157. stavka 4. ObZ-a.

12. Uvidom u spis predmeta kao nesporno je utvrđeno:

- da je mldb. CĐ (dalje u tekstu: mldb. dijete), rođena **.**.2019. i da je zajedničko dijete 1. i 2. predloženika,

- da je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Zadru poslovni broj: R1 Ob- 111/2022-3 od 21. ožujka 2022., mldb. dijete privremeno povjerena ustanovi socijalne skrbi Dječjem domu Maestral u Splitu, roditeljima je određeno ostvarivanje osobnih odnosa sa djetetom u prostorijama ustanove jednom tjednu sukladno kućnom redu ustanove, a mjera je izrečena u trajanju od 30 dana računajući od dana kada je mjera određena,

- da je rješenjem Općinskog suda u Zadru poslovni broj: R1 Ob-412/2022-3 od 11. studenog 2022., mldb. dijete privremeno povjerena ustanovi socijalne skrbi Dječjem domu Maestral, određeni su osobni odnosi roditelja sa mldb. djetetom u prostorijama ustanove i to jednom tjedno po kućnom redu ustanove, u trajanju od dva sata i mjera je izrečena u trajanju od 30 dana, do 11. prosinca 2022.,

- da je rješenjem Općinskog suda u Zadru poslovni broj: R1 Ob-471/2022 od 12. prosinca 2022., produljena mjera privremenog povjeravanja ustanovi socijalne skrbi dječjem domu Maestral, određeni su osobni odnosi mldb. djeteta sa majkom i ocem u prostorijama ustanove jednom tjedno, po kućnom redu ustanove u trajanju od dva sata, a mjera je izrečena u trajanju do 12. siječnja 2023.,

- da je rješenjem Općinskog suda u Zadru poslovni broj: R1 Ob-15/2023-6 od 26. siječnja 2023., utvrđeno je kako je roditeljima oduzeto pravo na stanovanje sa mldb. djetetom, određeno je da se svakodnevna skrb o mldb. djetetu povjerava ustanovi socijalne skrbi Dječji dom Maestral, određeni su osobni odnosi roditelja sa mldb. djetetom u prostorijama ustanove jednom tjedno, po kućnom redu ustanove u trajanju od dva sata, te je određeno da se mjera određuje u trajanju od jedne godine, do 26. siječnja 2024.,

- da je rješenjem Općinskog suda u Zadru poslovni broj: R1 Ob-20/2024 od 23. svibnja 2024., utvrđeno je da se roditeljima oduzima pravo na stanovanje i svakodnevnu skrb o njihovom mldb. djetetu, te da se svakodnevna skrb o mldb. djetetu povjerava udomiteljskoj obitelji EĐ, određeno da će se ostvarivanje osobnih odnosa djeteta sa roditeljima održavati jednom tjedno, u trajanju od sat vremena na javnoj površini na području grada Trogira, uz nadzor stručne osobe koju će imenovati HZSR PU Zadar, osobni odnosi da će se održavati sukladno prethodnom dogovoru voditelja nadzora i roditelja o vremenu i mjestu susreta, a trajanje mjere je određeno do 25. siječnja 2025.

13. Pregledom završnog izvješća stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Zadar od 14. siječnja 2025., koje je sastavljeno temeljem uvida u postojeću dokumentaciju Područnog ureda Zadar, te izvješća udomitelja i voditeljice mjere nadzora nad ostvarivanjem osobnih odnosa, uz uvažavanje ranije citiranih pravomoćnih sudskih rješenja, ističe se da je uvidom u izvješće razvidno da je stručni tim mišljenja da roditelji mldb. djeteta, nisu osigurali potrebne uvjete za povratak djeteta u obitelj. Unatoč mjeri nadzora nad ostvarivanjem osobnih odnosa, roditelji nisu uspjeli uspostaviti adekvatan odnos s mldb. djetetom koja i nadalje odbija ostati na susretu bez prisutnosti udomitelja, dijete ne reagira dobro na majčine postupke prilikom susreta, ne ulazi u fizički kontakt s njom, tek na poticaj udomitelja i voditeljice ulazi s njom u interakciju te je i nadalje suzdržana u odnosu s majkom. Majka da je u potpunosti nekritična u odnosu na svoje ponašanje tijekom susreta s mldb. djetetom te unatoč upozorenjima voditeljice mjere nije promijenila vlastito ponašanje, a čak ni na verbalnoj razini nije zainteresirana za skrb o djetetu. Ista je PU Zadar u više navrata dostavljala pritužbe na činjenicu što je dijete smješteno u udomiteljsku obitelj, ali pritom nije tražila da se povjeri njoj kao majci, već njezinoj obitelji, odnosno njezinom bratu, što je potkrepljivala irelevantnim činjenicama o bratovom zaposlenju i materijalnim prilikama, iz čega je razvidno da je majka potpuno nekritična i nerealna u procjeni sposobnosti i roditeljskih kapaciteta i mogućnosti, kako svojih, tako i ostalih članova vlastite obitelji, te je takav majčin prijedlog u suprotnosti sa samom svrhom mjere oduzimanja prava na stanovanje s djetetom, a istim pokazuje nerazumijevanje aktualne sudske odluke i svrhu iste. Otac od studenog 2023. nema kontakt s djetetom, jer isti ne dolazi na predviđene susrete niti kontaktira djevojčicu putem video poziva, kojim postupanjem pokazuje nezainteresiranost za ostvarivanjem odnosa s mldb. djetetom, za održavanjem istog, pa tako i za preuzimanjem skrbi o djetetu. Otkad je mldb. dijete smješteno u udomiteljsku obitelj ŠĐ i EĐ, uočavaju se pozitivni pomaci u odnosu na njezin razvoj, poboljšanje na planu komunikacijskih i socijalnih vještina te socio-emocionalog razvoja, djevojčica je uključena u predškolski program odgoja i obrazovanja, udomitelji se adekvatno skrbe o svim njezinim potrebama te je uočeno da je mldb. dijete s istima uspostavila emocionalno topao odnos te razvila sigurnu privrženost.

13.1. Dakle, zaključak stručnog tima je da kod roditelja mldb. djeteta nije došlo do nikakvih pozitivnih promjena u odnosu na ranije, da nisu u mogućnosti djetetu pružiti sigurno životno okruženje koje je neophodno za njezin pravilan psihofizički razvoj, da ni jedan od roditelja nije u mogućnosti adekvatno skrbiti o djetetu, te da ne bi znali pravilno odgovoriti na njezine svakodnevne potrebe, slijedom čega da je potrebno dijete i nadalje povjeriti na svakodnevnu skrb udomiteljskoj obitelji EĐ i TĐ, a kako unatoč trudu udomitelja i voditeljice mjere, odnos djevojčice s majkom ne napreduje, ne razvija se adekvatna komunikacija i interakcija djevojčice s majkom, uvažavajući najbolji interes djeteta, da se osobni odnosi mldb. djeteta s roditeljima ne trebaju odvijati.

14. Obzirom na naprijed navedeno pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je u ovome trenutku nužno donijeti predloženu privremenu mjeru jer je nedvojbeno da je ta mjera neophodna za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta, pri čemu je uzeo u obzir činjenicu da kod majke i oca nije došlo do promjena u funkcioniranju koje bi omogućile preuzimanje skrbi o djetetu.

15. Što se tiče ostalih žalbenih navoda kojima se ukazuje da nije bilo osnove za određivanje predmetne mjere, žaliteljici se skreće pozornost da se u postupku određivanja privremene mjere činjenice utvrđuju u stupnju vjerojatnosti, a ne u stupnju izvjesnosti, za razliku od postupka u kojem će se meritorno odlučiti o potrebi izricanja krajnje mjere ograničavanja roditelja u odnosu na njihovu roditeljsku skrb prema maloljetnom djetetu.

16. Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjsko rješenje pobija, kao ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu žaliteljice valjalo je kao neosnovanu odbiti i potvrditi prvostupanjsko rješenje na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi s člankom 346. ObZ-a, te riješiti kao u izreci.

Slavonski Brod, 5. svibnja 2025.

Sutkinja

Mirjana Šebalj Meglajec