Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-4507/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N JE

I

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Manueli Ostoić Čačinović, kao sucu pojedincu i Aniti Ćavar zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice IO iz [adresa], Sunekov I. Odvojak 31C, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Marku Ivici, odvjetniku iz Zagreba, Crvenog križa 23, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi poništenja rješenja, nakon usmene i javne rasprave, 05.svibnja 2025.,

r i j e š i o je

Odbija se prijedlog tužiteljice za prekid predmetnog postupka do donošenja odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske o ocjeni zakonitosti općeg akta. i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/350, URBROJ: 251-02-01/001-23-6 od 31. srpnja 2023.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan u cijelosti.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem gradonačelnika Grada Zagreba, KLASA: UP/II-551- 06/23-014/350, URBROJ: 251-02-01/001-23-6 od 31. srpnja 2023. odbijen je prigovor tužiteljice protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22- 013/1427, URBROJ: 251-09-22-1/003-23-6 od 27. travnja 2023., kojim je usklađena novčana pomoć za roditelja odgojitelja na temelju članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (“Službeni glasnik Grada Zagreba 10/18, 20/21 i 25/22).

2. Tužitelj tužbom osporava zakonitost rješenja tuženika te rješenje prvog stupnja, u bitnome navodeći da su pobijana rješenja činjenično i pravno neutemeljena.

2.1. Dalje je navela kako joj je pravo na novčanu pomoć priznato na temelju zakonitog i pravomoćnog pojedinačnog upravnog akta-rješenja koje se sukladno čl.13.Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09 i 110/21-u daljnjem tekstu ZUP ) može poništiti ukinuti ili izmijeniti samo u slučajevima propisanim zakonom pri čemu u pobijanom rješenju te u rješenju prvog stupanja nije naveden zakonski razlog za izmjenu.

2.3. Navela je i kako je tužiteljica, kao korisnik prava na novčanu pomoć, to pravo stekla na temelju pravomoćnog (upravnog) akta (Rješenja od 04.travnja 2017), pa da je opravdana legitimnost njihovog očekivanja da se taj pravomoćni (upravni) akt (a samim time i prava priznata tim upravnim aktom) može poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slučajevima propisanim zakonom. Ukazuje kako Opći akti ne mogu imati povratno djelovanje.

2.4. Istaknula je i kako su pobijana rješenja protivna načelima legitimnih očekivanja i pravne sigurnosti, kao i temeljnim načelima vladavine prava, koja načela svojim djelovanjem u pravnim odnosima štite stečena prava, odnosno konzumaciju istih u okviru mjerodavnih propisa koji su bili na snazi u trenutku njihova ostvarivanja.

2.5. Dodala je kako čak i ako se uzme u obzir da se u konkretnom slučaju radi o kvazi-retroaktivnosti nije dokazana nužnost takvog postupanja. Navela je i kako su pobijano rješenje kao i rješenje prvog stupanja doneseni bez provođenja ispitnog postupka te joj nije dana mogućnost sudjelovanja u postupku i izjašnjavanja o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje predmeta.

2.6. Navela je i kako joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje budući je u drugom stupnju po ponesenom prigovoru odlučivao Gradonačelnik Grada Zagreba koji je ujedno bio i predlagatelj sporne Odluke 25/22, te koji je u više navrata javno iznio negativan stav o mjeri roditelj-odgojitelj.

2.7. Predlaže sudu da poništi osporavano drugostupanjsko rješenje i prvostupanjsko rješenje te predmet vrati tijelu prvog stupnja na ponovni postupak. .

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.

3.1. Vezano za prigovor tužitelja da opći akti ne mogu imati povratno djelovanje istaknuo je kako se VUSRH u presudi broj .Usoz: 14/22 pozvao na raniju presudu broj Usoz-8/22 od 05.srpnja 2022., te je u istoj jasno zaključio da Odluka nema povratno djelovanje koje je za opće akte beziznimno zabranjeno, već je riječ o kvaziretroaktivnosti tj. pravnom učinku općeg akta koji je pod određenim uvjetima dopušten, a koje stajalište Suda je u potpunosti primjenjivo na osporenu Odluku u sporu , broj: Usoz-143/22. Naime VUSRH naglašava kako se ne radi o "pravoj" nego o "prividnoj" odnosno "nepravoj" ili "kvazi retroaktivnosti" kod koje se novo pravno pravilo primjenjuje na odnose kreirane pravnim aktima ili poslovima nastalima prije njegova stupanja na snagu, ali ti su odnosi još uvijek pravno egzistentni odnosno u tijeku svoje realizacije. Za razliku od prave retroaktivnosti koja je beziznimno zabranjena, VUSRH je naveo kako interpretativni pristup suda EU-a na bazi teleološkog tumačenja iznimno dopušta kvazi-povratni učinak novoga pravnog pravila na zatečene pravne odnose pod uvjetom da se cilj mjere-zbog čije realizacije je "novo" pravo i usvojeno ne bi mogao postići na drugi način

3.2. Tuženik je naveo kako je neosnovan navod tužiteljice da u pobijanom rješenju nije dano obrazloženje nužnosti i cilja ovakvog postupanja kada je nesporno da je legitimnost i opravdanost ovakvog postupanja potvrđena pravomoćnom presudom VUSRH broj:Usoz-8/22 dok je pravomoćnom presudom VUSRH broj Usoz 143/22 potvrđena i adekvatnost kompenzacijskih mjera kojima se ublažavaju negativne posljedice Odluke 25/22 za njene adresate te uspostavlja ravnoteža između javnog interesa i legitimnih očekivanja adresata.

3.3. Istaknuo je i kako je neosnovan prigovor da nije proveden ispitni postupak te da tužiteljici nije omogućeno ostvarenje i zaštita njezinog prava i pravnih interesa. Sukladno odredbi čl.49.st.1.ZUP-a službena osoba može neposredno riješiti upravnu stvar u postupku koji je pokrenut po službenoj dužnosti ako se pravo stanje stvari može utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela, a nije potrebno posebno izjašnjenje stranke radi zaštite njezinih prava ili pravnih interesa. U konkretnom slučaju rješenje prvog stupnja doneseno je po službenoj dužnosti , na temelju čl.6 Odluke radi usklađenja iznosa novčane pomoći i razloga prestanka novčane pomoći, dok se samo pravo na novčanu pomoć nije utvrđivalo jer je isto već utvrđeno naprijed navedenim rješenjem od 04.travnja 2017.¸Kako je prvostupanjsko upravno tijelo iznose novčane pomoći i razloge prestanka moglo utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolaže te nije bilo potrebno posebno izjašnjavanje tužiteljice niti izvođenje dokaza, službena osoba mogla je neposredno riješiti predmetnu upravnu stvar .

3.4. Napomenuo je i kako tužiteljica niti ne navodi odnosno konkretizira koje su to činjenice i okolnosti koje su bile bitne za razjašnjenje pravog stanja stvari, a da je u konkretnom slučaju trebalo provesti ispitni postupak. Ukazao je na pravno shvaćanje VUSRH prama kojem pravo stranke da sudjeluje u ispitnom postupku odnosi se na redovan upravni postupak (Usž-318/2022). U konkretnom slučaju ne radi se o toj vrsti postupka, stoga prigovori tužiteljice istaknuti u tom smislu nisu osnovani.

3.5. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

5. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice, i opunomoćenika tuženika, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24), o čemu su stranke bile upozorene u pozivu za raspravu.

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu.

6.1. U konkretnom slučaju ovaj sud je odlučio odbiti prijedlog za prekid ovog postupka, budući da je o zakonitosti Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 10/18, 20/21 i 25/22.- 25/22) već odlučivano te da ne postoji obveza suda da utvrdi prekid u slučaju podnošenja ustavne tužbe ili zahtjeva Europskom sudu za ljudska prava.

7. Uvidom u prvostupanjsko rješenje od 27. ožujka 2023. utvrđeno je da su istim zamijenjeno rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551-06/17-013/574, URBROJ:251-10-01-17-2 od 04. travnja 2017. na način da je usklađena novčana pomoć i razlozi prestanka novčane pomoći sukladno odredbi članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj:25/22) na način da se umjesto isplaćivanja mjesečnog iznosa u visini prosječnog iznosa neto mjesečne plaće u Republici Hrvatskoj prema zadnjim objavljenim podacima Državnog zavoda za statistiku prije isplate novčane pomoći umanjenog za pripadajuće doprinose, porez i prirez do 31. ožujka 2023. novčana pomoć isplaćuje mjesečno do 31. ožujka 2023. u iznosu od 65 % prosječne bruto plaće djelatnika u gospodarstvu Grada Zagreba za razdoblje I. - VIII. mjesec prethodne godine; od 1. travnja 2023. do 30. lipnja 2023. u iznosu neto minimalne plaće za 2023. u Republici Hrvatskoj; od 1. srpnja 2023. do prestanka novčane pomoći sukladno članku 7. ove odluke, u iznosu od 50 % neto minimalne plaće za tekuću godinu u Republici Hrvatskoj. Također, je utvrđeno da novčana pomoć prestaje 30. rujna 2023., korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023. navršiti 7 godina; posljednjeg dana u mjesecu u kojem je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina, korisniku čije će dijete navršiti 7 godina nakon 30. rujna 2023.; posljednjeg dana u mjesecu u kojem je odjavljeno prebivalište u [adresa] ili je evidentiran privremeni odlazak iz Republike Hrvatske korisnika ili djece; posljednjeg dana u mjesecu u kojem je podnesen zahtjev za prestankom novčane pomoći od strane korisnika; posljednjeg dana u mjesecu u kojem su dijete za koje je ostvarena novčana pomoć ili ostala djeca ispisana iz osnovne škole na području Grada Zagreba ili Zagrebačke županije; posljednjeg dana u mjesecu u kojem se navršava šest mjeseci od kada je preminulo dijete za koje je ostvarena novčana pomoć.

8. Prema podacima spisa proizlazi da je tužiteljici rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551-06/17-013/574, URBROJ:251-10-01-17-2 od 04. travnja 2017..priznato pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja. Predmetnim prvostupanjskim rješenjem zamijenjeno je navedeno rješenje samo u dijelu koji se odnosi na iznose novčane pomoći i razloge prestanka novčane pomoći, a sve sukladno odredbi članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba, br. 25/22), a koja Odluka je i bila predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske i koja je odlukom toga suda Usoz-143/22 od 27. veljače 2023., ocijenjena zakonitom.

9. Naime, i, pravilno je tijelo izmijenilo rješenje samo u dijelu koji se odnosi na iznose novčane naknade i vrijeme trajanja te naknade te razloge zbog kojih prestaje isplata novčane naknade, a sve u skladu s naprijed navedenom Odlukom i pravnim shvaćanjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iznesenim u svojoj odluci od 27. veljače 2023. Za napomenuti je također, da je Ustavni sud Republike Hrvatske donio odluku U-III-1744/2023 od 21. studenoga 2023., kojom je odbio ustavne tužbe podnesene u povodu presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz- 143/22-91 od 27. veljače 2023. i rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz-149/22-12 od 13. ožujka 2023.

10. Stoga sud samo još jednom ukazuje na točku 124. navedene presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, u kojoj taj sud ističe da Odluka 29/21 ni na koji način ne zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu (ne zadire ni u pravo, kao takvo, ni u njegov opseg), već utječe na opseg prava i trajanje prava u budućnosti te zaključuje da djeluje na zatečene odnose koji se nastavljaju u budućnosti. Nastavno na navedeno za napomenuti je da se odredbama Odluke 25/22. ponovno usklađuje visina mjesečnih novčanih iznosa, ali se i nadalje ne dira u pravomoćnost upravnog akta u dijelu koji se odnosi na ostvarivanje prava na novčanu pomoć.

11. Vezano za prigovor tužitelja da opći akti ne mogu imati povratno djelovanje sud ističe kako se VUSRH u presudi broj Usoz: 14/22 pozvao na svoju raniju presudu broj Usoz-8/22 od 05.srpnja 2022., te je u istoj jasno zaključio da Odluka nema povratno djelovanje koje je za opće akte beziznimno zabranjeno, već je riječ o kvazi retroaktivnosti tj. pravnom učinku općeg akta koji je pod određenim uvjetima dopušten, a koje stajalište Suda je u potpunosti primjenjivo na osporenu Odluku u sporu , broj:

Usoz-143/22. Naime VUSRH je istaknuo kako se ne radi o "pravoj" nego o "prividnoj" odnosno "nepravoj" ili "kvazi retroaktivnosti" kod koje se novo pravno pravilo primjenjuje na odnose kreirane pravnim aktima ili poslovima nastalima prije njegova stupanja na snagu, ali ti su odnosi još uvijek pravno egzistentni odnosno u tijeku svoje realizacije. Za razliku od prave retroaktivnosti koja je beziznimno zabranjena, VUSRH je naveo kako interpretativni pristup suda EU-a na bazi teleološkog tumačenja iznimno dopušta kvazi-povratni učinak novoga pravnog pravila na zatečene pravne odnose pod uvjetom da se cilj mjere-zbog čije realizacije je "novo" pravo i usvojeno ne bi mogao postići na drugi način.

12. Također, u konkretnom slučaju pravilno je kao osoba koja je donijela drugostupanjsko rješenje naznačen Gradonačelnik Grada Zagreba koji je isto i potpisao. Ovakvo stajalište je zauzeo i Visoki upravni sud Republike Hrvatske je u presudi, poslovni broj: Usž-4416/2024 od 12. ožujka 2025., a vezano za identičan prigovor u identičnoj pravnoj situaciji.

13.Također, ovaj Sud prihvaća obrazloženje tuženika o neposrednom rješavanju predmetne upravne stvari temeljem odredbe članka 49. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09 i 110/21), jer se činjenično stanje u ovoj konkretnoj upravnoj stvari moglo utvrditi na temelju podataka koji imaju službeni karakter i kojima raspolaže tijelo i nije bilo potrebno posebno izjašnjavanje stranke, posebice imajući na umu da se radi o usklađivanju novčane pomoći na temelju ovlasti propisane člankom 6. Odluke 25/22., koja ovlast je ocijenjena zakonitom odlukama ovoga Suda i Ustavnog suda Republike Hrvatske. S tim u vezi, valja istaknuti da tužiteljica procesne povrede ističe tek paušalno, ne navodeći koje su to činjenice i okolnosti bitne za razrješenje pravog stanja stvari, a da su u konkretnom slučaju ostale neutvrđene zbog neprovođenja ispitnog postupka.

14.Tužiteljica je, suprotno svojim tvrdnjama, tijekom upravnog postupka, kao i ovog upravnog spora, imala mogućnost, koju je i iskoristila, izjasniti se o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje stvari, te joj je omogućeno sudjelovanje u upravnom postupku i u ovom upravnom sporu.

15. Kako tužiteljica u tužbi i tijekom spora ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, Sud nije našao osnove za uvažavanje tužbenog zahtjeva.

16. Valjalo je stoga na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presuditi kao u izreci.

17. Tužiteljici je odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan na temelju odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima budući da je izgubila spor u cijelosti.

U Zagrebu 05.svibnja 2025.

Sutkinja

Manuela Ostoić Čačinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnik Marko Ivica – putem e-komunikacije

2. Grad Zagreb, Gradonačelnik, [adresa] Zagreb, Trg Stjepana Radića 1 – putem e-komunikacije

3. U spis