Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž Ovr-21/2025-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Goranu Škugoru, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o., OIB: 57509775367, Radnička cesta 41, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Zec, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Zec i partneri d.o.o. u Osijeku, protiv ovršenika HM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ivana Horvat, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o. u Garešnici, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Ovr-142/2020-65 od 11. prosinca 2024., dana 5. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika HM kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Ovr-142/2020-65 od 11. prosinca 2024.

II. Odbija se zahtjev ovršenika HM za naknadu troška sastavljanja žalbe u iznosu od 800,00 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe.

2. Protiv tog rješenja žali se ovršenik navodeći da se žali iz svih zakonom predviđenih razloga. U bitnom navodi da bi prodajom nekretnina koje su predmet ovršnog postupka bila dovedena u pitanje egzistencija ne samo ovršenika nego i njegove obitelji. Nekretnine koje su predmet ovrhe predstavljaju poljoprivredno zemljište od kojeg ovršenik živi odnosno uzdržava sebe i svoju obitelj. Prodajom nekretnina više ne bi bio u mogućnosti zemljišta obrađivati niti ostvarivati prihod koji mu služi za uzdržavanje, a šteta neće biti nadoknađena ovršeniku. Predlaže preinačiti pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda odnosno pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 800,00 eura.

3. Žalba je neosnovana.

4. Sud prvog stupnja, prilikom donošenja pobijanog rješenja, nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP), na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 – dalje u tekstu: OZ).

5. Pravilan je zaključak suda prvog stupnja kako nisu kumulativno ispunjene obje pretpostavke iz odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a, a pravilnost takvog zaključka nije dovedena u sumnju niti žalbenim navodima.

6. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a je propisano da sud može u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu se prijedlog za odgodu ovrhe može prihvatiti u potpunosti ili djelomice samo ako postoji neka od taksativno određenih okolnosti kojima zakon pridaje značenje specifičnih razloga za odgodu ovrhe (predviđenih odredbom čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ-a) te ako uz to, ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili je to potrebno da bi se spriječilo nasilje. Dakle, da bi se dopustila odgoda, obje pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

7. Ovršenik je protiv rješenja o ovrsi podnio žalbu iz čl. 52. OZ-a čime je ispunjena jedna od dvije pretpostavke koje odredba čl. 65. st. 1. OZ-a propisuje kao uvjet za odgodu ovrhe.

8. Prvostupanjski sud se pravilno pozvao na odredbu čl. 65. OZ-a navodeći da ovršenik uz postojanje nekog od taksativno navedenih razloga za odgodu ovrhe, ovršenik mora učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili učiniti vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje.

8.1. U nastavku obrazloženja prvostupanjski sud pogrešno navodi da ovršenik navedenu pretpostavku mora dokazati, što je veći stupanj izvjesnosti od onog koji zahtijeva odredba čl. 65. OZ-a. Dakle, ovršenik ne mora dokazati da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili dokazati da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje nego je potrebno da spomenute okolnosti ovršenik tek učini vjerojatnim.

9. Međutim, po stajalištu ovog drugostupanjskog suda, ovršenik nije ispunio vjerojatnom drugu pretpostavku iz odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a, odnosno nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje.

10. Naime, ovršenik je u prijedlogu za odgodu ovrhe naveo da bi mu nastala nenadoknadiva šteta ako se prodaju nekretnine koje su predmet ovrhe budući da one predstavljaju poljoprivredno zemljište od kojeg ovršenik uzdržava sebe i svoju obitelj i da mu je poljoprivreda primarna djelatnost od koje ostvaruje prihode.

11. Međutim, ovršenik ne iznosi druge razloge o tome kakvu bi konkretnu štetu trpio provedbom ovrhe. Bez navođenja u čemu bi se ta šteta sastojala i zašto bi ista bila nenadoknadiva, kao i konkretan opseg te štete – ne može se zaključiti da bi eventualno nastala šteta bila nenadoknadiva ili teško nadoknadiva. Ovršenik također ničim nije niti učinio vjerojatnim da upravo na nekretninama koje su predmet ovrhe uzgaja poljoprivredne kulture odnosno da tim nekretninama gospodari te na taj način uzdržava sebe i osobe koje je dužan uzdržavati.

12. Stoga, budući da ovršenik nije učinio vjerojatnim nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete koja bi nastala provedbom ovrhe, to je pravilno postupio sud prvog stupnja kada je odbio njegov prijedlog za odgodu ovrhe, zbog čega je trebalo, na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja, kao što je riješeno u točki I izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

13. S obzirom na to da ovršenik nije uspio u žalbenom postupku, na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, odbijen je njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka (točka II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

U Velikoj Gorici 5. svibnja 2025.

Sudac

Goran Škugor