Poslovni broj: Gž-776/2025-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić, u pravnoj stvari tužitelja GRADSKOG DRUŠTVA CRVENOG KRIŽA ŠIBENIK, (OIB: 81557625324), Eugena Kvaternika 2, Šibenik, koji je zastupan po punomoćniku Pašku Višiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Višić i partneri d.o.o. Šibenik, protiv tuženika ČT (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marko Mijat, odvjetnik u Vodicama, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: Psp-8/2023 od 20. siječnja 2025., 5. svibnja 2025.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: Psp-8/2023 od 20. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja, kao i prijedlog za određivanje privremen mjere koji glase:

"1. Utvrđuje se da je tuženik ČT, smetao tužitelja u posljednjem posjedu poslovnog prostora u prizemlju zgrade katastarske oznake [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], površine 272 m2, u [adresa], u [adresa], tako da je dana 02. veljače 2023. godine, obio bravu na ulaznim vratima sa dvorišne stranke, ušao u predmetni poslovni prostor i narednih dana izgradio zid od betonskih blokova i betona, na način da je pregradio predmetni poslovni prostor, čime je onemogućio tužitelju pristup u navedeni protuzakonito oduzeti posjed prostora.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju vrati oduzeti posjed poslovnog prostora u [adresa], koji se nalazi u zgradi katastarske oznake [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], na način da ukloni izgrađeni zid, iz predmetnog dijela poslovnog prostora isprazni svoje stvari, te mu se nadalje zabranjuje svako daljnje uznemiravanje i onemogućavanje tužiteljeva posjeda tog poslovnog prostora, sve u roku od 12 sati.

3. Nalaže se tuženiku da naknaditi tužitelju sav parnični trošak uvećano za zakonske zatezne kamate, koje teku od presuđenja do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena kod trgovačkih ugovora, a u ustalim odnosima za pet postotnih poena, u roku od 8 dana.

3. Određuje se privremena mjera i nalaže tuženiku da tužitelju preda ključeve ulaznih vrata sa dvorišne strane zgrade, katastarske oznake [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], u roku od 24 sata od dostave ovog rješenja.

Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnosti rješenja u ovom predmetu ili do drugačije odluke suda, ako se okolnosti, zbog kojih je mjera određena, kasnije promjene tako da mjera više nje potrebna." (točka I. izreke).

1.1. Odlukom o troškovima postupka naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 838,27 eura (točka II. izreke).

2. Protiv tog rješenja žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine". broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 43/13.-rješenje USRH, 89/14. – odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači tako da se prihvati tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak drugom sucu.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja da mu se pruži posjedovna zaštita poslovnog prostora u prizemlju zgrade katastarske oznake [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], površine 272 m2, u [adresa], u [adresa], na način kako je to navedeno u izreci pobijanog rješenja.

5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku odluku u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

5.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tužitelj jer je izreka pobijanog rješenja jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima rješenja. Rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga rješenja i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost istog.

5.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tužitelja pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje.

6. Prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio je da tužitelj nije bio u posljednjem mirnom posjedu utuženog dijela predmetne nekretnine, kao ni da ga je tuženik uznemiravao u mirnom posjedu. Pri tome je naveo kako iz iskaza same ravnateljice [obrt], koja je odgovora osoba tužitelja, proizlazi da je do smetanja posjeda došlo u ljeto 2023. godine, dok u samoj tužbi tužitelj navodi kako je do smetanja posjeda došlo u veljači 2023. godine, kao što da iz njezinog iskaza proizlazi i to, kada je od tužitelja tuženik zatražio da ukloni sve stvari i napusti posjed predmetne nekretnine da je to tužitelj i učinio, a sve kako ne bi bilo nesuglasica s tuženikom, dok da svjedok IT svoja saznanja o posjedu tužitelja ima samo i isključivo na temelju onoga što mu je rekla ravnateljica i ostali djelatnici [obrt], a da iz iskaza svjedoka LT, DT i tuženika ČT, koje je sud prihvatio kao istinite, vjerodostojne i životno logične, proizlazi da se sporna prostorija koristila od strane Transadrie d.d. sve dok nad istom nije pokrenut stečajni postupak, točnije do 2013. godine, a potom da ju je kupio LT u stečajnom postupku, nakon čega da ga je stečajni upravitelj uveo u posjed, . Isto tako, prvostupanjski sud navodi kako je uviđajem na licu mjesta nedvojbeno utvrđeno da se u spornom dijelu nekretnine nalaze police preko cijele dužine zidova, a za koje su sam stečajni upravitelj, kao i svjedok LT i tuženik ČT istakali kako je predstavljala arhivu Transadrie d.d., koja je uklonjena nakon kupoprodaje.

6.1. S obzirom na utvrđenje prvostupanjskog suda da se radilo o prostoriji koja se koristila od strane Transadria d.d i koja je bila u posjedu tog društva do trenutka dok ista nije predana u posjed ocu tuženika nakon kupoprodaje u stečajnom postupku nad tim društvom, to je prvostupanjski sud zaključio da tužitelj nije bio u mirnom posjedu sporne prostorije.

6.2. Na temelju navedenog, prvostupanjski sud odbio je zahtjev tužitelja za pružanje posjedovne zaštite jer je smatrao da tužitelj tijekom postupaka nije dokazao posjed sporne nekretnine i opisani čin smetanja posjeda od strane tuženika, a da bi mogao osnovano tražiti posjedovnu zaštitu.

7. Navedena utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja prihvaća i ovaj sud, s time što ni žalbenim razlozima nisu dovedeni u sumnju.

8. Prema odredbi članka 22. stavku 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. - u daljnjem tekstu: ZVDSP-a), posjednik kojem je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

8.1. Stavkom 2. istoga članka ZV-a propisano je da sud pruža ovu zaštitu u posebnom, hitnom postupku, prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

9. Budući da je prvostupanjski sud na temelju svih izvedenih dokaza utvrdio da tužitelj nije dokazao da je bio u posjedu sporno dijela predmetne nekretnine, a time i da je tuženik počinio čin smetanja posjeda tako što bi **.**.2023., obio bravu na ulaznim vratima s dvorišne strane, ušao u predmetni poslovni prostor i narednih dana izgradio zid od betonskih blokova i betona, na način da je pregradio predmetni poslovni prostor, čime je onemogućio tužitelju pristup u navedeni protuzakonito oduzeti posjed prostora, to je pravilno taj sud postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

9.1. Stoga se u odnosu na žalbene navode tužitelja da prvostupanjski sud prilikom očevida nije utvrdio činjenicu da se prizemlje predmetne nekretnine sastoji od dva dijela, jedan koji nije predmet spora i drugi koji je predmet spora, a između njih da postoji pregradni zid u kojem je postojao otvor, radi očite jedinstvene komunikacije u cijelom prizemlju, koji je svježe zazidan betonskim blokovima, ističe se, da iz svih izvedenih dokaza, a posebno nalaza i mišljenja sudskog vještaka, kao i iskaza svih saslušanih svjedoka proizlazi da se radi o dvije prostorije od kojih je jedna sporna (iako se tužbenim zahtjevom traži zaštita posjeda cijele nekretnine, znači, sporne i nesporne prostorije), a sam tuženik ne spori da je zazidao taj otvor nakon što je kupljena sporna prostorija u stečajnom postupku nad Transadriom d.d., jer je spornu prostoriju prema utvrđenju prvostupanjskog suda koristilo to društvo kao arhivu, za što su mu služile i police koje se nalaze u toj prostoriji, a što je sve utvrđeno i uviđajem.

9.2. Na pravilnost zaključka da tužitelj nije dokazao da je bio u posjedu sporne prostorije ne utječu ni daljnji žalbeni navodi tužitelja kojima se poziva na ocjenu iskaza saslušanih svjedoka od strane prvostupanjskog suda, kada je taj sud sve svjedoke saslušao opširno i iscrpno, te je mogao ocijeniti imaju li svjedoci izravnih saznanja o posjedu i korištenju sporne nekretnine i govore li istinu, pa shodno tome i koje će iskaze saslušanih svjedoka prihvatiti. Tužitelj žalbenim navodima ovu ocjenu iskaza saslušanih svjedoka ničim nije doveo u sumnju, osim što daje svoju ocjenu njihovih iskaza, posebno iskaz stečajnog upravitelja DT, tvrdnjom da on ne bi predao ključeve LT, odnosno tuženiku, kada na utvrđenje prvostupanjskog suda da tužitelj nije bio u posjedu sporne prostorije nije bitno je li ključeve kupcu predao stečajni upravitelj ili ZT, koji je bio radnik Tranadrie d.d., i koji je nakon umirovljenja imao zaključen ugovor o dijelu i koji je cijelo vrijeme stečajnog postupka bio u kontaktu sa stečajnim upraviteljem, čuvao sve prostorije koje su bile vlasništvo Transadrie d.d., pa tako i spornu.

9.3. Kako je čin smetanja posjeda čin kojim se samovlasno mijenja postojeće posjedovno stanje faktične vlast, te kako tužitelj nije dokazao da je faktički koristio spornu prostoriju, to nije ni dokazao da je tuženik izvršio čin smetanja posjeda, zbog čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužitelju pružiti posjedovnu zaštitu.

9.4. I za ostala činjenična utvrđenja i pravne zaključke prvostupanjski sud je dao valjane i uvjerljive razloge, pa se u odnosu na daljnje žalbene navode koji se u biti odnose na pravo vlasništva, odnosno da je tužitelj cijelu nekretninu koristio cijelo vrijeme za potrebe svoje djelatnosti bez bilo kakvog ugovora s Gradom Šibenikom sve do 2022. koji da je vlasnik iste, ističe se, da ni ti navodi ne utječu na zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije nedvojbeno dokazao da se nalazio u posjedu spornog dijela predmetne nekretnine, pri čemu se ističe, da je u parnicama zbog smetanja posjeda isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjednika ili o zahtjevima za naknadu štete, već je raspravljanje ograničeno samo na raspravljanje i dokazivanje posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, a kako je to propisano odredbom članka 441. ZPP-a.

9.5. Ostali žalbeni navodi sadržajno su činjenični prigovori koji se sastoji od iznošenja vlastitih zaključaka, a suprotnih pravilnim utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda, koja u cijelosti prihvaća i ovaj sud, što se ponovno navodi.

10. Slijedom iznesenog, trebalo je potvrditi i rješenje kojim je odbijen prijedlog tužitelja za određenje privremene mjere, jer se u konkretnom slučaju nisu ispunili zakonski uvjeti propisani odredbom članka 346. stavka 1. ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24.), za određenje iste, a kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

11. Potvrđena je i odluka o parničnom trošku koju tužitelj pobija bez isticanja bilo kojeg žalbenog razloga, a prvostupanjski je sud odlučujući o troškovima postupka pravilno primijenio odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. stavka 1. ZPP- a te Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23.).

12. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbi članka 380. točke 2. ZPP- a, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

U Splitu 5. svibnja 2025.

Sutkinja:

Marija Šimičić