Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu - Stalna služba u Novoj Gradiški

Nova Gradiška

Poslovni broj: P-176/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu - Stalna služba u Novoj Gradiški u ime Republike Hrvatske po sucu Željki Paunović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice NG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], s adresom za primanje pismena u Novoj Gradiški, Ulica bana Ivana Mažuranića 29, 35400 Nova Gradiška, zastupane po punomoćniku Igoru Golovrški odvjetniku iz Nove Gradiške, protiv tuženika IG, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi utvrđenja vlasništva na nekretnini, nakon održane glavne javne rasprave dana 5. svibnja 2025., održane u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i tužene osobno, na kojem ročištu je donesena i objavljena presuda

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužiteljica NG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], s adresom za primanje pismena u Novoj Gradiški, Ulica bana Ivana Mažuranića 29, 35400 Nova Gradiška, vlasnik nekretnine, -garaža izgrađena na čkbr. [katastarska čestica], izgrađena u zgradi upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], prostorne površine cca 21,60 m2, kao i ostale garaže u istom bloku. U naravi, garaža je u suterenu stambene zgrade, gledajući od ulaza A (kčbr. [katastarska čestica]) prema ulazu D (kčbr. [katastarska čestica]) , četvrta (4.) u nizu, na adresi N [adresa], ulaz A, što mu je tužena IG, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] dužna priznati i u roku od 15 dana izdati valjanu ispravu podobnu za upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama i u javnim očevidnicima, a koju će u protivnom zamijeniti ova presuda.

Obrazloženje

1. Tužitelj je tužbom od 1. travnja 2025. utužio tuženu radi utvrđenja vlasništva na garaži. U tužbi navodi da je temeljem sklopljenog ugovora postao stvarni vlasnik i samostalni posjednik nekretnine: -garaža izgrađena na čkbr. [katastarska čestica], izgrađena u zgradi upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], prostorne površine cca 21,60 m2, kao i ostale garaže u istom bloku. U naravi, garaža je u suterenu stambene zgrade, gledajući od ulaza A (kčbr. [katastarska čestica]) prema ulazu D (kčbr. [katastarska čestica]), četvrta (4.) u nizu, na adresi [adresa], ulaz A.

Tužitelj je garažu kupio od tuženice IG u listopadu 2024. godine. O kupoprodaji su sastavili pisani ugovor, iako se radi o nekretnini koja nije upisana u zemljišne knjige, a tužitelju je poznato da su tuženik (i njezini prednici) bili vlasnici, posjednici i korisnici garaže najmanje 40 godina. Tužiteljica NG je vlasnik prve susjedne garaže, od ranije, a tuženica je kćer svjedokinje ČG koja živi u stanu, u prizemlju, na istoj nekretnini i koja je bila vlasnik garaže sve do darovanja kćeri, ovdje tuženici, u kolovozu 2024..

Prodavateljica/tuženica IG predmet ove tužbe, garažu, stekla je, kao izvanknjižno vlasništvo, darovanjem od svoje majke ČG u isto vrijeme kada je stekla i stan u kojem svjedokinja, majka tuženice živi, u kolovozu 2024., ali posebnim ugovorom.

Prednik tuženice, ČG stekla je predmetnu garažu, za cijelo, kupnjom i darovanjem dijela od svog izvanbračnog supruga EG još 1990. godine. Predmetni ugovor I je zagubljen u vrijeme Domovinskog rata, no posjed je nesporan. Garažu je EG, izvanbračni suprug ČG, izvorni stjecatelj, tijekom izvanbračne zajednice, formalno stekao kupoprodajnim ugovorom broj 478/1989 od 18.06.1989. od SIZ-a stanovanja Nova Gradiška, a korisnik garaže i njezin posjednik, zajedno sa ČG, je bio od izgradnje zgrade odnosno od prvih useljenja u stanove. ČG je po tom ugovoru platila kupovninu SIZ-u stanovanja, za što je dobila priznanicu.

Prodavateljica IG je, prema usmenom dogovoru, trebala osigurati i predati stjecatelju ovdje tužiteljici i kupcu NG dokumentaciju o stjecanju vlasništva, do 1. ožujka 2025.. To nije učinjeno. Zato tužiteljica ustaje tužbom radi utvrđenja neprekinutog niza stjecanja i vlasništva garaže, stečene na ime i za korist tužiteljice. Od sklapanja kupoprodajnog ugovora 4.10.2024. garaža je u vlasničkom posjedu tužiteljice.

Tuženica je, u vrijeme kupoprodaje, bila vlasnica, obzirom da je predmet tužbenog zahtjeva, predmetnu garažu, ona stekla darovanjem od majke, a majka od SIZ-a stanovanja i izvanbračnog supruga EG, koji je bio, zajedno sa ČG, prvi (formalni) vlasnik i posjednik predmetne garaže, još od useljenja zgrade. Drugih posjednika nikad nije bilo. U svakom slučaju, proteklo je i više nego dovoljan broj godina i za utvrđenje originarnog stjecanja vlasništva dosjelošću.

Nesporno je da pravo vlasništva postoji, da vlasništvo nitko nije nikada osporavao, te da na njemu ne postoje nikakvi tereti niti prava trećih osoba koji bi predstavljali smetnju za ostvarivanje vlasničkih prava. Nesporno je da su na kupca, ovdje tužitelja, prenesna sva prava koja je prodavateljica stekla od pravnih prednika. Nesporno je da je pravni prednik tuženice, njena majka, ČG bila posjednik i vlasnik od darovanja dijela garaže, od izvanbračnog supruga 1990, a zajedno s njim, suposjednik i suvlasnik od izgradnje zgrade/kupnje prije više od 40 godina. Nesporno je da je nakon ČG posjednik bila tuženica, sve do prodaje tužitelju. Tuženica je, prije prodaje tužitelju, uz uračunavanje vremena i kvalitete posjeda prednika, bila u posjedu garaže (puno) više od dvadeset godina, kao roka dosjelosti, što čini nespornim čak i njezin status izvornog, originarnog stjecatelja koji svoje vlasništvo više niti ne mora izvoditi iz volje prednika/graditelja, a koje je preneseno na tuženu. Nesporan je pravni interes tužitelja da sudskom presudom utvrdi svoje vlasništvo jer se radi o nekretnini koja nije upisana u zemljišne knjige koju je kupnjom od SIZ-a stanovanja stekao EG, zajedno sa ČG, izvanbračnom suprugom, ČG od EG, od ČG, tuženica, a koja je garažu prodala tužiteljici. Nesumnjivo da je i izvorno, stečeno vlasništvo, protekom vremena potrebnog za utvrđenje vlasništva temeljem dosjelosti odnosno zakonitog, istinitog i poštenog posjeda koji se uračunava i novom vlasniku, ovdje tužitelju. Nekretnina je bila više od dvadeset godina u samostalnom, poštenom istinitom i zakonitom posjedu tuženika i prednika, a nakon toga u posjedu je , iste kvalitete, tužitelja. Tuženiku se, po potrebi, ima uračunati i prednikovo vrijeme trajanja posjeda. Od izvornog stjecanja, prezentiran je neprekinut niz stjecatelja, sve do tužitelja. Nesporno je da niti tuženiku niti tužitelju, nikada nitko nije osporavao ili ograničavao vlasništvo ili posjed predmetnih nekretnina tj. neregistrirane nekretnine, niti je te nekretnine ikada itko potraživao.

2. Tužena je u odgovoru na tužbu navela da je točno da je njena majka ČG tuženici darovala garažu čiji je bila vlasnik, kao i da je živjela sa izvanbračnim partnerom EG, te kupila, platila i dalje koristila garažu i da joj je on darovao garažu da bi ona bila vlasnik. Predlaže da se sasluša njena majka ČG kojoj su poznate sve okolnosti kupnje, darovanja stana i garaže kao i prodaja garaže NG. Majka tužene da je koristila garažu gotovo 40 godina sve do darovanja tuženoj a tužena ju je prodala tužiteljici NG. Navodi da ni tuženiku ni tužitelju nikada nitko nije osporavao ili ograničavao vlasništvo ili posjed predmetnih nekretnina.

3. Provedeni su dokazi uvidom o kupoprodaji od 4. travnja 2024. i ugovor o darovanju garaže od 8. kolovoza 2024., u rješenje Z-11034/24 od 9. kolovoza 2024., u kupoprodajni ugovor od 16. lipnja 1989., i u presliku priznanice o izvršenom plaćanju, u odgovor na tužbu, u iskaz saslušane svjedokinje ČG i u iskaz saslušane tužene IG.

4. Svjedokinja ČG iskazala je da je u razdoblju od 1982. do 1991. živjela sa BG. Tada da su kupili predmetnu garažu za koju je ona dala novac. No, sada nema ugovor o darovanju, obzirom je RG bio formalno pravno kupac od SIZ-a za stanovanje od kojeg je garaža kupljena. U posjedu su od prvih useljenja u zgradu na adresi [adresa] i nikada nitko drugi nije, osim ČG bio posjednik i vlasnik predmetne garaže, sve dok ju nije darovala kćerki IG. Formalno-pravno garaža je bila kupljena na BG, no kako ista ne postoji kao zasebno zemljišno-knjižno tijelo taj kupoprodajni ugovor nije bilo moguće provesti, a u međuvremenu je i zagubljen tijekom Domovinskog rata. Svjedokinja je u posjedu ugovora o kupoprodaji koji je sklopljen između BG kao kupca i SIZ-a stanovanja Nova Gradiška, a koji ugovor je iz 1989. te ima uplatnicu iz koje je vidljivo da je ista platila iznos naveden u kupoprodajnom ugovoru. Zagubila je ugovor o darovanju koji je njoj RG darovao svoj dio na garaži, a obzirom da su isti bili u izvanbračnoj zajednici. Kasnije je istu garažu darovala svojoj kćerki IG 2024., a ona je istu prodala poslije kupcu NG, koja je sada morala utužiti kćerku svjedokinje radi utvrđenja vlasništva na predmetnoj garaži. Od 1982. nikada nitko drugi osim svjedokinje i u jednom razdoblju njenog izvanbračnog partnera nije bio u posjedu te garaže, i nitko ih nikada nije smetao u korištenju i uživanju iste.

5. Tužena VG iskazala je da je kćerka ČG te da joj je majka darovala garažu koja je kupljena za vrijeme dok je bila u izvanbračnoj zajednici sa BG. Potvrđuje da je istu garažu prodala NG i da navedena garaža nije upisana u knjigu etažnog vlasništva za predmetnu zgradu. Njena majka je u posjed garaže ušla, kada je ušla i u posjed stana u istoj zgradi, a kada su se stekli uvjeti za kupovinu, ista je kupljena. No isto nije moglo biti evidentirano u zemljišnim knjigama. Majka ima kupoprodajni ugovor kojim je garaža kupljena od SIZ-a no isti nije bio provediv jer garaže u toj zgradi nisu niti jedna etažirane ni danas. Radi prodaje iste garaže novom kupcu isti je bio prisiljen utužiti rad dokazivanja vlasništva na kupljenoj garaži.

6. Uvidom u ugovor o kupoprodaji od 4. listopada 2024. vidljivo je da je tužena tužiteljici prodala garažu koja je predmet postupka. Iz ugovora o darovanju garaže vidljivo je da je istu ČG **.**.2024. darovala svojoj kćerki IG, a uvidom u presliku priznanice od 29.6.1989. utvrđeno je da je EG kupio garažu u Jug 3 po ugovoru 478/2 od SIZ-a stanovanja za iznos od 19.794,670.- dinara.

7. Slijedom gornjeg temeljem čl. 159., točka 1 do 3 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17), sud je utvrdio da je tužitelj dosjelošću stekao vlasništvo na predmetnim nekretninama samostalnim posjedom istih, a da isti posjed ima po zakonu određenu kakvoću te neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, te je posjednik sposoban biti vlasnikom stvari koje posjeduje.

8. Iz provedenih dokaza proizlazi da je posjed tužiteljice i njenih pravnih prednika trajao više od 20 godina. Neprekidnost posjeda se pretpostavlja, te je potrebno dokazati vrijeme trajanja posjeda kao i postojanje posjeda u času kada završava dosjelost. Tko tvrdi da je posjednik za vrijeme trajanja posjeda isti izgubio pa ga ponovo stekao, mora to i dokazati. Saslušani svjedok i tužena suglasno su iskazali o neprekidnom posjedovanju nekretnina koje su predmetom tužbe.

9. Savjesnost i istinitost posjeda se pretpostavlja, a tko tvrdi suprotno isto mora dokazati. Dosjedilac ima pravo dokazivati stjecanje vlasništva dosjelošću samo na ono što je držao u vrijeme dosjelosti, odnosno opseg posjeda određuje opseg dosjelosti, te se ne može dosjelošću steći više nego što se posjedovalo kroz propisano vrijeme. Vrijeme za dosjelost počinje teći od dana stupanja posjednika u posjed stvari a istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, a sve temeljem čl. 160 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. U postupku je utvrđen vlasnički posjed tužitelja tj. miran posjed s uočljivom voljom držanja stvari posjednika kao svoje, te ponašanja posjednika kao vlasnika kroz vrijeme potrebno za dosjelost.

10. Slijedom gornjeg odlučeno je kao u izreci presude.

11. O parničnom trošku nije odlučivano jer naknadu istog tužitelj nije tražio.

U Novoj Gradiški 5. svibnja 2025.

S u d a c :

Željka Paunović

Uputa o pravnom lijeku kao nepotrebna ispuštena jer su se stranke nakon objave presude odrekle prava žalbe na istu.

DN-a:

1. Odvj. Igor Golovrški

2. IG, [adresa]