Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4287/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sanji Joka Umićević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice PĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku UĐ, protiv tuženice IĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Marini Mrklić, odvjetnici u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-6102/2018-16 od 21. kolovoza 2023., dana 5. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-6102/2018-16 od 21. kolovoza 2023. u točkama I. i II. izreke.

II. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-6102/2018-16 od 21. kolovoza 2023. u točki II. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen trošak tužiteljice u iznosu od 625,00 kn/82,95 EUR.

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Dužna je tužena, u roku 15 dana, isplatiti tužiteljici, iznos od 929,06 eur / 7.000,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 1. kolovoza 2016. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od 1. kolovoza 2016. do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

II. Dužna je tužena naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 826,20 eur / 6.225,00 kn, u roku 15 dana, sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena."

2. Protiv točke I. i II. prvostupanjske presude žalbu podnosi tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je sud propustio cijeniti navode i prigovore tuženice da se u konkretnom slučaju ne radi o ugovoru o zajmu, već o vraćanju novčanog iznosa kojeg je tuženica iskoristila da kupi tužiteljici lijekove, odnosno suplemente u svrhu liječenja raka dojke. Ističe da tužiteljica nije ozdravila od raka dojke, a što je vidljivo iz poruka koje je tužiteljica dostavila kao dokazni prijedlog. S obzirom na navedeno, pogrešan je zaključak suda da je tužiteljici završeno liječenje. Nadalje, navodi kako nije točno da su tužiteljica i tuženica bile radne kolegice, već je tužena bila podređena tužiteljici te je tužiteljica vršila mobing nad tuženicom. Ističe kako je činjenica mobinga bitan faktor za utvrđivanje njihovog međusobnog odnosa te da je ova tužba zapravo nastavak mobinga nad tuženicom. Ističe da prvostupanjski sud parcijalno navodi i ocjenjuje dijelove njezinog iskaza dok druge dijelove propušta cijeniti. Ističe da je nelogično da tuženica, kao podređeni radnik, traži zajam od tužiteljice. Zaključno navodi kako je parcijalnom ocjenom njezinog iskaza prvostupanjski sud povrijedio njezino pravo na pristup sudu i načelo jednakosti sredstva, budući da je iskaz tužiteljice sagledan u ukupnosti, a njezin iskaz samo parcijalno. Ističe da sud nije pravilno primijenio odredbe čl. 220. i 292. ZPP-a. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka.

3. Protiv točke II. prvostupanjske presude u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u iznosu od 625,00 kn / 82,95 EUR[1] žalbu podnosi tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je njoj (tužiteljici) dosuđen parnični trošak u pogrešnom iznosu. Naime, prvostupanjski sud je vrijednost jednog boda odvjetničkih radnji procijenio u iznosu od 10,00 kn umjesto u iznosu od 15,00 kn, a čime nije primijenio odredbu Tbr. 48.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 126/22). Ističe da sud, prilikom odlučivanja o parničnim troškovima, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Budući da je prvostupanjska presuda donesena 21. kolovoza 2023., a kada je na snazi bila Tarifa prema kojoj je vrijednost boda 15,00 kn, sud je bio dužan kao vrijednost jednog boda uzeti 15,00 kn u eurima, a ne 10,00 kn. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti prvostupanjskom sudu radi donošenja nove odluke o troškovima postupka. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 274,18 EUR.

4. Žalba tuženice je neosnovana.

5. Žalba tužiteljice je neosnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 7.000,00 kn / 929,06 EUR, koji iznos novca je tužiteljica, kao zajmodavac, uplatila na račun tuženice, kao zajmoprimca, temeljem sklopljenog ugovora o zajmu, a tuženica isti iznos nije poslije stanovitog vremena vratila.

7. Predmetni postupak predstavlja spor male vrijednosti, budući da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR, sukladno članku 458. stavku 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, dalje u tekstu: ZPP).

8. Prema odredbi čl. 467. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. ZPP-a točaka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. tako da žalbeni navodi, kojima se sadržajno upire na žalbeni navod pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, nisu predmet razmatranja u postupku pred drugostupanjskim sudom.

9. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

10. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da su tužiteljica i tužena u vrijeme predmetnog zajma bile radne kolegice te da je tužena zamolila tužiteljicu da joj pozajmi novac iz razloga što joj je novac bio potreban za kćerku i rješavanje njezinog statusa u [adresa],

- da je tužiteljica Internet bankarstvom 21. prosinca 2015. uplatila na račun tužene iznos od 7.000,00 kn

- da je predmetna uplata izvršena na ime zajma kojeg je trebalo vratiti do konca srpnja 2016.

- da tužena tužiteljici nije vratila pozajmljeni iznos

- da tužena tužiteljici nije vratila pozajmljeni iznos iz razloga što su se nakon predmetne pozajmice poremetili njihovi međusobni odnosi.

U odnosu na žalbu tuženice:

11. Među strankama je bila sporna pravna priroda njihovog odnosa. Tužiteljica je isticala da je pozajmila utuženi iznos tuženici kako bi ona (tuženica) mogla pomoći svojoj kćerki oko rješavanja njenog statusa u [adresa]. Tuženica je također istaknula da je tuženica trebala pozajmljeni iznos vratiti do kraja srpnja 2016. godine. S druge strane, tuženica je isticala kako je ona kupila tužiteljici lijekove, odnosno suplemente za prehranu u [adresa], a koji suplementi su trebali pomoći tužiteljici u njezinoj borbi s rakom dojke. Nakon što je predala tužiteljici te suplemente, tužiteljica je tuženici vratila novčani iznos koji je tuženica utrošila za kupnju suplemenata.

12. Tuženica ostaje kod tih navoda i u svojoj žalbi. Navodi da tužiteljica nije u potpunosti ozdravila od raka dojke, a radi čega je logično da je tuženica njoj kupovala suplemente koji će joj pomoći u borbi protiv te bolesti. Također ističe i kako je tužiteljica bila njoj nadređena u radnom odnosu te je vršila mobing nad njome, a radi čega je i tuženica dala otkaz. Navodi da je ova tužba zapravo nastavak mobinga. Zaključno ističe kako je nelogično da ona pozajmljuje novac od osobe koja je njoj nadređena u radnom odnosu.

13. Svi ti žalbeni navodi tuženice ne mogu biti predmet razmatranja ovog suda, budući da se radi o žalbenom razlogu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog kojeg razloga se u sporu male vrijednosti ne može izjaviti žalba.

14. Prema ocjeni ovog suda, uzevši u obzir činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, tj. parnične stranke jesu sklopile ugovor o zajmu. Sukladno članku 499. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje u tekstu: ZOO) ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica, dana 21. prosinca 2015., predala tuženici novčani iznos od 7.000,00 kn, i to uplatom na račun tuženice preko Internet bankarstva. Također je utvrdio da se tuženica obvezala vratiti taj iznos do kraja srpnja 2016. godine. Takav ugovorni odnos parničnih stranaka predstavlja ugovor o zajmu.

15. Tuženica u žalbi ističe da prvostupanjski sud nije pravilno primijenio zakonske odredbe o dokazivanju, i to članak 220. i članak 292. stavci 3. i 4. ZPP-a, tj. navodi da prvostupanjski sud nije odredio koje predložene dokaze je odbio i naznačio razlog odbijanja.

15.1. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP u vezi s člankom 467. ZPP-a, a radi čega se ovaj žalbeni navod tuženika ne može prihvatiti.

16. Naposljetku, tuženica ističe da je prvostupanjski sud time, što je parcijalno, a ne u cijelosti ocijenio njezin iskaz, povrijedio njezino pravo na pristup sudu, zajamčeno člankom 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", broj 18/97, 6/99 , 8/99 , 14/02, 1/06, 2/10, 13/17, dalje u tekstu: Konvencija) te članak 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014).

16.1. Odredbom članka 8. ZPP-a propisano je sud prema svom uvjerenju odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane, i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

16.2. Kako se iskazi tužiteljice i tuženice sadržajno ne poklapaju u pogledu pravne prirode njihovog odnosa, sud je ovlašten procjenjivati nelogičnosti i proturječnosti u njihovim iskazima, a kako bi utvrdio bitne činjenice za donošenje odluke.

16.3. Dakle, time što je prvostupanjski sud u provedenom dokaznom postupku, te prilikom ocjenjivanja njezinog stranačkog iskaza, utvrdio činjenice koje ne idu u korist tuženici ne znači da je povrijeđeno njezino pravo na pristup sudu.

17. S obzirom da je tuženica u cijelosti izgubila spor, odluka o trošku, sadržana u točki II. izreke prvostupanjske presude, donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP.

18. Zbog svega navedenog, žalbeni navodi tuženice se ne mogu prihvatiti, a radi čega je valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu u točkama I. i II. izreke (točka I. drugostupanjske presude).

U odnosu na žalbu tužiteljice:

19. Tužiteljica u žalbi ističe da prvostupanjski sud, prilikom odlučivanja o parničnim troškovima, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Budući da je prvostupanjska presuda donesena 21. kolovoza 2023., a kada je na snazi bila Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 126/22, dalje u tekstu: Tarifa) prema kojoj je vrijednost boda 15,00 kn, sud je bio dužan kao vrijednost jednog boda uzeti 15,00 kn u eurima, a ne 10,00 kn.

19.1. Međutim, valja istaknuti da prvostupanjski sud, sukladno članku 2. ZPP-a, u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.

19.2. Uvidom u tužiteljičin zahtjev za naknadu troškova postupka (troškovnik) od 5. srpnja 2022. (list 35 spisa) vidljivo je da je tužiteljica zahtijevala trošak postupka u ukupnom iznosu od 6.850,00 kn. Tužiteljici je prvostupanjskom presudom priznat trošak postupka u iznosu od 6.225,00 kn / 826,60 EUR, dok joj nije priznat trošak postupka u iznosu od 625,00 kn / 82,95 EUR. Nepriznati dio troška se odnosi na trošak pristupa na ročište za objavu presude, a koji tužiteljici nije priznat jer njezin punomoćnik nije pristupio na to ročište. Nadalje, tužiteljica je svoj trošak specificirala sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022) prema kojoj je vrijednost boda tada bila 10,00 kn, a ne 15,00 kn. Dakle, sukladno čl. 2. ZPP-a, sud je mogao jedino odlučivati u granicama postavljenog zahtjeva za naknadu troškova.

19.3. Prema ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno odlučio kada tužiteljici nije dosudio trošak pristupa na ročište za objavu presude jer punomoćnik tužiteljice nije pristupio na to ročište. Dakle, taj trošak nije uopće nastao, a radi čega ne može biti priznat u smislu odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a. Nadalje, prvostupanjski sud ne može dosuditi trošak priznatih radnji u uvećanom iznosu, neovisno o tome što je došlo do promjene Tarife prije donošenja odluke o troškovima postupka, budući da sud odlučuje u granicama zahtjeva kojeg je postavila tužiteljica. Prilikom donošenja odluke o troškovima, prvostupanjski sud je odlučivao upravo u granicama zahtjeva kojeg je postavila tužiteljica.

19.4. Zbog svega navedenog, žalbeni navodi tužiteljice se ne mogu prihvatiti, a radi čega je valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu u točki II. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u iznosu od 625,00 kn/82,95 EUR (točka II. drugostupanjske presude).

20. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu te primjenom odredbe iz članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke drugostupanjske presude. Nadalje, valjalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu te primjenom odredbe iz članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučiti kao u točki II. izreke drugostupanjske presude.

21. Sukladno čl. 166. st.1. ZPP, odlučeno je i o zahtjevima tuženice i tužiteljice za naknadu troška nastalih povodom njihovih žalbi. Tuženica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troška za sastav žalbe, budući da sa žalbom nije uspjela (točka III. izreke drugostupanjske presude). Tužiteljica je također odbijena sa zahtjevom za naknadu troška za sastav žalbe, budući da sa žalbom nije uspjela (točka IV. izreke drugostupanjske presude).

U Zagrebu 5. svibnja 2025.

Sutkinja:

Sanja Joka Umićević