REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
Poslovni broj: Us I-1097/2024-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužiteljice ĐŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Karmela Peulić Magdić, odvjetnica iz Vinkovaca, M. A. Reljkovića 15, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, A. Mihanovića, Zagreb, OIB: 84397956623, kojega zastupa opunomoćenica PŽ, službena osoba, radi obiteljske mirovine, 5. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje Službe KLASA: UP/II 140-03/24- 03/03057356988, URBROJ: 341-99-06/2-24-2852 od 12. srpnja 2024.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 140-03/24- 03/03057356988, URBROJ: 341-99-06/2-24-2852 od 12. srpnja 2024. odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Vukovaru KLASA: UP/I 140-03/23-03/03057356988, URBROJ: 341-22-06/2-23-23156 od 18. listopada 2023.
1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužiteljice za priznanje prava na obiteljsku mirovinu.
2. Tužiteljica u tužbi navodi u bitnome da je u predmetnom postupku nedostajalo niz isprava koje se nisu mogle prikupiti službenim putem od tuženika, a niti privatno od strane tužiteljice jer su uništene za vrijeme Domovinskog rata, odnosno izgubljene od strane državnih institucija, a što ne može ići na štetu tužiteljice. Potvrđuje činjenicu da je tužiteljica u vrijeme smrti pok. ĐŽ EŽ imala navršenih 46 godina života te da je u to vrijeme obavljala roditeljske dužnosti prema zajedničkom djetetu ĐŽ OŽ koji se redovno školovao i bio primatelj mirovine iza pok. ĐŽ EŽ. Navodi i da je u to vrijeme bila u radnom odnosu te joj nije moglo biti priznato pravo na obiteljsku mirovinu. Dakle, u vrijeme smrti pok. ĐŽ EŽ je imala navršenih 39 godina života i nije bila podnijela zahtjev za obiteljskom mirovinom, ali nakon završetka redovnog školovanja sina te s navršenih 46 smatra da je stekla uvjete za predmetno pravo. Predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika.
3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je osporavano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Budući da je tužiteljica rođena **.**.1939., pa je na dan smrti supruga (30. travnja 1979.) imala navršenih 39 godina života, navodi da nema pravo na obiteljsku mirovinu, jer do smrti bračnog druga po kojem joj to pravo pripada, nije navršila 50 godina života niti je imala navršenih 45 godina života, u kojem slučaju bi imala pravo na obiteljsku mirovinu kada navrši 50 godina života (članak 67. stavak 2. Zakona o mirovinskom osiguranju). Navodi i da tužiteljica na dan podnošenja zahtjeva 16. siječnja 2023. kao ni šest mjeseci unatrag od dana podnošenja zahtjeva od kada bi joj se najranije moglo priznati pravo na obiteljsku mirovinu prema članku 72. stavku 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (1. kolovoza 2022.) nije obavljala roditeljske dužnosti prema djetetu, te nikada nije stekla pravo na obiteljsku mirovinu u sustavu hrvatskog mirovinskog osiguranja, da bi u obzir došle odredbe o zadržavanju prava ili ponovnog ostvarivanja prava iz članka 67. stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju. Ističe u vezi navoda tužbe da radni odnos nije smetnja priznavanju prava na obiteljsku mirovinu. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.
4. Radi utvrđivanja svih odlučnih činjenica u sporu, u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje: ZUS) održana je javna rasprava 9. travnja 2025., bez prisutnosti uredno pozvane tužiteljice prema članku 91. stavku 3. ZUS-a. Na održanoj raspravi je opunomoćenica tuženika ostala pri svim do tada iznesenim navodima, te je predložila Sudu odbiti tužbeni zahtjev.
5. Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis upravnog postupka i u sve isprave priložene istima te je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Iz podataka spisa proizlazi da je predmetni postupak pokrenut po zahtjevu tužiteljice od 16. siječnja 2023.
6.1. Nesporno je i da je tužiteljica rođena **.**.1939., pa je na dan smrti supruga, pok. EŽ, **.**.1979. imala navršenih 39 godina života. Nesporno je i da pok. suprug tužiteljice imao navršen mirovinski staž u Republici Hrvatskoj, ukupno iznosi 18 godina, 8 mjeseci i 18 dana.
7. U ponovnom postupku, provedenom s obzirom na tvrdnju tužiteljice da je ona imala navršenih 46 godina života kada je sinu, OŽ prestalo pravo na obiteljsku mirovinu i da je obavljala roditeljske dužnosti, prvostupanjsko tijelo je pokušalo pribaviti podatke od isplatnih službi o podacima o isplatama obiteljske mirovine u razdoblju od 1979. do 1985. od Područne službe u Osijeku, ali u arhivskoj bazi, prema očitovanju od 15. travnja 2024. i ponovne provjere, nisu među pasivnim spisima pronađeni takvi podaci. Nadalje, iz dopisa Područne službe Zavoda u Osijeku od 19. rujna 2023. je već proizlazilo da se stari spis MO 263260 HŽ ne nalazi niti u jednoj od pasiva, te da su nakon formiranja Područnog ureda Vukovar, svi stari spisi preseljeni u taj Područni ured što nije bilo moguće dokazati, jer su uništeni duplikati popisnika koji su ostali kao dokaz preseljenja. Ujedno je zatraženo isto i od nadležnog tijela u Sremskoj Mitrovici, odnosno bilo kakav podatak o priznavanju i isplati obiteljske mirovine djetetu VŽ u razdoblju od 1979. do 1985., ali prema očitovanju od 9. travnja 2024. takvih podataka nemaju.
7.1. Dakle, s obzirom na veliki protek vremena i nedostatak podataka prvostupanjsko tijelo nije moglo rekonstruirati spis, a prema podacima u bazi podataka Zavoda pod osobnim brojem pok. HŽ nije vidljivo je li pravo na mirovinu bilo priznato i udovici ili samo djetetu, ali i sama tužiteljica navodi da nije podnosila i iz kojih razloga zahtjev za obiteljsku mirovinu prije zahtjeva od 16. siječnja 2023., jer je njezina osobna mirovina bila povoljnija.
8. Prema članku 67. stavku 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22.), udovica ima pravo na obiteljsku mirovinu: 1. ako je do smrti bračnog druga, po kojemu joj to pravo pripada, navršila 50 godina života ili 2. ako je mlađa od 50 godina života i ako je do smrti bračnog druga nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti ili je potpuni gubitak radne sposobnosti nastao u roku od jedne godine nakon smrti bračnog druga ili 3. ako je nakon smrti bračnog druga ostalo jedno ili više djece koja imaju pravo na obiteljsku mirovinu po ocu, a udovica obavlja roditeljske dužnosti prema toj djeci. Udovica kod koje tijekom trajanja prava na toj osnovi nastupi potpuni gubitak radne sposobnosti zadržava pravo na obiteljsku mirovinu dok postoji takva nesposobnost. Prema stavku 2., udovica koja do smrti bračnog druga nije navršila 50, ali je imala navršenih 45 godina života, ima pravo na obiteljsku mirovinu kada navrši 50 godina života.
9. Dakle, slijedom iznesenoga proizlazi da tužiteljica ne ispunjava uvjet navršenih godina života u trenutku smrti bračnog druga (39 godina), te nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje prava na obiteljsku mirovinu iz članka 67. Zakona o mirovinskom osiguranju jer do smrti bračnog druga (30. travnja 1979.) nije bila navršila 50 godina života niti je imala navršenih 45 godina života, u kojem slučaju bi imala pravo na obiteljsku mirovinu kada navrši 50 godina života (članak 67. stavak 2.).
9.1. K tome, ne postoje ni dokazi o tome da su niti ona niti sin OŽ imali u isplati priznatu obiteljsku mirovinu. Odnosno, na dan podnošenja zahtjeva 16. siječnja 2023. kao ni šest mjeseci unatrag od dana podnošenja zahtjeva od kada bi joj se najranije moglo priznati pravo na obiteljsku mirovinu prema članku 72. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (1. kolovoza 2022.) nije obavljala roditeljske dužnosti prema djetetu, te nikada nije stekla pravo na obiteljsku mirovinu u sustavu hrvatskog mirovinskog osiguranja, da bi u obzir došle odredbe o zadržavanju prava ili ponovnog ostvarivanja prava iz članka 67. stavka 3. navedenog Zakona.
9.2. U vezi navoda da je bila u radnom odnosu pa da stoga nije mogla zatražiti priznavanje predmetnog prava, isto nije bilo zapreka, kako to pravilno navodi tuženik u odgovoru na tužbu.
10. Prvostupanjsko je tijelo, stoga, pravilno odbilo predmetni zahtjev tužiteljice, što je tuženik osnovano potvrdio. Stoga je Sud osporavano rješenje ocijenio zakonitim i odbio tužbeni zahtjev te u skladu s odredbom članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u izreci ove presude.
U Osijeku 5. svibnja 2025.
Sutkinja
Valentina Grgić Smoljo
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
DNA:
1. Tužiteljici po opunomoćenici
2. Tuženiku
