REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

STALNA SLUŽBA U PREGRADI

PREKRŠAJNI ODJEL

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Pregradi, Prekršajni odjel, po sucu Štefici Kiš, uz sudjelovanje zapisničara Ivanke Marjanović, u prekršajnom postupku koji se vodi protiv 1. okrivljene pravne osobe trgovačkog društva Alati Stuhne d.o.o., [adresa] i 2. okrivljenika odgovorne osobe u pravnoj osobi IO, [adresa], koje brani odvjetničko društvo BŠDS iz Zagreba, zbog prekršaja iz članka 127. stavka 1. točke 4. Zakona o državnom inspektoratu, povodom prigovora protiv prekršajnog naloga Državnog inspektorata, Područni ured Varaždin, Služba za nadzor zaštite okoliša i vodopravne inspekcije Krapina, broj: KLASA: UP/I-325-01/24-01/303 URBROJ: 443-02-04-13-24-8 od 18.12.2024., nakon provedenog prekršajnog postupka, nakon glavne rasprave održane 02. svibnja 2025. u nazočnosti 2. okrivljenika i branitelja i u odsutnosti tužitelja i objavljene presude 05. svibnja 2025. u odsutnosti 1. i 2. okrivljenika, branitelja i tužitelja na temelju članka 179. stavka 1., 2. i 3. i članka 183. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 70/17., 118/18. i 114/22),

p r e s u d i o  j e

I 1. okrivljena pravna osoba Trgovačko društvo Alati Stuhne d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 05720397780, nije kažnjavana,

2. okrivljenik IO, sin I i Z rođ. S, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1991., u [adresa], prebivalište [adresa], neoženjen, bez djece, završio srednju tehničku školu u Krapini, mehatronika, zaposlen u Alati Stuhne, mjesečna primanja od oko 3.500,00 eura, vlasnik automobila, prekršajno nekažnjavan, ne vodi se drugi prekršajni ili kazneni postupak, kao odgovorna osoba,

k r i v i s u

što je 13.12.2024. u trenutku obavljanja kontrolnog inspekcijskog nadzora izvršenja rješenja, obilaskom predmetne lokacije odnosno poslovne građevine koja se nalazi na adresi sjedišta pravne osobe ALATI STUHNE d.o,o., [adresa] utvrđeno da nisu izvršili izvršno rješenje od 11.10.2024. Klasa: UP/I-325-01/24-01/303, URBROJ: 443-02-04-13-24-1 kojim je zabranjeno pravnoj osobi ALATI STUHNE d.o.o. OlB:05720397780, ispuštanje industrijskih otpadnih voda na lokaciji sjedišta pravne osobe gdje se i nalazi poslovna građevina, u otvoreni odvodni kanal i nastavno u potok Kosteljinu na način da i nadalje ispuštaju industrijske otpadne u otvoreni odvodni kanal i nastavno u potok Kosteljinu bez vodopravne dozvole za ispuštanje otpadnih voda,

čime su počinili prekršaj iz članka 71. Zakona o Državnom inspektoratu, kažnjivo po članku 127. stavku 1. točki 4. za pravnu osobu i stavku 2. istog članka za odgovornu osobu u pravnoj osobi, pa im se temeljem istog propisa i primjenom članka 37. Prekršajnog zakona,

i z r i č e

1. okrivljenoj pravnoj osobi Trgovačkom društvu Alati Stuhne d.o.o. novčana kazna u iznosu od 3.000,00 eura (slovima: tri tisuće eura ), a 2. okrivljeniku odgovornoj osobi u pravnoj osobi ZO novčana kazna u iznosu od 750,00 eura (slovima: sedamsto pedeset eura).

II.

1. i 2. okrivljeni su dužni platiti novčanu kaznu u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude priloženom uplatnicom.

III. Ukoliko 1. i 2. okrivljeni u određenom roku ne plate novčanu kaznu, ona će se u smislu članka 34. stavka 1. Prekršajnog zakona, naplatiti prisilnim putem.

IV. Ukoliko 1. okrivljenik u roku određenom ovom presudom uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, odnosno 2.000,00 eura (slovima dvije tisuće eura), a 2. okrivljenik u roku određenom ovom presudom uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, odnosno 500,00 eura (slovima petsto eura), temeljem članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

V. 1. i 2 . okrivljeni su temeljem članka 138. stavka 1. i 2. točke 1., 2. i 3a., a u svezi 139. stavka 3. Prekršajnog zakona dužni platiti troškove vođenja prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 eura (slovima: četrdeset eura), svaki, u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, jer će se u protivnom naplata troškova izvršiti prisilnim putem.

Obrazloženje

1. Tužitelj Državni inspektorat, Područni ured Varaždin, Služba za nadzor zaštite okoliša i vodopravne inspekcije Krapina, pod brojem broj: KLASA: UP/I-325-01/24-01/303 URBROJ: 443-02-04-13-24-8 od 18.12.2024., izdao je prekršajni nalog 1. i 2. okrivljenima, kojim su 1. i 2. okrivljeni proglašeni krivima zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude, a protiv cit. prekršajnog naloga 1. i 2. okrivljeni

su izjavili prigovor.

2. Uz prekršajni nalog priložen je prigovor izjavljen protiv prekršajnog naloga Državnog inspektorata, Područnog ureda Varaždin, Službe za nadzor zaštite okoliša i vodopravne inspekcije, broj: KLASA: UP/I-325-01/24-01/303 URBROJ: 443-02-04-13-24-8 od 18.12.2024. zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 13.12.2024., rješenje od 11.10.2024. Klasa: UP/I-325-01/24-01/303, URBROJ: 443-02-04-13-24-1.

3. Ispitan kod ovog suda 02. svibnja 2025. 2. okrivljenik je u svoju obranu kao i u obranu 1. okrivljene pravne osobe izjavio da se ne smatraju krivima za djelo prekršaja koje im se stavlja na teret. U cijelosti ostaju kod navoda pisane obrane od 28.04.2025. Nadalje, navode da su 1. i 2. okrivljenik poduzeli sve potrebne aktivnosti kako bi se otklonilo protupravno stanje, a što je opisano u pisanoj obrani. Branitelj okrivljenika iskazao je da iako je 1. okrivljenik poduzeo sve radnje prema izvršnom rješenju inspektorata iz 2024. godine i unatoč tome što okrivljenici nisu krivi što državno tijelo nije u stanju izdati vodopravnu dozvolu jer [adresa] nije ucrtan u odgovarajuće planove 1. i 2. okrivljenici su spremni priznati krivnju ako bi sud, uvažavajući opisane objektivne okolnosti primijenio institut ublažavanja kazne i kazne izrečene od strane inspektorata sveo na prihvatljivi minimum. Pored ovih opisanih objektivnih okolnosti, kao još jedna olakotna okolnost koja se predlaže sudu uzeti u obzir prilikom odmjeravanja kazne jest i prijašnja neosuđivanost okrivljenika.

4. U pisanoj obrani 1. i 2. okrivljeni navode da poriču počinjenje prekršaja koji im se Prekršajnim nalogom stavlja na teret. Prekršajno pravo ne poznaje pojam objektivne odgovornosti. U prekršajnom postupku ne sudi se za posljedicu, već za radnju ili propuštanje koje po svim obilježjima predstavlja ostvarivanje prekršaja. Pri tome pojedina radnja ili propuštanje može predstavljati prekršaj samo uz uvjet postojanja namjere ili nehaja, kao mogućih oblika krivnje počinitelja, pri čemu se prekršaj može počiniti svjesnim ili nesvjesnim nehajem, odnosno izravnom ili neizravnom namjerom. Ispuštanje industrijske otpadne vode u otvoreni odvodni kanal i nastavno u potok Kosteljinu bez vodopravne dozvole za ispuštanje otpadnih voda sami po sebi ne predstavljaju ostvarivanje bića prekršaja koji se okrivljenicima stavlja na teret. Pretpostavka za prekršajnu odgovornost okrivljenika jest postojanje krivnje kao izraza subjektivnog odnosa okrivljenika prema djelu. O tome se u Prekršajnom nalogu ne navodi ništa. Okrivljenici nisu krivi za to što se - nakon izvršnosti rješenja od 11.10.2024. godine, KLASA: UP/I-325-01/24-01/303, URBROJ: 443-02-04-13-24-1 -industrijske otpadne vode u otvoreni odvodni kanal i nastavno u potok Kosteljinu ispuštaju bez vodopravne dozvole za ispuštanje otpadnih voda. Teret dokaza o suprotnom je na tužitelju. Naime, nadležni inspektorat je u listopadu 2024. godine obavio inspekcijski nadzor i utvrdio da okrivljenici ispuštaju industrijske otpadne vode u otvoreni odvodni kanal i nastavno u potok Kosteljinu bez vodopravne dozvole za ispuštanje otpadnih voda. Tom su prilikom okrivljenicima izdani i prekršajni nalozi kojima ih se za počinjenje ovog prekršaja drakonski kažnjava novčanim kaznama od 21.895,00 EUR (prvookrivljenika) i 925,00 EUR (drugo okrivljenika). Povodom prigovora okrivljenika, pred Naslovnim se sudom vodio prekršajni postupak pod poslovnim brojem Pp-2255/2024 te je donesena (nepravomoćna) presuda kojom su izrečene kazne znatno ublažene. Uslijed žalbe tužitelja o istome sada ima odlučiti Visoki prekršajni sud. Rješenjem od 11.10.2024. godine, KLASA: UP/1-325-01/24-01/303, URBROJ: 443-02-04-1324-I, a koje je prvookrivljeniku dostavljeno 23.10.2024. godine (dalje u tekstu: Rješenje) zabranjeno je ovdje prvookrivljeniku, ispuštanje industrijskih otpadnih voda sa lokacije sjedišta pravne osobe gdje se i nalazi poslovna građevina, u otvoreni kanal i nastavno u potok Kosteljinu na način da i nadalje ispuštaju industrijske otpadne vode u otvoreni odvodni kanal i nastavno u potok Kosteljinu bez vodopravne dozvole za ispuštanje otpadnih voda. Rješenje je u osnovi sadržavalo alternativnu obvezu (u smislu čl. 32. ZOO-a) - momentalnu obustavu obavljanja industrijske djelatnosti i proizvodnih procesa ili ishođenje potrebne dozvole. Prvookrivljenik se, naravno, prihvatio ove potonje, čime je i obveza (u skladu s čl. 33. st. 2. ZOO-a) svedena upravo na ishođenje potrebne dozvole. Po zaprimanju Rješenja, okrivljenici su promptno pristupili poduzimanju svih potrebnih radnji za ishođenje vodopravne dozvole od strane nadležnog tijela. Valja istaknuti da je prvookrivljenom društvu nadležno tijelo - Hrvatske vode - vodno gospodarski odjel za gornju Savu, dana 17. kolovoza 2020., izdalo vodopravnu dozvolu za ispuštanje otpadnih voda za lokaciju ALATI STUHNE d.o.o., [adresa]. Dozvola je izdana trajno.

To što su okrivljenici ishodili vodopravnu dozvolu odražava njihovu želju da svoje proizvodne procese u svim njihovim dimenzijama usklade sa zakonskom regulativom.

Predmetna vodopravna dozvola ukinuta je 23. rujna 2020. godine Rješenjem o ukidanju vodopravne dozvole za ispuštanje otpadnih voda za lokaciju ALATI STUHNE d.o.o., [adresa]. Spomenuto ukidanje vodopravne dozvole dogodilo se u vrijeme snažnog zamaha korona krize koja je uvelike uzdrmala globalno gospodarstvo. Okrivljenici nisu ostali imuni na poremećaje u poslovanju koje je prouzročila pandemija COVID- 19 te su jednostavno bili prisiljeni usmjeriti svoj fokus na iznalaženju načina za održavanje poslovanja. Suočeni s izazovima spomenute krize, okrivljenici su ulagali najbolje napore da sačuvaju radna mjesta i poslovanje društva. Konačno, baš u to vrijeme kada je ukinuta spomenuta vodopravna dozvola, radni kolektiv prvookrivljenika napustio je zaposlenik nadležan za skrb o usklađenosti prvo okrivljenikova poslovanja s regulatornim zahtjevima. Prvookrivljenik je promptno reagirao na ovaj odlazak njegovog zaposlenika i na to radno mjesto zaposlio drugu osobu kojoj, nažalost, informacija o ukidanju vodopravne dozvole nije prenesena od bivšeg prvo okrivljenikovog zaposlenika, zbog čega ni sami okrivljenici sve do 10. listopada 2024. i nisu bili svjesni da je spomenuta vodopravna dozvola ukinuta.

Okrivljenici su, dakle, odmah po provođenju inspekcijskog nadzora ozbiljno prionuli poduzimanju svih radnji kako bi se stanje uskladilo sa zahtjevima nadležnih tijela, a to što vodopravna dozvola do danas nije izdana nikako se ne može pripisati krivnji okrivljenika. Okrivljenici su u kontaktu s nadležnim osobama u Hrvatskim vodama dobili informaciju da vodopravnu dozvolu nije moguće ishoditi jer predmetni [adresa] (otvoreni odvodni kanal koji se dalje ulijeva u potok Kosteljinu) nije ucrtan u katastarski plan. Drugim riječima, za Hrvatske vode taj potok - otvoreni odvodni kanal - uopće ne postoji. Dakle, prema mišljenju Hrvatskih voda, vodopravnu dozvolu za ispuštanje otpadnih voda za lokaciju ALATI STUHNE d.o.o., [adresa], u tom trenutku nije bilo moguće izdati. To znači da uvjetovanje daljnjeg ispuštanja industrijskih otpadnih voda sa lokacije sjedišta prvookrivljenika, u otvoreni kanal i nastavno u potok Kosteljinu prethodnim ishođenjem vodopravne dozvole za ispuštanje otpadnih voda predstavlja nemoguću činidbu. Iznenađeni opisanom situacijom, ali sa snažnom željom da doprinesu rješavanju ove problematike koje ponajprije podrazumijeva usklađivanje shvaćanja Hrvatskih voda i uvaženog Naslova, okrivljenici su pristupili rješavanju problema u dvije faze. Prvu fazu i privremeno rješenje predstavlja ugradnja separatora u kojem će se industrijske otpadne vode sakupljati i posebno zbrinjavati. Takav separator okrivljenici su u trenutnu drugog nadzora pribavili te su ugovarali građevinske radove ugradnje istog na lokaciji sjedišta s Kuna-gora z.z.. (pri čemu okrivljenici skreću pažnju uvaženom Naslovu na činjenicu da je izvođače građevinskih radova na tržištu, zbog velike potražnje u današnje vrijeme, izrazito teško ugovoriti). Danas je isti separator ugrađen te se industrijske otpadne vode u njemu posebno sakupljaju i zbrinjavaju kao otpad. Drugu fazu čini postupak ugradnje pročistača, čija nabava je u tijeku, a uloga kojega je pročistiti vodu do razine koncentracija koje zadovoljavaju regulatorne zahtjeve. Hrvatske vode su potvrdile prihvatljivost takvog rješenja ako bi koncentracije u vodi nakon separiranja zadovoljavale regulatorne zahtjeve. U svrhu ostvarenja faze dva, okrivljenici su dali na analizu uzorke vode koja nastaje nakon djelovanja pročistača. Po primitku rezultata analize učinjene Od strane ovlaštenog društva Hidro Lab d.o.o., a kojim je utvrđeno da voda nakon planirane obrade udovoljava zahtjevima utvrđenima Pravilnikom o graničnim vrijednostima emisija otpadnih voda („Narodne novine" broj: 26/20.) za ispuštanje u površinske vode, okrivljenici su rezultate proslijedili Hrvatskim vodama i zatražili uputu za daljnje postupanje. Jasno je, stoga, da su okrivljenici poduzeli sve što je bilo u njihovoj moći da ishode vodopravnu dozvolu, zbog čega nema elemenata krivnje za počinjenje prekršaja koji im se stavlja na teret. Osim toga, izricanjem Prekršajnog naloga i kontinuiranim kažnjavanjem visokim kaznama ne postiže se svrha kažnjavanja. Ne bi trebalo biti sporno da je uloga državnog inspektorata biti korektiv koji uočava nepravilnosti u poslovanju subjekata te ih upućuje da svoje poslovanje usklade s regulatornim zahtjevima uz održavanje poslovanja, a ne destruktivno djelovanje koje rezultira uništavanjem gospodarskih djelatnosti. Nerazumno je očekivati da se ovakvo usklađenje koje podrazumijeva angažiranje toliko različitih sudionika u procesu obavi u svega nekoliko tjedana. Još je nerazumnije zahtijevati potpunu obustavu proizvodnog procesa na način da se zatvore odvodne cijevi kompletnog pogona dok se ne riješi pitanje zbrinjavanja samo jedne vrste industrijskih otpadnih voda. Ovakvo postupanje nije u skladu s načelom razmjernosti kojeg su se dužna pridržavati sva upravna tijela pa tako i uvaženi Naslov. Okrivljenici od početka postupka inspekcijskog nadzora pokazuju inicijativu i poduzimaju sve korake legitimno očekujući da će i nadležna tijela u okviru svoje nadležnosti poduzeti ono što se od njih očekuje. Ta se legitimna očekivanja u konkretnom slučaju nisu ostvarila, za što okrivljenici nisu krivi. Evidentiranje vodnih dobara (pa tako i predmetnog [adresa] kao otvorenog odvodnog kanal koji se dalje ulijeva u potok Kosteljinu) obveza je Republike Hrvatske čije interese u ovom postupku zastupa tužitelj. Slijedom navedenog, a uz odgovarajuću primjenu odredbe iz čl. 37. st. 2. ZOO-a, ima se stoga smatrati da do daljnjega (sve dok predmetno vodno dobro nije katastarski evidentirano i time omogućeno izdavanje predmetne vodopravne dozvole) obveza prvookrivljenika po Rješenju i ne postoji: Kao što je ranije naznačeno, Rješenje se svelo na obvezu ishođenja vodopravne dozvole koju, prema informacijama kojima okrivljenici u ovome trenutku raspolažu, neće biti moguće ishoditi prije evidentiranja spomenutog vodnog dobra. To znači i da je predmetno Rješenje ništavo u smislu čl. 128. st. 1. to. 3. Zakona o općem upravnom postupku. Važno je navesti i kako je inspektorat ponovno obavio nadzor i to dana 10. travnja 2025. godine. Nalazom inspektorata utvrđeno je: Industrijske otpadne vode iz internog sustava odvodnje s predmetne lokacije više se ne ispuštaju u odvodni kanal i nastavno i potok Kosteljinu već se iste pohranjuju u ICB spremnike pod ključnim brojem kao otpad te iste zbrinjava ovlaštena pravna osoba CIAK d. o. o., Zabok. Nadležnom inspektoratu približeni su i napori vezani uz ishođenje vodopravne dozvole te je zapisnički konstatirano: Postupak izdavanja vodopravne dozvole za ispuštanje otpadnih voda je u tijeku. Nakon obavljenog nadzora nadležni inspektorat nije izdao nove prekršajne naloge. Iz toga proizlazi da je prepoznata razina truda koju okrivljenici ulažu u rješavanje ove kompleksne situacije za čiju složenost sami okrivljenici nisu odgovorni. Konačno, okrivljenici nisu nikada prije kažnjavani za ovakvu vrstu prekršaja. Slijedom svega navedenog, okrivljenici stoga prvenstveno predlažu sudu da donese presudu kojom će ih osloboditi od optužbe, a podredno kojom se zbog osobito olakotnih okolnosti izrečena kazna zamjenjuje opomenom ili ublažava ispod zakonskog minimuma. Drugookrivljeni poriče počinjenje prekršaja koje mu se Prekršajnim nalogom stavlja na teret. Drugookrivljeni se u cijelosti pridružuje navodima i dokaznim prijedlozima prvookrivljenika iz ove pisane obrane te predlaže da donese presudu kojom će ih osloboditi od optužbe. Podredno, drugookrivljeni predlaže Naslovnom sudu da, sukladno odredbi članka 37. PZ-a te uzevši u obzir sve okolnosti slučaja, primijeni institut ublažavanja kazne. Sasvim podredno, drugookrivljeni kao odgovorna osoba (i uistinu stvarni vlasnik i voditelj poslovanja prvookrivljenika) čak neće inzistirati na smanjenju kazne izrečenu njemu, ako će to doprinijeti oslobođenju od kazne prvookrivljenika ili smanjenju kame izrečene prvookrivljeniku.

5. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u dokumentaciju priloženu uz prigovor izjavljen protiv prekršajnog naloga Državnog inspektorata, Područnog ureda Varaždin, Službe za nadzor zaštite okoliša i vodopravne inspekcije, broj: KLASA: UPA-325-01/24-01/303 URBROJ: 443-02-04-13-24-8 od 18.12.2024. zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 13.12.2024., rješenje od 11.10.2024. Klasa: UP/I-325-01/24-01/303, URBROJ: 443-02-04-13-24-1., pisane obrane 1. i 2. okrivljenika od 23,01,2025., odluka o imenovanju predstavnika društva od 25.04. 2025., pisana obrana 1. i 2. okrivljenika od 28.04.2025. zadnje analitičko izvješće Zavoda za javno zdravstvo KZŽ broj: V 01177/25 (118917) od 24.04.2025. i izvod iz prekršajne evidencije za 1. i 2. okrivljenika.

6. U završnoj riječi branitelj 1. i 2. okrivljenika iskazao je da unatoč utvrđenjima iz pisane obrane okrivljenici su spremni priznati krivnju za prekršaj koji im se stavlja na teret te mole naslovni sud da pri odmjeravanju kazne primjeni ranije spomenute objektivne okolnosti.

7.

Nakon provedenog dokaznog postupka, nakon ispitivanja 2. okrivljenika, nakon uvida u pisane obrane 1. i 2. okrivljenika te uvida u dokumentaciju priloženu od strane tužitelja, utvrđeno je da su 1. i 2. okrivljeni počinili djelo prekršaja na način kako je to opisano u izreci ove presude i da su svojim postupanjem ostvarili obilježja djela prekršaja za koje ih se tereti, pa ih je za počinjeni prekršaj valjalo proglasiti krivima.

8. 1. i 2. okrivljenici su u svojoj pisanoj obrani poricali krivnju za djela prekršaja za koja ih se tereti, međutim nisu osporavali činjenično stanje utvrđeno inspekcijskim nadzorom. U svojoj obrani ističu prvenstveno poteškoće na koje su nailazili u nastojanju da svoje poslovanje usklade sa zakonom, pri čemu se detaljno iznijeli okolnosti pod kojima su nastojali ishoditi vodopravnu dozvolu za ispuštanje otpadnih voda, kao i sve aktivnosti koje su pri tome poduzeli.

9.

Prilikom odmjeravanja kazne uzete su u obzir sve okolnosti iz članka 36. stavka 2. Prekršajnog zakona, koje utječu na visinu kazne, pri čemu je 1. i 2. okrivljeniku kao olakotna okolnost uzeta u obzir činjenica da do sada nisu bili kažnjavani, zbog istovrsnih prekršaja, a što je vidljivo iz prekršajne evidencije koja se nalazi u spisu, dok otegotne okolnosti kod istih nisu nađene.

10. 1. i 2. okrivljeniku su primjenom članka 37. Prekršajnog zakona novčane kazne ublažene i izrečene ispod najniže novčane kazne predviđene za ovu vrstu prekršaja, uzimajući u obzir okrivljenima kao olakotnu okolnost činjenicu da do sada nisu bili kažnjavani zbog istovrsnih prekršaja, pa se može očekivati da će se svrha kažnjavanja postići i ovako ublaženim novčanim kaznama.

11. 1. i 2. okrivljenik je upozoren da ukoliko u roku određenom ovom presudom uplati dvije trećine izrečene kazne smatrati će se da su istu u cjelini uplatili sukladno članku 152. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07. i 39/13.) u svezi članka 58. stavka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 39/13.).

12. Izreka o troškovima prekršajnog postupka temelji se na odredbi članka 139. stavka 3., a u svezi članka 138. stavka 3. Prekršajnog zakona, u svezi točke I Odluke o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka. Troškovi su određeni u iznosu od 40,00 eura (slovima: četrdeset eura), svakome, a određeni su na ime troškova vođenja prekršajnog postupka, a određeni su u paušalnom iznosu ovisno od složenosti i dužine trajanja prekršajnog postupka, kao i imovnih prilika okrivljenika.

Zbog svega iznesenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Pregradi, 05. svibnja 2025.

Zapisničar

S u t k i n j a

Ivanka Marjanović

Štefica Kiš

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 8 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, putem ovog Suda, pisano u dva istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. 1. okrivljena pravna osoba Alati Stuhne d.o.o., [adresa],

2. 2. okrivljenik IO, [adresa],

3. Branitelj, odvjetničko društvo BŠDS, Preradovićeva 24, Zagreb,

4. Tužitelj, Državni inspektorat, Područni ured Varaždin, Služba za nadzor

zaštite okoliša i vodopravne inspekcije, Krapina,

5. Tužitelj, Državni inspektorat, Područni ured Varaždin, Služba za nadzor

zaštite okoliša i vodopravne inspekcije, Krapina, po pravomoćnosti,

6. Pismohrana, ovdje.