Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Poslovni broj: Gž-259/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, po sucu Emiru Čustoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika ŠA, JA 028, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marinko Miletić odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika - protutužitelja CA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vlatko Bukovac odvjetnik u Zagrebu, radi plaćanja sudske pristojbe, odlučujući o žalbi tuženika- protutužitelja CA podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku broj P-220/2024-66 od 4. travnja 2025., 5. svibnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku broj P-220/2024-66 od 4. travnja 2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem označenim u izreci odbijen je prigovor tuženika - protutužitelja CA podnesen protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku broj P- 220/2024-64 kao neosnovan kojim mu je naloženo plaćanje sudske pristojbe za odgovor na tužbu.
2. To rješenje pravovremenom žalbom pobija tuženik- protutužitelj CA.
3. Žalba nije osnovana.
4. Predmet ovog spora je bio zahtjev tužitelja – protutuženika AA za plaćanje svote od 124.445,00 EUR, te protutužbeni zahtjev tuženika – protutužitelja CA za plaćanje svote od 53.000 EUR.
5. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Dubrovniku broj P-220/2024-53 od 12. kolovoza 2024. odbijena su oba zahtjeva stranaka (točka I i II izreke).
6. Sporno je tko je dužan platiti sudsku pristojbu za odgovor na protutužbu.
7. Mjerodavno pravo je odredba članka 4. stavak 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23 – u daljnjem tekstu: ZOSP). Tom odredbom je propisano da obveza plaćanja sudske pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku parnice za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici, ako to zakonom (ZOSP-om) nije drukčije propisano. S obzirom da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika ŠA i protutužbeni zahtjev tuženika- protutužitelja CA to proizlazi da je tužitelj-protutuženik ŠA dužan platiti sudsku pristojbu za odgovor na tužbu, a tuženik-protutužitelj CA sudsku pristojbu što se odnosi na odgovor na protutužbu.
8. Tuženik-protutužitelj CA je u žalbi naveo da je rješenjem prvostupanjskog suda broj P-220/2024-64 naloženo tuženiku platiti sudsku pristojbu za odgovor na tužbu u svoti od 288,23 EUR ističući da je on uspio u sporu u odnosu na tužbu. Žalitelj smatra da je propust prvostupanjskog suda što nije naveo da se radi o pristojbi za odgovor na protutužbu, tj. što obveznik CA nije označen kao protutužitelj, već kao tuženik, a gramatičkim tumačenjem se može jedino zaključiti da je plaćanje pristojbe naloženo tuženiku, a ne protutužitelju, a tuženik nije obveznik plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu.
9. Iako rješenje nije terminološki potpuno precizno iz stanja spisa i obrazloženja jasno proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o plaćanju sudske pristojbe što se odnosi na odgovor na protutužbu, da je taj zahtjev postavio tuženik – protutužitelj CA, da je zahtjev pravomoćno odbijen, da se radi o novčanoj tražbini od 53.000 EUR, da je žalitelj (tuženik) dužan platiti sudsku pristojbu za odgovor na tužbu primjenom citirane odredbe ZOSP-a. Kada je sud označio tuženika kao obveznika plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu i naveo vrijednost predmeta spora od 53.000 EUR što se odnosi na odbijeni tužbeni zahtjev tuženika time je jasno odredio obveznika (u ovom postupku jedino CA ima položaj tuženika, a tužitelj ima procesni položaj protutuženika) a da se odnosi na protutužbeni zahtjev jasno proizlazi iz vrijednosti predmeta spora tog zahtjeva koji iznosi 53.000 EUR kako je to navedeno u točki 7. obrazloženja pobijanog rješenja. Osim toga, u točki 8. obrazloženja pobijanog rješenja prvostupanjski sud je jasno naveo da tuženik- protutužitelj nije uspio sa zahtjevom za isplatu 53.000 EUR zbog čega je dužan platiti sudsku pristojbu na odgovor na tužbu.
10. Prema tome, iz svega iznesenog proizlazi da žalba nema svog opravdanja pa je stoga temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a riješeno kao u izreci.
Dubrovnik, 5. svibnja 2025.
Sudac
Emir Čustović
