Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž Ovr-436/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji mr. sc. Bojani Skenderović, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Syndre d.o.o., OIB: 76630324137 iz Zagreba, Radnička cesta 43, kojeg zastupaju punomoćnici (odvjetnici) u Odvjetničkom društvu Kallay&Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv ovršenice JČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Franji Šebijanu, odvjetniku u Varaždinu, radi ovrhe, povodom žalbe ovršenice izjavljene protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu od 9. srpnja 2020. poslovni broj Ovr-251/2020-2, dana 5. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba ovršenice te se potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu od 9. srpnja 2020. poslovni broj Ovr-251/2020-2.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem o ovrsi donesenim bez obrazloženja u skladu sa odredbom čl. 41. st. 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14. i 73/17., dalje: OZ) prvostupanjski sud je temeljem ovršne isprave – Ugovora o otplati kredita broj 6.081.475, a koji je solemniziran kod javnog bilježnika Melanije Duić dana 03. lipnja 2008. s potvrdom ovršnosti na dan 23. travnja 2020., radi prisilne naplate novčane tražbine trgovačkog društva POSOJILNICA BANK eGen sa sjedištem u [adresa], OIB: 24250429800, prema ovršenici, u ukupnom iznosu od 78.003, 74 EUR, zajedno s ugovornom zateznom kamatom na iznos od 43.327,59 EUR-a u visini redovne kamatne stope uvećane za 4% godišnje od dana 08. siječnja 2020. pa do namirenja ovrhovoditelja te zajedno sa ugovornom zateznom kamatom na iznos od 34.676,15 EUR, u visini stope redovne kamate uvećane za 4% godišnje, od dana podnošenja prijedloga za ovrhu pa do namirenja ovrhovoditelja te radi prisilne naplate troškova ovršnog postupka određenih u rješenju o ovrsi zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi do dana namirenja ovrhovoditelja, odredio ovrhu na nekretnini ovršenice čkbr. [katastarska čestica], u naravi livada prostor, površine 49 m2, čkbr. [katastarska čestica], u naravi livada prostor, površine 57 m2, a sve ukupne površine 106 m2, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Sud je ovrhu odredio zabilježbom ovrhe u odgovarajućoj zemljišnoj knjizi u kojoj su upisane navedene nekretnine, utvrđivanjem vrijednosti nekretnina, prodajom nekretnina i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenoga prodajom nekretnina. Ujedno je naloženo Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Varaždinu, upisati navedenu zabilježbu ovrhe na nekretnini u odgovarajuću zemljišnu knjigu. Nadalje, rješenjem je određeno iseljenje odnosno ispražnjenje navedenih nekretnina te predaja istih kupcu, odnosno ovrhovoditelju ako bi on bio kupac nekretnina, a sve sukladno čl. 128. Ovršnog zakona te je određeno i da se ovrhovoditelja, a sve ako bi on bio kupac nekretnina koja su predmet ovršnog postupka, oslobađa od polaganja kupovnine, ako bi kupovnina iznosila koliko i ovršna tražbina ovrhovoditelja ili manje, odnosno oslobađa od polaganja dijela kupovnine koji je jednak ovršnoj tražbini ovrhovoditelja ako bi kupovnina iznosila više od iste ovršne tražbine, sukladno čl. 107. Ovršnog zakona (točka I/ izreke). Točkom II/ izreke ovrhovoditelju je odmjeren trošak od 17.325,00 kuna, dok je točkom III/ izreke nalaženo Zemljišno-knjižnom odjelu prvostupanjskog suda da u zemljišnoj knjizi upiše zabilježbu ovrhe. Konačno, točkom IV/ izreke rješenja određeno je da će se ovršne radnje ovrhe na nekretninama ovršenika i to utvrđivanje vrijednosti nekretnine, prodaja nekretnine i namirenje ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom provesti nakon isteka posebnih okolnosti uslijed proglašenja epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom Sars-Cov-2, a sukladno čl. 3. st. 1. Zakona o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti.

2. Pravodobno podnesenom žalbom navedeno rješenje o ovrsi u cijelosti pobija ovršenica jer smatra da je prvostupanjski sud zanemario odredbe Zakona o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti. Pored toga, ukazuje da je Ugovor o otplati kredita temeljem kojeg je ovrha određena ništetan te osporava visinu duga i ističe da predmetna nekretnina predstavlja jedinu nekretninu za stanovanje ovršenice, odnosno zadovoljavanje njenih osnovnih stambenih potreba. Stoga, predlaže ukinuti pobijano rješenje o ovrsi i odbiti prijedlog za ovrhu, odnosno podredno, predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj ukazuje da je predmetno rješenje o ovrsi potpuno zakonito i pravilno te obrazlaže da je u odnosu na ovrhu na nekretninama bilo pravno opravdano hitno odrediti i provesti zabilježbu ovrhe u zemljišnim knjigama, a sve kako bi nastupile pravne posljedice zabilježbe ovrhe u zemljišnim knjigama (primjerice zabrana dobrovoljnog raspolaganja pravom vlasništva na nekretnini, očuvanje prvenstvenog reda i slično). U odnosu na navode ovršenice da je ugovor o kreditu ništetan s obzirom da isti ne sadržava moguću i dopuštenu činidbu, ovrhovoditelj ističe kako su ovakvi navodi neosnovani i ničim dokazani. Isto tako u odnosu na navode ovršenice kojima osporava visinu potraživanja te vjerodostojnost knjigovodstvene kartice, ovrhovoditelj ističe kako ovršenica nije ničim potkrijepila svoje tvrdnje te ista nije ničim dokazala da visina dugovanja ne odgovora potraživanju ovrhovoditelja koje proizlazi iz izvatka iz poslovnih knjiga. Konačno, ovrhovoditelj u odgovoru tvrdi i kako ima pravo, radi ostvarenja svoje na zakonu osnovane tražbine koju ovršenica nije dobrovoljno ispunila, zahtijevati provedbu ovrhe na njenoj nekretnini budući se radi o nekretnini na kojoj ovrhovoditelj ima upisano založno pravo čiji su upis korisnici kredita (među njima i ovršenica) dobrovoljno dopustili, slijedom čega se ista ne može protiviti provedbi ovrhe na nekretnini pozivajući se na razloge iz čl. 75. – 80. Oz-a.

4. Žalba ovršenice nije osnovana.

5. Protiv rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave ovršenik može podnijeti žalbu iz zakonskih žalbenih razloga navedenih u čl. 50. st. 1. toč. 1. do 11. OZ. Prema odredbi čl. 52. OZ-a, ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. po istoj postupa sud prvog stupnja prema odredbama toga članka, dok drugostupanjski sud odlučuje o žalbi iz preostalih žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. OZ- a.

6. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima, a cijeneći okolnost da je prvostupanjski sud povodom dijela žalbe u kojem ovršenica ukazuje da se radi o ništetnom pravnom poslu, donio zaključak kojim je ovršenicu uputio na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe u ovom ovršnom postupku nedopuštenom, zbog isticanja žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ- a, ovaj sud nalazi da po ovom žalbenom navodu prvostupanjsku odluku nije dužan preispitivati.

7. Nadalje, vezano uz žalbene navode ovršenice kojima prigovara visini duga, ovaj sud je ocijenio da to također nije jedan od žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. OZ-a o kojima odlučuje sud drugog stupnja, pa je ovršenicu u odnosu na ove žalbene tvrdnje prvostupanjski sud dužan također uputiti na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog isticanja žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ- a.

8. Kao što je već navedeno prvostupanjski sud je rješenje o ovrsi na nekretninama donio bez obrazloženja te sud u tom smislu niti ne navodi zbog čega je odlučio donijeti rješenje o ovrsi unatoč tome što je 1. svibnja 2020. na snagu stupio Zakon o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti. Sud međutim u svojoj odluci određuje da će se ovršne radnje ovrhe na nekretninama ovršenice utvrđivanjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom, provesti nakon isteka posebnih okolnosti uslijed proglašenja epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom Sars-Cov-2, a sukladno čl. 3. st. 1. Zakona o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti.

9. Prilikom odgovora na žalbene navode ovršenice usmjerene na primjenu citirane zakonske odredbe najprije valja reći da je Hrvatski sabor na sjednici 30. travnja 2020. donio Zakon o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti (Narodne novine, broj: 53/20., dalje: Zakon o interventnim mjerama), kojim su propisane posebne interventne mjere u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti uslijed proglašenja epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2.

10. Odredbom čl. 3. Zakona o interventnim mjerama propisano je:

(1) Za vrijeme trajanja posebnih okolnosti u smislu ovoga Zakona zastaje se s postupanjem u svim ovršnim postupcima.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, provodit će se ovršni postupci radi namirenja tražbine zakonskog uzdržavanja djeteta, druge tražbine kada se ovrha provodi radi namirenja budućih obroka po dospijeću, tražbine po osnovi dospjele, a neisplaćene plaće, naknade plaće ili otpremnine i ako se radi o mjerama osiguranja iz kaznenog postupka.

(3) Za vrijeme trajanja posebnih okolnosti u smislu ovoga Zakona mogu se provoditi ovršni postupci i izvan slučajeva navedenih u stavku 2. ovoga članka ako sudac s obzirom na okolnosti svakog pojedinog slučaja ocijeni da je navedene postupke nužno hitno provesti, unatoč posebnim okolnostima. Takvu će odluku sudac posebno obrazložiti.

11. Navedeni Zakon, koji je stupio na snagu 1. svibnja 2020., u čl. 8. propisuje da se trajanje posebnih okolnosti u smislu tog Zakona utvrđuje od dana njegova stupanja na snagu do isteka roka od tri mjeseca nakon njegova stupanja na snagu, time da se taj rok može odlukom Vlade Republike Hrvatske produžiti za tri mjeseca. Na temelju potonje odredbe Vlada Republike Hrvatske donijela je 16. srpnja 2020. Odluku o produženju roka trajanja posebnih okolnosti (Narodne novine, broj: 83/20.) kojom je rok trajanja posebnih okolnosti propisan čl. 8. st. 1. Zakona o interventnim mjerama produžila do zaključno s 18. listopada 2020.

12. Razmotri li se konkretan predmet proizlazi kako su točne žalbene tvrdnje ovršenice da pobijano rješenje ne sadrži potrebno obrazloženje zašto sud smatra da je unatoč posebnim okolnostima u vrijeme donošenja rješenja o ovrsi bilo nužno provesti ovršni postupak, međutim u međuvremenu je nastupio kraj posebnih okolnosti pa je ovaj žalbeni razlog bez utjecaja na pravilnost pobijanog rješenja. Pored toga, osim donošenja rješenje o ovrsi 9. srpnja 2020., dopune rješenja o ovrsi i ispravka dopunjenog rješenja o ovrsi te rješenja o subjektivnoj preinaci i uputi ovršenice na parnicu, prvostupanjski sud nije poduzeo niti jednu ovršnu radnju na nekretnini ovršenice u smislu utvrđivanja vrijednosti nekretnine, prodaje nekretnine i namirenja ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom, odnosno provedba ovršnog rješenja još nije ni počela (2025.) a zastoj u ovršnim postupcima sukladno odluci Vlade Republike Hrvatske trajao je do 18. listopada 2020. Uvažavajući zakonodavčevu intenciju i svrhu Zakona o interventnim mjerama koja se ogleda u zaštiti života i zdravlja ljudi i smanjivanje štete nastale građanima i štete u gospodarskom poslovanju nastale uslijed posebnih okolnosti, to u konkretnom slučaju ne možemo govoriti da bi prava ovršenice bila povrijeđena donošenjem pobijanog rješenje bez provođenja daljnjih ovršnih radnji.

13. Konačno, u odnosu na pozivanje orvšenice na pravo na dom valja ukazati da je na zajedničkom sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela VSRH od 11. ožujka 2022. prihvaćeno pravno shvaćanje po kojem žalbene navode ovršenika o narušenoj pravičnoj ravnoteži pozivom na odredbu čl. 80.b OZ-a ne treba ocjenjivati primjenom čl. 80.b st. 3. OZ u slučaju kada je na nekretnini upisano založno pravo. Kako je u konkretnom slučaju ovrha određena na nekretnini na kojoj je upisano založno pravo radi osiguranja tražbine čije se prisilno ostvarenje traži te kako je založna dužnica dobrovoljno pristala da se u slučaju neispunjenja duga po dospijeću može neposredno provesti prisilna ovrha na cjelokupnoj njenoj imovini to sud nije bio dužan u trenutku donošenja rješenja o ovrsi ocjenjivati da li je u predmetnom slučaju narušena pravična ravnoteža između interesa ovrhovoditelja i ovršenice, a konačno iz istih razloga ovršenica se ne može s uspjehom pozivati niti na zaštitu prava na dom.

14. Kako je ovaj sud primjenom odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19.) u svezi s čl. 21. st. 1. OZ- a i čl. 50. st. 5. OZ ispitao pobijano rješenje po službenoj dužnosti i utvrdio da donošenjem istog nije počinjena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog (ovršnog) postupka niti da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, a kako ovršenica sadržajno žalbom ne pobija rješenje o troškovima postupka, dok sud primjenom naprijed navedene odluke ne pazi u pogledu odluke o troškovima postupka na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti, valjalo je sukladno odredbi čl. 380. toč. 2. ZPP-a uz primjenu odredbe čl. 21. st. 1. OZ-a odbiti žalbu ovršenice i potvrditi pobijano rješenje o ovrsi.

15. Trošak odgovora na žalbu ovrhovoditelju nije dosuđen, jer isti primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a nije bio potreban za vođenje postupka, odnosno odlučivanje po žalbi ovršenice.

U Varaždinu 5. svibnja 2025.

Sutkinja

Bojana Skenderović