Poslovni broj P-167/2024

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji tog suda Jadranki Klečak, u pravnoj stvari tužitelja ad.1 ČB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad.2 JB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Hrvoju Katušiću, odvjetniku u Dubrovniku, protiv tuženica ad.1 KB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zvonku Kristoviću, odvjetniku u Dubrovniku, i ad.2 ĐB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Viktoriji Knežević, odvjetnici u Dubrovniku, koju privremeno zamjenjuje Tea Nikolić, ODVJETNICA U Dubrovniku, radi predaje u suposjed i činidbe, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 12. ožujka 2025. u nazočnosti tužitelja i punomoćnika tužitelja, tuženice ad.1. i punomoćnika tužene ad.1 i zamjenice punomoćnice tužene ad.2, Tee Nikolić, odvjetnice u Dubrovniku, 2. svibnja 2025. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženicima u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe predati tužiteljima suposjed južnog dijela dvorišta čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da uklone željezna vrata s kliznim ležištem koja su postavili uz južni rub čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i javne prometnice ZB [adresa] zemljišnoknjižne oznake 935/9 k. o. [katastarska općina] te da uklone zid i armaturnu žicu kojom su u smjeru sjever-jug tj. od južnog pročelja zgr. 1645 u smjeru ulice Kardinala Stepinca oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] podijelili dvorište čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na dva dijela.„

II. Nalaže se tuženicima po osnovi naknade troškova ovog parničnog postupka isplatiti tužiteljima ukupni iznos od 2.596,77 Eura, sa zateznom kamatom koja teče od dana 2. svibnja 2025 do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika ad.1. za naknadu parničnih troškova u iznosu od 2.613,75

Eura kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika ad.2. za naknadu parničnih troškova u iznosu od 2.062,50 Eura kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelji ČB (dalje: tužitelj ad.1) i JB (dalje: tužitelj ad.2) su 18. listopada 2016. podnijeli tužbu protiv tuženika KB (dalje: tužena ad.1) i ĐB (dalje: tužena ad.2) radi predaje u suposjed i činidbe u kojoj navode da su tužitelji, svaki za ½ dijela prava vlasništva, suvlasnici stana u prizemlju čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 39 m2, pripadajuće drvarnice kao i odgovarajućeg suvlasničkog dijela cijele nekretnine, dakle i zemljišta na kojem zgrada leži. Tuženice da su vlasnice stanova u čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to tužena ad.1 stana u prizemlju površine 66 m2, pripadajuće drvarnice i odgovarajućeg suvlasničkog dijela nekretnine, a tužena ad.2 stana na 1. katu zgrade iako do danas zapravo nije proveden upis prava vlasništva stana na njeno ime. Čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da je izgrađena na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tuženici da su ogradili dvorište čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tako što su na krajnji rub čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uz cestu Kardinala Stepinca stavili željezna vrata s kliznim ležištem te zidićem i armaturnom žicom podijelili dvorište na dva dijela u smjeru sjever-jug tako da zapadni dio dvorišta koristi tužena ad.1, a istočni dio dvorišta tužena ad.2 te članovi njezine obitelji. Željeznom armaturnom ogradom tuženici da su pregradili južni dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od sredine južnog pročelja čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u smjeru [adresa] oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Opisanom izgradnjom zidića i postavljanjem armaturne žice na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u smjeru sjever-jug tužiteljima da je onemogućen pristup šupi koja se nalazi uz sjeverno pročelje čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a postavljanjem željeznih vrata s kliznim ležištem tuženici da su samo za potrebe svojih stanova osigurali parkirna mjesta, samo za svoje automobile, onemogućivši time tužiteljima suposjed i parkiranje osobnog automobila na južnom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužitelji da su se dopisom od 15. listopada 2015. obratili tuženicima s prijedlogom mirnog rješenja spornog odnosa. Potom da su punomoćnici stranaka više puta pisanim putem pregovarali te koncem 2015. u uredu odvjetnika Nebojše Krce Ivančića održali sastanak na kojem je dogovoreno sklapanje sporazuma kojim bi se istočni dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] podijelio i omogućilo tužiteljima parkiranje jednog automobila. Međutim, prethodno podnošenju tužbe da nije došlo do sklapanja sporazuma. Kao suvlasnici čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tužitelji da sukladno čl. 30. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima imaju pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvarju. Citirajući dalje čl. 31., čl. 37. st. 6. i čl. 46. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a budući su tuženici tužiteljima onemogućili suposjedovanje čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tako što su ih isključili iz posjedovanja dvorišta, tužitelji predlažu da sud naloži tuženicima predati tužiteljima suposjed južnog dijela dvorišta čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da uklone željezna vrata s kliznim ležištem koja su postavili uz južni rub čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i javne prometnice ZB [adresa] čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te na način da uklone zid i armaturnu žicu kojom su u smjeru sjever-jug tj. od južnog pročelja čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u smjeru [adresa] čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] podijelili dvorište čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na dva dijela.

2. U odgovoru na tužbu tužena ad.1 se protivi tužbi u cijelosti kao pravno i činjenično neosnovanoj. Prvotno ističe da je tužba u odnosu na nju promašena te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije i to jer da su tužena ad.1 i njezini pravni prednici oduvijek koristili kao i da danas ona koristi manji dio zemljišta za redovnu uporabu zgrade od onog koji bi joj površinom sukladno njenom suvlasničkom dijelu pripadao i to sve na isti način već dugi niz godina, više od 40, u skladu sa dogovorom odavno postignutim sa ostalim suvlasnicima zgrade čemu se nikad nitko nije protivio pa ni prednici tužitelja, a do dana podnošenja tužbe niti tužitelji. S druge strane, u skladu s istim dogovorom i jednako dugo da tužitelji i njihovi pravni prednici također koriste dio zemljišta za redovnu uporabu zgrade u površini koja im sukladno njihovom suvlasničkom dijelu pripada te da do danas na tako dogovoreno nisu imali primjedbi. Tužena ad.1 navodi da je istina da su određeni pregovori među strankama vođeni te da je ona i danas voljna na miran način riješiti sve međuvlasničke odnose, ali ističe kako ti pregovori nisu vođeni isključivo i samo u pogledu pitanja parkirnog mjesta tužitelja već s ciljem definiranja svih međuvlasničkih odnosa u čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te konačno uknjižbe svih dijelova, u međuvremenu legalizirane, nekretnine u zemljišnu knjigu. S tim u vezi tužena ad.1 potvrđuje da je sporazum dogovoren i definiran na zajedničkom sastanku kako je to i naznačeno u tužbi te da je ona sporazum voljna i danas zaključiti, ali do zaključenja tog sporazuma da nije došlo isključivo zbog naknadnog protivljenja tužene ad.2 i njene obitelji koja da u posjedu drži sav preostali dio zemljišta za redovnu uporabu zgrade. Tužena ad.1 slijedom navedenog predlaže tužbu u odnosu na nju odbaciti odnosno odbiti te obvezati tužitelje da tuženoj ad.1 naknade parnične troškove.

3. U odgovoru na tužbu tužena ad.2 navodi da se tužbi protivi u cijelosti. Tužba da je činjenično i pravno neosnovana. Tužena ad.1 i njeni pravni prednici da su oduvijek koristili i da ona danas koristi upravo onaj dio zemljišta za redovnu uporabu zgrade u skladu s dogovorom odavno postignutim sa ostalim suvlasnicima zgrade čemu da se nikada nitko nije protivio pa ni prednici tužitelja, a do dana podnošenja tužbe niti tužitelji. U skladu s istim dogovorom i jednako dugo da tužitelji i njihovi pravni prednici također koriste dio zemljišta za redovnu uporabu zgrade u površini koja da im sukladno njihovom suvlasničkom dijelu pripada te da do danas na tako dogovoreno nisu imali primjedbi. Tužena ad.2 navodi da je istina da su određeni pregovori među strankama vođeni te da je ona i danas voljna na miran način riješiti sve međuvlasničke odnose, ali ističe kako ti pregovori nisu vođeni isključivo i samo u pogledu pitanja parkirnog mjesta tužitelja već s ciljem definiranja svih međuvlasničkih odnosa u čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te konačne uknjižbe svih dijelova, u međuvremenu legalizirane, nekretnine u zemljišnu knjigu. Potvrđuje da je sporazum u pretežnom dijelu dogovoren i definiran na zajedničkom sastanku kako je to naznačeno u tužbu te da je ona i danas sporazum voljna zaključiti. Slijedom navedenog predlaže tužbu u odnosu na nju odbiti te naložiti tužiteljima da joj naknade parnične troškove.

4. Presudom od 17.ožujka 2023. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja te je po izjavljenoj žalbi tužitelja Županijski sud u Zagrebu 9.siječnja 2024. ukinuo predmetnu presudu i predmet vratio na ponovno suđenje.

5. U ponovljenom dokaznom postupku sud pročitao izvadak iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] (list spisa 5-7), dopis adresiran na KB i ĐB od 15. listopada 2015. s potvrdom o slanju (list spisa 9-10), e-mail od 18. studenog 2015. s prilogom (list spisa 11-12), dopis od 19. studenog 2015. (list spisa 13-14), dopis od 24. studenog 2015. (list spisa 15-16), dopis od 04. prosinca 2015. s potvrdom o dostavi (list spisa 17), presudu Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-1426/10 od 09. svibnja 2012. (list spisa 33-39), presudu Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P- 89/09 od 09. studenog 2009. (list spisa 37-44), pregledani su izvod iz katastarskog plana za k. o. [katastarska općina] geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Dubrovnik (list spisa 8) i fotografija predmeta spora (list spisa 18), pročitani su zapisnici o saslušanju svjedoka ČBL (list spisa 51), RB (list spisa 51-52), LB (list spisa 52-53), HB (list spisa 53), AB (list spisa 53-54) i OB (list spisa 60-61) te o provedenom očevidu na licu mjesta (list spisa 71-89) te su saslušani tužitelj ad.1 ČB, tužiteljica ad.2 JB, tužena ad.1 KB i pročitan iskaz tužene ad.2 ĐB (list spisa 87).

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6.1. Tužbom tužitelji kao suvlasnici čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od tuženica kao drugih suvlasnika označene čestice traže predaju u suposjed južnog dijela dvorišta čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da uklone željezna vrata s kliznim ležištem koja su postavili uz južni rub čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i javne prometnice ZB [adresa] čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da uklone zid i armaturnu žicu kojom su u smjeru sjever-jug tj. od južnog pročelja čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u smjeru [adresa] čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] podijelili dvorište čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na dva dijela jer da su im tužene postavljanjem označenih željeznih vrata s kliznim ležištem i postavljanjem zida i armaturne žice onemogućile suposjed južnog dvorišta čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pa je tako predmet ovog spora predaja (dijela) nekretnine u suvlasništvu u suposjed suvlasnicima.

6.2. Odredba čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZV) propisuje da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda posjed te stvari, a u svezi čega valja istaknuti odredbu čl. 37. st. 6. ZV kojom je propisano da svaki suvlasnik ima pravo glede svog idealnog dijela stavljati svakome, pa i svojim suvlasnicima, sve zahtjeve koji proizlaze iz njegova prava vlasništva. Pri tome, odredba čl. 30. st. 2. ZV propisuje da u granicama iz st. 1. tog članka vlasnik ima, među ostalim i pravo posjedovanja stvari.

6.3. Nadalje, odredba čl. 162. st. 1. ZV određuje da bi u postupku pred nadležnim sudom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtjeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtjeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu dok odredba čl. 162. st. 2. ZV propisuje da vlasnik stvar koju zahtjeva mora opisati po njezinim osobinama koje je razlikuju od istovrsnih stvari.

6.4. Tužba iz čl. 161. st. 1. ZV je prava vlasnička ili reivindikacijska tužba kojom vlasnik neposjednik – tužitelj od posjednika – tuženika, zahtjeva predaju u posjed predmeta na kome ima pravo vlasništva pa se podiže zbog toga što je vlasniku uskraćena ovlast posjedovati spornu stvar poradi čega je predmet spora po toj tužbi povrat predmeta vlasništva u (su)posjed tužitelju.

7. U postupku među strankama nije sporno da su tužitelji i tuženice suvlasnici stambene zgrade čest. zgr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao zk tijelo V. Iako u svezi navedenog iz izvatka iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] (list spisa 5-7) proizlazi da je na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] djelomično uspostavljeno vlasništvo posebnih dijelova nekretnine na način da je tužena ad.1 upisana kao vlasnica za cijelo neodređenog dijela čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] neodvojivo povezanog s vlasništvom posebnog dijela nekretnine ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) – Stan u čest. zgr. [katastarska čestica] površine 66,00 m2 koji se sastoji od dvije sobe, dnevnog boravka s kuhinjskom nišom, kupaonice, wc-a, ostave i hodnika s pripadajućom drvarnicom uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine te su tužitelji ad.1 i ad.2 upisani kao suvlasnici svaki za ½ dijela neodređenog dijela čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] neodvojivo povezanog s vlasništvom posebnog dijela nekretnine ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2) – Stan u prizemlju čest. zgr. [katastarska čestica] ukupne površine 39,00 m2 s pripadajućom drvarnicom uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine dok je preostali dio čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uknjižen kao Društveno vlasništvo čiji je organ upravljanja Narodni odbor Općine Dubrovnik, činjenica da je tužena ad.2 (predmnijevana) vlasnica posebnog dijela čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to stana na 1. katu zgrade je među strankama nesporna neovisno o tome što u zemljišnoj knjizi još uvijek nije upisan njezin suvlasnički udio neodvojivo povezan s vlasništvom posebnog dijela zgrade (stana na 1. katu).

7.1. Nadalje, među strankama nije sporno niti to da čest. zem. [katastarska čestica], gradilište površine 643 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao zk tijelo I u Društvenom vlasništvu s upisanim organom upravljanja Narodni odbor Općine Dubrovnik predstavlja zemljište nužno za redovnu uporabu čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje je u naravi jasno omeđeno od susjednih nekretnina te predstavlja okućnicu i dvorište čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te na kojoj čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a kako to proizlazi iz izvatka iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] (list spisa 5-7), još od 2004. godine postoji zabilježba prava korištenja nekretnine u korist vlasnika čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

7.2. Cijeneći navedene činjenice u svezi sa u postupku nespornom činjenicom da je zgrada čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgrađena prije 08. listopada 1991. te nespornom činjenicom da je cjelokupna površina čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zemljište nužno za redovnu uporabu čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sud temeljem odredbe čl. 12. st. 1. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91, dalje: ZOVO) sukladno kojoj kad je zgrada na kojoj postoji pravo vlasništva izgrađena, u skladu sa zakonom, na zemljištu u društvenom vlasništvu, vlasnik zgrade ima pravo vlasništva zemljišta na kojem je zgrada izgrađena i zemljišta što služi za redovnu upotrebu te zgrade dok ona postoji, kao nedvojbeno utvrđuje da su pravni prednici stranaka odnosno stranke kao suvlasnici čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i vlasnici posebnih dijelova u toj zgradi koja je izgrađena na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], stekli vlasništvo čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao zemljišta na kojem je čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgrađena i kao zemljišta koje služi za redovnu uporabu čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Identično primjerice utvrđuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Revt 287/2016-3 od 04. lipnja 2019. u svezi primjene čl. 12. st. 1. ZOVO u činjenično istovrsnoj situaciji.

8. Sporno je da li je način na koji tuženici koriste čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] posljedica sporazuma pravnih prednika stranaka o načinu korištenja čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja u naravi predstavlja dvorište zgrade u kojoj su stranke vlasnici posebnih dijelova (stanova) ili nije.

9. Utvrdivši time kao nedvojbeno da su stranke ovog postupka ranije njihovi pravni prednici suvlasnici čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je predmet spora, a sukladno čl. 38. st. 1. ZV proizlazi da nije li što drugo određeno svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika dok sukladno čl. 30. st. 2. ZV vlasnik ima pravo posjedovanja stvari, za ocjenu osnovanosti tužbenog je zahtjeva bilo potrebno utvrditi da li je postignut sporazum o korištenju čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] između pravnih prednika stranaka pa da spornim načinom korištenja čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tužene vrijeđaju prava tužitelja kao suvlasnika predmeta spora. Naime, tuženice osporavaju tužbeni zahtjev navodeći da one sporne dijelove čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koriste na isti način već dugi niz godina i to na onaj način kako su se pravni prednici stranaka dogovorili te koji da su dogovor i pravni prednici i ovdje stranke sve do pokretanja ovog spora poštovali te se nikad dogovorenom načinu korištenja nisu protivili, a poradi čega da tužitelji od njih nemaju pravo tražiti predaju u suposjed dijelova čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji su sukladno sporazumu suvlasnika nekretnine pripali tuženicama na korištenje.

10. Provedenim očevidom na licu mjesta (list spisa 71-89) utvrđeno je da je čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stambena zgrada s prizemljem, 2 kata i stambenim potkrovljem dok je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dvorište označene zgrade koje je od susjednih nekretnina te javne prometnice naziva ZB koja ide uz južnu stranu označene čest. zem. ograđena jasno vidljivim međama, ogradom i zidom pri čemu se na istočnoj strani čest. zem. nalaze stepenice kojima se pristupa do gornjih stanova u zgradi čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];dalje da južnu među čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] čine ograda, betonski zid i dvoja željezna vrata zelene boje sa ključanicama pri čemu se vratima s desne strane (gledano s javne prometnice ZB prema čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina]) može pristupiti isključivo na desni dio dvorišta (desni dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) budući su desni i lijevi dio dvorišta (čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) odvojeni betonskim zidom visine 70 cm na koji je postavljena žičana ograda do visine preko 2 m na kojoj je izrasla biljka jasmin radi čega je s desne strane dvorišta gotovo nemoguće vidjeti lijevu stranu dvorišta i obratno te je u cijelosti nemoguće s desne strane dvorišta doći na lijevu stranu dvorišta i obratno; da je opisani betonski zid visine 70 cm na koji je postavljena žičana ograda do visine preko 2 m na kojoj je izrasla biljka jasmin postavljen u smjeru sjever-jug i da spaja međni zid čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na južnoj strani sa vanjskim zidom čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja se nalazi na sjevernoj strani; da su i na lijevom i na desnom dijelu dvorišta (čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) parkirana vozila, tri na desnoj strani i dva na lijevoj strani dvorišta; te da se kroz lijevi dio dvorišta (čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) pristupa isključivo u dio čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u kojem se nalazi stan u vlasništvu tužene ad.1 i do šupe koja se nalazi uz sjeverni vanjski zid zgrade dok se kroz desni dio dvorišta (čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) i stepenište koje se nalazi na tom dijelu dvorišta i koje nije zagrađeno kliznim dvorišnim vratima pristupa do dijela čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u kojem se nalazi stan u vlasništvu tužitelja i stan u vlasništvu tužene ad.2 te kroz koji se dio dvorišta može također pristupiti do šupe budući željezna vrata koja dijele čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na lijevi i desni dio dvorišta sa sjeverne strane trenutno nisu zaključena te jer je trenutno (za potrebe radova na stanu tužene ad.2) uklonjena vratnica sa okvira vrata koja inače ukoliko su zaključana nedvojbeno predstavljaju prepreku za prolaz tužitelja do šupe koja se nalazi sa sjeverne strane zgrade.

10.1. Saslušani svjedok LB, koji nije u srodstvu sa parničnim stranaka te je stoga njegov iskaz ocijenjen kao nepristran jer njegovi interesi ne ovise o ishodu ovog spora iskazuje da je u periodu od 2001-2003.g.živio u predmetnoj zgradi i to u stanu prvotužene KB. Potvrđuje da je u to vrijeme dvorište s lijeve strane bilo ograđeno zidom s malim ulaznim vratima, dok je dvorište s desne strane bilo ograđeno kliznim ulaznim vratima. Svjedok je do stana u kojem je stanovao prolazio lijevim dijelom dvorišta dok je na desnoj strani koja je tada bila odijeljena zidićem, Č parkirao vozilo. Preko zidića se moglo preći jer na njemu nije bila ograda. Nema saznanja o dogovoru prednika stranaka dok navodi da je u zgradi, osim Č i KB, u stanu iza živjela i jedna starija gospođa koju je vidio svega dva puta. Svjedokinja HB iskazuje činjenično identično kao i svjedok LB. Saslušani svjedok AB također nema saznanja o nikakvom sporazumu stranaka u vezi podjele posjeda, ali opisuje dvorište zgrade onako kako je izgledalo prije Domovinskog rata, te navodi da je ograđeno sa šiber vratima za ulazak autom, unutar kojega je zidić koji stoji okomito na javi put i koji dijeli dvorište na dva dijela te je i taj drugi dio dvorišta ograđen od javnog puta rampom za parkiranje. Svjedok OB također nema nikakvih saznanja u vezi dogovora stranaka o načinu korištenja dvorišta. Poznato mu je da je dvorište podijeljeno na dva dijela te da desni dio dvorišta koristi obitelj ĐB, koji to koriste preko 40 godina.

10.2. Saslušani su i svjedoci ČBL i TB. Sud nije posebno cijenio iskaze ČBL i RB jer svjedokinja, koja je rođena 1981.g, tek od 2013.g. godine živi u predmetnoj zgradi, te joj je prvotužena svekrva, nema neposredna saznanja od prije tog vremena vezano za način korištenja predmetnog dvorišta, a RB je sin tužene ad.1. i isti po mišljenju suda ima neposredan interes da tužena poluči uspjeh u ovom sporu, obzirom da i sam stanuje u predmetnoj zgradi. Međutim, ono što je bitno istaknuti je da i ovi svjedoci iskazuju o načinu korištenja koji nije sporan da je takav već je bitno i sporno da li je takav način korištenja posljedica međusobnog dogovora svih suvlasnika zgrade odnosno njihovih pravnih prednika.

10.3. Tužitelj ČB naglašava da je sa tuženicima ranije bio u dobrim odnosima te su u početku domovinskog rata zajedno provodili ratne dane i zajedno se hranili. U to doba je parkirao kako svoje osobno auto tako i vojno, u dvorištu ispred zgrade te ga u tome nitko nije ometao. Naknadno su mu tuženi onemogućili parking i prilaz u dvorište, na način da su postavili klizna vrata na ulaz u dvorište kao i ostavili jednu barku koja je uveliko smanjivala obujam mjesta za parkiranje. To je počelo još malo za života pokojne UB, a da bi se uveliko nastavilo nakon njene smrti. Ova klizna vrata za ulaz u dvorište su postavljene od strane pok. sina tužene ĐB i to negdje nakon Domovinskog rata. Ta vrata imaju ručku za potezanje te bravu odnosno ključ. Pokojna UB nije nikada bila u posjedu ključa od tih kliznih vrata, a ne može se sjetiti da li je ona to tražila. Naime, tuženi su zauzeli zemljište oko zgrade te nisu puno kontaktirali niti pok. UB ni pitali za suglasnost. On osobno nije tražio da mu predaju ključ od ovih vrata. Koliko mu je poznato tuženici nikada nisu pitali za suglasnost pok. UB, niti s njom imali dogovor da samo posjeduju dvorište, oni su na svoju ruku između sebe podijelili to dvorište na dva dijela. Što se tiče samog tog dvorišta, u njemu je prije postojao mali zidić te je taj dio dvorišta služio kao vrt u kojem se sadilo, a naknadno je na upravo tom istom zidiću nadozidan novi zid na kojem je postavljena žičana ograda, a ovaj vrt o kojem sam iskazivao je pretvoren u parking mjesta. Barka je bila vezana upravo za tu ogradu kako je vjetar ne bi prevrnuo. On je kontaktirao s unukom ĐB te je pitao da parkira na ovom dijelu dvorišta, a dobio je odgovor da je to njihovo i da samo njima pripada. Obitelj RB je također na svom dijelu dvorišta postavila klizna vrata, i to malo nakon što je to učinila obitelj ĐB, svakako tijekom ili nakon domovinskog rata. Što se tiče šupe, pojašnjava da se njom ne prilazi ovim putem odnosno dijelom dvorišta na kojem su postavljena klizna vrata, već iza zgrade i nalazi se ispod stepenica koje vode u stan na katu koji je vlasništvo obitelji ĐB. Njegov stan se nalazi dijelom ispod stana obitelji ĐB, zato što se njihov stana na katu prostire cijelom površinom kata, a ispod su dva stana jedan je njegov, a drugi od obitelji RB. Pokojna UB je uvijek koristila tu šupu i nikada nije za njenog života to bilo sporno. On je vlasništvo stana u zgradi stekao ugovorom o doživotnom uzdržavanju koji je sklopio s pokojnom UB, a ugovor je potpisan otprilike 20 godina prije smrti UB koja je preminula 2013. Ja sam redovno u tih 20 godina dolazio i obilazio pok. UB. U periodu od 1991. do 1996. je bio primoran napustiti svoj dom u ratu, stanovao je upravo na ovoj adresi sa pok. UB u [adresa]. 1996.g se vratio živjeti u [adresa] nakon obnove dijela obiteljske kuće. Do 1998. je parkiravao automobil u dvorištu zgrade.

Na pitanje preko čijeg dijela dvorišta se prilazi u šupu, navodi da bi to trebalo biti zajedničko dvorište, ali da je ograđeno od strane obitelji ĐB. Smatram da bi taj dio trebao služiti kao požarni put. Danas za ući u šupu obzirom da mu je onemogućen pristup mora kroz prozor vlastite kupaonice izaći pred vrata šupe kako bi se u nju moglo ući.

10.4. Tužiteljica JB iskazuje da je još 90-tih godina bila punomoćnik pok. UB te je u njeno ime obavljala sve poslove, a od 1997-1998. su praktički postali vlasnici tog stana, jer je to tako UB htjela. Sigurna je da bi je UB obavijestila da ju je netko pitao za podjelu vrta oko zgrade. Nikada nije spominjala niti da se prije toga nešto između suvlasnika podijelilo. Njima je 2014-2015. zabranjeno parkiranje u dvorištu s tim da su do tada neomotano ostavljali u dvorištu svoje auto. Ova klizna vrata 1990-tih godina nisu postojala, već su postojale dvije kapije za prilaz pješaka, jedna za J, a druga za obitelj ĐB i pok. UB. Naknadno se unutar dvorišta srušio zid u vrtu, posječeno zelenilo, te su napravljeni parkinzi, a parkinge je radio pok. NB. Nakon toga su i K postavili klizna vrata. Napominjem da Dujakovići na putu ZB [adresa] imaju garažu, te ističe da u doba pred rat su više-manje svi ostavljali svoje aute na samoj ulici i za parking koristili [adresa]. Preko ovih kapija za pješake su svi vlasnici stanova prolazili, te smo i mi nosili drva i prolazili kroz kapiju od strne Vučića te da ista drva slagali ispod Mirjaninog prozora i prenosili u šupu. Nikada nije bilo ništa zaključano, te se tek 2014. počelo zaključavati, pretpostavljam zato što se neki dijelovi nekretnine koriste kao apartmani, pa da imaju parking za svoje goste. Što se tiče šupe ostajem u svemu što sam već ranije iskazala te se pridružujem onom što je iskazivao tužitelj ad.1, s tim da naglašavam da je prozor od banje dimenzija 60x80 tako da ustvari sada toj šupi može prići isključivo njihova kćer. Mi smo u predmetnom stanu živjeli od početkom domovinskog rata 1991. pa sve do 1996., a nakon toga smo svakodnevno obilazili pok. UB. Naglašavam da su moja djeca bili učenici Lapadske škole, te su svakodnevno dolazili nakon škole kod pok. UB. Pojašnjava na fotografiji koja se nalazi na listu spisa 18, da je prikazan zidić prema [adresa] koji je dijelom srušen na obje strane od strane tuženika i umjesto kojeg su napravljena klizna vrata. Nadalje odgovara da nakon domovinskog rata postoji unutar dvorišta betonski podest predviđen za parkiranje, dok na pitanje tko je gradio zid unutar dvorišta koji dijeli posjed tuženika, odgovara da je to bio dogovor samih tuženika i da ne zna tko ga je gradio.

11. U svezi načina korištenja predmeta spora, tužena ad.1 sudu iskazuje da je negdje iza rata 1994. ili 1995. sin tužene ad.2 izgradio betonski zidić u sadašnjoj visini (nesporno govori o zidu visine 70 cm koji dijeli dvorište na lijevi i desni dio i koji je predmet spora) do kada da je cijelo dvorište bilo vrt, a nakon izgradnje kojeg da je zidića sin tužene ad.2 betonirao desni dio dvorišta i napravio parking da bi 2014. podigao žičanu ogradu na tom zidiću i betonirao lijevi dio dvorišta koji da se dio također koristi za parking. U vrijeme kada je građen taj betonski zidić, osim obitelji RB i obitelji NB (obitelji tuženica) da je u zgradi živjela i UB sa suprugom koji da je u zgradi živio još od 1962. godine. Kada se tužena ad.1 s obitelji doselila u zgradu, oni da su odmah postigli dogovor o načinu korištenja vrta, zato da je betonski zid podignut na mjestu gdje se nalazi danas, na način da obitelji RB pripadne lijevi dio vrta, obitelji NB desni dio dok obitelj UB nije bila zainteresirana za korištenje dijela vrta koji je danas dvorište budući su ispred svog stana imali arlu odnosno kao mali vrt za koji su rekli da im je dovoljan i da im ne treba drugi. Jedna klizna željezna vrata (koja su predmet spora), ona kojima se dolazi na lijevu stranu dvorišta da su postavljena 2014., do tada da je ovdje bio betonski zid s ulaznim vratima za pješake te da se u lijevu stranu dvorišta nije moglo ući vozilom, dok ne zna kada su postavljena željezna klizna vrata kojima se ulazi u desnu stranu dvorišta (koja su također predmet spora) budući ona ovdje ne živi od 1996. Njihova (nesporno misli na svoju obitelj) željezna klizna vrata da se ne zaključavaju, postoji brava i ključ, ali da se nema običaj zaključavati ta vrata. Zaključno navodi da je sporazum o načinu korištenja vrta koji su postigli oni i Đ i u svezi kojeg su pitali Z da li žele dio dvorišta postignut usmeno ne i pisano. Što se pak tiče tužene ad.2, ona o načinu korištenja dvorišta sudu iskazuje (list spisa 87) da su oni (nesporno misli na svoju obitelj) od kada su se tu doselili prije 60 godina parkirali vozila na desnoj strani dvorišta, gdje da sada parkiraju njezina unuka i praunuk koji u zgradi imaju tri stana u kojima živi ona i njezine dvije unuke. Kada se njezina obitelj tu doselila prije 60 godina, već da su se tada obitelj RB, obitelj NB i obitelj UB dogovorili tko će koristiti dvorište za parkiranje vozila. UB, kada je došla u zgradu da je bila stara i da nije vozila poradi čega da njoj uopće nije bilo bitno koristiti dvorište i zbog toga da je bio dogovor da će dvorište koristiti K i Đ. Ne sjeća se kada je izgrađen zid koji dijeli dvorište s prednje strane zgrade ni tko ga je gradio, ali navodi da je izgrađen nakon što su se dogovorili da R pripada ona strana, a L druga strana pojašnjavajući da kada kaže da su se oni dogovorili, misli na H i A jer da pok. UB nije imala interesa za dvorištem pa niti sudjelovala u tom dogovoru, dodajući da kada se dogovaralo oko podjele dvorišta za potrebe parkinga da su tu bili K, Đ i VB s prvom suprugom GB, a kasnije kada se gradio zid da je tu bila druga supruga VB, UB. Na upit suda da li je tužiteljima zabranjeno korištenje dvorišta za potrebe parkinga, tužena ad.2 navodi da im nije zabranjeno niti su oni ikad od njih tražili da im se omogući parkiranje i da ju oni pitaju mogu li parkirati da bi ona tek o tome mislila.

11.1. Tužena ĐB iskazuje: “Ja ne znam koji je to problem s parkingom u dvorištu, mi smo oduvijek otkad smo se tu doselili čemu ima 60 godina parkirali vozila na desnoj strani dvorišta. Sada ovdje parkiraju moja unuka i praunuk. Ovdje imamo 3 stana u kojima živimo ja i moje 2 unuke. Kad smo se ovdje doselili prije 60 godina već smo se tada dogovorili i to obitelj RB, moja obitelj i obitelj UB tko će koristiti dvorište za parkiranje vozila, UB je kad je došla bila stara koja nije vozila pa njoj uopće nije bilo bitno koristiti dvorište. Zbog toga je dogovor bio da ćemo dvorište koristiti K i mi, a O je rekla da joj dvorište ne treba. Kada me pitate da li je tužiteljima zabranjeno korištenje dvorišta za parkiranje vozila, nije im zabranjeno niti su oni ikad od nas tražili da im se omogući parkiranje. Da me pitaju da li mogu parkirati, onda bih tek o tome mislila. Klizna vrata kojima se ulazi u dvorište se ne zaključavaju niti znam gdje je ključ. Zelena vrata kojima se s desne strane mora proći da bi se došlo do šupe su stavljena jer ovdje snažno puše pa se stubištem kojim mi dolazimo do stanova teško prolazi, a i kao zaštita od lopova. Točno je da se vrata ponekad zaključavaju, ja ne znam gdje se nalazi ključ od vrata niti tko i kada otključava i zaključava vrata. Ne sjećam se kad je građen zid s prednje strane kuće koji dijeli dvorište, ne znam točno tko ga je izgradio, ali je izgrađen nakon što smo se dogovorili da njima pripada ona strana, a nama ova kako bi mogli s vozilom doći do kuće. Kad kažem mi smo se dogovorili, mislim na H i A, pok. UB nije imala interesa pa nije sudjelovala u dogovoru. Kad se dogovaralo oko podjele dvorišta za potrebe parkinga onda smo ovdje bili K, Đ, VB s prvom suprugom GB, a kasnije kad se gradio zid tu je bila druga supruga VB UB. Dogovori o kojima iskazujem su bili samo usmeni, ne pisani. Inače bila sam kuma na vjenčanju UB i VB. Ne mogu se sjetiti točne godine kad smo se dogovorili oko načina korištenja dogovora za parking."

12. Analizirajući sve provedene dokaze, samostalno i u njihovoj ukupnosti, ocjena je suda da nikakav dugoročni sporazum o podjeli dvorišta između prednika stranaka nije usuglašen niti postignut. Naime, kada se iskazi stranaka i to tužene ad.1. u dijelu u kojem navodi da kada se tužena ad.1 s obitelji doselila u zgradu, oni su odmah postigli dogovor o načinu korištenja vrta, zato da je betonski zid podignut na mjestu gdje se nalazi danas, na način da obitelji RB pripadne lijevi dio vrta, obitelji ĐB desni dio vrta dok obitelj VB nije bila zainteresirana za korištenje dijela vrta koji je danas dvorište budući su ispred svog stana imali arlu odnosno kao mali vrt za koji su rekli da im je dovoljan i da im ne treba drugi, dovede u kontekst tadašnjeg vremena te činjenicu da su T već tada bili stariji ljudi koji nisu imali ambicije obrađivati vrt jer im je manja arla bila dovoljna za njihove tadašnje potrebe i za njihove godine, tada se nameće zaključak kako na taj način prednici tužitelja svakako nisu pristali i odrekli se korištenja preostalog dijela dvorišta oko zgrade već su se izjasnili da im u tom trenutku nije bilo potrebno obrađivati više vrta nego što oni to sami mogu realno raditi. Osim toga i sama prvotužena ističe da su T naveli da nemaju namjeru obrađivati vrt, a da su usmeni dogovor postigli sa njenim roditeljima i obitelji ĐB. Dakle nije bila riječ o nikakvom dogovoru radi parkiranj vozila,a niti je u takvom usmenom dogovoru sudjelovala sama prvotužena osobno da bi sasvim sigurno mogla tvrditi da su T prepustili svoje pravo suvlaništva trajno, a činjenica da su naveli da nemaju namjeru obrađivati vrt se ne može poistovjetiti sa njihovim pristankom da se odreknu korištenja dijela dvorišta oko zgrade, koje im nesumnjivo pripada, sukladno njihovom suvlasničkom udjelu. Osim toga kada se pročita iskaz tužene ad.2 ĐB u dijelu gdje navodi da je dogovor o načinu korištenja dvorišta za potrebe parkiranja postignut prije 60 godina, kada se njezina obitelj tu doselila i kada su tu živjele obitelji RB, obitelj ĐB i obitelj VB te se dogovorili tko će koristiti dvorište za parkiranje vozila u odnosu na dio gdje navodi da je UB koja se kasnije tu doselila kao druga supruga VB bila stara i da nije vozila pa da njoj uopće nije bilo bitno koristiti dvorište zbog čega da su dogovor oko podjele dvorišta za potrebe parkinga postigle obitelji tuženica te je nadalje citirani iskaz tužene ad.2 i protivan materijalnim dokazima u spisu pa tako dio u kojem navodi da tužitelji nikad od tuženica nisu tražili parkiranje u dvorištu i da bi ona da ju tužitelji to pitaju tek o tome mislila suprotan sadržaju dopisa adresiranog na KB i ĐB od 15. listopada 2015. s potvrdom o slanju (list spisa 9-10), e-maila od 18. studenog 2015. s prilogom (list spisa 11-12), dopisa od 19. studenog 2015. (list spisa 13-14), dopisa od 24. studenog 2015. (list spisa 15-16) i dopisa od 04. prosinca 2015. s potvrdom o dostavi (list spisa 17) iz kojih proizlazi da su tužitelji od tuženica prethodno prije pokretanja ovog spora mirnim putem tražili da im se omogući parkiranje u dvorištu zgrade; sud je ocjenom cjelokupnog iskaza tužene ad.2 u međusobnoj svezi s iskazom tužene ad.1 te posebno cijeneći te iskaze u svjetlu tadašnjeg vremena, utvrdio da obitelj prednika tužitelja nije imala automobil koji bi parkirali u dvorištu, pa da zasigurno nisu ni postigli dogovor o tome kome će pripasti dio dvorišta i to trajno za parkiranje vozila jer upravo proizlazi iz iskaza drugotužene da je prednica tužitelja bila stara, da nije vozila pa da njoj uopće nije bilo bitno koristiti dvorište u tom smislu pa dio iskaza prema kojem je prednica tužitelja izjavila da joj dvorište ne treba, treba tumačiti u kontekstu činjenice što ista nije imala automobil koji bi tada tamo parkirala, a ne u kontekstu njenog odricanja od korištenja dvorišta zauvijek i realne podjele posjeda. Osim toga na ročištu 12.03.2025 tužena ad.1. je izjavila da u vrijeme navodno postignutog dogovora njena obitelj nije imala auto, da su Đ imali auto koje su ostavljali ili na ulici Kradinala Stepinca ili u garaži, koja se nalazi uz zgradu, tada proizlazi kako nije istinito da su se stranke odnosno njihovi prednici dogovorili tko će koristiti dvorište za parkiranje vozila obzirom da je samo obitelj ĐB imala vozilo, koje nije parkirala u dvorištu. Naime, sud nalazi bitnim za istaknuti kako je u vrijeme od prije 60 godina kada je navodno postignut sporazum bilo itekako dovoljno mjesta za parkiranje, da je bilo puno manje automobila te da su ulice pretežno služile kao parking mjesta te da ljudi uopće nisu imali potrebu tada niti razmišljati, niti se opterećivati parking mjestima, a što je u današnje vrijeme nezamislivo.

12.1. Zaključak je suda da, suprotno navodima tuženika, obitelj ĐB, obitelj tužene ad.1. i pravni prednici tužitelja ,obitelj VB, kao suvlasnici čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nisu postigli usmeni sporazum o načinu korištenja nekretnine u suvlasništvu koja je tada u naravi bila vrt (sporazum o načinu izvršavanja posjeda) na način da bi dogovorili isključivo posjedovanje u korist točno određenih suvlasnika zgrade.

12.2.Iako je činjenica da su u dvorištu tuženi izgradili zid visine 70 cm u smjeru sjever-jug koji spaja međni zid čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na južnoj strani sa vanjskim zidom čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja se nalazi na sjevernoj strani i postavljanjem žičane ograde na taj zid do visine preko 2 m, zatim betonirali dvorište za potrebe parkinga te konačno izgradili betonski zid i postavili ograde te dvaju željeznih vrata zelene boje sa ključanicama na južnu među čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da se vratima s desne strane (gledano s javne prometnice ZB prema čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina]) može pristupiti isključivo na desni dio, a vratima s lijeve strane isključivo na lijevi dio dvorišta, a koji radovi su redom izvedeni u vremenu nakon Domovnskog rata, što proizlazi i iz dijela iskaza KB (list spisa 88), te da je nakon smrti UB, tek 2014.G. podignuta žičana ograda na zidu te betonirana lijeva strana dvorišta, a ujedno tuženica ĐB u iskazu navodi doslovno "kad kažem mi smo se dogovorili, mislim na H i A, pok. UB nije imala interesa pa nije sudjelovala u dogovoru" sveukupno ne ukazuje na zaključak da je prije 40 ili 60 godina dogovor o podjeli odnosno sporazum svih suvlasnika postignut te da tužitelji nemaju pravo na suposjed stvari. Činjenica je da je UB bila u to vrijeme osoba starije životne dobi, stoga se pasivno držala, a iz čega su tuženi izveli zaključak da im je prepustila izvršavanje vlasničkih ovlaštenja na realnom dijelu dvorišta zgrade jer se nije posebno bunila. Osim toga na to ukazuje i iskaz svjedoka LB i HB u dijelu u kojem iskazuju da je u periodu od 2001-2003 u zgradi, osim obitelji KB i ĐB, živjela jedna starija gospođa koju su u razdoblju od dvije godine susreli odnosno vidjeli svega dva puta.

13.Odredbom č.42. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima je propisano da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje. Odredbom čl.41. ZV-a je propisano da je za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitoga upravljanja (naročito promjena namjene stvari, veći popravci, dogradnja, nadogradnja, preuređenje, otuđenje cijele stvari, davanje cijele stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine, osnivanje hipoteke na cijeloj stvari, odnosno davanje pokretne stvari u zalog, osnivanje stvarnih i osobnih služnosti, stvarnoga tereta ili prava građenja na cijeloj stvari) potrebna je suglasnost svih suvlasnika.

Dakle zaključak je suda da većina suvlasnika ne može odlukom ili sporazumom o uređenju načina korištenja stvari isključiti suvlasnika iz posjedovanja stvari te je slijedom iznesenog tužbeni zahtjev ocijenjen kao osnovan.

14. Odluka o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška utemeljena je na čl. 154. st. 1. ZPP temeljem koje je odredbe sud odbio zahtjev tuženika ad.1 i ad.2. za naknadu parničnog troška budući su tužitelji uspjeli sa tužbenim zahtjevom. Iz istog razloga je tužiteljima priznao pravo na naknadu troškova u visini odmjerenoj prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23 dalje: Tarifa) i vrijednosti predmeta spora koja je tužbom određena na iznos od 1.327,23 Eura.

14.1. Tužiteljima su prema ocjeni suda osnovani nastali troškovi po osnovi zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to trošak sastava tužbe (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife), trošak pristupa na pripremno ročište 14. studenog 2017. koje je odgođeno prije početka raspravljanja (1 x 25% od 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 5. Tarife), trošak zastupanja na pripremnom ročištu održanom 25. siječnja 2018. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima glavne rasprave održanim 02. studenog 2020., 20. siječnja 2021., 16.svibnja 2022 i 30. siječnja 2023., 9.prosinca 2024 i 12.ožujka 2025. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari (6 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife) i trošak pristupa na ročište glavne rasprave 10. listopada 2022. koje je odgođeno prije početka raspravljanja (1 x 25% od 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 5. Tarife), trošak sastava žalbe protiv presude sukladno Tbr.10 ( 1 x 125% od 100 bodova x 2,00 Eura ), a što sveukupno uz zatraženi i pripadajući PDV od 25% iznosi 2.437,50 Eura. Uz navedeno potrebno je priznati trošak sudskih pristojbi na tužbu, presudu i žalbu u iznosu od po 53,09 Eur-a, što sveukupno iznosi 2.596,77 Eur-a.

U Dubrovniku, 2. svibnja 2025. godine

Sutkinja

Jadranka Klečak

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja elektroničkim putem ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja elektroničkim putem ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja elektroničkim putem ovom sudu za sud drugog stupnja.

DNA:

1. Tužiteljima po punomoćniku

2. Tuženoj ad.1 po punomoćniku

3. Tuženoj ad.2 po punomoćnici