Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-987/20235-51

U I M E R E P U B L I K E H RV A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Galić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kallay i Partneri d.o.o., Zagreb, temeljem generalne punomoći Đ535/2024, protiv tuženika E-DOCUMENTUM d.o.o., Zagreb, Gračanska cesta 58 (ranije Zagreb, Zelenjak 53), OIB: 64959134502 (kao pravnog slijednika iza KULUŠIĆ d.o.o. u stečaju iz [adresa], OIB: 91396013518, a koji je pravni slijednik iza SELECTA INTERNATIONAL d.o.o. iz Zagreba, Ksaverska cesta 16, OIB: 54149254784), zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Schmidt & Mundweil j.t.d., Osijek, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dana 27. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Elizabete Kovač, odvjetnice i punomoćnice tuženika Ljerke Šmit-Primorac, odvjetnice, dana 02. svibnja 2025.

p r e s u d i o j e

I Nalaže se tuženiku E-DOCUMENTUM d.o.o., Zagreb, Gračanska cesta 58 (ranije Zagreb, Zelenjak 53), OIB: 64959134502 isplatiti tužitelju Gradu Zagrebu, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 iznos od 94.278,00 EUR / 710.337,60 kn[1] uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće:

na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.01.2004. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.02.2004. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.03.2004. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.04.2004. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.05.2004. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.06.2004. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.07.2004. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.08.2004. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.09.2004. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.10.2004. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.11.2004. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.12.2004. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.01.2005. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.02.2005. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.03.2005. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.04.2005. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.05.2005. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.06.2005. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.07.2005. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.08.2005. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.09.2005. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.10.2005. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.11.2005. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.12.2005. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.01.2006. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.02.2006. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.03.2006. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.04.2006. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.05.2006. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.06.2006. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.07.2006. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.08.2006. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.09.2006. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.10.2006. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.11.2006. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.12.2006. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.01.2007. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.02.2007. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.03.2007. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.04.2007. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.05.2007. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.06.2007. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.07.2007. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.08.2007. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.09.2007. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.10.2007. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.11.2007. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.12.2007. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.01.2008. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.02.2008. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.03.2008. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.04.2008. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.05.2008. g. na iznos od 1.745,89 EUR/13.154,40 kn od 06.06.2008. g.,

sve do isplate,

te mu naknaditi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 31.026,16 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 02.05.2025. do isplate,

s tim da se stopa zatezne kamate za razdoblje do 31.12.2007. određuje temeljem čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (''Narodne novine'' broj 153/2004), u razdoblju od 01.01.2008. do 31.07.2015. određuje se za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 01.08.2015. do 31.12.2022. određuje se za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023. do 29.12.2023. određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška ovog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 27.06.2008. podnio tužbu protiv pravnog prednika tuženika trgovačkog društva Selecta international d.o.o., Zagreb u kojoj navodi da su tužitelj i Selecta international d.o.o. dana 09.09.1994. zaključili Ugovor o zakupu poslovnog prostora u [adresa], ukupne površine 254,00 m2 i to na rok od 5 godina, računajući od dana njegova potpisivanja. S obzirom da prednik tuženika nije ispunjavao svoje ugovorne obveze na način da nije plaćao zakupninu, tužitelj je istom dopisom od 05.04.1995. otkazao gore opisani ugovor. Kako prednik tuženika nije uredno podmirivao zakupninu, to je navedeni ugovor o zakupu otkazan s danom 06.04.1995., a tužitelj je pred ovim sudom pokrenuo postupak radi iseljenja i predaje u posjed predmetnog poslovnog prostora slobodnog od stvari, a koji je postupak u tijeku. Budući da tuženik nije izvršio primopredaju predmetnog poslovnog prostora, te isti koristi bez pravnog osnova, tužitelj nije u mogućnosti istim raspolagati na način da daje u zakup, slijedom čega izravno trpi štetu u vidu izgubljene zarade na ime zakupnine koju bi ubirao da je predmetni poslovni prostor u zakupu i to najmanje u visini od 13.219,20 kn mjesečno, a koji ne može dati u zakup jer je još uvijek u posjedu prednika tuženika. Zakupnina u Gradu Zagrebu za sve poslove prostore dospijeva petog u mjesecu. Slijedom navedenog, tužitelj temeljem odredbi čl. 1045., u smislu čl. 1089. Zakona o obveznim odnosima potražuje naknadu štete u vidu izmakle dobiti na ime zakupnine koju bi naplaćivao da je poslovni prostor u zakupu, svakomjesečno počev od 01.01.2004. pa do podnošenja tužbe u visini zakupnine koju bi tužitelj naplaćivao za predmetni poslovni prostor, a koja se određuje sukladno važećim Odlukama Grada Zagreba za obavljanje ugostiteljske djelatnosti na toj lokaciji, odnosno prema Zaključku o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor i to za 58,00 m2, a za preostali dio prostora po cijenama važećim za zakup prostora kulturološke namjene u površini od 201 m2 u iznosu od 713.816,80 kn i to na iznose od po 13.219,20 kn za razdoblje od siječnja 2004. do lipnja 2008. godine. Stoga, tužitelj u tužbi predlaže donošenje presude kojom se nalaže predniku tuženika Selecta international d.o.o. isplatiti tužitelju iznos od 713.816,80 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni mjesečni iznos naknade od po 13.219,20 kn tekuće od 6. dana u svakom mjesecu do isplate, a koji mjesečni iznosi naknade dospijevaju u razdoblju od 06.01.2004. do 06.06.2008., te kojom se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od presuđenja do isplate.

2. Prednik tuženika Selecta international d.o.o. u odgovoru na tužbu od 29.09.2008. (datum na omotu) navodi da nije sporno da su stranke imale sklopljen ugovor o zakupu predmetnih poslovnih prostora i poslovnog prostora u Zagrebu, Habdelićeva 1, a temeljem ugovora sklopljenog 09.09.1994. godine. Predmetni ugovor je bio sklopljen na rok od 5 godina, sa obvezom obavljanja ugovora zbog novčanih ulaganja tuženika u adaptaciju i uređenje predmetnih poslovnih prostora. Kako tužitelj predmetni ugovor nije ponovno sklopio, a niti je tuženiku isplatio vrijednost njegovih ulaganja, kao i izgubljenu zaradu, koju je tuženik zbog nemogućnosti daljnjeg obavljanja svoje djelatnosti u predmetnim poslovnim prostorima izgubio, tuženik je kod istoga suda protiv tužitelja pokrenuo postupak radi naknade štete u ukupnom iznosu od 326.641.017,76 kn, koji je postupak u tijeku pod brojem P-9206/02. Dakle, kako je ovdje tužitelj ovdje tuženiku raskinuo ugovor o zakupu predmetnih poslovnih prostorija i unatoč svoje obveze sklapanja ugovora, nije sklopio nove ugovore, a odbija mu isplatiti njegova novčana ulaganja u te prostore i naknaditi mu nastalu štetu uzrokovanu raskidom ugovora, tuženik se sukladno odredbi čl. 286. Zakona o obveznim odnosima, odnosno sada odredbi čl. 72. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05), poslužio zakonskim pravom zadržaja predmetnih prostora dok mu ne bude isplaćeno njegovo potraživanje. Tuženik predmetne poslovne prostore ne koristi od vremena kada je tužitelj istome otkazao ugovor o zakupu istih, te "njihovim korištenjem" nije ostvario nikakovu dobit, a ukoliko tužitelj zbog nastale situacije trpi kakovu štetu, onda je to isključivo iz razloga za koje je kriv sam tužitelj, jer prvenstveno otklanja isplatiti tuženiku njegovo potraživanje, a podredno jer tuženiku, sukladno odredbi čl. 74. Zakona o obveznim odnosima nije dao odgovarajuće osiguranje za njegovo potraživanje, u kojem slučaju bi tuženik istome odmah sa zadovoljstvom predao predmetne poslovne prostore. Visina traženog iznosa s osnova naknade štete tužitelj nije ničim dokazao, a zahtjev za isplatu kamate, kako na glavnicu, tako i na tražene troškove, nije postavio sukladno zakonskim odredbama. Slijedom navedenog, tuženik prigovara osnovu i visini postavljenog zahtjeva, visini traženih kamata na glavnicu i troškove postupka, te stavlja prigovor isključive krivnje samog tužitelja za slučaj da isti unatoč svega tri kakovu štetu, te predlaže tužitelja odbiti u cijelosti s tužbenim zahtjevom, a sve uz obvezu da tuženiku naknadi nastale troškove.

3. Tužitelj u podnesku od 10.11.2008., a očitujući se na odgovor na tužbu, navodi da prije svega ispravlja tužbu na način da se briše dio rečenice u zadnjem redu točke: "(…) i to za 58,00 m2, a za preostali dio prostora po cijenama važećim za zakup prostora kulturološke namjene u površini od 201 m2". Naime, tužitelj je greškom zatražio naknadu štete za dio predmetnog poslovnog prostora prema cijenama važećim za zakup prostora kulturološke namjene, međutim kako je navedeni dio prostora bio korišten u kulturološke svrhe samo za vrijeme dok je predmetni ugovor bio na snazi (a što od 1995. nije), tužitelj tužbom potražuje naknadu štete za cjelokupni predmetni prostor sukladno Zaključku o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor bez umanjenja za kulturološku namjenu, sukladno i visini postavljenog tužbenog zahtjeva (isti nije umanjen za kulturološku namjenu). Nadalje, tuženik u svom odgovoru na tužbu navodi kako je predmetni ugovor o zakupu bio sklopljen na način da je postojala obveza obnavljanja ugovora zbog novčanih ulaganja tuženika. Kako tužitelj nije sklopio novi ugovor, iako je to bio dužan učiniti, tuženik je zadržao prostor do isplate iznosa na ime ulaganja, odnosno koristio se pravom zadržaja. Točno je i nesporno da je tužitelj raskinuo predmetni ugovor o zakupu s tuženikom, međutim isti smatra kako iz ugovora nikako ne proizlazi obveza sklapanja novog ugovora, jer je isti raskinut isključivo zbog povreda koje je učinio tuženik. Naime, a kako je to vidljivo iz Otkaza ugovora od 05.04.1995., tuženik kao zakupac nije poštivao odredbe čl. 2. predmetnog Ugovora, a također, nije uredno plaćao zakupnine za predmetni poslovni prostor, slijedom čega je tužitelj kao tadašnji zakupodavac, temeljem odredbe čl. 12. predmetnog ugovora isti raskinuo. Kao dokaz da tuženik nije uredno ispunjavao ugovorne odredbe, predlaže priklop spisa ovoga suda posl.br. P-9206/02, a na koji se poziva i tuženik, a u kojem se nalazi sva dokumentacija iz koje je razvidno na koji način tuženik nije uredno ispunjavao svoje ugovorne obveze. Iz navedenog je vidljivo da tužitelj nije imao nikakvu obvezu sklapanja ugovora, a da je takva i postojala, raskidom ugovora je nestala. Dakle, kako je tužitelj sasvim u skladu s prisilnim propisima, kao i samim ugovorom, isti raskinuo, tuženik je bio dužan predmetni poslovni prostor vratiti tužitelju u posjed, međutim tuženik to nije učinio do danas čime tužitelj izravno trpi štetu u vidu izgubljene zarade na ime zakupnine koju je mogao ubirati da je tuženik predao posjed predmetnog prostora tužitelju odmah po raskidu ugovora. Na tu okolnost predlaže priklop spisa ovoga suda posl.br. Ps-225/05 u kojem ovdje tužitelj tuži ovdje tuženika radi iseljenja iz predmetnog poslovnog prostora.

4. Nadalje, tužitelj navodi da tuženik tvrdi kako je koristio pravo zadržaja na predmetnom poslovnom prostoru temeljem čl. 72. ZOO-a. Navedenom odredbom propisano je da vjerovnik dospjelog potraživanja može zadržati neku dužnikovu stvar (…), odnosno nedospjelog ako je dužnik postao nesposoban za plaćanje. Kako tuženik prema tužitelju nema dospjelo potraživanje, budući je postupak P-9206/02 tek u tijeku i nije utvrđena niti obveza ovdje tužitelja za naknadom uloženog, a niti je utvrđena visina eventualnog potraživanja na ime ulaganja, tuženik protuzakonito koristi pravo zadržaja. Čak i da je potraživanje nedospjelo, dužnik, odnosno ovdje tužitelj, nije postao nesposoban za plaćanje da bi temeljem čl. 72. st. 2. ZOO-a tuženik imao pravo zadržaja. Dakle, kako tuženik nema pravo retencije, iako ga koristi, te ne vraća tužitelju posjed na predmetnom poslovnom prostoru, tužitelj trpi štetu kao je gore opisano, te slijedom toga i potražuje naknadu.Nadalje, po pitanju visine tužbenog zahtjeva, tužitelj je postavio isti prema tržišnoj visini zakupnine koja se plaća za predmetni poslovni prostor, odnosno sukladno propisima navedenim u tužbi, a ukoliko je ista sporna, tužitelj je već u tužbi na tu okolnost predložio provođenje financijskog vještačenja kod kojeg prijedloga i ostaje. Tuženik također prigovara visini kamate, te ističe kako iste nisu postavljene sukladno zakonskim odredbama. Tužitelj ističe kako je u tužbenog zahtjevu kamate odredio sukladno čl. 29. ZOO-a, ali ispravlja visinu istih na način da od 01.01.2008. do isplate potražuje kamatu u visini stope koja je jednaka eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, dok kamate do 01.01.2008. potražuje kako je i navedeno u tužbenom zahtjevu. Slijedom svega, tužitelj smatra navode tuženika iz odgovora na tužbu neosnovanima, te predlaže provesti dokaze predložene u tužbi, te donijeti presudu kojom se tužba i tužbeni zahtjev usvaja u cijelosti uz naknadu parničnog troška tužitelju.

5. Na ročištu od 01.10.2009. tuženik je predao u spis rješenje Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-3674/07 od 28.04.2009., navodeći da se ta odluka odnosi na predmet ovog suda posl.br. Ps-498/05 u kojem se vodi identičan postupak radi iseljenja kao i u predmetu ovog suda posl.br. Ps-225/05, samo se radi o različitim poslovnim prostorima Lapidarij i Kulušić, te tuženik predlaže prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja postupka pred ovim sudom posl.br. P-9206/02.

6. Tužitelj u podnesku od 22.07.2011. navodi da se protivi prijedlogu tuženika za prekid ovog postupka do okončanja postupka u predmetu posl.br. P-9206/02. Nadalje, navodi da se odluka Županijskog suda u predmetu Ps-498/05 koju je tuženik dostavio u spis ne odnosi niti na predmetni postupak niti na predmetni poslovni prostor, te ne predstavlja dokaz u ovom postupku. Naime, ugovor o zakupu koji su stranke ovog postupka sklopile odnosi se i na poslovni prostor u Hrvojevoj 6 i u Habdelićevoj 1, međutim, za svaki od tih poslovnih prostora vodi se poseban postupak i to i u odnosu na iseljenje i u odnosu na naknadu štete. U odnosu na iseljenje iz predmetnog poslovnog prostora u Hrvojevoj 6, postupak je u tijeku, a tuženik niti u jednom od njih nije dokazao svoje pravo retencije. Ukidna odluka u postupku Ps-498/05 ni u jednom djelu ne upućuje na zaključak o meritumu stvari, već samo ističe kako pitanje prava retencije nije dovoljno utvrđeno. S obzirom da se tuženik poziva na isto, na njemu je da dokaže da je to pravo osnovano. Također, čak i kad bi se to pravo utvrdilo, isto ni na koji način ne utječe na ovaj spor, jer tužitelj ima pravo na naknadu štete s obzirom da tuženik predmetni poslovni prostor koristi bez pravne osnove. Usputno, tužitelj protiv istog tuženika vodi identičan postupak za naknadu štete pred ovim sudom i za drugi poslovni prostor (Habdelićeva 1) i u istom je već provedeno financijsko vještačenje na ime visine zakupnine, slijedom čega je za zaključiti da postupci iseljenja ni na koji način ne utječu na vođenje ovog ili sličnog postupka (dokaz: uvid u ovosudni spis P-6028/08). Također, niti ovosudni postupak posl.br. P-9206/02 radi naknade štete koji ovdje tuženik vodi protiv ovdje tužitelja ne utječe na provođenje dokaza u ovom predmetu, s obzirom da je predmet istog naknada štete na ime izvršenih ulaganja i izmakle dobiti. Svi postupci vode se odvojeno i dokazi u istima provode bez obzira na ostale sporove, s obzirom da je pravni osnov različit. Nadalje, tuženik je predmetni poslovni prostor koristio protivno ugovornim odredbama, slijedom čega je istom otkazan ugovor. Dakle, do otkaza ugovora došlo je isključivo njegovom krivnjom. Dokazi o istom dostavljeni su uz tužbu. Iz navedenog razloga isti je u nesavjesnom posjedu predmetnog poslovnog prostora i slijedom toga nema pravo retencije na koje bi se mogao pozivati u ovom sporu. Također, njegova tražbina nije dospjela, pa isti ne udovoljava odredbi čl. 72. st. 1. ZOO.

7. U podnesku od 31.01.2014. tužitelj dodaje da se pred ovim sudom vodi postupak radi naknade zakupnine s osnove uporabe tuđe stvari u svoju korist u kojem je tuženik Selecta International d.o.o. s istim činjeničnim i pravnim osnovom, ali za prostor Habdelićeva 1 (Lapidarij) pod posl.br. P-261/12 (ranije P-6208/08) i u tom postupku je 10.04.2012. donesena pravomoćna presuda kojom je usvojen tužbeni zahtjev, te je utvrđen pravni osnov za naknadu zakupnine koju tužitelj potražuje i u ovom postupku, a navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Zagrebu od 10.12.2013. posl.br. Gž-6198/12. Nadalje, tužitelj obavještava da su u postupku povrata predmetnog poslovnog prostora prijašnjem vlasniku rješenjem Ministarstva pravosuđa od 11.07.2011. KLASA: UP/II-942-01/08- 01/217 pravomoćno odbijeni zahtjevi Hrvatskog sindikata pošta i Hrvatskog sindikata telekomunikacija radi povrata nekretnine u vlasništvo. S obzirom na navedeno rješenje, dana 15.05.2013. Republika Hrvatska podnijela je prijedlog za utvrđenje prava vlasništva sukladno odredbi čl. 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine i postupak je u tijeku. Kako, dakle, postupak utvrđenja prava vlasništva za predmetni poslovni prostor u Hrvojevoj 6 (klub Kulušić) još uvijek nije okončan, tužitelj je, kao stvarnopravni ovlaštenik, i dalje, sve do utvrđenja vlasnika, dužan brinuti o predmetnoj nekretnini, odnosno ima aktivnu legitimaciju i osnov ubirati zakupninu za isti.

8. Tuženik u podnesku od 03.02.2014. ponavlja ranije iznesene navode te dodaje da s obzirom da je ovaj postupak pokrenut tužbom od 27.06.2008., a tužbom se traži navodna šteta za period od siječnja 2004. do lipnja 2008. godine, tuženik stavlja prigovor zastare potraživanja.

9. Ovaj sud je rješenjem posl.br. P-6029/08-25 od 29.04.2016. utvrdio prekid ovog postupka u ovoj pravnoj stvari jer je tada tuženik Selecta International d.o.o. prestao postojati zbog pripajanja društvu Kulušić d.o.o. iz [adresa], OIB: 91396013518 i brisan je iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu dana 10.11.2015.g. rješenjem Tt-15/29020-1, te je odlučeno da će se postupak nastaviti kada pravni slijednik Selecta International d.o.o. iz Zagreba, Ksaverska cesta 16, OIB: 54149254784 - društvo Kulušić d.o.o. preuzme postupak ili kada ga sud na prijedlog protivne stranke ili po službenoj dužnosti pozove da to učine. Također, istim rješenjem Kulušić d.o.o. pozvan na preuzimanje postupka u ovom predmetu na strani tuženika, te je isto rješenje postalo pravomoćno 20.06.2016. Nakon toga, ovaj sud je rješenjem posl.br. P-6029/08-31 od 22.09.2016. nastavio postupak u ovom predmetu koji je bio prekinut rješenjem od 29.04.2016., te je ovo rješenje o nastavku postalo pravomoćno dana 19.10.2016.

10. Tužitelj u podnesku od 19.10.2016. navodi da je tužitelj je uvidom u sudski registar utvrdio kako je nakon pripajanja trgovačkog društva Selecta International d.o.o. trgovačkom društvu Kulušić d.o.o. došlo do podjele trgovačkog društva Kulušić d.o.o. uz prijenos dijela imovine na novoosnovano trgovačko društvo E- DOCUMENTUM d.o.o., Zelenjak 53, 10 000 Zagreb, OIB: 64959134502. Pošto je sukladno čl. 550. ex lege za obveze koje su nastale do odluke o podjeli društva solidarno odgovaraju trgovačko društvo koje se dijeli i novoosnovano trgovačko društvo koje je nastalo podjelom, tužitelj proširuje tužbeni zahtjev na novoosnovano trgovačko društvo E-DOCUMENTUM d.o.o., te predlaže donošenje presude kojom se nalaže I-tuženiku Kulušić d.o.o., [adresa], 10 000 Zagreb, OIB: 91396013518 i II- tuženiku E-DOCUMENTUM d.o.o., Zelenjak 53, 10 000 Zagreb, OIB: 64959134502 da solidarno plate tužitelju Gradu Zagrebu iznos od 713.836,80 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačni mjesečni iznos naknade od po 13.219,20 kn tekućim od 6. dana u svakom mjesecu do isplate, a koji mjesečni iznosi naknade dospijevaju u razdoblju od 06.01.2004. do 06.06.2008., te kojom se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od presuđenja do isplate.

11. Ovaj sud je rješenjem posl.br. P-639/20-44 od 04.06.2020. utvrdio prekid postupka u ovoj pravnoj stvari jer je prestao postojati tuženik KULUŠIĆ d.o.o. u stečaju iz [adresa], OIB: 91396013518, te je odlučeno da će se postupak u ovoj pravnoj stvari nastaviti kada pravni slijednik tuženika preuzme postupak ili kada ga sud na prijedlog protivne stranke ili po službenoj dužnosti pozove da to učini, te je pozvan pravni slijednik tuženika KULUŠIĆ d.o.o. u stečaju iz [adresa], OIB: 91396013518, i to - E-documentum d.o.o. iz Zagreba, Zelenjak 53, OIB: 64959134502, zastupan po punomoćnici Ljerki Šmit Primorac, odvjetnici iz Zagreba, na preuzimanje ovog postupka iza KULUŠIĆ d.o.o. u stečaju, na strani tuženika, a sve stoga jer je sud uvidom u izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu za društvo KULUŠIĆ d.o.o. u stečaju (list 148-152 spisa) utvrdio da je trgovačko društvo KULUŠIĆ d.o.o. u stečaju prestalo postojati, te je brisano iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu dana 27.04.2019.g., rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Tt-19/13129-1, te je sud uvidom u Ugovor o podjeli i preuzimanju društva kapitala (odvajanje s preuzimanjem) od 14.04.2016. godine (list 117-138 spisa), a koji je dostavio tužitelj u prilogu podneska od 19.10.2016. godine, utvrdio da je trgovačko društvo KULUŠIĆ d.o.o., a prije nego što je prestalo postojati, prenijelo dio svoje imovine trgovačkom društvu E-documentum d.o.o. iz Zagreba, Zelenjak 53, OIB: 64959134502, te je temeljem navedenog ugovora društvo E-documentum d.o.o. preuzelo sve poslove povezane s ugovorima s Gradom Zagrebom, ovdje tužiteljem, pa je sud primjenom odredbe čl. 550. n i 550. o Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23, 130/23 i 136/24 – dalje ZTD) na odnose između trgovačkih društava KULUŠIĆ d.o.o. u stečaju i E-documentum d.o.o., utvrdio da je trgovačko društvo E-documentum d.o.o. pravni slijednik trgovačkog društva KULUŠIĆ d.o.o. u stečaju u odnosu na obveze trgovačkog društva KULUŠIĆ d.o.o. u stečaju prema tužitelju. Protiv ovog rješenja od 04.06.2020. žalbu je uložio E- documentum d.o.o., te je Županijski sud u Sisku svojim rješenjem posl.br. Gž- 211/2021-2 od 25.02.2021. odbio kao neosnovanu žalbu E-documentum d.o.o. i potvrdio rješenje ovog suda od 04.06.2020., nakon čega je ovaj sud donio rješenje posl.br. P-639/20-55 od 29.06.2021. kojim je odlučeno da se nastavlja postupak u ovom predmetu koji je bio prekinut rješenjem ovog suda od 04.06.2020., te je rješenje o nastavku postupka postalo pravomoćno dana 21.07.2021.

12. U nastavku postupka tuženik E-DOCUMENTUM d.o.o. u podnesku od 16.09.2021. u bitnome navodi da se tuženik u cijelosti pridružuje navodima odgovora na tužbu, kao i svim navodima, prigovorima i dokaznim prijedlozima iznesenih tijekom postupka od prvobitnih tuženika, a posebno i kod navoda iznesenih i u žalbi od 20.06.2020. godine protiv rješenja br. P-639/2020 od 04.06.2020. godine pod III izreke, koji se odnose na nezakonito proširenje tužbe u ovom postupku na njega. Tuženik je treća osoba, koja nije pravni slijednik ranijeg tuženika Kulušić d.o.o., koji je završio u stečajnom postupku kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem St-4898/16, u kojem postupku je rješenjem od 06.02.2019. godine stečajni postupak nad njim otvoren i zaključen i koji je nakon toga rješenjem istoga suda poslovni broj Tt-19/13129-1 od 27.04.2019. godine brisan iz sudskog registra. U pravnom smislu u takovoj pravnoj situaciji i to samo uz ispunjenje određenih uvjeta, jedini mogući pravni slijednik stečajnog dužnika Kulušić d.o.o. u stečaju mogla bi biti stečajna masa iza KULUŠIĆ d.o.o. u stečaju, a sve sukladno odredbama članka 133. i 289. stavak 4. -6. Stečajnog zakona. Pravno sljedništvo pravnih i fizičkih osoba, a što je bitno različiti pojam od njihove solidarne odgovornosti, je i inače određeno odgovarajućim propisima, no tužitelj se u konkretnom slučaju na takav propis nije pozvao. Vjerojatno zato što isti za konkretan slučaj niti ne postoji. U konkretnom slučaju tuženik, unatoč činjenice da je Županijski sud u Sisku, koji je donoseći rješenje poslovni broj Gž-211/2021 od 25.02.2021. godine povodom njegove žalbe, istu kao neosnovanu odbio, smatra da je isti sud postupio nezakonito i da ne postoji nikakav osnov po kojemu bi tužitelj na njega mogao proširiti tužbu u postojećem postupku. Kao što je to već i ranije navedeno, a na isto se poziva i Županijski sud u Sisku u navedenoj odluci, tužitelj je svojim podneskom od 19.10.2016. godine „preinačio (proširio)” tužbu na sada tuženika s osnova njegove navodne solidarne odgovornosti za neplaćenu zakupninu s ranijim tuženikom. Ta činjenica preinake na navedeni način je nesporna i vidljiva je iz samog podneska tužitelja, s time da je tužitelj tu preinaku učinio na način da je sadašnjeg tuženika označio kao II tuženika, dok je prvo tuženik i dalje bio označen kao Kulušić d.o.o., a što onda nedvojbeno ukazuje na činjenicu da sadašnji tuženik nije tužen kao slijednik

– nasljednik prvo tuženika Kulušić d.o.o., nakon što je isti „umro”, već isključivo kao solidarni dužnik. Kada bi se i radilo o navodnoj solidarnoj odgovornosti tuženika prema tužitelju za navedenu zakupninu, što se odlučno poriče, jer to ne proizlazi ni iz dokumentacije koja prileži spisu, a na koju se u svojoj odluci paušalno poziva drugostupanjski sud, onda bi ta činjenica samo značila da je tužitelj mogao bilo kada s tog osnova protiv tuženika podnijeti tužbu, no ne i da na njega u navedenom smislu proširuje tužbu u sudskom postupku koji se vodi ili se vodio protiv drugog solidarnog dužnika. Solidarni dužnici nisu jedinstveni suparničari i za svoje obveze odgovaraju potpuno samostalno, svaki za sebe i nisu slijednici ili nasljednici jedan drugoga, a njihov vjerovnik, u ovom slučaju tužitelj, može birati da li će ih tužiti u isto vrijeme zajedno istom tužbom ili će ih tužiti svakog posebno u isto ili različito vrijeme ili će jednoga tužiti, a drugog neće. No, potpuno je izvjesno da po osnovu solidarne odgovornosti dva ili više dužnika ne postoji nikakav zakonski način da se na nekoga od njih proširuje tužba u već postojećem sudskom postupku protiv prvog ili drugih dužnika, osim u slučaju njegovog izričitog pristanka na takovo proširenje, pri čemu je i stupanje u takav postupak s prihvatom činjeničnog stanja u kojem se taj postupak nalazi. U navedenom smislu, a obzirom na izričite odredbe članka 192. stavak 1. i 2. Zakona o parničnom postupku, ne postoji nikakova dvojba da tuženik s osnova navodne solidarne odgovornosti s ranijim tuženikom Kulušić d.o.o. u stečaju, nije dao pristanak na proširenje tužbe na njega u ovom postupku, već se istom protivio, kao što to čini i danas.

13. Tuženik dodaje da, a kako je to već ranije navedeno, tuženik nije niti pravni slijednik ranijeg tuženika Kulušić d.o.o. u stečaju, a niti je preuzeo njegova prava i obveze, osim isključivo u dijelu imovine koji se odnosi samo na sudski postupak u predmetu poslovni broj P-9206/2 (sada P-3407/2020) Općinskog građanskog suda u Zagrebu i ugovorne odnose za disco klubove Kulušić i Lapidarij, kao i na sva prava i obveze vezana za povrat tih nekretnina bivšim vlasnicima, a što je sve razvidno iz dokumentacije koja već prileži spisu i to posebno Ugovora o podjeli i preuzimanju društva kapitala (odvajanje s preuzimanjem) od 07.03.2016. godine i Odluke o podjeli od 14.04.2016. godine, a što je sve učinjeno jasno i nedvojbeno, suglasno volji ugovornih stranaka i u tom smislu između ugovornih stranaka nema nikakovih prijepora, niti nesporazuma. Treće osobe nisu ovlaštene tumačiti što su ugovorne strane mislile i htjele, pa sve to još i drugačije nego što je to u tom Ugovoru i Odluci izrijekom navedeno, a niti se taj prijenos može tumačiti na način kako to pogrešno čini sud, da bi zbog toga treća osoba E-documentum d.o.o. bio i pravni slijednik tuženika trgovačkog društva Kulušić d.o.o., jer to i takovo sljedništvo nije utemeljeno niti na tom Ugovoru i Odluci, niti na zakonskoj odredbi. Nije sporno da je predmet ovog spora prema postavljenom tužbenom zahtjevu, izvanugovorni odnos u vezi naknade štete s osnova izmakle dobiti na ime zakupnine koju je tužitelj eventualno mogao dobiti, a za što sadašnji tuženik slijedom navedenih činjenica nije odgovoran. Tuženik ponavlja da iz svih tih navedenih razloga proširenje tužbe na njega nije dopušteno niti na zakonu utemeljeno, te da su dopuštanjem istoga na njegovu štetu počinjene već ranije navedene bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku. Slijedom navedenoga, a posebno obzirom na činjenicu da tuženik ni po kojem osnovu nije i ne može biti pravni slijednik tuženika Kulušić d.o.o. u stečaju, te da je za predmetno potraživanje koje se odnosi na naknadu štete s osnova izmakle dobiti na ime zakupnine za poslovni prostor u [adresa] u periodu od siječnja 2004. godine do zaključno lipnja 2008. godine u ukupnom iznosu od 713.836,80 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i parničnim troškovima, saznao tek momentom primitka podneska tužitelja od 19.10.202016. godine, odnosno da je toga dana protiv njega za navedeno potraživanje faktično podnesena tužba, tuženik u odnosu na cijelo navedeno potraživanje stavlja prigovor zastare potraživanja, a koja zastara potraživanja je nastupila temeljem odredbe članka 225. Zakona o obveznim odnosima.

14. Tuženik dodaje i da su raniji tuženici tijekom postupka isticali da su predmetni poslovni prostor držali u posjedu isključivo iz razloga što je njihov prednik Selecta international d.o.o., kao ugovorna strana u poslovnom odnosu zakupa s tužiteljem, nakon što je tužitelj taj odnos jednostrano raskinuo i odbio ga obnoviti, a i isplatiti mu višemilijunsko ulaganje u uređenje predmetnog prostora, držao u posjedu isključivo temeljem odredbe članka 286. Zakona o obveznim odnosima (N.N. 53/91,73/91, 3/94, 7/96 i 112/99) s osnova zakonskog prava zadržaja predmetnih prostora, koja odredba mu kao vjerovniku dospjelog potraživanja u čijim se rukama nalazi neka dužnikova stvar daje pravo zadržati je dok mu ne bude isplaćeno njegovo potraživanje. Takav posjed je, temeljem odredbe članka 18. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravaima, zakonit, pošten i istinit. Pri svemu tome, od vremena stjecanja prava zadržaja, predmetni prostor tuženik ne koristi niti ga je koristio za bilo kakove druge svrhe i od njega nema nikakove koristi. Navedeno pravo zadržaja tuženik ima temeljem potraživanja s osnova novčanih ulaganja u uređenje predmetnog prostora, a koje potraživanje i pravo su na njega preneseni već navedenim Ugovorom o podjeli i preuzimanju društva kapitala od 14.04.2016. godine prijenosom sudskog postupka u predmetu poslovni broj P-9206/2 (sada P- 3407/2020) Općinskog građanskog suda u Zagrebu i ugovornih odnosa u vezi najma disco klubova Kulušić i Lapidarij, kao i svih prava i obveza vezanih za povrat tih nekretnina bivšim vlasnicima (tužitelj nesporno nije niti bivši vlasnik, a niti Republika Hrvatska). U navedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je svojom presudom i rješenjem Rev- 2816/2018 od 17.12.2019. godine djelomično usvojio reviziju tužitelja, ovdje tuženika, te ukinuo presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-5866/14 od 05. 06.2018. godine i Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-9206/02 od 30.06.2014. godine u dijelu kojim je tužitelj bio odbijen s dijelom potraživanja koje se odnosi na potraživanje s osnova novčanog ulaganja u adaptaciju i uređenje predmetnih prostora, te predmet vratio na ponovni postupak. U obrazloženju navedene odluke Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdio je da tužitelj, ovdje tuženik, s navedenog osnova ima pravo na povrat uloženih novčanih sredstava, a to i takovo utvrđenje obvezno je za niže sudove. U predmetnom postupku sada se utvrđuje samo visina tog tužbenog zahtjeva. U kontekstu navedenoga, na strani tuženika, a niti ranijih tuženika, nema niti stjecanja bez osnove, a niti kakove druge osnove po kojoj bi tužitelj od njih što mogao naplatiti s osnova “korištenja” tih prostora, jer bi se onda radilo o nekoj vrsti prisilnog zakupa i kažnjavanja tuženika i njegovih prednika, što su se poslužili svojim zakonskim pravom zadržaja, dok s druge strane očigledno je da je sam tužitelj kriv za nastalo stanje i da je predaja predmetnih poslovnih prostora ovisila isključivo o volji samog tužitelja, koji nije htio ispuniti svoju zakonsku obvezu isplate uloženih novčanih sredstava tuženiku, odnosno njegovim prednicima. Gore navedeno utvrđenje, odnosno pravno mišljenje, Vrhovnog suda RH o pravu na povrat ulaganja u odnosu na nižestupanjske sudove ima obvezujući karakter, a sukladno navedenom, isto utvrđenje i mišljenje ima i Županijski sud u Zagrebu u svojem ukidnom rješenju, što znači da je već sada u svakom slučaju potupuno izvjesno da tuženik to pravo ima, kao i da će se, što se već i radi, u daljnjem postupku ponovno utvrđivati samo visina tog zahtjeva, koja visina u svakom slučaju predstavlja višemilijunsko ulaganje. Iz navedenih činjenica i propisa u konkretnom slučaju nedvojbeno proizlazi da su predmetni poslovni prostori u smislu odredbe članka 286. Zakona o obveznim (N.N. 53/91,73/91, 3/94, 7/96 i 112/99) odnosima “dužnikova stvar” na kojoj se može vršiti pravo zadržaja, što tuženik temeljem Ugovora o podjeli i preuzimanju društva kapitala od 14.04.2016. godine i čini.

15. Slijedom navedenoga, očito je da tuženik, kao što su to činili i prvobitno tuženici, predmetni poslovni prostor drže u posjedu temeljem zakonitog osnova, a da je tvrdnja tužitelja da bi oni isti prostor držali u posjedu i koristili ga bez ikakovog pravnog osnova, netočna i neistinita, pri čemu je očigledno i da je upravo i jedino sam tužitelj kriv za nastalo stanje jer je predaja predmetnih poslovnih prostora ovisila isključivo o volji samog tužitelja i o ispunjenju njegove obveze isplate tuženiku i njegovim prednicima u predmetni prostor uloženih novčanih sredstava. Pri svemu tome niti tuženik, a niti njegovi prednici, predmetne prostore nisu koristili niti su od njih imali bilo kakove koristi, već su ih samo držali u posjedu dok im tužitelj ne isplati njihova ulaganja u te prostore. Iz svih navedenih razloga, tuženik smatra da već iz do sada utvrđenog činjeničnog stanja postoji osnov za odbijanje tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti, što se predlaže i učiniti, a uz njegovu obvezu da tuženiku nadoknadi sve nastale parnične troškove.

16. Nakon dopune financijskog vještačenja u ovom predmetu, a na koju dopunu tužitelj nije imao primjedbi, tužitelj je u podnescima od 31.05.2022. (u kojemu je tužbeni zahtjev iskazao u hrvatskim kunama) i od 26.09.2023. (u kojemu je tužbeni zahtjev iskazao u eurima) predložio donošenje slijedeće presude:

"I Nalaže se tuženiku E-DOCUMENTUM d.o.o., OIB: 64959134502, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju Gradu Zagrebu, OIB: 61817894937, iznos od 94.278,00 EUR/710.337,60 kn uvećan za zakonske zatezne kamate koje se do 31.12.2007. godine određuju po stopi utvrđenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. godine do 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena a koje kamate teku

17. Na ročištu od 24.04.2024. tuženik, a očitujući se na konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja kao u podnesku od 26.09.2023., navodi da predlaže tužbeni zahtjev tužitelja odbiti uz naknadu parničnog troška tuženiku.

18. Tužitelj u podnesku od 18.03.2025., a očitujući se na rješenje Županijskog suda u Puli, posl. br. Gž-1411/2024, navodi da prvenstveno dostavlja zaprimljeno rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Povrv-299/22 kojim je jasno utvrđeno da je Grad Zagreb, kao onaj u čijoj imovini se nalazi određeni poslovni prostor, aktivno legitimiran kao tužitelj u parnicama pokrenutim protiv bespravnih korisnika poslovnih prostora, sve do pravomoćnog okončanja upravnog postupka na način da okončanje postupka predstavlja tek pravomoćno rješenje kojim se utvrđuje vlasništvo Republike Hrvatske ili treće fizičke osobe. S tim u svezi, tužitelj u prilogu ovog podneska dostavlja rješenje Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove, KLASA: UP/I-942-02/13-06/13, URBROJ: 251-19-11-3/003-21-66 od 30.08.2021. godine, sa klauzulom pravomoćnosti od 19.10.2021. godine. S obzirom da je utuženo razdoblje 2004. do 2008. godina, a da je rješenje kojim je Republika Hrvatska utvrđena vlasnicom poslovnog prostora koji je predmet ovog postupka postalo pravomoćno s danom 30.08.2021. godine, to je sasvim razvidno da je upravo tužitelj aktivno legitimiran potraživati naknadu radi bespravnog korištenja i da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan. U tom smislu, tužitelj dostavlja aktivan zemljišnoknjižni izvadak za predmetnu nekretninu na adresi [adresa] kao i predmetno rješenje o utvrđenju vlasništva Republike Hrvatske. Dodatno, a u odnosu na sve neosnovane prigovore tuženika, kao i u odnosu na zaprimljeno rješenje Županijskog suda u Puli, tužitelj dostavlja odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom je zauzeto jedinstveno shvaćanje u postupku koji se među istim strankama vodi radi iste pravne osnove, samo glede drugog vremenskog razdoblja u drugom klubu (obuhvaćenim Ugovorom). Vrhovni je sud, kao što je to razvidno iz odluke, sve prigovore tuženika ocijenio u potpunosti neosnovanima, u cijelosti prihvativši navode tužitelja, uz pravilnu pravnu kvalifikaciju pravnog odnosa koji je predmet ovog postupka. Tako Vrhovni sud Republike Hrvatske navodi: „Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja za naknadu s osnova tuženikovog korištenja poslovnog prostora Kluba za mladež "Lapidarij" u Zagrebu, Habdelićeva 1, koji prostor je tuženik nastavio koristiti bez pravne osnove, nakon otkaza ugovora o zakupu sklopljenog 9. rujna 1994., otkazanog 6. travnja 1995. Potraživanje se odnosi na razdoblje od 1. lipnja 2004. do 1. mjeseca 2010. odnosno od otkaza ugovora o zakupu do vraćanja prostora prijašnjem vlasniku, u visini iznosa mjesečne najamnine koju tuženik nije plaćao.; Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev, ocijenivši da je tužitelj aktivno legitimiran u smislu odredbe čl. 567. ZOO i čl. 219. ZOO, kao i stoga jer je stvarnopravni ovlaštenik na predmetnoj nekretnini kojom upravlja, te da prema odredbi čl. 67. Zakona o lokalnoj upravi i samoupravi ("Narodne novine" broj 90/92, 94/93 i 117/93 – dalje: ZLUS) ista predstavlja njegovu imovinu dok se ne vrati bivšim vlasnicima. Nadalje je sud prvog stupnja ocijenio da tužitelj ima pravo na naknadu za korist koju bi ostvario u visini mjesečne zakupnine u utuženom razdoblju, pa je obvezao tuženika na isplatu tog iznosa sa pripadajućim zateznim kamatama, primjenom čl. 210. ZOO. Tuženikov prigovor prava zadržanja (retencije) poslovnog prostora, sud je ocijenio neosnovanim jer tužitelj nije vlasnik predmetnog poslovnog prostora i jer navedena odredba ne oslobađa tuženika obveze da plaća zakupninu odnosno naknadi tužitelju korist koju je imao od neovlaštene upotrebe tog prostora.; Nižestupanjski sudovi su, prema ocjeni vijeća pravilno primijenili odredbu čl. 567. ZOO u vezi s čl. 67. ZLUS kad su zaključili da je tužitelj aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari jer je tuženik nakon prestanka ugovora o zakupu koji su stranke sklopile, neovlašteno nastavio držati u posjedu predmetni poslovni prostor. Pravilno je primijenjena i odredba čl. 219. ZOO jer je tuženik u ovom slučaju ostvario korist od upotrebe predmetnog poslovnog prostora u visini najamnine koju nije plaćao. Okolnost da je tuženik izvršio određena ulaganja u poslovni prostor ne oslobađa ga obveze da tužitelju naknadi korist ostvarenu u utuženom razdoblju od prestanka ugovora o zakupu do povrata nekretnine prijašnjem vlasniku. Pravo retencije, prema odredbi čl. 41. st. 4. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" broj 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02), tuženik ima u odnosu na vlasnika nekretnine, a u ovom slučaju tužitelj nije vlasnik nekretnine jer je ista vraćena prijašnjem vlasniku.“ (VSRH, Rev-1379/2024-2 od 13.112024. godine.). Dodatno, a u odnosu na tuženikov prigovor zastare, a kako je neosporno da se u ovom slučaju radi o ostvarenju koristi od upotrebe predmetnog poslovnog prostora u visini najamnine koja nije plaćena, (kako to određuje Vrhovni sud Republike Hrvatske) u ovom se slučaju primjenjuje petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a. Kako je tužba podnesena 27.06.2008., a najraniji obrok potraživanja tužitelja dospio je 06.01.2004., jasno je da nema mjesta primjeni odredbe čl. 214. st. 1. ZOO-a u korist tuženika. Osim navedenog, u odnosu na argumentaciju da bi potraživanje tužitelja bilo zastarjelo u odnosu na tuženika „jer se on prvi put u postupku pojavljuje od 2016. godine“, tuženik samo kratko ističe da su takvi navodi u cijelosti neosnovani, prvenstveno uzimajući u obzir načela sveopćeg pravnog sljedništva kako je to propisano relevantnim odredbama članka 550. Zakona o trgovačkim društvima (NN 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23, 130/23). Ujedno, s obzirom da je sam tuženik osnovan 2016. godine, nije jasna argumentacija istog te je u potpunosti nejasno, kada bi (i kako) prema mišljenju tuženika, zastara trebala početi teći u odnosu na njega, je li i kad je prekinut tijek zastare s obzirom na pokretanje ovog parničnog postupka još 2008. godine, u smislu odredbe članka 241. Zakona o obveznim odnosima. Slijedom sveg navedenog, tužitelj predlaže sudu po provođenju ovog postupka prihvatiti tužbeni zahtjev te naložiti tuženiku nadoknadu troškova ovog postupka, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

19. Tuženik je na ročištu od 27.03.2025. naveo da ostaje kod danog odgovora na tužbu i svih do tada iznesenih navoda. Tuženik ustraje kod svih prigovora koje je do sad iznio, osobito ostaje kod prigovora da tuženik E-Documentum d.o.o. nije pravni slijednik Kulušić d.o.o. u stečaju i kod prigovora zastare potraživanja. Smatra da tužitelju nije trebalo biti dopušteno da tužbu proširi i na E-Documentum d.o.o. kao solidarnog dužnika, te da se u konkretnom slučaju radi o predmetu spora koji je izvanugovorna obveza, te da je Ugovorom o prijenosi na E-Documentum prenesen samo točno određeni dio imovine koji se odnosi na sudski spor posl. br. P-3047/20 i dva predmeta u kojima se odlučivalo o zahtjevu Grada Zagreba za predaju u posjed, radi se o Psp spisima. Tuženik se poziva na pravo zadržanja predmetnog prostora, navodi da ugovor o zakupu nije prestao otkazom od strane tužitelja, već je raskinut po sili zakona, a što je sve utvrđeno u pravomoćnim odlukama – presudi ovoga suda posl.br. P-3047/20, presudi Vrhovnog suda Rev-2816/20, kao i u rješenju Ps-408/09 ovoga suda i drugostupanjskoj odluci Gž-7242/12. Postupak ovoga suda posl.br. P- 3047/20 je u potpunosti završen, te tuženik predaje rješenje VSRH kojim je dopuštena revizija ovdje tuženiku, a u tom predmetu tužitelju, dok je ovdje tužitelj, a u tom predmetu tuženik, odbijen s prijedlogom za dopuštenje revizije. Stoga, smatra da se tužitelj neosnovano u ovom postupku poziva na predmet ovog suda posl.br. P-261/12, kao i reviziju u tom predmetu Rev-1379/24, a jer se radi o potpuno različitoj činjeničnoj osnovi i nisu cijenjene okolnosti i činjenice koje je utvrdio sud u presudi P-3047/20. Tuženik, je također, naveo da nema daljnjih dokaznih prijedloga.

20. Tužitelj na ročištu od 27.03.2025, a očitujući se na gornje navode tuženika glede prigovora o pravnom sljedništvu ističe da su takvi navodi suprotni dokazima u spisu, ali i zauzetim pravnim shvaćanjima kako županijskih, tako i Visokog trgovačkog suda RH i Vrhovnog suda RH, a koji su svakako utvrdili da je upravo tuženik dužan podmiriti tražbinu tužitelja. U tom smislu tužitelj upire na praksu dostavljenu podneskom od 18.03.2025. godine. U odnosu na pravo zadržanja tužitelj ističe da neovisno na koji način je prestao ugovor, a sve i da je na način kako to tvrdi tuženik, isti je nepošten posjednik u trenutku kad takav ugovor prestaje, koji po slovu zakona nema pravo zadržanja, a čak i da ga ima ne može ga uperiti protiv tužitelja koji nije vlasnik stvari. Također, tužitelj smatra da je rješenje koje tuženik dostavio na ročištu od 27.03.2025. u potpunosti irelevantno za predmet ovog spora obzirom da je riječ o dopuštenju stvarnog pitanja koje se odnosi na tijek zateznih kamata. Upravo suprotno navodima tuženika, Vrhovni sud RH je zauzeo pravno shvaćanje glede svakog pojedinog prigovora tuženika koji je iznesen u ovom postupku i to svojom najrecentnijom odlukom iz studenog 2024. godine pa je svaki navod tuženika suprotne naravi u potpunosti neosnovan. Također, a kao što je tuženiku poznato, VSRH je dopustio podnošenje revizije u odnosu na pitanje gubi li pravo jedinica lokalne samouprave da zahtjeva iznose upravo kako su oni traženi i u ovom postupku, a koji rok za podnošenje revizije još teče.

21. Nadalje, na ročištu od 27.03.2025., tuženik, a očitujući se na gornje navode tužitelja, izričito poriče da bi bio u nekom nepoštenom posjedu, jer je njegov posjed cijelo vrijeme bio pošten, istinit i zakonit. Nije točno da u vrijeme kada je tuženik stekao pravo zadržanja tužitelj ne bi bio ovlaštenik svih vlasničkopravnih prava na predmetnom prostoru, jer je u to vrijeme prostor bio u društvenom vlasništvu i kao takav nalazio se u imovini tužitelja temeljem izričite odredbe čl. 67. Zakona o lokalnoj upravi i samoupravi i čl. 41. st. 1. Zakona o naknadi, temeljem kojih je tužitelj imao sva faktična prava i obveze, kao što ih imaju i svi drugi imaoci prava vlasništva, osim prava prijenosa, prava raspolaganja i korištenja na druge korisnike. Tuženik smatra da je pravo zadržaja u ovom postupku relevantno u odnosu na period kada je tuženik držao u posjedu predmetni prostor, a zbog novčanog potraživanja s osnova ulaganja u izgradnju, sanaciju i kompletnu rekonstrukciju predmetnih prostora, a koja sredstva tužitelj nije htio isplatiti tuženiku. U tom periodu kada je tuženik imao navedeno pravo i zbog njega držao u posjedu predmetni prostor, nije postojao nikakav pravni osnov po kojemu bi tužitelj imao pravo utužiti bilo što s osnova zakupnine ili stjecanja bez osnove u odnosu na tuženika, a zbog korištenja tog prostora. Tuženik smatra da sadašnje pravo zadržaja koje ima tuženik nije predmet ovog postupka. Osim toga, tužitelj više nije vlasnik navedenih prostora.

22. Tužitelj, a očitujući se na gornje navode tuženika, ističe da ne postoji tražbina tuženika niti isti to tvrdi, a ako tvrdi suprotno neka se očituje, a zbog koje bi isti imao pravo zadržanja sve i da je isto osnovano. Daljnji navodi o poštenju posjeda nemaju uporišta ni u kojoj odredbi niti zauzetim shvaćanjima sudova, već je i stvar logike da jednom kad ugovorni odnos prestane i kada posjednik bude obaviješten o iseljenju njegovo poštenje prestaje, jer tada zna da mu više ne pripada pravo na posjed. Tužitelj ističe da pravo zadržanja, sve i da postoji, ne utječe na postojanje ili nepostojanje tražbine tužitelja niti dozvoljava da tuženik nastavi bespravno posjedovati prostor i to bez ikakve naknade.

23. Sud napominje da je presudom ovog suda od 11.06.2024. posl. br. P- 3674/2023-35, u točci II izreke, odbijen dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim tužitelj zahtjeva isplatu zakonskih zateznih kamata po stopi koja se od 01.01.2008. godine do 31.07.2015. godine određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena. Kako tužitelj protiv ovog odbijajućeg dijela presude nije uložio žalbu, to je ova presuda u ovom dijelu, a primjenom odredbe čl. 333. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) postala pravomoćna.

24. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o zakupu kluba za mladež "Kulušić i Lapidarij" u Zagrebu zaključen između tužitelja i Selecta International d.o.o., Zagreb od 09.09.1994. Klasa: 372-01/94-01/2069, Urbroj: 251-01-01-94-1 (list 8 – 11 spisa), Anex Ugovora o zakupu kluba za mladež "Kulušić i Lapidarij" u Zagrebu zaključen između tužitelja i Selecta International d.o.o., Zagreb dana 20.10.1994. Klasa: 372-01/94-01/2069, Urbroj: 251-01-01-94-2 (list 12 – 13 spisa), dopis tužitelja o otkazu ugovora o zakupu upućen direktoru trgovačkog društva Selecta International d.o.o. ĐA dana 05.04.1995. (list 14 – 15 spisa), rješenje Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-3674/07 od 28.04.2009. (list 30 – 31 spisa), rješenje Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-10774/11-2 od 27.12.2011. (list 37 – 38 spisa), presudu ovoga suda posl.br. P-261/12 od 10.04.2012. (list 39 – 51 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-6198/12 od 10.12.2013. (list 68 – 70 spisa), rješenje Ministarstva pravosuđa od 11.07.2021. (list 71 – 78 spisa), rješenje Gradskog ureda Grada Zagreba za imovinskopravne poslove i imovinu grada od 25.01.2008. (list 79 – 82 spisa), prijedlog Republike Hrvatske za utvrđenje prava vlasništva podnesen Gradskom uredu Grada Zagreba za imovinskopravne poslove i imovinu grada od 15.07.2013. (list 83 spisa), izvadak iz sudskog registra za Selectra International d.o.o. i Kulušić d.o.o. (iza lista 96 spisa), izvatke iz sudskog registra za Kulušić d.o.o. (list 101 – 102 i 143 i 148 – 151 spisa), potvrdu Odluke o podjeli javne bilježnice Alemke Gajski pod brojem ovjere OU-239-3/2016 od 14.04.2016., Ugovor o podjeli i preuzimanju društva kapitala (odvajanje s preuzimanjem) zaključen između Kulušić d.o.o. i ovdje tuženika 07.03.2016. s potvrdom o solemnizaciji javne bilježnice Alemke Gajski pod brojem ovjere OV-5179/2016 od 10.03.2016. (list 117 – 132 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za ovdje tuženika E-documentum d.o.o. (list 133 – 138 spisa), rješenje ovoga suda u predmetu posl.br. Ps-255/05 od 26.09.2019. (list 158 spisa), rješenje ovoga suda u predmetu posl.br. P-9206/02 od 26.02.2018. (list 159 spisa), žalbu tuženika u predmetu ovoga suda posl.br. Ps-255/05 od 24.10.2018. (list 163 – 164 spisa), presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 2816/2018 od 17.12.2019. (list 209 – 214 i list 274 – 279 spisa) i u spis ovoga suda posl.br. P-3407/20 (ranije P-9206/02), a o čemu je ovaj sud sastavio službenu bilješku od 12.01.2023. (list 252 spisa) u prilogu koje su slijedeći prilozi (list 253- 299 spisa: tužba od 06.09.2002. u predmetu ovoga suda posl.br. P-9206/02 (list 253 – 255 spisa), odgovor na tužbu od 26.05.2004. u predmetu ovoga suda posl.br. P-9206/02 (list 256 – 257 spisa), zapisnik s ročišta Općinskog suda u Zagrebu od 01.06.2004. u predmetu ovoga suda posl.br. P-9206/02 (list 258 – 259 spisa), presudu ovoga suda posl.br. P-9206/02 od 30.06.2014. (list 260 – 266 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-5866/14 od 05.06.2018. (list 267 – 273 spisa), rješenje Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-395/2020 od 02.06.2020. (list 280 – 285 spisa), presudu ovoga suda posl.br. P-3407/20 od 30.11.2022. (list 286 – 294 i list 326 – 334 spisa), žalbu tuženika u predmetu ovoga suda posl.br. P-3407/20 od 15.12.2022. (list 295 – 299 spisa), te je sud izvršio uvid u presudu Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-609/2023 od 19.12.2023. (list 335 – 347 spisa), rješenje ovoga suda posl.br. Ps-408/09 od 30.01.2012. (list 364 – 367 spisa), u rješenje Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-7242/12 od 19.02.2013. (list 368 – 370 spisa), u zk izvadak sa stanjem na dan 13.03.2025. (list 458-459 spisa), rješenje Gradskog ureda Grada Zagreba za imovinsko - pravne poslove KLASA: UP/I-942-02/13-06/13, URBROJ: 251- 19-11-3/003-21-66 od 30.08.2021. s potvrdom pravomoćnosti (list 460-467 spisa), u presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-1379/2024-2 od 13.11.2024. (list 468-473 spisa) i u rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revd-2107/2024-2 od 22.01.2025. (list 478-482 spisa). Sud je proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Vještak Tkalec d.o.o. od 11.12.2013. (list 60 – 63 spisa) i dopunsko financijsko vještačenje po istom vještaku od 25.11.2021. (list 221 – 223 spisa).

25. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz pojedinačno, kao i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, a temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), te primjenjujući materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev kao u podnesku tužitelja od 26.09.2023. u cijelosti osnovan.

26. Tužitelj u ovom postupku od tuženika potražuje isplatu u visini zakupnine, a s naslova stjecanja bez osnova, navodeći da je tuženik u utuženom razdoblju od siječnja 2004. do lipnja 2008. bespravno koristio poslovni prostor u Zagrebu, klub za mladež Kulušić, Hrvoja Vukčića 6 (ranije [adresa]) ukupne površine 259 m2, te da je tužitelj u tom razdoblju bio ovlašten upravljati predmetnom nekretninom, pa i gospodarski ju iskorištavati. Tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, kao i pasivnu legitimaciju, te ističe prigovor zastare, te se poziva na pravo zadržanja.

27. Uvidom u izvadak iz sudskog registra za Selectra International d.o.o. i Kulušić d.o.o. (iza lista 96 spisa) i u izvatke iz sudskog registra za Kulušić d.o.o. (list 101 – 102 i 143 i 148 – 151 spisa), a s tim da ovo među strankama i nije sporno, sud je utvrdio da je trgovačko društvo Kulušić d.o.o. iz [adresa], OIB: 91396013518 pravni slijednik trgovačkog društva Selecta International d.o.o., Zagreb, a stoga jer je trgovačko društvo Selecta International d.o.o. prestalo postojati uslijed pripajanja društvu Kulušić d.o.o., Zagreba, nakon čega je trgovačko društvo Selecta International d.o.o. brisano iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu dana 10.11.2015.g. rješenjem Tt-15/29020-1.

28. Uvidom u izvatke iz sudskog registra za Kulušić d.o.o. (list 101 – 102 i 143 i 148 – 151 spisa), potvrdu Odluke o podjeli javne bilježnice Alemke Gajski pod brojem ovjere OU-239-3/2016 od 14.04.2016., Ugovor o podjeli i preuzimanju društva kapitala (odvajanje s preuzimanjem) zaključen između Kulušić d.o.o. i ovdje tuženika 07.03.2016. s potvrdom o solemnizaciji javne bilježnice Alemke Gajski pod brojem ovjere OV-5179/2016 od 10.03.2016. (list 117 – 132 spisa) i u povijesni izvadak iz sudskog registra za ovdje tuženika E-documentum d.o.o. (list 133 – 138 spisa) sud je utvrdio da je trgovačko društvo Kulušić d.o.o. u stečaju prestalo postojati, te je brisano iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu dana 27.04.2019., rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Tt-19/13129-1, s tim da je Ugovorom o podjeli i preuzimanju društva kapitala (odvajanje s preuzimanjem) zaključenim između Kulušić d.o.o. i ovdje tuženika E-documentum d.o.o. dana 07.03.2016. (list 117 – 132 spisa) trgovačko društvo Kulušić d.o.o., a prije nego što je prestalo postojati, podijeljeno i prenijelo je dio svoje imovine trgovačkom društvu E-documentum d.o.o., Zagreb, Zelenjak 53, OIB: 64959134502, te je temeljem navedenog Ugovora o podjeli i preuzimanju društva kapitala (odvajanje s preuzimanjem) društvo E-documentum d.o.o. preuzelo sve poslove trgovačkog društva Kulušić d.o.o. povezane s ugovorima s Gradom Zagrebom, ovdje tužiteljem vezane za najam disco klubova Kulušić i Lapidarij.

29. Slijedom iznesenog, a kako je je trgovačko društvo Kulušić d.o.o. podijeljeno i tom prilikom je prenijelo dio svoje imovine trgovačkom društvu E-documentum d.o.o., Zagreb i to upravo sve poslove trgovačkog društva Kulušić d.o.o. povezane s ugovorima s Gradom Zagrebom, ovdje tužiteljem vezane za najam disco klubova Kulušić i Lapidarij, to je sud primjenom odredbe čl. 550. n i 550. o Zakona o trgovačkim društvima ZTD-a, a osobito primjenom odredbe čl. 550. a st. 1. ZTD-a kojom je određeno da za sve obveze društva koje se dijeli, a koje su nastale do upisa podjele u sudski registar odgovaraju, zajedno s onim društvom na koje je ta obveza prešla suglasno planu podjele, sva ostala društva koja su sudjelovala u podjeli, i to kao solidarni dužnici, ograničeno, do iznosa vrijednosti imovine koja je prešla na svakog od njih suglasno planu podjele, umanjeno za obveze koje su pojedinome društvu dodijeljene suglasno planu podjele, sud utvrdio da je ovdje tuženik E-documentum d.o.o., Zagreb, Zelenjak 53, OIB: 64959134502 pravni slijednik trgovačkog društva Kulušić d.o.o., Zagreb u odnosu na obveze ovog društva prema ovdje tužitelju, pa nije osnovan prigovor tuženika da tuženik E-documentum d.o.o. nije pravni slijednik trgovačkog društva Kulušić d.o.o.

30. Na isti zaključak, tj. da je E-documentum d.o.o. pravni slijednik trgovačkog društva Kulušić d.o.o., sud upućuje i rješenje ovoga suda u predmetu posl.br. Ps- 255/05 od 26.09.2019. (list 158 spisa), rješenje ovoga suda u predmetu posl.br. P- 9206/02 od 26.02.2018. (list 159 spisa), žalba tuženika u predmetu ovoga suda posl.br. Ps-255/05 od 24.10.2018. (list 163 – 164 spisa), kao i presuda ovoga suda posl.br. P- 3407/20 od 30.11.2022. (list 286 – 294 i list 326 – 334 spisa) i presuda Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-609/2023 od 19.12.2023. (list 335 – 347 spisa). Naime, citiranim rješenjima ovoga suda u predmetu posl.br. Ps-255/05 od 26.09.2019. (list 158 spisa) i u predmetu posl.br. P-9206/02 od 26.02.2018. (list 159 spisa) prekinut je postupak u predmetima ovoga suda posl.br. Ps-255/05 i P-9206/02, a zbog prestanka postojanja trgovačkog društva Kulušić d.o.o., Zagreb, te je u oba ova predmeta postupak nastavljen s upravo E-documentum d.o.o., Zagreb kao pravnim slijednikom trgovačkog društva Kulušić d.o.o., s tim da je E-documentum d.o.o. u predmetu ovoga suda posl.br. Ps-255/05 uložio žalbu dana 24.10.2018. protiv rješenja od 03.10.2018., a iz koje žalbe proizlazi da E-documentum d.o.o osporava da bi bio tuženik u tom predmetu, dok je u predmetu ovoga suda posl.br. P-3407/20 upravo trgovačko društvo E-documentum d.o.o. (kao tužitelj u tom predmetu) utvrđeno pravnim slijednikom iza trgovačkog društva Selecta International d.o.o. (a koje trgovačko društvo je pravni prednik društva Kulušić d.o.o.)

31. Uvidom u Ugovor o zakupu kluba za mladež "Kulušić i Lapidarij" u Zagrebu zaključen između tužitelja i Selecta International d.o.o., Zagreb od 09.09.1994. Klasa:

372-01/94-01/2069, Urbroj: 251-01-01-94-1 (list 8 – 11 spisa), Anex Ugovora o zakupu kluba za mladež "Kulušić i Lapidarij" u Zagrebu zaključen između tužitelja i Selecta International d.o.o., Zagreb dana 20.10.1994. Klasa: 372-01/94-01/2069, Urbroj: 251- 01-01-94-2 (list 12 – 13 spisa) i u dopis tužitelja o otkazu ugovora o zakupu upućen direktoru trgovačkog društva Selecta International d.o.o. ĐA dana 05.04.1995. (list 14 – 15 spisa) sud je utvrdio da su Ugovor o zakupu (list 8 – 11 spisa) sa Anexom tog Ugovora (list 12 – 13 spisa), a s tim da među strankama nije sporno niti postojanje niti sadržaj ovog Ugovora i Anexa, zaključili Grad Zagreb, tj. ovdje tužitelj kao zakupodavac i pravni prednik tuženika Selecta Intenational d.o.o. kao zakupac, a predmet ovog ugovora o zakupu su klub za mladež ''Kulušić'', [adresa] površine 254 m2, od čega je površina za obavljanje ugostiteljske djelatnosti 58 m2, a prostor kulturološke namjene 201 m2 i klub za mladež ''Lapidarij'', Zagreb, Habdelićeva ulica 1, površine 224 m2. Tim Ugovorom određeno je da će se zakupnina obračunavati i plaćati u iznosu predviđenom odlukama tužitelja za zakup prostora na tim lokacijama i za te namjene, s tim da je ovaj Ugovor zaključen na rok od pet godina računajući od dana njegova potpisivanja dana 09.09.1994., te je člankom 12. Ugovora određeno da svaka ugovorna strana može raskinuti taj Ugovor, osim u zakonom predviđenim slučajevima i u slučaju da se druga strana ne pridržava odredaba i ugovorenih obaveza, a da je otkazni rok 90 dana i uručuje se pisanim putem. Također, Ugovorom o zakupu ugovoreno je da će Selecta International d.o.o. kao zakupac u uređenje i opremu klubova uložiti sredstva u procijenjenom iznosu od 700.000,00 DEM-a. Nadalje, iz iste dokumentacije sud je utvrdio da je ovdje tužitelj dopisom od 05.04.1995. upućenom predniku tuženika Selecta International d.o.o. (list 14 – 15 spisa) otkazao Ugovor o zakupu zbog nepridržavanja ugovornih odredbi i obveza zakupoprimca prema Gradu Zagrebu, a naročito čl. 2. Ugovora koji isključuje prodaju alkoholnih pića i radno vrijeme dužeg od 01:00 sata noću.

32. Tužitelj tvrdi da je ugovorni odnos stranaka iz Ugovora o zakupu klubova za mladež "Kulušić i Lapidarij" od 09.09.1994. (list 8 – 11 spisa) prestao otkazom od 05.04.1995. (list 14 – 15 spisa), dok tuženik na ročištima od 24.04.2024. i 27.03.2025. tvrdi da je ugovorni odnos stranaka prestao po sili zakona kako to proizlazi iz revizijske odluke VSRH u predmetu P-3407/20, tj. 15.11.1999., te tuženik osporava valjanost otkaza Ugovora o zakupu od 05.04.1995. (list 14 – 15 spisa). No, kako je Ugovor o zakupu klubova za mladež "Kulušić'' i ''Lapidarij'' od 09.09.1994. (list 8 – 11 spisa) zaključen na rok od pet godina računajući od dana njegova potpisivanja, tj. najkasnije do dana 09.09.1999., a među strankama je nesporno da isti Ugovor nije obnovljen, niti produžen, te kako je stupanjem na snagu čl. 35. st. 1. i 2. Zakona o zakupu poslovnoga prostora (''Narodne novine'' broj 91/96 i 124/97– dalje: ZZPP) isti Ugovor o zakupu od 09.09.1994. (list 8 – 11 spisa) raskinut po sili zakona s danom 15.11.1999., to je sud utvrdio da je Ugovor o zakupu klubova za mladež "Kulušić'' i ''Lapidarij" od 09.09.1994. (list 8 – 11 spisa) svakako raskinut po sili zakona s danom 15.11.1999., a temeljem čl. 35. st. 1. i 2. ZZPP-a, pri čemu sud napominje da, dakle, među stankama i nije sporno da je ugovorni odnos stranaka iz Ugovora o zakupu klubova za mladež "Kulušić'' i ''Lapidarij" od 09.09.1994. (list 8 – 11 spisa) prestao do početka utuženog razdoblja u ovom predmetu, tj. do siječnja 2004.

33. Uvidom u rješenje Ministarstva pravosuđa od 11.07.2021. (list 71 – 78 spisa), rješenje Gradskog ureda Grada Zagreba za imovinskopravne poslove i imovinu grada od 25.01.2008. (list 79 – 82 spisa), u prijedlog Republike Hrvatske za utvrđenje prava vlasništva podnesen Gradskom uredu Grada Zagreba za imovinskopravne poslove i imovinu grada od 15.07.2013. (list 83 spisa) ), u zk izvadak sa stanjem na dan 13.03.2025. (list 458-459 spisa) i u rješenje Gradskog ureda Grada Zagreba za imovinsko - pravne poslove KLASA: UP/I-942-02/13-06/13, URBROJ: 251-19-11- 3/003-21-66 od 30.08.2021. s potvrdom pravomoćnosti (list 460-467 spisa) sud je utvrdio da je u odnosu na poslovni prostor koji je predmet ovog postupka – klub Kulušić u Zagrebu, Hrvoja Vukčića 6 (ranije [adresa]), rješenjem Gradskog ureda Grada Zagreba za imovinskopravne poslove i imovinu grada od 25.01.2008. (list 79 – 82 spisa), a koje je rješenje potvrđeno u tom dijelu rješenjem Ministarstva pravosuđa od 11.07.2021. (list 71 – 78 spisa), odbijen zahtjev Hrvatskog sindikata pošta i Hrvatskog sindikata telekomunikacija za povrat ove nekretnine u vlasništvo, nakon čega je Republika Hrvatska prijedlogom od 15.07.2013. (list 83 spisa) predložila da se utvrdi vlasništvo Republike Hrvatske na opisanoj nekretnini sukladno odredbi čl. 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (''Narodne novine'' broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02 i 98/19 – dalje: Zakon o naknadi), a nakon čega je rješenjem Gradskog ureda Grada Zagreba za imovinsko - pravne poslove KLASA: UP/I-942-02/13-06/13, URBROJ: 251-19-11-3/003-21-66 od 30.08.2021. (list 460-467 spisa), a koje je postalo pravomoćno 19.10.2021., upravo Republika Hrvatska utvrđena vlasnicom poslovnog prostora koji je predmet ovog postupka, te je Republika Hrvatska svoje pravo vlasništva upisala u zemljišnu knjigu ovog suda.

34. Uvidom u rješenje Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-3674/07 od 28.04.2009. (list 30 – 31 spisa) sud je utvrdio da je istim rješenjem ukinuta presuda ovoga suda posl.br. Ps-498/05 od 25.04.2007. i predmet vraćen ovome sudu na ponovno suđenje, a u predmetu tužitelja Grada Zagreba protiv tuženika Selecta International d.o.o., radi ispražnjenja i predaje u posjed, s tim da iz obrazloženja ove odluke ne proizlazi na koju nekretninu se ova odluka odnosi.

35. Uvidom u rješenje Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-10774/11-2 od 27.12.2011. (list 37 – 38 spisa) sud je utvrdio da je istim rješenjem ukinuto rješenje ovoga suda posl.br. P-6028/08 od 20.09.2011. o prekidu postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi u predmetu ovoga suda posl.br. P-9206/02, s tim da je iz obrazloženja ove odluke vidljivo da se postupak u predmetu P-6028/08 vodi radi naknade za korištenje poslovnog prostora kojeg tuženik Selecta International d.o.o. drži u posjedu bez pravnog osnova, s obzirom da je ugovor o zakupu između tužitelja Grada Zagreba i tuženika Selecta International d.o.o. otkazan dana 09.09.1994., dok je predmet postupka posl.br. P-9206/02 naknada za troškove ulaganja i naknada izgubljene zarade proizašla iz Ugovora o zakupu od 09.09.1994.

36. Uvidom u presudu ovoga suda posl.br. P-261/12 od 10.04.2012. (list 39 – 51 spisa), u presudu Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-6198/12 od 10.12.2013. (list 68 – 70 spisa) i u presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-1379/2024-2 od 13.11.2024. (list 468-473 spisa) sud je utvrdio da je u predmetu ovoga suda posl.br. P-261/12 (ranije P-6028/08), a u kojemu je tužitelj bio Grad Zagreb, a tuženik E-documentum d.o.o. (koji je i ovdje tuženik), a kao pravni slijednik trgovačkih društava Selecta International d.o.o. i Kulušić d.o.o., te u kojemu se postupak vodio radi isplate naknade za bespravno korištenje poslovnog prostora u Zagrebu, Lapidarij, Habdelićeva 1 u razdoblju od 01.06.2004. do siječnja 2010. (a u ovom predmetu je utuženo razdoblje od siječnja 2004. do lipnja 2008.) postupak pravomoćno okončan donošenjem presude ovoga suda posl.br. P-261/12 od 10.04.2012. (list 39 – 51 spisa) koja je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-6198/12 od 10.12.2013. (list 68 – 70 spisa), a kojom je naloženo pravnom predniku ovdje tuženiku E-documentum d.o.o. (kao pravnom slijedniku trgovačkih društava Selecta International d.o.o. i Kulušić d.o.o.) isplatiti ovdje tužitelju Gradu Zagrebu iznos od ukupno 1.146.852,00 kn sa zakonskim kamatama, a na ime bespravnog korištenja poslovnog prostora u Zagrebu, Lapidarij, Habdelićeva 1 u razdoblju od siječnja 2004. do veljače 2010. godine, s tim da je Vrhovni sud Republike Hrvatske, a odlučujući o reviziji ovdje tuženika E- documentuma d.o.o. izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-6198/12 od 10.12.2013. donio presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-1379/2024-2 od 13.11.2024. (list 468-473 spisa) kojom odlukom je reviziju tuženika odbio kao neosnovanu, reviziju tuženika podnesenu protiv drugostupanjske odluke o troškovima parničnog postupka odbacio kao nedopuštenu i odbio zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju kao neosnovan.

37. Uvidom u presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 2816/2018 od 17.12.2019. (list 209 – 214 i list 274 – 279 spisa) i u spis ovoga suda posl.br. P-3407/20 (ranije P-9206/02), a o uvidu u koji je ovaj sud sastavio službenu bilješku od 12.01.2023. (list 252 spisa) u prilogu koje su slijedeći prilozi (list 253- 299 spisa): tužba od 06.09.2002. u predmetu ovoga suda posl.br. P-9206/02 (list 253 – 255 spisa), odgovor na tužbu od 26.05.2004. u predmetu ovoga suda posl.br. P-9206/02 (list 256 – 257 spisa), zapisnik s ročišta Općinskog suda u Zagrebu od 01.06.2004. u predmetu ovoga suda posl.br. P-9206/02 (list 258 – 259 spisa), presuda ovoga suda posl.br. P-9206/02 od 30.06.2014. (list 260 – 266 spisa), presuda Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-5866/14 od 05.06.2018. (list 267 – 273 spisa), rješenje Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-395/2020 od 02.06.2020. (list 280 – 285 spisa), te presuda ovoga suda posl.br. P-3407/20 od 30.11.2022. (list 286 – 294 i list 326 – 334 spisa), te žalba tuženika u predmetu ovoga suda posl.br. P-3407/20 od 15.12.2022. (list 295 – 299 spisa), kao i uvidom u presudu Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-609/2023 od 19.12.2023. (list 335 – 347 spisa) i u rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revd-2107/2024-2 od 22.01.2025. (list 478-482 spisa) sud je utvrdio da je u predmetu ovoga suda posl.br. P-3407/20 (ranije P-9206/02), a koji je vođen po tužbi tužitelja Selecta International d.o.o., a čiji pravni slijednik je ovdje tuženik E-documentum d.o.o. protiv tuženika Grada Zagreba (ovdje tužitelja) postupak pravomoćno okončan donošenjem presude ovoga suda posl.br. P-3407/20 od 30.11.2022. (list 286 – 294 i list 326 – 334 spisa), koja je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-609/2023 od 19.12.2023. (list 335 – 347 spisa), a kojom je naloženo ovdje tužitelju Gradu Zagrebu isplatiti ovdje tuženiku E-documentum d.o.o., a s naslova ulaganja u opremu poslovnih prostora – klubove Lapidarij i Kulušić iznos od 831.908,92 EUR sa zateznom kamatom od 01.12.2022. do isplate, te mu naknaditi parnični trošak, s tim da je Vrhovni sud Republike Hrvatske, a odlučujući o prijedlozima stranaka za dopuštenje revizije donio rješenje posl. br. Revd-2107/2024-2 od 22.01.2025. (list 478-482 spisa) kojim je odlučio kako slijedi:

''I. Dopušta se tužitelju E-documentum d.o.o. revizija protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-609/2023-4 od 19. prosinca 2023. zbog pravnog pitanja: "Od kada teče zatezna kamata na iznos parničnih troškova koju su dosuđeni drugostupanjskom presudom na način da je u dijelu odluke o troškovima preinačena prvostupanjska presuda?"

II. Prijedlog tuženika Grada Zagreba za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

III. Prijedlog tuženika Grada Zagreba za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja E-documentum d.o.o. za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije kao neosnovan.''

38. Uvidom u rješenje ovoga suda posl.br. Ps-408/09 od 30.01.2012. (list 364 – 367 spisa) i u rješenje Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-7242/12 od 19.02.2013. (list 368 – 370 spisa) sud je utvrdio da je u predmetu ovoga suda posl.br. Ps-408/09, a u kojemu su stranke Grad Zagreb kao tužitelj i Selecta International d.o.o. kao tuženik rješenjem od 30.01.2012. koje je potvrđeno gore citiranim drugostupanjskim rješenjem prekinut postupak do pravomoćnog okončanja postupka u predmetu ovog suda posl.br. P-9206/02, s tim da iz obrazloženja ovih odluka proizlazi da se postupak u predmetu ovoga suda posl.br. Ps-408/09 vodi radi ispražnjenja i predaje u posjed poslovnog prostora u Zagrebu, Habdelićeva 1, klub Lapidarij.

39. Kako, dakle, iz rješenja Ministarstva pravosuđa od 11.07.2021. (list 71 – 78 spisa), rješenja Gradskog ureda Grada Zagreba za imovinskopravne poslove i imovinu grada od 25.01.2008. (list 79 – 82 spisa), iz prijedloga Republike Hrvatske za utvrđenje prava vlasništva podnesen Gradskom uredu Grada Zagreba za imovinskopravne poslove i imovinu grada od 15.07.2013. (list 83 spisa), u zk izvatka sa stanjem na dan 13.03.2025. (list 458-459 spisa) i rješenja Gradskog ureda Grada Zagreba za imovinsko - pravne poslove KLASA: UP/I-942-02/13-06/13, URBROJ: 251-19-11- 3/003-21-66 od 30.08.2021. s potvrdom pravomoćnosti (list 460-467 spisa) proizlazi da poslovni prostor koji je predmet ovog postupka – klub Kulušić u Zagrebu, Hrvoja Vukčića 6 (ranije [adresa]), nije u vlasništvu tužitelja Grada Zagreba, već je tužitelj u ovdje utuženom razdoblju od siječnja 2004. do lipnja 2008. temeljem čl. 4. st. 2. i čl. 5. Zakona o uknjižbi nekretnina u društvenom vlasništvu (Službeni list SFRJ br. 215/65 i 52/71), temeljem čl. 5. i čl. 13. st. 1. Zakona o naknadi, čl. 67. st. 1. i 2. Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (''Narodne novine'' broj 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09, 36/09, 150/11, 144/12, 19/13, 137/15, 123/17, 98/19 i 144/20 - dalje: ZLUS) u vezi s čl. 27. Zakona o Gradu Zagrebu (''Narodne novine'' broj 62/01, 125/08, 36/09, 119/14, 98/19 i 144/20) i temeljem čl. 41. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora (''Narodne novine'' broj 125/11, 64/15 i 112/18) bio ovlašten predmetni poslovni prostor davati u zakup.

40. Tužitelj tvrdi, a tuženik ovu tvrdnju tužitelja ne osporava, pa ju sud primjenom odredbe čl. 221. st. 1. ZPP-a prihvaća kao istinitu, da je pravni prednik tuženika Selecta International d.o.o. bio u posjedu poslovnog prostora koji je predmet ovog postupka – klub Kulušić u Zagrebu, Hrvoja Vukčića 6 (ranije [adresa]) ukupne korisne površine 259 m2 u utuženom razdoblju od siječnja 2004. do lipnja 2008. Sud napominje da isto proizlazi i iz sadržaja predmeta ovoga suda posl.br. P-3407/20 (ranije P-9206/02), kao i iz držanja tuženika u ovom predmetu, koji kontinuirano tijekom ovog postupka tvrdi da je imao i konzumirao pravo zadržanja predmetnog poslovnog prostora u utuženom razdoblju.

41. Tuženik tijekom postupka ističe da je u utuženom razdoblju od siječnja 2004. do lipnja 2008. imao pravo zadržanja poslovnog prostora koji je predmet ovog postupka – klub Kulušić u [adresa], a s naslova ulaganja u taj prostor i zahtjeva prema ovdje tužitelju da mu naknadi ta ulaganja (a što je predmet tužbenog zahtjeva u predmetu ovog suda posl. br. P-3407/20, ranije P-9206/02), pa da stoga ovdje tužitelj i nije mogao predmetni poslovni prostor davati u zakup dok ovdje tuženiku ne isplati naknadu za njegova ulaganja. Pozivanje tuženika na pravo zadržanja je neosnovano. Naime, kako poslovni prostor koji je predmet ovog postupka – klub Kulušić u Zagrebu, Hrvoja Vukčića 6 (ranije [adresa]), nije u vlasništvu tužitelja Grada Zagreba, već u vlasništvu Republike Hrvatske, te kako niti u utuženom razdoblju predmetni poslovni prostor nije bio u vlasništvu tužitelja Grada Zagreba, to nema mjesta primjeni odredbe čl. 72. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO) u korist tuženika, a na teret tužitelja, odnosno kako tuženik drži stvar - poslovni prostor, klub Kulušić u Zagrebu, Hrvoja Vukčića 6 (ranije [adresa]), u posjedu, a ta stvar nije tužiteljeva, to tuženik nije imao pravo na zadržanje poslovnog prostora koji je predmet ovog postupka – klub Kulušić u [adresa] u utuženom razdoblju od siječnja 2004. do lipnja 2008. Stoga, okolnost da je tuženik izvršio određena ulaganja u predmetni poslovni prostor (a kako to proizlazi iz sadržaja predmeta ovoga suda posl.br. P-3407/20, ranije P-9206/02), ne oslobađa tuženika od obveze da tužitelju naknadi eventualnu korist ostvarenu posjedovanjem predmetne nekretnine u razdoblju od prestanka ugovora o zakupu do povrata nekretnine vlasniku, pri čemu pravo retencije, prema odredbi čl. 41. st. 4. Zakona o naknadi, tuženik ima u odnosu na vlasnika nekretnine, a u ovom slučaju tužitelj nije vlasnik nekretnine jer je upravo Republika Hrvatska utvrđena vlasnikom nekretnine u postupku povrata.

42. Stoga,

- a kako je, dakle, pravni prednik tuženika Selecta International d.o.o. bio u posjedu poslovnog prostora koji je predmet ovog postupka – klub Kulušić u Zagrebu, Hrvoja Vukčića 6 (ranije [adresa]) u utuženom razdoblju od siječnja 2004. do lipnja 2008. bez pravnog osnova, a jer je do početka utuženog razdoblja u ovom predmetu, tj. do siječnja 2004. ugovorni odnos stranaka iz Ugovora o zakupu klubova za mladež "Kulušić i Lapidarij" od 09.09.1994. (list 8 – 11 spisa) raskinut po sili zakona s danom 15.11.1999., a temeljem čl. 35. st. 1. i 2. ZZPP-a, a prednik tuženika nije imao pravo na zadržanje predmetnog poslovnog prostora niti po čl. 72. st. 1. ZOO-a, niti po čl. 41. st. 4. Zakona o naknadi, jer stvar koju je držao nije bila tužiteljeva, niti je tužitelj vlasnik nekretnine jer je upravo Republika Hrvatska utvrđena vlasnikom nekretnine u postupku povrata,

- te kako je tužitelj u utuženom razdoblju bio ovlašten predmetni poslovni prostor davati u zakup temeljem čl. 4. st. 2. i čl. 5. Zakona o uknjižbi nekretnina u društvenom vlasništvu (Službeni list SFRJ br. 215/65 i 52/71), temeljem čl. 5. i čl. 13. st. 1. Zakona o naknadi, čl. 67. st. 1. i 2. ZLUS-a, u vezi s čl. 27. Zakona o Gradu Zagrebu (''Narodne novine'' broj 62/01, 125/08, 36/09, 119/14, 98/19 i 144/20) i temeljem čl. 41. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora (''Narodne novine'' broj 125/11, 64/15, 112/18 i 123/24), te da je dobit od zakupnine koju je tužitelj mogao steći davanjem predmetne nekretnine u zakup temeljem čl. 67. st. 1. ZLUS-a njegova imovina dok se ne odluči o povratu predmetne nekretnine bivšim vlasnicima,

- kako tužitelj nije mogao u utuženom razdoblju poslovni prostor koji je predmet ovog postupka – klub Kulušić u Zagrebu, Hrvoja Vukčića 6 (ranije [adresa]) davati u zakup, jer je u istom razdoblju prednik tuženika bio u posjedu predmetnog poslovnog prostora bez pravnog osnova,

to je tuženik temeljem odredbi čl. 1111. st. 1. i. 2. i čl. 1120. ZOO-a u vezi s čl. 519. ZOO-a i čl. 67. st. 1. ZLUS-a, dužan tužitelju, kao stvarnopravnom ovlašteniku na predmetnoj nekretnini kojom upravlja, isplatiti naknadu u visini koristi koju je imao od upotrebe stvari koju je držao bez osnova, kao i zatezne kamate i to od dana stjecanja, a jer je tuženik nepošten stjecatelj, jer mu je bilo poznato da predmetni poslovni prostor posjeduje bez pravnog osnova, a sve temeljem odredbe čl. 1115. ZOO-a.

43. Ovaj sud smatra da se vrijednost koristi koju je tuženik imao od upotrebe stvari kojom je upravljao tužitelj može iskazati kao visina zakupnine koju su tužitelju dužni plaćati zakupnici poslovnih prostora, a sve sukladno važećim zaključcima Grada Zagreba o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor, a jer je jedini način na koji je tužitelj mogao u utuženom razdoblju gospodarski iskorištavati predmetnu nekretninu je bio davanje iste u zakup (a jer istu nekretninu tužitelj kao nevlasnik nije mogao npr. prodati), i to po cijeni koja je isključivo određena sukladno važećim zaključcima Grada Zagreba o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor. Nadalje, tuženik je u ovom slučaju ostvario korist od upotrebe predmetnog poslovnog prostora u visini najamnine koju nije plaćao, dok iz sadržaja predmeta ovoga suda posl.br. P-3407/20 (ranije P-9206/02) proizlazi da je tuženik predmetu nekretninu uredio za ugostiteljsku djelatnost, pa mu je dakle obavljanje ugostiteljske djelatnosti u utuženom razdoblju u predmetnoj nekretnini bilo moguće. Sud ističe da je ovaj stav – da u istovjetnoj situaciji Grad Zagreb ima pravo na naknadu za korist koju bi ostvario u visini mjesečne zakupnine u utuženom razdoblju, izražen i u presudi i rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-1379/2024-2 od 13.11.2024. (list 468-473 spisa).

44. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva sud je proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Vještak Tkalec d.o.o. od 11.12.2013. (list 60 – 63 spisa) i dopunsko financijsko vještačenje po istom vještaku od 25.11.2021. (list 221 – 223 spisa). U svom pisanom nalazu i mišljenju vještak Vještak Tkalec d.o.o. od 11.12.2013. (list 60 – 63 spisa) u bitnome navodi da je visinu pretpostavljene zakupnine obračunao sukladno namjeni prostora i to za obavljanje ugostiteljske djelatnosti od 58 m2 i kulturološke namjene od 201 m2, da se prostor nalazi u II zoni, te sukladno važećim odlukama Grada Zagreba o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor, te je na osnovi podataka iz nalaza vještak mišljenja da potraživanje tužitelja na ime neplaćene zakupnine iznosi ukupno 509.862,60 kn i to u iznosu od po 9.441,90 kn mjesečno sa zateznim kamatama tekućim na svaki mjesečni iznos od šestog dana u mjesecu i to u razdoblju od 06.01.2004. do 06.06.2008. godine, odnosno da je tužitelj navedene iznose na ime zakupnine mogao ostvariti da je istu nekretninu dao u zakup nekom drugom zakupoprimcu.

45. Tuženik je u podnesku od 03.02.2014. naveo da je vještak u svom nalazu formalno ispravno utvrdio cijenu zakupa obzirom na ugovorenu namjenu pojedinih dijelova predmetnog prostora, no da nije cijenio mogućnost realizacije takvog zakupa uzevši u obzir konkretne prilike na tržišnu, kao i lokaciju i vrijeme, a što bi s obzirom na općepoznate prilike potpuno izvjesno dovelo do znatno nižih iznosa utvrđene zakupnine, ako bi se uopće predmetni prostor mogao i dati u zakup. Tuženik prigovara danu dospijeća zakupnine.

46. Tužitelj je u podnesku od 12.03.2014. prigovorio provedenom vještačenju u bitnome navodeći da je vještak u svom nalazu i mišljenju utvrdio da potraživanje tužitelja na ime neplaćene zakupnine iznosi ukupno 509.862,60 kn, odnosno mjesečno iznos od 9.441,90 kn u utuženom periodu, odnosno da je tužitelj navedene iznose na ime zakupnine mogao ostvariti da je istu nekretninu dao u zakup nekom drugom zakupoprimcu. Vještak je u svom vještvu koristio podacima iz ugovora o zakupu i Zaključkom o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor (Sl. gl. Grada Zagreba 10/91), te je, sukladno ugovoru o zakupu, izračunao zakupninu na način da je za ugostiteljsku djelatnost uzeo površinu od 58 m2, a za kulturnu djelatnost površinu od 201 m2, s obzirom da je tako bilo ugovoreno s tuženikom. Međutim, tužitelj je navode iz tužbe u tom smislu (umanjenje za kulturološku namjenu) ispravio podneskom od 10.11.2008., te je istaknuo da tužbom traži naknadu zakupnine koju je mogao ubirati od drugog zakupca da je tuženik predao posjed predmetnih poslovnih prostora. Kako je umanjenje zakupnine za kulturološku namjenu bilo ugovoreno isključivo sa tuženikom, te tužitelj nije imao namjeru s bilo kojim daljnjim zakupcem ugovarati takvo umanjenje, a što je vidljivo iz podneska od 10.11.2008., tužitelj ističe kako vještak ovaj kriterij nije trebao uzeti u obzir prilikom izračuna zakupnine, posebice jer je navedeni ugovor otkazan. Iz zadatka vještaka danom na ročištu održanom dana 06.02.2013. proizlazi da je vještak trebao utvrditi koliko bi iznosila zakupnina poslovnog prostora u vlasništvu Grada Zagreba na adresi [adresa] koji je opisan u ugovoru koji prileži na listovima 8 – 11 spisa, u utuženom razdoblju po mjesecima, a sukladno odlukama Grada Zagreba o visini i načinu obračuna zakupnine. Dakle, obzirom da je zadatak vještaka bio utvrditi visinu zakupnine za poslovni prostor koji je opisan u ugovoru, ali sukladno odlukama Grada Zagreba, a ne sukladno ugovoru, predlaže pozvati vještaka na dopunu nalaza i mišljenja na način da vještak izračuna visinu zakupnine za cjelokupnu površinu poslovnog prostora za ugostiteljsku namjenu, odnosno bez umanjenja za kulturološke namjene (svih 259 m2 korisne površine koristiti za izračun za ugostiteljsku djelatnost). Slijedom navedenog, tužitelj predlaže u daljnjem tijeku postupka pozvati vještaka na izradu pisane dopune vještva na način kako je tužitelj predložio.

47. Sud je rješenjem od 30.09.2021. pozvao vještaka da se pisanim putem očituje na gore navedene primjedbe tužitelj i tuženika, te je vještak Vještak Tkalec d.o.o. u svom dopunskom nalazu i mišljenju od 25.11.2021. (list 221 – 223 spisa) u bitnome naveo da ako je zakupninu potrebno utvrditi za djelatnosti kako su ugovorene Ugovorom od 09.09.1994. godine, tada je isto obračunato nalazom od 11.12.2013. godine. Međutim, ako je istu potrebno obračunati kako traži tužitelj, tada bi ista iznosila:

50,00 m2 x 400 x 0,27 kn = 5.400,00 kn + 150,00 m2 x 160 x 0,27 kn = 6.480,00 kn + 59,00 m2 x 80 x 0,27 kn = 1.274,40 kn, odnosno ukupno 13.154,40 kn mjesečno. Prema tome, zakupnina za utuženo razdoblje je mogla iznositi:

-za razdoblje od 01-12/2004. zakupnina bi iznosila od po 13.154,40 kn, što ukupno za 12 mjeseci iznosi 157.852,80 kn,

-za razdoblje od 01-12/2005. zakupnina bi iznosila od po 13.154,40 kn, što ukupno za 12 mjeseci iznosi 157.852,80 kn,

-za razdoblje od 01-12/2006. zakupnina bi iznosila od po 13.154,40 kn, što ukupno za 12 mjeseci iznosi 157.852,80 kn,

-za razdoblje od 01-06/2008. zakupnina bi iznosila od po 13.154,40 kn, što ukupno za 6 mjeseci iznosi 78.926,40 kn, a sveukupno 710.337,60 kn. U odnosu na prigovore tuženika iz podneska od 03.02.2014. godine (list 84-87 spisa) vještak navodi da je zadatkom bilo određeno utvrditi visinu zakupnine prema odlukama Grada Zagreba, a ne utvrđivati tržišnu zakupninu. Prema tome, nalaz je napravljen upravo po zadatku vještaku. U odnosu na prigovor koji se odnosi na dospijeće zakupnine, vještak navodi da je u nalazu navedeno da ugovorom nije ugovoreno dospijeće, a da je tužitelj utužio zakupninu s dospijećem 5-og u mjesecu. Prema odredbama čl. 17. st. 2. Zakona o zakupu poslovnog prostora (NN 91/96) propisano je da, ako vrijeme plaćanja nije utvrđeno ugovorom, dospijeće zakupnine je 5-og u mjesecu. Slijedom iznesenog, dopunsko je mišljenje vještaka da ako je visinu zakupnine potrebno utvrditi samo za djelatnost ugostiteljstva i to za svih 259 m2 površine, tada ista za razdoblje od 01.01.2004. do 30.06.2008. godine iznosi mjesečno 13.154,40 kn, odnosno ukupno 710.337,60 kn.

48. Nakon dopunskog financijskog vještačenja u ovom predmetu, stranke nisu više imale primjedbi na provedeno vještačenje, a i sud je isto prihvatio u cijelosti, jer je sačinjeno stručno, savjesno i objektivno, na temelju sve raspoložive dokumentacije u spisu.

49. Stoga, a imajući u vidu površinu poslovnog prostora koju je bez pravnog osnova koristio tuženik, tj. ukupno 259 m2, II. zonu u kojoj se poslovni prostor nalazi, djelatnost koja se u poslovnom prostoru mogla obavljati (ugostiteljstvo) i položaj prostornog prostora u zgradi (ulično), kao i utvrđenja na temelju provedenog financijskog vještačenja u ovom predmetu, sud je utvrdio da je da bi ukupna zakupnina za predmetni poslovni prostor u razdoblju od 01.01.2004. do 30.06.2008. godine iznosila ukupno 710.337,60 kn, odnosno mjesečno 13.154,40 kn, i da bi dospijevala 5- og u mjesecu temeljem čl. 17. st. 2. ZZPP-a.

50. Kako tužitelj u konačno postavljanom tužbenom zahtjevu potražuje iznos koji je dopunskim financijskim vještačenjem u ovom predmetu utvrđen kao iznos pretpostavljene zakupnine za predmetni poslovni prostor u utuženom razdoblju, te imajući u vidu sva gore iznesena utvrđenja suda, to je sud, a na temelju svega iznesenog, a prvenstveno primjenom odredbi čl. 1111. st. 1. i 2. i čl. 1120. ZOO-a u vezi s čl. 519. ZOO-a i čl. 67. st. 1. ZLUS-a, te čl. 1115. ZOO-a usvojio tužbeni zahtjev u cijelosti, odlučivši kao u izreci ove presude u točci I.

51. Nije osnovan prigovor zastare koji ističe tuženik, a jer se u ovom slučaju radi o stjecanju bez osnova, pa se ovdje primjenjuje petogodišnji rok iz čl. 225. ZOO-a. Kako je tužba podnesena 27.06.2008., a najraniji obrok potraživanja tužitelja dospio je 06.01.2004., jasno je da nema mjesta primjeni odredbe čl. 214. st. 1. ZOO-a u korist tuženika.

52. Sud je odluku o visini kamate stope iz točke I izreke ove presude donio temeljem odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a i temeljem čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (''Narodne novine'' broj 153/2004), a jer se radi o "ostalim" odnosima, odnosno jer se ovdje radi o stjecanju bez osnova, dakle o izvan ugovornom odnosu, a ne ugovornom odnosu iz trgovačkog ugovora ili ugovora između trgovca i osobe javnog prava.

53. Odluka o naknadi parničnog troška tužitelju temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., čl. 155. i 164. st. 1. - 4. ZPP-a, a imajući u vidu da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu. Tužitelju je kao potreban priznat i dosuđen trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 663,61 EUR i na ovu presudu u iznosu od 663,61 EUR, trošak financijskog vještačenja u iznosu od 411,44 EUR, te trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, koji je odmjeren sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore, te imajući u vidu vrijednost predmeta spora. Trošak zastupanja tužitelja koji je tužitelju priznat kao potreban i dosuđen se sastoji od troška sastava tužbe (Tbr. 7/1), sastava podnesaka od 22.07.2011. , 31.01.2014., 12.03.2014., 19.10.2016., 31.05.2022., 26.09.2023. i 18.03.2025. (Tbr. 8/1), te zastupanja na ročištima od 01.10.2009., 06.02.2013., 24.09.2021., 01.06.2022., 07.07.2022., 06.03.2024., 24.04.2024. i 27.03.2025. (Tbr. 9/1) od po 710 bodova za svaku radnju, te za sastav žalbe protiv rješenja od 03.10.2019. (Tbr. 10/4) od 355 bodova, što ukupno iznosi 11.715 bodova. Uz vrijednost jednog boda s paušalom od 2,00 EUR, to ukupno iznosi 23.430,00 EUR-a, a uz PDV od 25% u iznosu od 5.857,50 EUR-a, to ukupno iznosi 29.287,50 EUR-a. Uz trošak sudskih pristojbi i financijskog vještačenja, ukupan parnični trošak dosuđen tužitelju iznosi 31.026,16 EUR. Na ovaj iznos tužitelju je dosuđena i zatezna kamata tekuća od donošenja ove presude pa do isplate, a sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 - dalje: OZ), te je stoga sud odlučio kao u izreci ove presude u točci I u odnosu na naknadu parničnog troška tužitelju, s tim da je sud o visini kamatne stope za ovaj dio zahtjeva odlučio temeljem odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, a jer se radi o "ostalim" odnosima.

54. Sud je odbio, a primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, tužitelju dosuditi naknadu.

- za sastav svih ostalih podnesaka za koje traži naknadu, a jer u tim podnescima tužitelj ponavlja navode koje je iznio bilo u podnescima za koje mu je suđena naknada i/ili na ročištima za koje mu je suđena naknada,

- za sastav odgovora na žalbu i sudske pristojbe za odgovor na žalbu, a jer sud smatra da ulaganje odgovora na žalbu nije bilo potrebno tužitelju za vođenje ove parnice, jer u istom ponavlja ranije iznesene navode,

- kao i trošak zastupanja tužitelja na ročištu za objavu presude, a jer sud ne smatra da je ova radnja bila potrebna tužitelju za vođenje ove parnice, imajući u vidu da bi se isto ročište održali i u slučaju tužiteljeva nepristupa, te da tužitelj na istome nije iznosio nikakve navode.

55. Sud je primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 164. st. 1. ZPP-a odbio zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška ovog postupka, jer je tuženik izgubio ovaj spor u cijelosti, odlučivši kao u izreci ove presude u točci II.

U Zagrebu, dana 02 svibnja 2025. godine

Sutkinja

Ivana Galić

Uputa o pravu na podnošenje pravnog lijeka:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana računajući od dana objave iste, odnosno u slučaju iz čl. 335 st. 11. ZPP-a od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, za županijski sud, pisanim podneskom u 5 primjeraka.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte