P-1784/2022-30

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja KČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Vujičić, odvjetnik u Visu, protiv tužene Republike Hrvatske, Zagreb, Trg Svetog Marka 2, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva nekretnine, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. travnja 2025., u nazočnosti tužitelja i zamjenika njegovog punomoćnika te zakonske zastupnice tužene UČ, na ročištu radi objave 2. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Ispravlja se u zemljišnoj knjizi stanje upisa prava vlasništva na nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica] pašnjak površine 1204 m2 Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], tako da se briše upis prava vlasništva s imena tužene Republike Hrvatske za 10/12 dijela i upisuje tužitelja kao vlasnika u odnosu na njezin suvlasnički dio.

II Nalaže se tuženoj, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.286,18 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja ove presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Dana 7. svibnja 2022. ranije označeni tužitelj KČ ustao je protiv tužene te ranije označenih tuženika pod 1 VČ pok. GČ, pod 3 KČA i pod 4 NČ tužbom radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], pašnjaka površine 1204 m2. Navodi se kako je zemljišnoknjižni odjel ovog suda rješenjem broj Z-28604/2020 od 27. siječnja 2022. odbio tužiteljev prijedlog za ispravak samo u odnosu na označenu nekretninu, što je pogrešna odluka, jer se nalazi u zakonom propisanom posjedu koji traje od 28. studenog 1961. kada mu je djed KČ pok. ŠČ darovao nekretninu.

2. U svom odgovoru od 4. srpnja 2022. tužena je iskazala protivljenje tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu uz prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja. U bitnom navodi kako tužitelj nije dokazao da su on ili njegov pravni prednik bili upisani u zemljišnoj knjizi kao nositelji prava vlasništva i da bi mu pripadalo pravo na zaštitu. Osporava da bi se u ovom slučaju radilo o stjecanju prava dosjelošću pored činjenice da je temeljem Odluke Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju broj A- 196/47 od 20. prosinca 1947. čest. zem. [katastarska čestica] upisana kao vlasništvo trećih osoba koje su se odrekle tog prava u korist tadašnje Općine Visa, a nakon toga pretvorbom društvenog vlasništva ex lege upisano vlasništvo tužene. Osporava da bi sporna nekretnina bila predmet darovnog ugovora iz 1961. i da su njegovi sudionici zabludom označili čest. zem. [katastarska čestica] te ukazuje kako je predmet darovanja bila upravo označena čestica koja je prethodno bila predmet rješavanja agrarnog odnosa i odluke broj A- 175/47 od 20. prosinca 1947. kojom je pravnom predniku tužitelja KČ pok. ŠČ, kao obrađivaču te njegovoj supruzi K i unuku KČ, priznato pravo vlasništva čest. zem. [katastarska čestica], što istodobno znači kako nisu pošteni posjednici čest. zem. [katastarska čestica].

3. Presudom zbog ogluhe i rješenjem broj P-1784/2022 od 24. lipnja 2024. prihvaćen je tužbeni zahtjev u odnosu na ranije označene tuženike pod 3 KČA i pod 4 NČ, dok je tužba odbačena u odnosu na ranije označenog tuženika pod 1 VČ pok. GČ, jer nije bio živa osoba u vrijeme zaprimanja tužbe.

4. Zbog navedenog, činjenično stanje trebalo je utvrditi u odnosu na tuženu, a izvedeni su dokazi pregledom vlasničkog lista od 5. svibnja 2022., rješenje ovog suda broj Z-28604/2020 od 27. siječnja 2022., darovnog ugovora od 28. studenog 1961., izvoda iz posjedovnog lista broj 618 Ureda za katastar Split, Ispostave Vis od 6. ožujka 2018. i povijesnog posjedovnog lista od 8. ožujka 2018., prijepisa posjedovnog lista broj 614 od 12. ožujka 2025., obavijesti od MU Vis od 10. lipnja 2022., zapisnika Općine Vis od 5. lipnja 1986., rješenja o nasljeđivanju broj O-111/70 od 17. ožujka 1976., broj O-901/68 od 15. srpnja 1970. i broj O-2193/2023 od 9. listopada 2023., Odluka Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju broj A-196/47 i broj A- 175/47 od 20. prosinca 1947., povijesnog vlasničkog lista, očevidom održanim na licu mjesta od 10. listopada 2024. uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju Rajka Radišića i pregledom njegovog nalaza od 26. studenog 2024., saslušanjem svjedoka OČ, LČ, GČ i ZČ te tužitelja.

5. Na ročištu održanom 13. ožujka 2025. utvrđen je prekid postupka zbog smrti ranijeg tužitelja KČ, a istodobno određen nastavak po njegovom nasljedniku ŠČ.

6. Stranke su zatražile naknadu troška postupka.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi je li tužitelj aktivno legitimiran i ima li valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva, odnosno pravo na ispravak uknjižbe.

9. Kako se u tužbi navodi samostalni posjed nekretnine ranijeg tužitelja KČ koji datira od 1961., kada je nekretninu stekao darovanjem od djeda KČ pok. ŠČ, jasno je kako se u ovom slučaju radi o posjedu koji traje gotovo 100 godina, stoga je u ovom slučaju valjalo utvrditi jesu li se ostvarile pretpostavke propisane pravnim pravilima iz paragrafa 1452. -1477. bivšeg Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ), budući je dosjedanje svakako započelo prije 1980. kada je na snagu stupio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN broj 53/91, 9/92 i 77/92, ZOVO), uz napomenu kako je OGZ u ovom slučaju valjalo primijeniti temeljem odredbe iz čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06,141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje ZVDSP), koja propisuje kako se stjecanje, promjene, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Dakle, valjalo je utvrditi jesu li se ostvarile pretpostavke za stjecanje dosjelošću u skladu s paragrafima 1452. -1477. OGZ, po kojima je posjed potreban za dosjelost trebao biti zakonit, pošten i istinit uz kontinuirano trajanje barem poštenog posjeda od trideset godina. Međutim, vrijeme za dosjedanje poštenog posjednika skraćeno je na dvadeset godina prema Načelnom mišljenju proširene Opće sjednice Saveznog vrhovnog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960. temeljem kojeg su rokovi za dosjedanje skraćeni i glede pravnih pravila OGZ i glede sudske prakse. Stjecanje prava vlasništva dosjelošću propisuju i odredbe iz čl. 159. ZVDSP, prema kojima zakoniti, istiniti i pošteni posjednik pravo vlasništva na nekretnini u vlasništvu Republike Hrvatske stječe protekom 20 godina neprekidnog samostalnog i kvalificiranog posjedovanja, odnosno protekom 40 godina ukoliko je posjed barem pošten. Ovome valja dodati kako učinci dosjelosti nastupaju po samom zakonu, u trenutku kad se ispune za to zakonom određene pretpostavke, bez upisa u zemljišne knjige, ali je stjecatelj ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva. Dosjelošću se činjenično stanje pretvara u pravno stanje, a posjednik stječe ono što je do tada posjedovao kroz zakonom određeno vrijeme, dok na drugoj strani nastaje gubitak prava vlasništva osobe koja je do tada bila vlasnik. Dakle, za redovitu dosjelost traži se kvalificirani posjed, što znači zakonit, istinit i pošten, a za izvanrednu dosjelost dovoljno je da je posjed barem pošten i to poštenje se presumira.

10. Pregledom rješenja broj Z-28604/2020 od 27. siječnja 2022. razvidno je kako je u pojedinačnom ispravnom postupku zemljišnoknjižnog odjela ovog suda prihvaćen prijedlog ranije označenog tužitelja KČ postavljen radi ispravka prava vlasništva u zemljišnim knjigama u odnosu na niz nekretnina položenih u K. O. [katastarska općina], a odbijen u odnosu na ovdje spornu čest. zem. [katastarska čestica].

11. Pregledom rješenja o nasljeđivanju broj O-2193/2023 od 9. listopada 2023. razvidno je kako je ranije označenog tužitelja KČ (rođen 1935., a preminuo 2023.) naslijedio za cijelo sin ŠČ, ovdje tužitelj.

12. Pregledom darovnog ugovora od 28. studenog 1961. razvidno je kako je KČ pok. ŠČ "Stariji" darovao unuku KČ pok. ŠČ "Mlađem" (tužiteljevom ocu) vlasništvo niza nekretnina položenih u K. O. [katastarska općina], a među njima i čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koja mu je uz ženu U dosuđena temeljem agrarne odluke broj A-175/47 od 20. prosinca 1947.

13. Pregledom Odluke Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju broj broj A-175/47 od 20. prosinca 1947. razvidno je kako je obrađivaču KČ, njegovoj supruzi K i unuku KČ priznato pravo vlasništva na jednake dijelove niza nekretnina položenih u K. O. [katastarska općina], među njima i čest. zem. [katastarska čestica].

14. Pregledom izvoda iz posjedovnog lista broj 618 Ureda za katastar Split, Ispostave Vis od 6. ožujka 2018. i povijesti promjena na katastarskim česticama od 8. ožujka 2018. razvidno je kako je čest. zem. [katastarska čestica] od osnutka katastra na otoku [adresa] bila upisana u posjedovnom listu KČ pok. ŠČ " V", a danas je upisana u posjedovnom listu 7642 kao suposjed tužene i ranijih označenih tuženika, sve prema stanju u zemljišnim knjigama, kako proizlazi iz izvoda iz posjedovnog lista priloženog uz geodetsko vještvo (list 96 spisa).

15. Pregledom Odluke Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju broj A-196/47 od 20. prosinca 1947. razvidno je kako je obrađivaču MČ pok. G, njegovoj supruzi N, sinu Š i nevjesti N priznato pravo vlasništva na jednake dijelove niza nekretnina položenih u K. O. [katastarska općina], među njima i predmetne čest. zem. [katastarska čestica].

16. Pregledom prijepisa posjedovnog lista broj 614 od 12. ožujka 2025. razvidno je kako je ovdje nesporna čest. zem. [katastarska čestica] upisana kao suposjed MČ, DČ i ZČ, svih iz [adresa].

17. Prilikom očevida održanog na licu mjesta 10. listopada 2024. punomoćnik tužitelja je kao predmet spora pokazao zemljište položeno na predjelu Sveti Vid na otoku [adresa] i to površinu koja je u cijelosti zapuštena, obrasla u visoku travu i makiju, a položena je na padini brda, zapadno od crkvice Svetog Vida. Predmetna nekretnina ograđena je kamenim suhozidom sa sjeverne strane, koji je ujedno i stari poljski put te ogradnim kamenim zidovima sa preostalih strana. Na dijelu prijepora vide se pregradni suhozidi-„pristave“ i nešto gomila kamenja nastalih krčenjem zemljišta.

18. Sudski vještak za geodeziju Rajko Radišić u svom je nalazu od 26. studenog 2024. identificirao pokazanu nekretninu i utvrdio kako je položena na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] te potvrdio njezin opisani položaj u prostoru, ogradne zidove i izgled površine. Na vještakov nalaz parnične stranke nisu iskazale primjedbe kojim bi osporile ili kako dovele u sumnju njegovu stručnost i objektivnost, stoga ga sud prihvaća u cijelosti.

19. Na okolnost utvrđenja kakvoće posjeda predmetne nekretnine, njegovog kontinuiteta i dugotrajnosti, iskazivali su svjedoci OČ, HČ, GČ i ZČ, koji u bitnom potvrđuju navode iz tužbe. Naime, poznato im je kako su predmetnu česticu samostalno, neometano i neosporavano koristili tužiteljevi pravni prednici, odnosno njegov pradjed KČ i otac KČ, koji su do lica mjesta pristupali tovarnim životinjama i obrađivali vinograd čije su plodove brali i prerađivali, jer su bili težaci i živjeli od poljoprivrede. Svjedokinja OČ čula je kako je tužiteljev djed poginuo u Drugom svjetskom ratu, tako da je nakon pradjedove smrti unuk, odnosno tužiteljev otac, postao isključivi posjednik ove nekretnine na temelju njoj nepoznatog sporazuma, a prije svega iz razloga što je ostao živjeti na otoku i voditi brigu o djedu i obiteljskim nekretninama. Svjedok HČ navodi kako je dugogodišnji prijatelj obitelji MČ, vlasnika zemljišta koje graniči s predmetnim, tako da mu je poznato kako su njegovom prijatelju prvi susjedi bili tužiteljev otac i pradjed, koji su održavali vinograd. Nije čuo da je netko osporavao prednike tužitelja u samostalnom posjedovanju predmetne nekretnine, a tome dodaje kako je njegov prijatelj MČ prije nekoliko godina susjednu zemlju prodao trećoj osobi. Svjedok GČ tvrdi kako je s ocem redovito odlazio na njihovo zemljište i tim prilikama prolazio u blizini spornog kojeg su obrađivali tužiteljev otac i pradjed. Sjeća se kako su na lice mjesta pristupali na mazgi koju bi u povratku natovarili drvima za potrebe obiteljskog domaćinstva i granama makije kojom su hranili svoje životinje. Poznato mu je kako su tužiteljevi O bili vlasnici i korisnici čitavog niza zemljišta položenih na različitim predjelima otoka [adresa], a nije nikada čuo da im se netko dirao u posjed predmetne nekretnine ili ga osporavao. Svjedokinja ZČ navodi kako je njezina obitelj vlasnik kuće u susjedstvu tužiteljeve obitelji s kojom nije rodbinski povezana, ali je u dugogodišnjim bliskim susjedskim i prijateljskim odnosima te dodaje kako su susjedi i na predjelu Sveti Vid gdje je položeno predmetno zemljište. Dodaje kako je tužiteljev otac KČ bio težak i redovito radio na svojim zemljama pa tako i na ovdje spornoj na Svetom Vidu, gdje je njezina obitelj vlasnik međašne parcele. Tvrdi kako su se njezin i tužiteljev otac redovito viđali na ovom predjelu, a često bi zajedno odlazili u polje ili se vraćali životinjama do obiteljskih kuća u [adresa] prenoseći razni alat i grožđe koje je tužiteljev otac prerađivao u svojoj konobi. Po njezinom saznanju tužiteljeva obitelj KČ koristila je sporno zemljište samostalno, neometano i neosporavano, kako od trećih fizičkih osoba, tako i od bilo koje državne ili lokalne vlasti. Nema saznanje tko su osobe upisane kao suposjednici čest. zem. [katastarska čestica] iz posjedovnog lista broj 7642 (ranije označeni tuženici IČ pok. MČ, KČA i NČ) te dodaje kako su ona, brat MČ i sestra DČ upisani suposjednici susjedne i nesporne čest. zem. [katastarska čestica]. Na kraju navodi kako između njezine i tužiteljeve obitelji nije bilo nikakvih prijepora, a sadržaj darovnog ugovora iz 1961. drži pogrešnim u dijelu kojim se kao predmet tog pravnog posla označava čest. zem. [katastarska čestica] uz obrazloženje kako se radi o parceli njezine obitelji koja nikad nije bila predmet raspolaganja tužiteljeve, stoga pretpostavlja kako se radi o zabludi sudionika tog ugovora ili grešci u pogledu točnog katastarskog broja. Iskaze ovih svjedoka u dobi od 72 do 78 godina valjalo je cijeniti jer se radi o domaćim ljudima, odnosno susjedima i prijateljima tužiteljeve obitelji, stoga je logično i očekivano da su preko 60 godina imali neposredna i objektivna saznanja o nekretnini o kojoj su govorili, načinu njezinog korištenja i korisnicima. Posebno je trebalo uzeti u obzir iskaz svjedokinje ZČ, jer je pored svega njezina obitelj generacijama vlasnik međašnog zemljišta, a jasno daje do znanja kako između dviju obitelji MČ nije bilo nikakvih prijepora u odnosu na zemljišta čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica]. Nadalje, iskazi svjedoka nisu u proturječju, već su u međusobnom činjeničnom i kronološkom skladu i povezanosti, a tvrdnje o samostalnom posjedu tužiteljeve obitelji imaju valjano uporište i u službenoj katastarskoj evidenciji u kojoj je od osnutka katastra na otoku Visu 1953. tužiteljev otac KČ pok. ŠČ "Mlađi" bio upisani posjednik čest. zem. [katastarska čestica] za cijelo. Izneseni stav ne dovodi u sumnju aktualni upis u posjedovnom listu broj 7642 (suposjed tužene i ranijih označenih tuženika VČ pok. MČ, KČA i NČ), jer nije rezultat katastarske revizije prema posjedovnom stanju na terenu, već upravnog postupka provedenog pred nadležnim katastarskim uredom po zahtjevu za usklađenjem zemljišnih i katastarskih knjiga. U svakom slučaju, navodi svjedoka drže se uvjerljivim i vjerodostojnim te im se poklanja vjera u cijelosti.

20. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, nedvojbeno je utvrđeno kako su tužiteljevi pravni prednici otac KČ pok. ŠČ "Mlađi" i pradjed KČ pok. ŠČ "Stariji". Također je utvrđeno kako su njegovi prednici sve vrijeme bili samostalni, neometani i neosporavani posjednici, a uzimajući u obzir da je tužiteljev otac rođen 1935. i da je stekao posjed predmetne nekretnine 1961. od svog djeda, jasno je kako se radi o samostalnoj faktičnoj vlasti nekretnine koja datira barem od početka 20. stoljeća, a vjerojatno i ranije. Tužena ističe kako priložene isprave, a prije svega darovni ugovor iz 1961. nisu od značaja u ovoj pravnoj stvari, jer čest. zem. [katastarska čestica] nije predmet tog posla, već nesporna čest. zem. [katastarska čestica]. Međutim, prethodno nabrojana dokazna građa jasno ukazuje kako su tužbeni navodi točni i kako se u ovom slučaju radilo o očiglednoj zabludi sudionika ugovora u pogledu točne katastarske oznake predmetne čestice i posljedično tome njezinog daljnjeg pogrešnog označavanja. Prije svega valja uzeti u obzir kako je Kotarska komisija za agrarnu reformu i kolonizaciju istog dana (20. prosinca 1947.) odlučivala o agrarnim prijavama u odnosu na susjedne čestice, tako da je Odlukom broj 196/47 priznala obrađivaču MČ i njegovoj obitelji pravo vlasništva čest. zem. [katastarska čestica], dok je obrađivaču KČ MČ priznala pravo vlasništva čest. zem. [katastarska čestica]. Uzimajući u obzir iskaze svjedoka nedvojbeno je kako je pravni prednik tužitelja bio samostalan i neosporavan posjednik predmetne čest. zem. [katastarska čestica], a svjedokinja ZČ potvrđuje kako između obitelji označenih obrađivača nije bilo nikakvih sporova ili problema, već su živjeli u dobrim susjedskim i prijateljskim odnosima. Pored činjenice službene katastarske evidencije u kojoj je pravni prednik tužitelja upisani samostalni posjednik predmetne nekretnine od osnutka katastra na otoku Visu 1953.,a cijeneći da obitelj svjedokinje nije nikada svojatala predmetnu nekretninu, već je upisana kao posjednik susjedne čest. zem. [katastarska čestica], jasno je kako je prilikom razrješenja agrarnih odnosa počinjena greška ili prilikom identifikacije ili prilikom pisanja katastarskih oznaka čestica koje su priznate svakom od navedenih obrađivača istog prezimena. Dakle, iz svega jasno proizlazi kako je JČ priznato vlasništvo čest. zem. [katastarska čestica], iako je sve vrijeme bio posjednik čest. zem. [katastarska čestica], dok je KČ priznato vlasništvo čest. zem. [katastarska čestica], a sve vrijeme bio je faktički vlasnik čest. zem. [katastarska čestica]. Kod takvog stanja stvari, ne iznenađuje sadržaj darovnog ugovora iz 1961. i odluka darovatelja pradjeda KČ pok. ŠČ "Starijeg" kojom je ustupio svom unuku KČ pok. ŠČ "Mlađem" nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica], jer je ovdje sporno zemljište u začetku pogrešno upisano u agrarnoj odluci na koju se i poziva prilikom darovanja. Očito je kako darovatelj nije sumnjao niti je imao razloga sumnjati da je katastarska oznaka nekretnine pogrešno označena po nadležnoj Kotarskoj komisiji, a kako je bio težak i bavio se poljoprivredom, sasvim je logično da nije imao potrebe za dodatnom provjerom ili naknadnom identifikacijom nekretnine koju koristi, kao što za to nije imao potrebe ni obdarenik, stoga su sve vrijeme živjeli u zabludi u pogledu točne katastarske oznake zemljišta.

21. U skladu s iznesenim, tužitelj je dokazao kako je njegov posjed zakonit, jer ga je stekao nasljeđivanjem nakon očeve smrti, istinit je, jer nije pribavljen silom, potajno ili prijevarom ni zlouporabom povjerenja, a i pošten, jer u trenutku stjecanja ili nakon toga, a s obzirom na sve okolnosti, ni on, a ni njegovi pravni prednici nisu imali razloga sumnjati da im ne pripada pravo na posjed nekretnine koju su desetljećima samostalno i neometano koristili. Kod donošenja odluke svakako je valjalo cijeniti i da su se ostali suvlasnici, odnosno ranije označeni tuženici KČA i NČ, oglušili na tužbu i tako na indirektan način potvrdili iznesena stajališta suda. Konačno, kada se uzme u obzir posjed tužiteljevog pradjeda, očito je kako se radi o faktičkoj vlasti na nekretnini koja kontinuirano traje od početka 20. stoljeća, tako da je protekom roka od 20 godina KČ pok. ŠČ "Stariji" stekao pravo vlasništva dosjelošću u skladu s citiranim pravnim pravilima OGZ i 1961. bio ovlašten prenijeti to isključivo pravo na unuka, odnosno tužiteljevog oca KČ pok. ŠČ "Mlađeg". Pod pretpostavkom da izneseno nije točno, raspoloživa dokazna građa nedvojbeno ukazuje da je posjed tužitelja i njegovih prednika sve vrijeme imao propisana zakonska obilježja, tako da je dokazao ostvarenje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i u skladu s citiranim odredbama ZVDSP. Ovome je za dodati kako je odredbom iz čl. 388. st. 4. ZVDSP bilo određeno da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana, ali je Odlukom Ustavnog suda RH objavljenoj u Narodnim Novinama br. 137/99 od 17. studenog 1999. ukinuta odredba čl. 388. st. 4. jer ista nije u suglasnosti s Ustavom RH. Slijedom toga, u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu ne bi se računalo vrijeme posjedovanja proteklo do 8. listopada 1991. Međutim, Republika Hrvatska kao članica Europske unije u svom pravnom sustavu dužna je primjenjivati Europsko pravo, pa tako i Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i Protokole koji su sastavni dio te Konvencije, tako je dužna primjenjivati i Protokol br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava, kao i odluke Europskog suda za ljudska prava, posebno u predmetima u kojima je odlučivao o stjecanju prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu po zahtjevima protiv Republike Hrvatske (predmeti L, zahtjev broj 35298/04, Z i drugi, zahtjev broj 37685/10, M, zahtjev broj 22768/12). Prema stajalištima iskazanim u tim sporovima u vrijeme dosjedanja za nekretnine koje su do tada bile u režimu društvenog vlasništva potrebno je uračunati vrijeme do 8. prosinca 1991., a sve temeljem odredbe iz čl. 338. st. 4. ZVDSP, koja je bila na snazi do 17. studenog 1999., a određivala da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava nad tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana.

22. Na kraju je za navesti kako tužba ima valjano činjenično i zakonsko uporište, stoga je tužiteljev otac u smislu odredbe iz čl. 209. st.1. Zakona o zemljišnim knjigama (NN broj 63/19, 128/22, 155/23 i 127/24, dalje ZZK) imao pravni interes pokrenuti pojedinačni ispravni postupak, a u skladu s odredbama iz čl. 205. ZZK i ovu parnicu nakon što je rješenjem zemljišnoknjižnog odjela suda broj Z-28604/2020 od 27. siječnja 2022. odbijen njegov prijedlog postavljen radi ispravka prava vlasništva u zemljišnim knjigama u odnosu na ovdje spornu čest. zem. [katastarska čestica]. Istovjetan je i interes tužitelja ŠČ nakon očeve smrti i stjecanja vlasništva nekretnine nasljeđivanjem, radi čega je tužbeni zahtjev prihvaćen, kako je odlučeno u točki I izreke presude.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP, a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, tužitelju je priznat trošak sastava tužbe od 7. svibnja 2022., obrazloženih podnesaka od 20. svibnja 2022. i 23. rujna 2024., kao i zastupanja na ročištima održanim 18. rujna i 10. listopada 2024., 13. ožujka i 24. travnja 2025. u vrijednosti od 200,00 eura za svaku nabrojanu radnju, a sve u skladu s Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN broj 138/2023). Priznati iznos od 1.400,00 eura uvećan je za 25% PDV, trošak očevida i geodetskog vještačenja u iznosu od 430,00 eura i sudske pristojbe u iznosu od 106,18 eura (tužbe i presude po 53,09 eura), stoga je tuženoj naloženo naknaditi parnični troška tužitelja u iznosu od 2.286,18 eura sa zateznom kamatom koja teče od donošenja ove odluke u skladu i na način propisan odredbom iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23), kako je i odlučeno u točki II izreke presude.

Split, 2. svibnja 2025.

S u d a c

Branko Malenica

PRAVNA POUKA Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka njezinog pisanog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

-pun. tužitelja

-zz tužene