Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-3410/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Jasenki Grgić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Gradska plinara Zagreb - Opskrba d.o.o., Radnička cesta 1, Zagreb, OIB 74364571096, protiv tuženika SF, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Povrv- 1141/2021-10 od 29. travnja 2022., dana 2. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Povrv-1141/2021-10 od 29. travnja 2022.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je presuđeno:
"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Radojke Galić iz Zagreba, broj Ovrv- 9743/2020 od 4. siječnja 2021., kojim je tuženiku RF, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naloženo tužitelju Gradska plinara Zagreb – Opskrba d.o.o., Radnička cesta 1, Zagreb, OIB 74364571096, isplatiti iznos od 1.077,45 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku:
- na iznos od 12,50 kn od 28. travnja 2018.
- na iznos od 12,50 kn od 29. svibnja 2018.
- na iznos od 12,50 kn od 28. lipnja 2018.
- na iznos od 12,50 kn od 28. srpnja 2018.
- na iznos od 12,50 kn od 29. kolovoza 2018.
- na iznos od 12,50 kn od 29. rujna 2018.
- na iznos od 12,50 kn od 27. listopada 2018.
- na iznos od 12,50 kn od 29. studenog 2018.
- na iznos od 12,50 kn od 28. prosinca 2018.
- na iznos od 12,50 kn od 29. siječnja 2019.
- na iznos od 12,50 kn od 1. ožujka 2019.
- na iznos od 12,50 kn od 29. ožujka 2019.
- na iznos od 12,50 kn od 27. travnja 2019.
- na iznos od 12,50 kn od 28. svibnja 2019.
- na iznos od 12,50 kn od 28. lipnja 2019.
- na iznos od 12,50 kn od 30. srpnja 2019.
- na iznos od 12,50 kn od 28. kolovoza 2019.
- na iznos od 12,50 kn od 28. rujna 2019.
- na iznos od 12,50 kn od 30. listopada 2019.
- na iznos od 12,50 kn od 28. studenog 2019.
- na iznos od 12,50 kn od 28. prosinca 2019.
- na iznos od 12,50 kn od 28. siječnja 2020.
- na iznos od 12,50 kn od 27. veljače 2020.
- na iznos od 728,99 kn od 27. ožujka 2020.
- na iznos od 26,70 kn od 1. svibnja 2020.
- na iznos od 12,50 kn od 29. svibnja 2020.
- na iznos od 21,76 kn od 30. lipnja 2020., sve do isplate,
po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskom trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 200,00 kn u roku od 15 dana."
2. Protiv pobijane presude, žali se tuženik zbog žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 57/11, 25/13, 8/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 155/23, dalje: ZPP).
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući pobijanu presudu, sud je utvrdio kako nije počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje, sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 1.077,45 kn zajedno sa zateznim kamatama, za uslugu opskrbe prirodnim plinom na adresi, za razdoblje od travnja 2018. do lipnja 2020.
6. Iz stanja spisa proizlazi:
- da se utužene usluge isporuke plinom odnose na nekretninu u vlasništvu tuženika na adresi [adresa], broj plinomjera [broj plinomjera], šifra kupca 6018396,
- da je tuženik temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnine od 25. studenog 2010. upisao pravo vlasništva nekretnine u zemljišnu knjigu,
- da nekretnina predstavlja poslovni prostor koji je tuženik kao kupac preuzeo od prodavatelja 28. prosinca 2010., što je vidljivo iz zapisnika o primopredaji poslovnog prostora, u kojem se i navodi plinsko brojilo broj 25077290,
- da je za plinsko brojilo broj 25077290 podnesen zahtjev od strane tuženika kao novog kupca za promjenu nositelja računa o opskrbi prirodnim plinom kod tužitelja, a za to plinsko brojilo su i izdani računi tuženiku,
- da je u računima navedeno da je tuženik kupac iz kategorije poduzetništvo,
- da tuženik nije dokazao, niti tvrdio da je podmirio utužene iznose.
7. Na temelju navedenog, sud prvog stupnja je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan, otklonivši pri tom tuženikov prigovor zastare jer se ne može primijeniti zastarni rok od jedne godine iz čl. 232. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje: ZOO), budući da se ne radi o naknadi za uslugu obavljenu za potrebe kućanstva, nego za potrebe poslovnog prostora te se stoga primjenjuje zastarni rok iz čl. 228. st. 1 ZOO-a.
8. Zaključak suda prvog stupnja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
9. Odredbom čl. 467. st. 1. ZPP-a, propisano je da se presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.
10. Tuženik žalbenim navodima osporava zaključak suda vezano za prigovor zastare navodeći da računi glase na njega kao fizičku osobu kao i da se u postupku potražuju utuženi iznosi od njega, a ne od pravne osobe, da je nekretnina bila poslovni prostor prije nego je on stekao vlasništvo te da se prostor koristi za njegove osobne potrebe pa da se stoga ne može primijeniti rok zastare od tri godine.
11. Iako tuženik ovakvim navodima osporava primjenu materijalnog prava, navedeni prigovor temelji na pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenim činjenicama, a sukladno citiranoj odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a, presuda u sporu male vrijednosti se ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Osim toga, prema članku 352. stavak 1. ZPP-a, u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, a kako se radi o novim činjenicama vezano za vrstu ugovornog odnosa tužitelja i tuženika koje tuženik ranije nije iznosio niti predlagao ikakve dokaze (već je samo isticao prigovor zastare), ove žalbene navode drugostupanjski sud nije cijenio.
12. Dakle, kako je sud prvog stupnja utvrdio da se radi o utuženim obvezama koje se odnose na poslovni prostor, da je tuženik kupac iz kategorije poduzetništvo te da utužene obveze nisu podmirene, tako utvrđeno činjenično stanje se u predmetnom sporu male vrijednosti ne može osporavati.
13. Stoga odredba članka 232. st. 1. ZOO-a, prema kojoj za jednu godinu zastarijevaju tražbine naknade za isporučeni plin kad je isporuka odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva, nije primjenjiva jer se ne radi o isporuci plina za potrebe kućanstva, već je valjalo primijeniti odredbu čl. 228. st. 1. ZOO-a, prema kojoj je rok zastare u predmetnom obveznom odnosu, tri godine.
14. S obzirom na to da su dospijeća po predmetnim računima od 27. travnja 2018. i kasnije, a ovršni prijedlog je podnesen 4. prosinca 2020., pravilno sud prvog stupnja utvrđuje da nije osnovan prigovor zastare jer nisu protekle tri godine pa je stoga pobijanu odluku valjalo potvrditi.
15. Odluka o troškovima postupka zakonita je kako po osnovi, tako i po visini, a tuženik istu posebno i ne osporava.
16. Slijedom svega navedenog, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 2. svibnja 2025.
Sudac:
Jasenka Grgić
