Poslovni broj: P-3483/2017-52

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Zrinki Berečki, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Erste&Steiermarkische banka d.d. [adresa], OIB: 23057039320, kojeg zastupa punomoćnica Tamara Crnkić Gotovac, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Crnkić Gotovac & Erceg d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženice DL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Goran Srebačić, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 14. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja Tamare Crnkić Gotovac, odvjetnice i punomoćnika tuženika Gorana Srebačića, odvjetnika dana 2. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženiku DL s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ERSTE & STEIERMӒRKISCHE BANK d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 23057039320, u roku 15 dana, isplati iznos od 3.390,13 EUR / 25.542,92 kuna (po fiksnom tečaju konverzije od 7,53450), uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana 04. lipnja 2013. godine pa do isplate, i to do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 2.375,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 23. lipnja 2017. navodi da je da je dana 03. lipnja 2013. omaškom blagajnice tužitelja ZL došlo je do pogrešnog oročenja depozita u iznosu od 21.000,00 EUR u korist računa tuženice DL, umjesto u korist računa RL iz [adresa] (kraj Županje), OIB: [osobni identifikacijski broj]. Naime, navodi da je RL iz [adresa] je dana 03. lipnja 2013. došla u filijalu tužitelja u Županji kako bi oročila depozit u iznosu od 21.000,00 EUR, a koji je blagajnica tužitelja omaškom pogrešno oročila na račun tuženice koji je bio u blokadi, pa su za podmirenje ovrha tuženice utrošena sredstva RL, nakon čega je na depozitu ostao saldo od 12.463,11 EUR. Navedena greška uočena je dana 12. prosinca 2016., a dana 13. prosinca 2016. izvršen je povrat sredstava u iznosu od 10.130,28 EUR oštećenoj klijentici RL. Iz depozita su do tog datuma naplaćene ovrhe tuženice prema sljedećim ovrhovoditeljima: Erste Card Club d.o.o., Zagrebačka banka d.d., HT d.d., Styria Medijski servisi d.o.o. H1 Telekom d.d., Societe Generale-Splitska banka d.d. u ukupnom u iznosu od 70.845,49 kuna, uvećano za naknade FINA-e u iznosu od 1.651,18 kuna (ukupno 72.496,67 kuna). Svim ovrhovoditeljima poslan je zahtjev za povrat uplata dana 19. prosinca 2016. Navodi da je povrat zaprimljen od ovrhovoditelja SPLITSKA BANKA d.d. u iznosu od 45.825,79 kuna i ovrhovoditelja STYRIA MEDIJSKI SERVISI d.o.o. u iznosu od 1.192,96 kuna (ukupno 47.018,75 kuna), a od ovrhovoditelja Erste Card Club d.o.o., Zagrebačka banka d.d. i HT d.d. zaprimljen je odgovor kako nisu suglasni s povratom uplata. Ovrhovoditelj H1 TELEKOM d.d. nije se niti očitovao o povratu, niti vratio sredstva. Sadržajno ističe da je, s obzirom na okolnost da su iz novčanih sredstava depozita u iznosu od 21.000,00 EUR (koja su greškom oročena odnosno uplaćena u korist računa tuženice, umjesto u korist računa RL) naplaćena odnosno podmirena dugovanja tuženice prema prethodno navedenim ovrhovoditeljima, tuženica stekla imovinsku korist bez osnove te pozivom na odredbe čl. 1111. st. 1. i st.2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08 i 125/11, dalje:ZOO) smatra da je tuženica u obvezi vratiti tužitelju novčani iznos neosnovano stečene imovinske koristi. Navodi da je (nakon što je uputio zahtjeve za povrat sredstava ovrhovoditeljima tuženice dana 19. prosinca 2019.), tuženici dana 17. veljače 2017. i 01. ožujka 2017. poštom preporučeno uputio zahtjev za povrat preostalog iznosa pogrešno uplaćenih novčanih sredstava (koji nije vraćen od strane prethodno navedenih ovrhovoditelja), koje pošiljke su oba puta vraćene kao nepreuzete. Budući tuženica nije izvršila povrat sporne uplate u ukupnom iznosu od 25.477,92 kuna (23.826,74 kuna za iznos naplaćenih ovrha uvećano za 1.651,18 kuna za naknadu FINA-e) niti se povratno očitovala na pozive za izvršenjem uplate, tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi predlaže naložiti tuženici isplatu iznosa od 25.477,92 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. lipnja 2013. pa do isplate, uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

1.2. Naknadno tijekom postupka tužitelj djelomično mijenja činjeničnu osnovu tužbe, u bitnom navodeći da u kritično vrijeme odnosno dana 3. lipnja 2013. (kada je zaposlenica tužitelja omaškom oročila depozit u iznosu od 21.000,00 EUR u korist tuženice), tuženica nije imala otvoren račun u banci tužitelja niti je postojao bilo kakav ugovorni odnos između stranaka. Navodi da je u konkretnom slučaju došlo do pogrešnog unosa podatka u Ugovor o oročenju koji je tužitelj sklopio s RL, slijedom čega je konkretno oročenje pogrešno "ugovoreno" u ime i za račun tuženice (" DL"). Naime, tužitelj pojašnjava da je dana 3. lipnja 2013. njegova klijentica RL došla u filijalu tužitelja oročiti depozit u navedenom novčanom iznosu, a da je blagajnica (zaposlenica tužitelja ZL) "pozivanjem u sustavu po imenu i prezimenu" (pogrešnim navođenjem prezimena " DL" umjesto " RL") oročenje provela na ime tuženice, jer da su podaci tuženice očito postojali zabilježeni u sustavu tužitelja iz nekog ranijeg razdoblja (u kojem je tuženica bila klijent tužitelja i/ili neke od banaka prednika tužitelja-Trgovačke banke, Riječke banke i/ili Čakovečke banke) i kao takvi su bili omaškom "povučeni". Navodi da je njegova klijentica RL osobno potpisala Ugovor o oročenju, a da niti sama nije primijetila da su istom navedeni pogrešni podaci, odnosno podaci tuženice. Navodi da je predmetni oročeni depozit dana 13. prosinca 2016. u cijelosti vraćen na račun njegove klijentice RL odnosno da je ista obeštećena od strane tužitelja za novčani iznos koji je omaškom tužitelja uplaćen odnosno oročen u korist tuženice. Ističe da RL niti u kojem slučaju ne može u odnosu na tuženicu biti aktivno legitimirana s obzirom da "nije ona osobno uplatila tuženici utuženi iznos" već da je upravo i jedino tužitelj aktivno legitimiran od tuženice potraživati vraćanje utuženog iznosa, pri čemu tijekom postupka ističe i da njegova aktivna legitimacija "proizlazi iz same zakonske subrogacije, s obzirom da je obeštetio RL odnosno namirio joj dio iznosa novca koji je omaškom tužitelja doznačen tuženici". Smatra da tuženici nije mogla ostati nepoznata činjenica "pogrešno ugovorenog oročenja" na njezino ime i neosnovanog stjecanja, budući su se iz iznosa neosnovano prenesenih sredstava u korist tuženice naplatili njezini vjerovnici te su njezini dugovi prema istima podmireni upravo iz stečenog bez osnove, čime je tuženica ostvarila nepripadnu korist te sadržajno smatra da je tuženica nepošteni stjecatelj utuženog novčanog iznosa (odnosno imovinske koristi u navedenom iznosu) pa da je stoga dužna tužitelju isplatiti zatezne kamate od dana stjecanja, odnosno od 3. lipnja 2013. Naknadno tijekom postupka u podnesku od 25. veljače 2022., pozivajući se na rezultate provedenog financijskog vještačenja, navodi da je u razdoblju od 3. lipnja 2013. do 13. prosinca 2016. s predmetnog depozitnog računa (koji je pogreškom otvoren na ime tuženice) na ime ovrha i naknada za provedbu ovrha ukupno (trećim osobama) isplaćen iznos od 72.561,67 kuna, od čega se iznos od 70.845,49 kuna odnosi na ovrhe, a iznos od 1.716,18 kuna na naplaćene naknade Financijske agencije za provedbe ovrha te da je tužitelju (od strane ovrhovoditelja SPLITSKA BANKA d.d. i STYRIA MEDIJSKI SERVISI d.o.o.) vraćen ukupno iznos od 47.018,75 kuna, dok mu preostali iznos od 25.542,92 kuna (razlika između ukupno naplaćenog iznosa od 72.561,67 kuna i ukupno vraćenog iznosa od 47.018,75 kuna) nije vraćen. S obzirom da su navedenim iznosom od 25.542,92 kuna podmirena dugovanja tuženice prema ovrhovoditeljima Erste Card Club d.o.o., HT d.d. te Zagrebačka banka d.d. (te naknade Financijskoj agenciji za provedbe ovrha) ističe da je tuženica time stekla nepripadnu korist u smislu čl. 1111.st.2. ZOO-a te po osnovi vraćanja stečenog bez osnove postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 25. veljače 2022. predlaže naložiti tuženici isplatu iznosa od 25.542,92 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. lipnja 2013. pa do isplate, odnosno konačno preciziranim tužbenim zahtjevom u podnesku od 24. travnja 2023. predlaže naložiti tuženici isplatiti tužitelju iznos od 3.390,13 EUR /25.542,92 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od4. lipnja 2013. pa do isplate, uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate. uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do isplate.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, kao i tijek utuženih kamata. U bitnom navodi da nikada nije imala otvoren račun kod tužitelja te osporava navode tužbe da bi sporna (pogrešna) uplata od 3. lipnja 2013. u iznosu od 21.000,00 EUR bila izvršena na njezin račun, ističući da se postavlja pitanje na koji način je službenica tužitelja ZL uopće došla do osobnih podataka tuženice i za njezinu korist navodno izvršila oročenje navedenog novčanog iznosa. Osporava aktivnu legitimaciju tužitelju te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, smatrajući da bi aktivnu legitimaciju mogla imati jedino RL, a pasivnu legitimaciju jedino i isključivo ZL, kao zaposlenica tužitelja koja je učinila predmetnu pogrešku i istom tužitelju nanijela štetu. Tijekom postupka priznaje da je pogreškom djelatnice tužitelja ŠL dana 3. lipnja 2013. otvoren račun za oročeni depozit na ime tuženice (umjesto na ime RL) u iznosu od 21.000,00 EUR te da je naknadno od navedenog iznosa, za koji ističe da je pripadao RL, po osnovi ovrha koje su društva Zagrebačka banka d.d., Erste Card Club d.o.o., STYRIA MEDIJSKI SERVISI d.o.o., HT d.d. i Splitska banka d.d. imala u odnosu na tuženicu naplaćen ukupno iznos od 70.845,49 kuna, kao i da je naknadno tužitelju izvršen djelomičan povrat tog iznosa i to od Splitske banke d.d. povrat iznosa od 45.825,79 kuna i od STYRIA MEDIJSKI SERVISI d.o.o. povrat iznosa od 1.192,96 kuna (ukupno 47.018,75 kuna), dok mu nije izvršen povrat naplaćenih iznosa bez pravne osnove od strane preostala 3 trgovačka društva, unatoč tome što ih je tužitelj pozvao i to od strane Zagrebačke banke d.d. iznosa od 4.268,37 kuna, od strane Erste Card Club d.o.o. iznosa od 8.96,54 i od strane HT d.d. iznosa od 10.661,83 kuna. Pri tome ne osporava niti da su s predmetnog depozitnog računa (pogrešno otvorenog na ime tuženice) naplaćene naknade Financijskoj agenciji za provedbe ovrha u ukupnom iznosu od 1.716,18 kuna (koji iznos također nije vraćen od strane FINA-e). Ističe da tužitelj nije aktivno legitimiran potraživati od tuženice isplatu traženog novčanog iznosa (visinu kojeg prema konačno postavljenom zahtjevu u konačnici ne osporava) niti po kojoj osnovi te ustraje i kod istaknutog prigovora promašene pasivne legitimacije, sadržajno osporavajući da bi u konkretnom slučaju (otvaranjem depozitnog računa na ime tuženice i uplatom odnosno prijenosom novčanog iznosa od 21.000,00 EUR na isti račun niti naplatom ovrha i troškova ovrha iz istog iznosa) došlo do prijelaza imovine tužitelja odnosno imovine njegove klijentice RL u imovinu tuženice. Ukoliko tužitelj potražuje predmetnu isplatu po osnovi naknade štete smatra bi po toj osnovi pasivno legitimirana mogla biti jedino i isključivo njegova zaposlenica ZL, koja je učinila predmetnu pogrešku, a ukoliko istu isplatu potražuje po osnovi vraćanja stečenog bez osnove, ističe da jedino i isključivo mogu biti pasivno legitimirani 3 trgovačka društva koja tužitelju nisu izvršila povrat neosnovano po predmetnom depozitnom računu naplaćenih iznosa ovrha odnosno Zagrebačka banka d.d. Erste Card Club d.o.o. i HT d.d. Predlaže tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan uz naknadu parničnog troška tuženici.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza izvršen je uvid u Zahtjev tužitelja za povrat sredstava 5085468 od 19. prosinca 2016. upućen Zagrebačkoj banci d.d. (list 5 spisa), Zahtjev tužitelja za povrat sredstava 5085468 19. prosinca 2016. upućen Erste Car Club d.o.o. (list 6 spisa),Zahtjev tužitelj za povrat sredstava 5085468 19. prosinca 2016. upućen HT d.d. (list 7 spisa), Zahtjev tužitelja za povrat sredstava 5085468 19. prosinca 2016. upućen Splitskoj banci d.d. (list 8 spisa), Zahtjev tužitelja za povrat sredstava 5085468 19. prosinca 2016. upućen H1 TELEKOM d.d. (list 9 spisa), Zahtjev tužitelja za povrat sredstava 5085468 19. prosinca 2016. upućen STYRIA MEDIJSKI SERVISI d.o.o. (list 10 spisa), Dopis Hrvatskog Telekoma d.d. od 9. siječnja 2017. (list 12-13 spisa), Zahtjeve tužitelja za povećanje blokade 5085468 upućene Financijskoj agenciji Zagreb, Centru za prisilnu naplatu od 17. siječnja 2017. i 27. siječnja 2017. (listovi 15-16 spisa), Zahtjev za povrat sredstava upućen tuženici od 17. veljače 2017. i povratnice (listovi 17 i 19 spisa), Zahtjev tužitelja za povrat sredstava od 27. veljače 2017. upućen FINA Zagreb (list 18 spisa), Naloge na listovi 52-55 spisa, popis brojeva i iznosa ovrha naplaćenih po spornom depozitnom računu (list 56 spisa), Izvod prometa po deviznom računu RL IBAN: [broj bankovnog računa], broj računa 7703758005 za razdoblje od 13.12.2026. do 31.12.2026. (list 63 spisa), Očevidnik o danima insolventnosti za Vesnu RL (listovi 72-77 spisa), Očevidnik FINA-e o redoslijedu plaćanja sa obračunatom kamatom za tuženicu (listovi 80-81 spisa), Izvod prometa po računu nenamjenskog depozita broj [broj depozita] (otvorenom na ime tuženice) za razdoblje od 3. lipnja 2013. do 5. lipnja 2015. (list 95 spisa), Ugovor o oročenom depozitu broj [broj depozita] od 3. lipnja 2013. (list 96 spisa), Uplatni listić od 3. lipnja 2013. (list 96 spisa), pregled prometa po partiji 7406082847 (listovi 99.100 spisa), pregled izvršnih plaćanja sa nenamjenskog depozita broj [broj depozita] po ovrhama (listovi 95-103 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije mr.sc. Zrinku Ručeviću iz društva Ručević vještačenja d.o.o. (listovi 106-111 spisa) te je saslušana svjedokinja RL (list 131 spisa).

4. Temeljem ocjene izvedenih dokaza sud nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. U ovom stadiju postupka proizlazi da među strankama nisu sporne sljedeće činjenice:

- da tuženica DL u predmetnom razdoblju nije kod tužitelja imala otvoren bilo kakav račun niti je bila u bilo kakvom ugovornom odnosu s tužiteljem;

-da je treća osoba RL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (koja je bila klijent tužitelja te kod tužitelja od ranije imala otvoren devizni račun), dana 3. lipnja 2013. došla u poslovnicu tužitelja u Županji kako bi oročila devizni depozit u iznosu od 21.000,00 EUR;

- da je, pored ovlaštene osobe tužitelja, u poslovnici tužitelja u Županji treća osoba RL potpisala Ugovor o oročenom depozitu broj [broj depozita] od 3. lipnja 2013. (list 96 spisa) u kojem se navodi da je zaključen između ovdje tužitelja (Banka) i ovdje tuženice "Vesna Stazić 10000 Zagreb, Ozaljska 150" (Deponent), pri čemu je pored teksta "JMBG ili žiro račun Deponenta" naveden broj "34348491672" (OIB tuženice), a koji su osobni podaci tuženice umjesto osobnih podataka RL, kao stvarnog Deponenta iz tog Ugovora, uneseni pogreškom zaposlenice tužitelja (ZL); da se u Ugovoru nadalje u bitnom kao iznos osnovnog uloga navodi iznos od 21.000,00 EUR, ugovoreni rok oročenja od 12 mjesec i 1 dan (od 03.06.2013. do 04.06.2014.), godišnja kamatna stopa od 3,10% (fiksna) te ugovoreno automatsko obnavljanje Ugovora na isti rok uz iste uvjete koji vrijede na dan isteka oročavanja, ukoliko Deponent u roku od 8 dana od isteka ugovornog roka ne podigne osnovni ulog i kamatu;

- da je po osnovi prethodno navedenog Ugovora o oročenom depozitu od 3. lipnja 2013. kod tužitelja istog dana otvoren depozitni račun broj 7406082847 na ime ovdje tuženice DL te na istom računu istog dana 3. lipnja 2013. provedena uplata i oročenje novčanog iznosa depozita od 21.000,00 EUR;

- da je tužitelj (odnosno njegova ovlaštena zaposlenica u poslovnici tužitelja u Županji koja je u Ugovoru o oročenom depozitu unijela pogrešne osobne podatke o osobi deponenta) izdao Uplatni listić/potvrdu o uplati od 3. lipnja 2013. (list 96 spisa), kojom se potvrđuje uplata / prijenos novčanog iznosa od 21.000,00 EUR na račun broj 7406082847 uz koji je navedeno ime i prezime tuženice " DL", a koji je treća osoba (stvarni deponent) RL potpisala.

10. Nadalje, na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka za financije mr.sc. Zrinka Ručevića iz društva Ručević vještačenja d.o.o. (listovi 106-108) te kao nesporno među strankama u ovom stadiju postupka utvrđeno je da su u razdoblju od 3. lipnja do 13. prosinca 2016. iz novčanih sredstava predmetnog depozitnog računa (pogreškom zaposlenice tužitelja) otvorenog na ime tuženice, u postupcima prisilne naplate koji su protiv tuženice kao ovršenika od strane više ovrhovoditelja vođeni pred Financijskom agencijom, naplaćene ovrhe u ukupnom iznosu od 70.845,49 kuna (i to ovrhovoditeljima Zagrabačkoj banci d.d. u iznosu od 4.268,37 kuna, Erste Card Club d.o.o. u iznosu od 8.896,54 kuna, Styria medijski servisi d.o.o. u iznosu od 1.92,96 kuna, Hrvatskom Telekomu d.d. u iznosu od 10.661,83 kuna te Societe Generale-Splitska banka d.d. u iznosu od 45.825,79 kuna) te od strane Financijske agencije naknade za provedbu ovrha u ukupnom iznosu od 1.716,18 kuna, odnosno iz sredstava predmetnog depozitnog računa na ime ovrha i naknada za provedbu ovrha ukupno je od strane trećih osoba (ovrhovoditelja i FINA-e) naplaćen iznos od 72.561,67 kuna.

11. Nije sporno niti da je tužitelj (nakon što je tek u prosincu 2016. utvrdio prethodno opisanu pogrešku do koje je došlo uslijed propusta njegove zaposlenice otvaranjem predmetnog depozitnog računa na ime tuženice umjesto na ime RL te prijenosom depozitnog uloga u iznosu od 21.000,00 EUR na navedeni račun) svim ovrhovoditeljima tuženice dana 19. prosinca 2016. uputio zahtjeve za povrat naplaćenih iznosa ovrha, kao i Financijskoj agenciji zahtjev za povrat naplaćenih naknada za provedbu ovrha, a što proizlazi iz Zahtjeva priloženih na listovima 5-10 i 18 spisa.

12. Također, nije sporno da je od strane ovrhovoditelja SPLITSKA BANKA d.d. i STYRIA MEDIJSKI SERVISI d.o.o. tužitelju izvršen povrat ukupnog iznosa od 47.018,75 kuna (na ime naplaćenih ovrha), dok mu nije izvršen povrat naplaćenih ovrha ukupnom iznosu od 23.826,74 kuna (od strane Zagrebačke banke d.d. iznos od 4.268,37 kuna, od strane Erste Card Club d.o.o. iznos od 8.896,54 i od strane HT d.d. iznos od 10.661,83 kuna) niti naplaćeni iznos naknada Financijskoj agenciji za provedbe ovrha u ukupnom iznosu od 1.716,18 kuna, odnosno sveukupno iznos od 25.542,92 kuna.

13. Konačno, proizlazi da nije sporno da je, nakon što je tužitelj utvrdio predmetnu pogrešku, dana 13. prosinca 2016., na devizni račun njegove klijentice RL (broj 7703758005) ukupno isplaćen iznos od 22.593,41 EUR. Pri tome iz Izvješća tužitelja (na stranicama 97-98 spisa), dostavljenog uz podnesak od 1. srpnja 2021. proizlazi da je navedenog datuma s predmetnog depozitnog računa broj 7406082847 (otvorenog na ime tuženice) na devizni račun RL prenesen iznos od 12.463,11 EUR (koji je nakon naplaćenih ovrha i naknada FINI preostao na tom računu navedenog datuma 13. prosinca 2016.), a da je tužitelj istog dana razlika u iznosu od 10.130,28 EUR na devizni račun RL isplaćena na teret odnosno iz sredstava tužitelja.

14. Među strankama je u ovom stadiju postupka prvenstveno sporno postojanje aktivne legitimacije tužitelja i pasivne legitimacije tuženice odnosno sporno je pripada li tužitelju, u smislu odredbi čl. 1111. st.1. i 2. ZOO-a, pravo od tuženice potraživati isplatu iznosa 3.390,13 EUR odnosno iznosa 25.542,92 kuna (koji ukupni novčani iznos tužitelju na njegovo traženje nije vraćen od strane ovrhovoditelja Zagrebačke banke d.d., Erste Card Club d.o.o. i HT d.d. te Financijske agencije) te je sporno je li tuženica stekla (nepripadnu) imovinsku korist u visini navedenog iznosa, pri čemu je sporan i tijek zateznih kamata koje tužitelj potražuje od dana 3. lipnja 2013. (dana kada je pogreškom zaposlenice tužitelja na predmetni depozitni račun koji je otvoren na ime tuženice provedena uplata iznosa od 20.000,00 EUR).

15. Sud je prihvatio kao neposredno uvjerljiv iskaz svjedokinje RL (list 131 spisa), iz čijeg iskaza u bitnom proizlazi da je ona već prije 2013. kod tužitelja imala otvoren devizni depozitni račun te da je u više navrata u poslovnici tužitelja u Županji na blagajni izvršavala gotovinske uplate te ukupno uplatila iznos od 21.000,00 EUR, pri čemu sadržajno potvrđuje da je u namjeri oročavanja depozita u navedenom novčanom iznosu u poslovnici tužitelja u Županji potpisala Ugovor o oročenom depozitu broj [broj depozita] od 3. lipnja 2013. (list 96 spisa). S obzirom da joj je radi kupnje automobila bila potrebna gotovina, nakon nekoliko godina obratila se u poslovnicu tužitelja u Županji, gdje su je uputili u poslovnicu tužitelja u Vinkovcima, gdje joj je trebala biti izvršena isplata traženog iznosa u gotovini s njezinog deviznog računa. Međutim, kada je došla u poslovnicu u Vinkovcima, tamo su primijetili da nema novaca na njenom računu, odnosno da su novčana sredstva s njezinog deviznog računa greškom prenesena na račun gospođe DL iz [adresa]. Pretpostavlja da je došlo do greške zbog istog imena i sličnog prezimena. Pri tome ističe da u vrijeme kada je izvršavala na blagajni u poslovnici u Županji gotovinske uplate, službenica banke joj je u svezi navedenih uplata izdala potvrde u kojima je bilo točno navedeno njeno ime i prezime i OIB. Naknadno ju je banka obeštetila odnosno na njezin račun vraćen je novčani iznos depozita. Ovdje tuženicu DL nikada nije upoznala niti za nju ranije čula

16. Imajući u vidu sva prethodno navedena nesporna utvrđenja, u konkretnom slučaju jasno proizlazi da time što je pogreškom u radu zaposlenice tužitelja (koja je na neutvrđeni način, a izvjesno zbog sličnog prezimena tuženice i klijentice tužitelja RL, iz informatičkog sustava banke tužitelja "povukla" osobne podatke tuženice) i očite nepažnje klijentice tužitelja RL prilikom potpisivanja Ugovora o oročenom depozitu broj [broj depozita] od 3. lipnja 2013. (koja nije prije potpisivanja Ugovora provjerila točnost podataka u istom) , po osnovi istog Ugovora u kojem je kao deponent navedena tuženica umjesto stvarni deponent RL, otvoren predmetni depozitni račun na ime tuženice te na isti račun istog dana 3. lipnja 2013. izvršena uplata i oročenje depozita /uloga u iznosu od 20.000,00 EUR (koji je nedvojbeno uplaćen od strane RL), nije došlo do prijelaza imovine tužitelja u imovinu tuženice u smislu odredbe čl. 1111. st.1. ZOO-a. Navedeno stoga jer se nedvojbeno nije radilo o novčanim sredstvima tužitelja već treće osobe-njegove klijentice RL niti je navedenom radnjom zaposlenice tuženica (koja je očito s drugog deviznog računa RL otvorenog kod tužitelja izvršila prijenos novčanih sredstava u iznosu od 20.000,00 EUR na predmetni račun) tuženica mogla postati vlasnicom novčanih sredstava uplaćenog depozita u iznosu od 20.000,00 EUR na predmetnom računu (za navedeno nije postojala osnova), već su novčana sredstva u navedenom iznosu ostala u vlasništvu odnosno u imovini RL. Dakle, navedenom uplatom nije došlo do prijelaza dijela imovine tužitelja u imovinu tuženice, niti je provedenom uplate i oročenja navedenog novčanog iznosa depozita na predmetni depozitni račun, neovisno o tome što je isti otvoren na ime tuženice (pogreškom u radu zaposlenice tužitelja i bez znanja tuženice) tuženica ostvarila bilo kakvu imovinsku korist.

17. Nadalje, a imajući u vidu da se radilo o novčanim sredstvima koja su i nadalje ostala u vlasništvu odnosno u imovini stvarnog deponenta RL, sama okolnost da su iz dijela navedenih novčanih sredstava s predmetnog računa (a koji račun nije bio u vlasništvu tuženice niti su sredstva na istom prenesena u imovinu tuženice), u postupku prisilne naplate pred Financijskom agencijom naplaćena potraživanja više ovrhovoditelja prema tuženici kao ovršenici te naplaćene naknade FINA-e za provedbu ovrha, prema stajalištu ovog suda tuženica nije stekla nikakvu imovinsku korist u smislu odredbe čl. 1111.st.2. ZOO-a, već je u konkretnom slučaju naplatom ovrhovoditelja tuženice i Financijske agencije iz navedenih novčanih sredstava u vlasništvu RL došlo do neosnovanog prijelaza dijela imovine RL u imovinu ovrhovoditelja tuženice i Financijske agencije u smislu odredbi čl. 1111. st.1. ZOO-a. Naime, prema stajalištu ovog suda, o stjecanju nepripadne imovinske koristi tuženice u smislu čl. 1111.st.2. ZOO-a (činjenicom da su podmirena njezina dugovanja prema ovrhovoditeljima koji nisu vratili naplaćene iznose ovrha i FINA-i) radilo bi se samo u slučaju da su pogreškom zaposlenice tužitelja predmetna novčana sredstva uplaćena na račun u vlasništvu tuženice, a ne i u konkretnom slučaju u kojem je ovlaštena osoba tužitelja, zbog propusta u radu, bez znanja i sudjelovanja tuženice otvorila kod tužitelja račun na ime tuženice te na isti provela spornu uplatu.

18. Slijedom prethodno navedenog, osnovano tuženica ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja i prigovor promašene pasivne legitimacije te prema stajalištu ovog suda nisu ispunjene pretpostavke iz odredbi čl. 1111. st.1. i st.2. ZOO-a za prihvaćanje tužbenog zahtjeva kojim tužitelj od tuženice po osnovi vraćanje imovinske koristi stečene bez osnove potražuje isplatu iznosa od 3.390,13 EUR odnosno iznosa 25.542,92 kuna (koji ukupni novčani iznos tužitelju na njegovo traženje nije vraćen od strane ovrhovoditelja Zagrebačke banke d.d., Erste Card Club d.o.o. i HT d.d. te Financijske agencije)

19. Konačno, valja istaknuti da time što je tužitelj, kako to sam navodi tijekom postupka, obeštetio svoju klijenticu RL, vraćanjem novčanih sredstava predmetnog depozita na njezin račun, na način da je dana 13. prosinca 2016., na devizni račun njegove klijentice RL (broj 7703758005) ukupno isplaćen iznos od 22.593,41 EUR, odnosno da je navedenog datuma s predmetnog depozitnog računa broj 7406082847 (otvorenog na ime tuženice) na devizni račun RL prenesen iznos od 12.463,11 EUR (koji je nakon naplaćenih ovrha i naknada FINI preostao na tom računu navedenog datuma 13. prosinca 2016.), a da je tužitelj istog dana razliku u iznosu od 10.130,28 EUR na devizni račun RL isplatio na teret odnosno iz sredstava tužitelja, navedenom isplatom na račun RL tužitelj nije ispunio nikakvu obvezu tuženice već svoju obvezu naknade štete do koje je došlo isključivo krivnjom/propustom zaposlenice tužitelja za koju tužitelj odgovara, pa stoga u konkretnom slučaju nema osnove za prihvaćanje tužbenog zahtjeva niti primjenom odredbi čl. 91. ZOO-a o zakonskoj subrogaciji.

20. Slijedom izloženih razloga, tužbeni zahtjev kako je isti konačno postavljen u podnesku tužitelja od 24. travnja 2023. u cijelosti je odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao pod točkom I/ izreke ove presude.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1 i čl. 155 st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 70/22,114/22 i 153/23, dalje:ZPP).

21.1. Tuženici su u svezi zastupanja po ovlaštenom punomoćniku odvjetniku, primjenom važeće Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika("Narodne novine" broj 138/23), kao osnovano zatraženi priznati sljedeći troškovi postupka: za sastav odgovora na tužbu, prema Tbr 8/1-100 bodova, za sastav 2 obrazložena podneska (od 25. siječnja 2018. i 31. siječnja 2022.), prema Tbr 8/1- po 100 bodova, za zastupanje na 6 ročišta (od 14. rujna 2018., 7. veljače 2019., 2. lipnja 2023., 4. prosinca 2023., 11. listopada 2024. i 14. ožujka 2025.), prema Tbr 9/1-po 100 bodova te za pristup na ročište za objavu i uručenje presude, prema Tbr. 9/3-50 bodova, odnosno ukupno 950 bodova, što s obzirom na vrijednost jednog boda u iznosu od 2,00 EUR (Tbr. 54. u svezi Tbr.52/3), iznosi 1.900,00 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pribrojiti i zatraženi trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46) u iznosu 475,00 EUR, tako da ukupno dosuđeni parnični trošak tuženici iznosi 2.375,00 EUR (toč. II/ izreke).

26.2. Tuženici nije priznat zatraženi trošak pristojbe za odgovor na tužbu budući navedeni trošak tuženici nije nastao, kao niti obveza plaćanja sudske pristojbe za odgovor na tužbu u smislu odredbe čl. 3. st.2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18 i 51/23).

U Zagrebu, 2. svibnja 2025.

Sudac:

Zrinka Berečki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužitelja uz rješenje o pristojbi za presudu (80,35 EUR)

2. pun. tuženice