REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: Psp-4/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji tog suda Ileani Bebek, u pravnoj stvari tužitelja ŽO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Antun Šagovac odvjetnik u Velikoj Gorici, protiv tuženika RO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Bojan Čobanić, odvjetnik u Zagrebu, radi smetanja posjeda, nakon glavne rasprave zaključene na ročištu 24. ožujka 2025., na ročištu za objavu presude/rješenja 2. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je tuženik smetao tužitelja u zadnjem mirnom i faktičnom posjedu njegove nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] oranica u selu od 195 čhv upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način što je u razdoblju od 13. veljače 2024. do 14 veljače 2024. samovlasno ušao u posjed nekretnine tužitelja preko žičane ograde koja je bila dugogodišnja nesporna međa između nekretnina stranaka i po kojoj je uređena međa rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj R1-68/19 od 19. travnja 2021. u širini od 10 do 50 cm i dužini od 11 m sadnjom 17 čempresa pa mu se slijedom toga nalaže da o svom trošku uspostavi prijašnje posjedovno stanje koje je bilo prije počinjenog smetanja na način da u roku od 15 dana odstrani 17 posađenih čempresa i ako to tuženik ne učini u navedenom roku dužan je trpjeti da tužitelj odstrani o njegovom trošku navedene čemprese te se tuženiku zabranjuje da ubuduće počini takvo i slično smetanje posjeda na navedenoj nekretnini tužitelja, uz naknadu troškova postupka, u roku od 15 dana“.

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 8. ožujka 2024. podnio tužbu u kojoj navodi da je vlasnik i mirni posjednik nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] oznake kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište u selu površine 169 čhv i kč. br. [katastarska čestica] oranica u selu od 195 čhv. Tuženik je vlasnik i posjednik nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] oznake kč. br. [katastarska čestica] oranica u mjestu od 169 čhv ili 608 m2 i kč. br. [katastarska čestica] oranica u mjestu od 194 čhv ili 698 m2, u naravi kuća i dvorište. Nekretnine stranaka u naravi su dvorna mjesta na kojim nekretninama stranke imaju obiteljske kuće i gospodarske zgrade. Navodi da u dijelu između tužiteljeve kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i tuženikove kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je postojala stara žičana ograda koja je predstavljala među, između posjeda stranaka. Između nekretnina koje je dijelila stara žičana ograda tuženik je u razdoblju od 13. veljače 2024. do 14. veljače 2024. ušao u posjed nekretnine tužitelja na način da je posadio 17 čempresa u dubini od 10 do 50 cm, a u dužini od 11 m od žičane ograde koja je dijelila posjed stranaka i po kojoj je uređena međa (predmet poslovnog broja R1-68/2019, kasnije R1-39/2022), te je na taj način tuženik smetao tužitelja u zadnjem mirnom posjedu njegove nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

Navodi da tuženik ovim zadiranjem u posjed tužitelja, kako je to navedeno, želi promijeniti dugogodišnji mirni posjed koji je razgraničavala žičana ograda, pa je opisanim radnjama smetao tužitelja u zadnjem mirnom posjedu njegove nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

Stoga predlaže da sud utvrdi da je tuženik smetao tužitelja u zadnjem mirnom i faktičnom posjedu njegove nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] oranica u selu od 195 čhv upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da je u razdoblju od 13. veljače 2024. do 14. veljače 2024. samovlasno ušao u posjed nekretnine tužitelja preko žičane ograde koja je bila dugogodišnja nesporna međa između nekretnina stranaka, pa da o svom trošku uspostavi prijašnje posjedovno stanje koje je bilo prije počinjenog smetanja na način da u roku od 15 dana odstrani 17 posađenih čempresa, a ako to tuženik ne učini u navedenom roku dužan je trpjeti da tužitelj odstrani o njegovom trošku navedene čemprese, te se tuženiku zabranjuje da ubuduće počini takvo i slično smetanje posjeda na navedenoj nekretnini tužitelja, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja rješenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan. Tuženik navodi da je netočna tvrdnja tužitelja da bi stara žičana ograda bila međa između susjednih nekretnina. Nadalje, navodi da su netočni navodi tužitelja da je tuženik ušao u posjed nekretnine tužitelja na način da je posadio 17 čempresa u dubini od 10 do 50 cm, a u dužini od 11 m od žičane ograde koja je dijelila posjed stranaka i po kojoj je navodno uređena međa. Među nekretnina između stranaka predstavlja upravo cigleni zid gospodarske zgrade koji se vidi na priloženim fotografijama jer je temeljem obiteljskog dogovora prednika stranaka predmetni cigleni zid uz dopuštenje prednika tuženika sagrađen upravo na međi. Zbog toga ne može biti govora o bilo kakvom smetanju posjeda počinjenom od strane tuženika jer su svi čempresi posađeni na zemljištu tuženika koje predstavlja njegovo vlasništvo i u njegovom je posjedu dugi niz godina.

3. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem i vršenjem uvida u zk izvadak (stranica 4-5 spisa), skica lica mjesta uređene međe po pravičnoj ocjeni suda (list 6 spisa), Rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj R1-68/2019-29 od 19. travnja 2021., uvid u fotografije (list 14-15, 31-37 spisa), izjava- iskaz HO pred javnim bilježnikom (list 27 spisa), sudsku praksu (list 21-24, 43-49, 69-79 spisa), dokaz saslušanjem tužitelja i tuženika kao stranaka na ročištu održanom 10. veljače 2025. (list 57-58 spisa), iskaz svjedoka MO, FO, LO i ČO danih na glavnoj raspravi održanoj 24. ožujka 2025. (list 65-66 spis).

4. Uvidom u rješenje poslovni broj R1-39/2022 (ranije R1-68/2019) utvrđeno je da se u istom vodi postupak uređenja međe predlagatelja ŽO (ovdje tužitelja) i protustranke RO (tuženika) na nekretninama koje su i predmetom ovog postupka. U istom predmetu odlukom Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1181/2021 od 14. srpnja 2022. ukinuta je prvostupanjska odluka kojom je međa uređena prema pravičnoj ocjeni i premet je vraćen na ponovni postupak.

4.1. Tužitelj je na ročištu održanom 24. ožujka 2025. odustao od izvođenja predloženog dokaza očevida na licu mjesta.

5. Iz zk izvadaka proizlazi da su stranke vlasnici susjednih nekretnina k. o. [katastarska općina] (list 4-5 spisa).

6. Iz dostavljenih fotografija utvrđene su pozicije nekretnina stranaka u međusobnom suodnosu. Iz fotografije na listu 14-poleđina spisa utvrđen je sporan prostor na kojem je počinjeno smetanje, dok je iz Skice lica mjesta uređene međe po pravičnoj ocjeni suda razvidan put žičane ograde i cigleni zid gospodarske zgrade (list 6 spisa).

7. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je on kupio svoju nekretninu i doselio 2011. godine, te da njegova nekretnina graniči s nekretninom tuženika, da je između nekretnina prije postojala stara žičana ograda. Žičanu ogradu je tuženik skinuo i na tom mjestu ostali su samo betonski stupovi. Navodi da u dužini cca 50 cm je tuženik ušao u njegovu nekretninu i stavio novu žičanu ogradu uz koju su posađeni čempresi koji se protežu oko 11 m odnosno u jednom dijelu su posađeni uz postavljenu ogradu, a u preostalom dijelu uz zid njegove kuće. Čempresi su posađeni 13. ili 14. veljače 2024. Od trenutka kada je kupio predmetnu nekretninu, kao i njegova majka i sestra održavali su i uživali taj dio nekretnine na kojoj su posađeni čempresi, na način da je obnavljao u jednom dijelu staru ogradu, radio krov na gospodarskom objektu koji se nalazi na mjestu gdje su posađeni čempresi, te da tuženik ni na koji način tome nije prigovarao.

8. Iz iskaza tuženika proizlazi da od kada je gradio svoju kuću postavio je staru žičanu ogradu koju je postavio na svojoj nekretnini. S obzirom da je stara žičana ograda bila dotrajala, skinuo je staru žičanu ogradu i postavio je novu ogradu, koju nije postavio na mjesto gdje je postojala stara žičana ograda nego ju je pomaknuo prema unutra cca 50 cm, tj. neposredno uz zid gnojnice tužitelja. Navodi da je on vlasnik tog prostora između stare i nove ograde, te je susjedima – bivšim vlasnicima nekretnine, koja je sada vlasništvo tužitelja, dano samo na korištenje zbog odvoza gnoja s obzirom da su isti imali stoku. Naime, posadio je čemprese na istom mjestu gdje su postojali i stari čempresi koje je posadio 2008. godine, te koje su on i supruga održavali.

9. Svjedokinja MO (supruga tuženika) iskazala je da je sa suprugom posadila čemprese, prije godinu dana. Ona i suprug čemprese obrađuju, čupaju korov oko tih čempresa te ih njen suprug i šiša. Čempresi su posađeni, u odnosu na staru žičanu ogradu koja je postojala na nekretnini, uz zidić gnojnice, što je sve na njihovoj nekretnini, jer je njihova nekretnina do zidića gnojnice. Prije ovih posađenih čempresa su bili stari čempresi koji su 2011. godine počeli žutjeti pa su ih morali ukloniti. Pojašnjava da kada je postojala stara žičana ograda ona se nalazila na njihovoj nekretnini koju je njen suprug postavio da bi onemogućio ulaz kokošima na njihovu nekretninu. To nikako nije bila međa (stara žičana ograda) između dvije nekretnine.

10. Svjedokinja ČO (majka tužitelja) iskazala je da se 2011. godine doselila na predmetnu nekretninu sa sinom i kćerkom. Kada su se doselili na predmetnu nekretninu na mjestu gdje su sada posađeni čempresi bili su betonski stupovi sa starom žičanom ogradom međutim, sada postoje samo betonski stupovi. Zid gnojnice je metar udaljen od tih betonskih stupova. Čempresi su posađeni između zida gnojnice i betonskih stupova, u prostoru koji su oni uživali, ona i tužitelj, na način da je na tom prostoru postojala drača (koprive i trnje), koje je ona održavala i rezala. Inače je postojao uz tu draču prolaz koji su koristili da bi došli sa stražnje strane do kuće.

11. Svjedok LO iskazao je da je susjed tužitelja i tuženika, da se njegova kuća nalazi tri kuće dalje od štale koja je postojala prije na nekretnini tužitelja, koju su imali vlasnici prije tužitelja. S obzirom na gnojivo koje se izbacivalo iz štale, poznato mu je da se tuženik ogradio žičanom ogradom kako bi se zaštitio od gnojiva i ispred žičane ograde posadio čemprese na način da je žičanom ogradom ušao u svoju nekretninu. Međutim, nije mu poznato je li postoje čempresi na tom dijelu danas, niti mu je poznata sadnja čempresa u 2024. godini.

12. Svjedok GO iskazao je da mu nije poznata sadnja čempresa.

13. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj sud smatra da je tužba u cijelosti neosnovana.

14. Predmet spora u ovom pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za pružanje posjedovne zaštite u odnosu na nekretninu oznake kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje smetanje posjeda je počinio tuženik, na način da je posadio 17 čempresa u dubini od 10 do 50 cm, a u dužini od 11 m od žičane ograde koja je dijelila posjed stranaka.

15. Nesporno je da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica] upisan tužitelj CO. Također je nesporno da je vlasnik susjedne nekretnine kč. br. [katastarska čestica] RO, tuženik. Među strankama je nesporno da je tužitelj posjednik nekretnine od 2011. godine, kada je tu nekretninu kupio i otkada tamo živi. Nesporno je i to da je tuženik maknuo staru žičanu ogradu koja je bila dotrajala te je postavio novu ogradu neposredno uz zid gnojnice, i to cca 50 cm dalje od ranije ograde gdje je bila stara žičana ograda.

16. Između stranaka je sporno posljednje stanje posjeda spornog dijela nekretnine na kojem je izvršeno smetanje.

17. Pravo na zaštitu posjeda regulirano je odredbom članka 21. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 – dalje: ZVDSP) kojom je propisano da svatko koga drugi smeta u posjedu bio da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo ima pravo na zaštitu posjeda.

18. Odredba članka 22. stavak 1. ZVDSP propisuje da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. A stavak 2. istog članka propisuje da sud pruža posjedovnu zaštitu u posebnom, hitnom postupku prema posljednjem stanju posjeda, nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika i bez obzira na to koliko bi smetanje bilo u kakvom javnom ili sličnom interesu.

19. Pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od kada je smetani saznao za čin smetanja (uznemiravanja odnosno oduzimanje) i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja (članak 21. stavak 3. ZVDSP). Valja navesti kako sudsku posjedovnu zaštitu zbog smetanja posjeda karakterizira sumarnost postupka, koja se odnosi na jednostavnost ograničenost samog predmeta raspravljanja kao i hitnost posjedovne zaštite, budući da se ista može zatražiti i biti od strane suda pružena samo u zakonom predviđenim kratkim prekluzivnim rokovima, čijim protekom se konkretna posjedovna zaštita više ne može ostvariti, budući da se nakon toga pravo na nju gasi.

20. U tom smislu dvije su pravno relevantne okolnosti za presuđenje u ovom sporu, a to su: je li tužitelj bio posljednji mirni posjednik predmetnog dijela nekretnine te je li tuženik samovlasno smetao njegov posjed na način kako je to opisano u tužbenom zahtjevu.

21. Sud pruža posjedovnu zaštitu posjedniku kojem je posjed samovlasno smetan na način da se utvrdi čin smetanja, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće (članak 22. stavak 1. ZVDSP).

22. Nadalje, zaštitu u sudskom postupku može ostvariti svaki faktični, posljednji i mirni posjednik u slučaju kada uspije dokazati čin smetanja odnosno određeno djelovanje ili akt oduzimanja ili uznemiravanja posjednika u posjedovanju, pri čemu se zaštita posjeda utvrđuje i pruža isključivo prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravni temelj posjeda, poštenje posjednika i samo pravo na posjed odnosno korisnost čina smetanja sa stajališta kakvog društvenog, javnog ili sličnog interesa.

23. Pri tome treba imati u vidu i odredbu članka 13. ZVDSP, kojom je propisano da je posjed stečen kad stjecatelj uspostavi svoju faktičnu vlast glede stvari, bilo da ju je osnovao jednostranim činom (izvorno stjecanje posjeda) ili da mu je prenesena (izvedeno stjecanje posjeda).

24. Prema odredbi članka 20. stavak 1. i 2. ZVDSP zabranjena je samovlast, pa bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, pa i u slučaju ako smatra da ima jače pravo na posjed. Tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili da ga u posjedu uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed.

25. Tužitelj je ustao tužbom u okviru zakonskog roka od trideset dana od dana saznanja za izvršeno smetanje posjeda i počinitelja.

26. U konkretnom slučaju, po ocjeni ovog suda, tužitelj nije dokazao posljednji mirni posjed nekretnine na kojoj je počinjeno smetanje. Ovaj sud ne raspravlja o pravu na posjed, ali očito je da među strankama postoji spor što predstavlja među susjednih nekretnina, a što se ne razrješava u ovoj parnici.

27. Analizirajući sve izvedene dokaze, u odnosu na spornu činjenicu u ovom postupku – posljednji mirni posjed spornog dijela nekretnine, temeljem provedenog dokaznog postupka, utvrđeno je da isti nije uživao tužitelj. Takav zaključak proizlazi iz iskaza samog tužitelja koji je iskazivao da od trenutka kada je kupio predmetnu nekretninu, na dijelu na kojem su posađeni čempresi je taj dio nekretnine koristio na način da je obnavljao u jednom dijelu staru ogradu, radio krov na gospodarskom objektu, iz čega proizlazi da se tim spornim dijelom nekretnine koristio povremeno. Korištenje povremeno tog dijela nekretnine ne ukazuje na trajnije posjedovanje nekretnine. Naime, posjed mora biti trajniji. Posjed je trajno stanje u kojem postoji posjednikova faktična vlast glede predmeta posjedovanja. Isto tako, iz izvedenih dokaza proizlazi da tužitelj posjed nije izvršavao samostalno kako to u tužbenom zahtjevu predlaže utvrditi s obzirom da je svjedok ČO (majka tužitelja) iskazala da je taj sporni dio nekretnine koristila na način da je na tom prostoru postojala drača (koprive i trnje), koje je ona održavala i rezala, da su znali taj dio nekretnine koristiti kada su htjeli doći do stražnjeg dijela kuće, iz čega također proizlazi da se posjed izvršao povremeno, a ne svakodnevno i redovito.

28. Budući da tužitelj nije bio u neprekidnom posjedu prije podnošenja tužbe, po ocjeni ovoga suda tužitelj nije bio u posljednjem mirnom posjedu spornog dijela nekretnine na kojem su posađeni čempresi.

29. S druge strane iz iskaza tuženika proizlazi da je postavio staru žičanu ogradu (na dijelu svoje nekretnine) jer su prijašnji vlasnici imali stoku i uz ogradu da je posadio čemprese (2008. godine), koju staru žičanu ogradu je u jednom trenutku skinuo i postavio novu ogradu, koju je pomaknuo prema unutra cca 50 cm, tj. neposredno uz zid gnojnice tužitelja. Na mjestu gdje su bili stari čempresi posadio je nove čemprese, a koje navode je potvrdila i njegova supruga MO.

30. Prema odredbi članka 28. stavak 1. ZVDSP posjed stvari je prestao kad je stvar propala, kad se izgubila, a nema izgleda da će se opet naći, a i kad je posjednik svojom voljom napustio stvar.

31. Obzirom na iskaz tuženika kao i njegove supruge razvidno je da se njegov posjed spornog dijela nekretnine nije ,,umirio'' jer su tuženik i njegova supruga (MO) izvršavali posjed spornog dijela nekretnine.

32. Iskaz svjedoka GO i LO sud nije posebno cijenio obzirom isti nisu imali saznanja o odlučnim, spornim činjenicama (sadnji čempresa).

33. Dakle, tužitelj nije dokazao da je upravo on bio u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu predmetnog dijela nekretnine, to nisu ispunjeni uvjeti za pružanjem posjedovne zaštite tužitelju u smislu odredbe članaka 22. stavka 1. ZV. pa je valjalo tužbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i riješiti kao u točki I. izreke.

34. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP te je tuženiku priznat trošak jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 250 bodova (Tbr. 7 . toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika "Narodne novine" broj 138/23), što po vrijednosti boda od 2 eura, iznosi 500,00 eura, uvećano za 25% pdv-a u iznosu od 125,00 eura, odnosno ukupno 625,00 eura (točka II. izreke rješenja).

Velika Gorica, 2. svibnja 2025.

Sutkinja

Ileana Bebek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se rješenje objavljuje ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa rješenja, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. Žalba se podnosi ovom sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DN-a:

- tužitelju po pun.

- tuženiku po pun.