Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Kzd-37/2022-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu za mladež Tihani Laptalo Medarić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Andreje Vrbanić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika IB, zbog kaznenog djela iz članka 172. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu broj KOz-DO-49/2021 od 1. prosinca 2021. koja je izmijenjena na raspravi dovršenoj 29. travnja 2025, kada je presuda donesena u prisutnosti Zive Gruden, zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Karlovcu, optuženika osobno uz branitelja Hrvoja Rožmana, odvjetnika u Karlovcu te punomoćnice oštećene Dunje Duduković Šegavić, odvjetnice u Ozlju, po objavi 2. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Optuženi IB, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin I i PB rođene P, rođen **.**.1981. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], a boravištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, brodostrojar, zaposlen, rastavljen, otac troje djece, neosuđivan, na slobodi,

k r i v  j e

I. što je

u vremenskom periodu od kolovoza 2017. do 28. prosinca 2023. u Žakanju, Bubnjarački Brod 25b, iako je na temelju presude Općinskog suda u Karlovcu broja P- 465/14, pravomoćne i ovršne 14. travnja 2015., dužan za uzdržavanje djeteta DB rođene **.**.2004. doprinositi iznos od 950,00 kuna mjesečno počevši od studenog 2014. pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, svjestan ove svoje obaveze, u navedenom razdoblju u dva navrata istoj platio ukupno 1000 eura, na koji način je svoju kćerku DB oštetio za iznos od 8.708,71 euro,

II. dakle, nije uzdržavao osobu koju je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom, a obaveza se odnosi na uzdržavanje djeteta,

čime je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja, opisano u članku 172. stavku 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – u daljnjem tekstu: KZ/11)

III. pa se na temelju članka 172. stavka 2. KZ/11

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci

IV. te mu se na temelju članka 56. KZ/11

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

time da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženi IB u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

V. Na temelju odredbe iz članka 56. stavka 4. KZ/11 optuženiku se nalaže posebna obveza iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11 da popravi štetu počinjenu kaznenim djelom na način da u roku od 1 (jedne) godine oštećenoj DB OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati iznos od 8.708,71 eura na ime dospjelog, a neplaćenog duga uzdržavanja oštećenoj.

VI. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 određuje se da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora ako optuženik u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri obveze iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11 ili ih teško i ustrajno krši. Ako se utvrdi da optuženik obveze nije izvršio iz opravdanih razloga, sud može obveze zamijeniti drugima, ili mu izreći zaštitni nadzor ako ga do tada nije imao ili ga osloboditi obveza ili produljiti rok za izvršenje izrečenih obveza.

VII. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – Odluka Ustavnog suda, 143/12 i 145/13 – dalje u tekstu ZKP/08) optuženi je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08 u iznosu od 530,89 eura, a iz članka 145. stavak 2. točke. 6. ZKP/08 u iznosu od 150,00 eura, kao i trošak punomoćnice oštećene koji će biti određen posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Optužnicom broj KOz-DO-49/2021 od 1. prosinca 2021., koja je u činjeničnom opisu kaznenog djela izmijenjena na raspravi od 29. travnja 2025., Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu stavilo je na teret optuženom IB počinjenje kaznenog djela povreda dužnosti uzdržavanja, označeno i kažnjivo po članku 172. stavak 1. i 2. KZ/11.

2. Oštećena DB, ranije IB, u tijeku postupka nije postavila imovinskopravni zahtjev ističući da je pravomoćnom sudskom odlukom utvrđena zakonska obveza plaćanja uzdržavanja na strani optuženog IB u korist oštećene pa stoga u tom smislu nije niti postavila imovinskopravni zahtjev.

3. Upitan o osnovanosti optužbe optuženik IB iskazao je da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenog djela koje mu se optužnicom stavlja na teret. Nakon izmjene optužnice u odnosu na činjenični opis kaznenog djela koje se optuženom stavlja na teret, na raspravi 29. travnja 2025., kada je ovlašteni tužitelj, a nakon što je na raspravi 28. prosinca 2023. izmijenjena optužnica na način da je inkriminirano razdoblje precizirano do 28. prosinca 2023., umjesto dotadašnje inkriminacije do kolovoza 2021., te je izmjena činjeničnog opisa kaznenog djela izvršena na način da je preciziran iznos visine uzdržavanja u inkriminiranom razdoblju sukladno nalazu i mišljenju vještaka D&S d.o.o., kojem nalazu optužba niti obrana nisu prigovarale niti ga osporavale, na izmjenu optužbe optuženi se nije očitovao, iako je izmjena izvršena temeljem nalaza i mišljenja kojem isti nije prigovarao, sud je u obzir uzeo njegovo prvobitno očitovanje o krivnji.

4. U svojoj obrani na raspravi 29. travnja 2025. optuženi IB iskazao je da je u više navrata pokušao podmiriti uzdržavanje, pa je tako tražio DB da mu dostavi račun na koji će plaćati uzdržavanje kada je postala punoljetna, no ista je to odbila. Navodi da se obratio socijalnoj službi u Njemačkoj radi plaćanja uzdržavanja te im je dostavio sve podatke. Po punoljetnosti je DB tri ili četiri puta dao 500,00 eura, dvaput na ruke te joj dao bankovnu karticu s koje je podigla novac. Ističe da joj je dao 1.500,00 eura za vozački ispit koji je podigla s kartice. Jednom ili dvaput je isplatio iznos uzdržavanja majci DB na ruke, no ne zna točno kada. Nudio je Leticii i vozilo, Škodu Octaviu, vrijednu oko 12.000,00 eura, na ime duga po osnovi uzdržavanja, jer nije imao novaca, a kasnije joj je ponudio novac koji je ona odbila. Htio je isplatiti novac, no, kako mu je DB rekla da to učini na račun njene majke, on to nije htio. Nudio je DB iznos od 41.000,00 kuna na ime duga po osnovi uzdržavanja koji je ona odbila primiti, a kasnije je on novac potrošio i sada nema novaca, iako je voljan podmiriti uzdržavanje. U periodu nakon 2017. bio je zaposlen još godinu dana, a sada ne radi već pet, možda i više godina, već u Njemačkoj dobiva 500,00 eura za hranu i stan.

4.1. Budući je prilikom prvog ispitivanja optuženi IB iskazivao različito od onoga što je iskazao na raspravi pred sudom, to je sud pročitao zapisnik i pregledao pripadajuću AV snimku. Prilikom prvog ispitivanja optuženi je naveo da je majci DB, IBS, davao novac na ruke, a DB je platio vozački ispit, tako što joj je poslao 500,00 eura, no imao je financijske probleme pa joj nije platio potpuni novčani iznos. DB je rekao da će joj kupiti manji automobil, no ona na to nije pristala, a u međuvremenu je završio na sudu. U Njemačkoj je osuđen za neplaćanje uzdržavanja, a uzdržavanje nije platio nekoliko mjeseci. DB nije kupovao stvari niti školski pribor niti mu je poznato zbog čega je 2012. bila u psihijatrijskoj bolnici. U trenutku ispitivanja bio je zaposlen, a sljedeće godine trebao je ići u mirovinu.

5. U dokaznom postupku uz suglasnost stranaka pročitani su zapisnici o ispitivanju oštećene LB, svjedoka IBS, ispitana je PB, pročitana je presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-465/14, potvrda i zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta, podaci o osiguranju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, ispis SMS poruka, prijevod medicinske dokumentacije, pročitan je nalazi i mišljenje vještaka D&S d.o.o. Karlovac, a na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za optuženog IB.

6. U svom iskazu oštećena DB, ranije IB, navodi da joj optuženi IB nikada nije isplatio bilo kakav iznos na ime uzdržavanja, niti joj dao novac za školovanje. Ističe da joj je optuženi dao 1.000,00 eura u listopadu ili studenom 2020. na ime troška autoškole i to na način da joj je dao svoju bankovnu karticu s PIN-om te je ona u dva navrata podigla novac. Dogovor je bio da ukupno podigne 2.500,00 eura, tako da mjesečno podigne za sebe 500,00 eura, a ostatak pošalje baki. Karticu mu je vratila nakon dva mjeseca jer je on došao po nju. Po njenom saznanju optuženi nije isplatio niti bilo koji iznos na ime uzdržavanja njenoj majci. Nadalje navodi da joj je majka optuženog, njena baka, prošle godine davala iznos od 40.000,00 kuna na ime duga po osnovi uzdržavanja, no nije bila sigurna da li da uzme taj novac, pa kada je novac ipak namjeravala uzeti, tada je optuženi vikao na nju da je i došla samo kako bi dobila novac tako da novac nije uzela. Nakon toga se putem Facebooka dopisivala s bakom oko novaca, pa kako nije imala bankovnu karticu, tada je ponudila baki da novac uplati majci na račun, što ona nije učinila jer se optuženi tome protivio. Optuženi ju nikada nije pitao da li joj treba novac za svakodnevne stvari, niti joj je poznato da bi se raspitivao o njenom zdravstvenom stanju. Ističe da pohađa srednju školu, Gimnaziju i školu za grafičkog dizajnera te ostvaruje primanja od 200,00 eura mjesečno, jer je unazad dvije godine, zaposlena, a novac koristi za troškove školovanja.

7. Svjedok IBS u iskazu je navela da od kolovoza 2017. do kolovoza 2021. optuženi IB nije platio ništa na ime uzdržavanja kćeri DB, već je posljednji put njoj za uzdržavanje DB dao 1.100,00 eura u kolovozu 2017. U tom periodu platio je 1.000,00 eura na ime troška vozačkog ispita u iznosu od 2.500,00 eura, od čega je podmirio samo 1.000,00 eura. Ovo na način da je DB dao karticu s dopuštenjem da podigne novac za vozački, 500,00 eura mjesečno, a ostatak uplati baki na račun. U više navrata ga je pozivala na plaćanje uzdržavanja jer je DB bila potrebna medicinska pomoć, a nije pridonosio uzdržavanju niti na bilo koji drugi način. 2022. baka je pokušala dati određeni iznos novca DB na ime dužnog uzdržavanja, no ona je taj novac htjela primiti preko suda kako bi bila sigurna da će novac dobiti, jer je novac trebao biti uplaćen na njen račun, što je optuženi odbio. Po njenom saznanju optuženi je u kritičnom razdoblju radio u Njemačkoj. Navodi da se DB redovno školuje.

8. U svom iskazu svjedokinja PB navodi da je 2022. DB boravila kod nje nekoliko dana te joj je optuženi IB tada dao 41.500,00 kuna, da novac da DB. Kada je odlazila, rekla je DB da će joj predati novac, na što je ona rekla da joj optuženi duguje 49.000,00 kuna, a ne 41.500,00 kuna, na što je rekla da uzme ovaj novac, a ostatak će dobiti na sudu. Nakon što je otišla po novac, DB po njenom povratku nije htjela uzeti novac. Ona je novac vratila optuženom, a DB ju je nakon mjesec dana kontaktirala rekavši joj da želi novac. Tada je zvala optuženog koji je novac htio uplatiti na račun DB, a, kako je ona rekla da novac uplati na račun majke, optuženi to nije htio. Dotad nikada nije posredovala vezano za isplatu novca između DB i optuženog, jer su se oko toga dogovarali oni. Optuženi joj je jednom prilikom rekao da je pokušao podmiriti dug prema DB na način da joj je nudio auto, a novac joj nikada nije isplatio, jer DB nije htjela primiti novac, već je htjela da se isplata izvrši na račun majke, što optuženi nije htio. Što se tiče zaposlenja optuženog, o istom nema saznanja, osim činjenice da je imao zdravstvenih problema zbog kojih je bio hospitaliziran u Njemačkoj u trajanju od dva mjeseca, kada je on ostvarivao primanja, no u manjem iznosu.

9. Iz dopisa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Šibeniku proizlazi da je optuženi IB bio evidentiran u bazi podataka aktivnih osiguranika, te da je posljednje zaposlenje u Republici Hrvatskoj imao u lipnju 2018.

10. Uvidom u presudu Općinskog suda u Karlovcu broja P-465/14 proizlazi da je optuženom IB naloženo da na ime uzdržavanja za kćerku DB doprinosi mjesečno iznos od 950,00 kuna najkasnije do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, počevši od studenog 2014. sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti na ruke majke i zakonske zastupnice IBS.

11. Uvidom u SMS poruke proizlazi da je 2021. optuženi IB nudio LB na ime duga za dužno uzdržavanje Škodu Octaviu iz 2015. vrijednosti 8.000,00 – 9.000,00 eura, rekavši joj da će biti u listopadu u Republici Hrvatskoj te da dođe i uzme vozilo, proda ga, te bi na taj način optuženi podmirio dug prema oštećenoj.

12. Iz medicinske dokumentacije za optuženog IB proizlazi da su kod istog prisutne dijagnoze mentalnog poremećaja uzrokovanog upotrebom duhana i alkohola, poremećaj ličnosti, teška depresija bez simptoma psihoze, neorganska insomnija, arterijska hipertenzija, koje dijagnoze su postavljene 2021., a djelomično prisutne su bile i 2024. Uslijed postavljenih dijagnoza 2021. optuženi je otpušten kao nesposoban za rad do početka mjera za sudjelovanje u radnom životu te 2024. je utvrđeno da je optuženi do nedavno radio kao vozač kamiona.

13. Po provedenom financijskom vještačenju po stalnim sudskim vještacima TD D&S d.o.o. Karlovac radi utvrđenja visine potraživanja oštećene AB proizlazi da dug optuženog IB za inkriminirano razdoblje od 1. kolovoza 2017. do 28. prosinca 2023. iznosi 9.708,71 euro, te, ukoliko se navedeni iznos umanji za iznos od 1.000,00 eura, koji je optuženi isplatio na ruke majke oštećene, IBS, tada ukupan dug po osnovi uzdržavanja u inkriminiranom razdoblju iznosi 8.708,71 euro.

14. Cijeneći ovako utvrđeno činjenično stanje, sud je utvrdio da je optuženi IB počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret optužnicom. Pritom je sud cijenio istinitim iskaz oštećene DB i svjedokinje IBS, budući su njihovi iskazi u suglasju, a istovremenu u suglasju i s materijalnom dokumentacijom, presudom ovoga suda broj P-465/14, podacima o osiguranju HZMO-a, ispisom SMS poruka, medicinskom dokumentacijom te nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka D&S, koje sud također cijeni istinitima, jer su izrađeni u skladu s pravilima struke, a u konačnici neosporeni. S druge strane sud je iskaz svjedokinje PB cijenio djelomično istinitim, i to u onom dijelu u kojem je u suglasju s naprijed navedenim dokazima koje je sud cijenio istinitima, dok u preostalom dijelu iskaz navedene svjedokinje, dakle u onom dijelu koji je u suprotnosti s prihvaćenim dokazima, njen iskaz sud cijeni isključivo usmjerenim na otklanjanje, odnosno umanjenje kaznenopravne odgovornosti optuženog. Ovo tim više što je kao majka optuženog nedvojbeno zainteresirana za ishod ovog postupka. Isto tako, obranu optuženog sud prihvaća istinitom jedino i isključivo u onom dijelu u kojem je u suglasju s materijalnom dokumentacijom, prvenstveno nalazom i mišljenjem vještaka te iskazom oštećene DB i IBS, dok u preostalom dijelu njegovu obranu smatra isključivo usmjerenom na otklanjanje, podredno umanjenje, vlastite kaznenopravne odgovornosti.

15. Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je optuženom IB presudom ovoga suda P-465/14, koja je postala pravomoćna i ovršna 14. travnja 2015. naloženo plaćanje uzdržavanja za kćer, oštećenu DB, u iznosu od 950,00 kuna mjesečno, od studenog 2014. pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti. U razdoblju od 2017. optuženi je na ime uzdržavanja podmirio iznos od ukupno 1.000,00 eura i to na način da je u dva navrata DB isplatio po 500,00 eura. Osim navedenog iznosa, optuženi nije podmirio dužan iznos uzdržavanja.

16. Optuženi IB negirao je počinjenje kaznenog djela navodeći da je u više navrata pokušao podmiriti uzdržavanje, no upravo oštećena DB je bila ta koja nije htjela primiti novac, odnosno nije mu htjela dostaviti iznos računa na koji bi izvršio plaćanje, već je od njega tražila da dugovani iznos uplati na račun njene majke, što je on odbio učiniti. U svom iskazu oštećena DB doista navodi da je optuženi ponudio isplatu dužnog iznosa uzdržavanja na način da joj isplati iznos na njen račun, no, kao što je sama navela, tada nije posjedovala račun, te je dostavila majčin, na koji je rekla optuženom da isplati navedeni iznos, što on, u konačnici, nije učinio jer nije želio isplatiti novac na taj račun. Novac nije primila na ruke jer nije znala koliko iznosi cjelokupni dužni iznos uzdržavanja, a kada je naknadno zatražila da joj isplati taj novac, pa i na ruke, on to nije htio. Isto tako, optuženi navodi da je oštećenoj ponudio vozilo na ime duga jer nije imao novaca, no nikada joj to vozilo nije predao. Ovu činjenicu oštećena u svom iskazu niti ne navodi, kao ni njena majka IBS. Isto tako, oštećena navodi da je samo u dva navrata primila iznos od po 500,00 eura od optuženog, kada joj je on predao karticu svojeg računa kada je ona podigla u dva navrata iznos od po 500,00 eura, nakon čega joj je oduzeo karticu. Taj iznos, po dogovoru, je trebao biti iznos za trošak autoškole.

17. Iz obrane optuženog IB iznesene na raspravi proizlazi da je uslijed financijskih problema bio u nemogućnosti podmiriti iznos uzdržavanja jer je nakon 2017. bio zaposlen još godinu dana, da bi prilikom prvog ispitivanja 2021. naveo da je tada bio zaposlen, a sljedeće je godine trebao ići u mirovinu, zbog čega nije plaćao uzdržavanje. Isto tako navodi da zbog zdravstvenih razloga nije niti mogao raditi, pa je i to jedan od razloga zbog kojih nije podmirio uzdržavanje.

18. Ovakva obrana optuženog krajnje je neuvjerljiva, neživotna i nelogična jer je optuženi IB svakako znao i bio svjestan svoje obveze plaćanja uzdržavanja za svoju kćer DB, ranije IB, koja obveza postoji temeljem ovršne sudske presude ovoga suda. Stoga navodi njegove obrane da je on pokušao podmiriti dužno uzdržavanje isplatom iznosa od 41.500,00 kuna, koju je želio isplatiti DB posredstvom bake PB, što navedena svjedokinja i potvrđuje, a koji iznos je na ruke DB odbila primiti iz logičnog razloga što nije znala, kao osoba mlade životne dobi, nevična raspolaganju i upravljanu novcem, o kojem iznosu se radi, pa kada je to u konačnici htjela primiti, pa čak i na "ruke", optuženi isto odbija te u konačnici navodi da je novac potrošio. Pritom njegovi navodi da nije želio isplatiti novac na ruke Leticiine majke, već samo i isključivo na račun DB, nisu niti životni niti logični, tim više što je i presudom naloženo da isplaćuje iznos uzdržavanja na ruke majke i zz IBS. Navedeno upućuje na činjenicu da je njegova namjera postupanja bila jedino i isključivo usmjerena na neplaćanje dužnog uzdržavanja oštećenoj, koju u konačnici niti nije isplatio, već je novac potrošio, iako je imao i druge valjanje načine podmirenja dugovanog iznosa, odnosno mogućnosti isplate uzdržavanja oštećenoj. Osim toga, njegovi navodi da je nudio auto na ime duga oštećenoj, što proizlazi i iz SMS poruka, sud ne cijeni posebice kada se uzme u obzir sadržaj navedenih poruka, istinitim u smislu namjere optuženog da podmiri dužan iznos uzdržavanja. Ovo prvenstveno jer je optuženi ponudio tada svojoj mlt. kćeri da na ime duga "preuzme" vozilo pa, u slučaju da je njegova namjera bila da kroz vrijednost vozila podmiri uzdržavanje, onda zasigurno način predaje vozila maloljetnoj osobi koja s vozilom niti ne može raspolagati, nije način podmirenja dužnog uzdržavanja , već bi to eventualno bila prodaja vozila i isplata tako dobivenog iznosa, no ovo isključivo od strane optuženog kao oca mlt. DB, koji je i ovlašten prodati to vozilo. Ovo također upućuje na evidentnu namjeru optuženog usmjerenu na neplaćanje dužnog uzdržavanja oštećenoj.

19. Sud niti navode optuženog IB da zbog zdravstvenog stanja nije mogao privređivati, odnosno da nije bio zaposlen i ostvarivao primanja, ne prihvaća budući iz navedene medicinske dokumentacije proizlazi da je isti 2024. bio zaposlen i donedavno radio kao vozač kamiona, što isto tako proizlazi iz njegove obrane prilikom njegovom ispitivanja, gdje je iskazao da je zaposlen te da sljedeće godine treba ići u mirovinu, pa stoga niti u ovom dijelu obranu optuženog sud ne cijeni istinitom.

20. Sud je mišljenja kako je optuženi IB kao odrasla radno sposobna osoba mogao poduzeti dodatan napor kako bi se zaposlio te na taj način doprinositi za uzdržavanje oštećene, pri čemu njegovu obranu da je bio spreman podmiriti dužan iznos uzdržavanja, no jedino i isključivo isplatom iznosa na račun oštećene DB, kao i da zbog zdravstvenih razloga nije bio u mogućnosti ostvarivati prihode putem zaposlenja, sud cijeni jedino i isključivo usmjerenom na izbjegavanje plaćanja uzdržavanja. Sud je utvrdio da u inkriminiranom razdoblju optuženi nije ispunio svoju zakonsku obvezu utvrđenu pravomoćnom i ovršnom sudskom odlukom u čemu se ogleda njegov trajniji negativan stav prema obvezi uzdržavanja oštećene DB. Ovo tim više što u postupku nije utvrđeno da bi optuženi na bilo koji drugi način doprinosio uzdržavanju oštećene. Kako je teret dokazivanja da postoje opravdani razlozi zbog kojih počinitelj nije bio u mogućnosti plaćati uzdržavanja na samom optuženom, optuženi IB svojim iskazom nije uspio dokazati da su postojali opravdani razlozi zbog kojih bi ga sud oslobodio optužbe jer svi navedeni razlozi koje je optuženi naveo ne mogu se smatrati opravdanim razlozima koji bi otklonili kaznenopravnu odgovornost optuženika.

21. Obzirom na provedeni dokazni postupak je utvrđeno da optuženi IB nije postupio prema navedenoj presudi, odnosno nije doprinosio iznos od 950,00 kuna mjesečno za uzdržavanje oštećene DB u razdoblju od kolovoza 2017. do 28. prosinca 2023. te je na taj način počinio kazneno djelo kako je to navedeno u izreci ove presude. Optuženi je kao otac oštećene DB dužan poduzeti sve da omogući plaćanje uzdržavanja oštećene pa čak i nauštrb svog uzdržavanja, pritom prihvaćajući svaku mogućnost da ostvari dodatna financijska sredstva za tu namjenu. Kako optuženi nije postupio na taj način, to je u objektivnom i subjektivnom smislu ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja djeteta radi čega ga je sud proglasio krivim i osudio po Zakonu. Iz izvedenih dokaza, naime, utvrđeni su svi objektivni elementi kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja jer optuženi nije uzdržavao oštećenu na način, u visini i rokovima kako je to određeno pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Karlovcu, kao i subjektivni elementi djela jer je optuženi postupao s oblikom krivnje označenim kao izravna namjera, bio je svjestan svog djela i htio je njegovo počinjenje, dakle nije plaćao mjesečni iznos od 950,00 kuna na ime uzdržavanja oštećene upravo s namjerom da taj iznos ne plati oštećenoj, a da pritom njegova ubrojivost nije ničime dovedena u pitanje.

22. Sud je odlučujući o kaznenopravnoj sankciji utvrđivao sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža u odnosu na počinitelja kaznenog djela (olakotne i otegotne okolnosti). Odlučujući o visini kazne uzeo je u obzir činjenicu da je za kazneno djelo za koje je optuženi IB proglašen krivim zakonom zapriječena kazna zatvora u trajanju do tri godine. Sud je olakotnom cijenio raniju neosuđivanost optuženog, dok drugih posebno olakotnih, kao niti otegotnih okolnosti nije našao. Sud je optuženog za kazneno djelo iz članka 172. stavak 2. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci te optuženom izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. Sud smatra da će odabrana izrečena sankcija za optuženog u potpunosti proizvesti svrhu i dovesti do toga da isti shvati da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno. Odabir sankcije sadrži dostatnu količinu i moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem ovog kaznenog djela nanio društvu u cjelini, a sve ovo imajući u vidu težinu kaznenog djela, prouzročenu posljedicu te nastalu štetu, čime je u cijelosti ostvarena svrha kažnjavanja predviđena Kaznenim zakonom.

23. Uzimajući u obzir sve navedeno sud je optuženom IB uz izrečenu uvjetnu osudu, naložio izvršenje posebne obveze na način da u roku od jedne godine oštećenoj DB isplati preostali iznos dospjelog, a neplaćenog duga uzdržavanja kako je to utvrđeno po provedenom financijskom vještačenju u iznosu od 8.708,71 euro, time da je pritom optuženi upozoren da u slučaju da obveza ne bude izvršena iz razloga koji nije moguće opravdati, da se uvjetna osuda može opozvati te odrediti izvršenje kazne zatvora.

24. Obzirom da je optuženi IB proglašen krivim sud ga je obvezao na plaćanje troškova kaznenog postupka koji se odnosi na trošak vještačenja u iznosu od 530,89 eura, kao i troška postupka u paušalnom iznosu od 150,00 eura, primjereno duljini i složenosti samog postupka, kao i njegovim imovinskim prilikama, ali i trošak nagrade i naknade punomoćnice oštećene DB, koji trošak će biti određen posebnim rješenjem.

U Karlovcu 2. svibnja 2025.

Sudac za mladež:

Tihana Laptalo Medarić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u pisanom obliku ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostavljeno:

1. ODO u Karlovcu na br. KOz-DO-49/2021

2. optuženi IB

3. branitelj Hrvoje Rožman, odvjetnik u Karlovcu

4. punomoćnica oštećene Nikolina Mršić, odvjetnica u Karlovcu