REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1848/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Tatjana Kujundžić Novak, u pravnoj stvari tužiteljice ŠO, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Jasna Matičević, odvjetnica u Zagrebu, protiv 1. tuženika LJEKARNE PRIMA PHARME, Zagreb, Capraška ulica 1, OIB 28285339387 i 2. tuženika MEDIKA d.d., Zagreb, Capraška ulica 1, OIB 94818858923, odlučujući o tužiteljičinoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1015/2025-4 od 22. travnja 2025., 2. svibnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se tužiteljičina žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1015/2025-4 od 22. travnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je odbio prigovor tužiteljice kao neosnovan i potvrdio je rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1015/2025-2 od 10. travnja 2025.
2. Iz obrazloženja proizlazi da je rješenjem suda poslovni broj P-1015/2025-2 od 10. travnja 2025. naloženo tužiteljici ŠO, OIB [osobni identifikacijski broj], u roku od 8 dana po primitku rješenja plati sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 146,45 EUR i dodatnu pristojbu na rješenje u iznosu od 13,27 EUR, u ukupnom iznosu od 159,72 EUR (VPS 10.000,00 EUR) na temelju odredbe čl. 28. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23; dalje: ZSP), čemu je tužiteljica prigovorila. Prvostupanjski sud je postupajući po prigovoru utvrdio da je podnošenjem tužbe za tužitelja nastupila obveza plaćanja sudske pristojbe u skladu s odredbom čl. 4. t. 1. ZSP-a („Narodne novine“ broj: 118/18 i 51/23), koja pristojba je pravilno obračunata, te je odbio kao neosnovan tužiteljičin prigovor na temelju čl. 29. st. 2. ZSP-a.
3. Protiv rješenja žalbu je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primijene materijalnog prava. U žalbi u bitnome navodi kako sud nije ispitao navode prigovora protiv rješenja poslovni broj P-1015/2025-2 od 10. travnja 2025., a kojim rješenjem je sud suviše visoko odredio sudsku pristojbu. Ističe da prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja nije dao valjane razloge na kojima temelji svoju odluku tako da je postupajući na naprijed opisani način, pogrešno, odnosno nepotpuno utvrdio činjenično stanje, na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo, što za posljedicu ima bitnu povredu odredaba parničnoga postupka. S obzirom da to pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Ukazuje i na stav Ustavnog suda Republike Hrvatske prema kojem se sudski postupci moraju provesti sukladno ustavnom načelu vladavine prava kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske pa tumačenje mjerodavnog prava u konkretnom slučaju ne smije proizlaziti iz njegove arbitrarne i proizvoljne primjene već mora uvažavati i zahtjeve prava na pravično suđenje sadržane u čl. 29. st. 1. Ustava „(poslovni broj U-III-3119/2009, 6. svibnja 2010.). Tužiteljica se poziva i na pravni stav Ustavnog suda Republike Hrvatske u odluci poslovni broj U-III-4374/2011, od 15. listopada 2014. gdje navodi“. Jedno od temeljnih vidova vladavine prava je načelo pravne sigurnosti koje je implicitno sadržano u Ustavu i Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Predlaže da ovaj sud ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovan postupak.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Tužiteljičina žalba nije osnovana.
6. Pobijano rješenje je ispitano na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2., te odredbe čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a).
7. Odredbom čl. 3. st. 1. ZSP-a propisano je da je pristojbu za podneske dužna platiti osoba koja ih podnosi, dok odredba čl. 4. st. 1. t. 1. ZSP-a propisuje da obveza plaćanja sudske pristojbe za podneske nastaje u trenutku kada se isti predaju. S obzirom na to da je tužba podnesena 4. travnja 2025., u tom trenutku nastala je za tužiteljicu obveza plaćanja sudske pristojbe na tužbu.
8. U pogledu određene visine sudske pristojbe na tužbu, sud je utvrdio da je pravilno obračunata, na temelju Tarife sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23), Tar. br. 1. t. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi; dalje: Uredba), s obzirom na naznačenu vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.000,00 EUR.
9. Neosnovan je žalbeni navod da je izreka rješenja proturječna ispravama u spisu i da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.
10. Isto tako nije osnovan ni žalbeni navod da su donošenjem pobijane odluke povrijeđena ustavna prava tužiteljice. Naime, odredbom čl. 115. st. 3. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14; dalje: Ustav Republike Hrvatske) propisano je da sudovi sude na temelju Ustava, Zakona, međunarodnih ugovora i drugih važećih izvora prava. Prvostupanjski sud je prilikom donošenja pobijanog rješenja pravilno primijenio odredbe Zakona o sudskim pristojbama, a svoju odluku je valjano obrazložio, stoga nije povrijedio odredbe Ustava Republike Hrvatske niti Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10).
11. S obzirom na to da tužiteljica svojim žalbenim navodima nije dovela u pitanje zakonitost pobijanog rješenja, valjalo ga je potvrditi na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a.
Zagreb, 2. svibnja 2025.
Sudac
Tatjana Kujundžić Novak
