Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: P-431/2019-36

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Dragi Parag kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja ER, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku Bruni Čeru protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d., OIB 23057039320, Jadranski Trg 3/a, 51000 Rijeka zastupanog po punomoćniku ZR, radi obvezno – ništetnost, nakon zaključene javne i glavne rasprave održane dana 01. travnja 2025. u prisutnosti tužitelja i punomoćnika tužitelja, punomoćnika tuženika, na ročištu radi objave i uručenja odluke dana 02. svibnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti punomoćnika tuženika, temeljem Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje u tekstu ZPP),

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe članka 2., 7., 8. i čl. 16. st. 1. Ugovora o kreditu broj 5103028041, sklopljenog 14.6.2006. između tužiteljice ER, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d. Jadranski trg 3/a, 51 000 Rijeka, OIB: 23057039320, u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u valuti švicarski franak, u dijelu u kojem je vezana isplata anuiteta uz srednji tečaj kreditora za CHF-a, u dijelu u kojem se navodi da je tuženik informirao tužitelja o mogućim promjenama iznosa anuiteta uslijed promjene tečaja i posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja, u dijelu u kojem je ugovorena promjenljiva kamatna stopa, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim Odlukama tuženika te u dijelu u kojem se navodi da bi tužitelju kao korisniku kredita bili predočeni svi uvjeti kredita i kamatna stopa te navedene odredbe ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane.

II. Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl. 12. Aneksa br. 1. Ugovora o kreditu broj 5103028041 od 14.1.2016. sklopljenog između tužiteljice ER, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d. Jadranski trg 3/a, 51 000 Rijeka, OIB: 23057039320, u dijelu u kojem se navodi :

''Radi izbjegavanja svake dvojbe korisnik kredita i drugi potpisnici ovog Aneksa izričito prihvaćaju … metodologiju utvrđivanja promjene kamatnih stopa na kredite i proizvode banke na koje se obračunava ugovorna kamata koja se primjenjuje na ovaj aneks i osnovni ugovor u CHF te potvrđuje da su upoznati s odredbama istih.''' te navedene odredbe ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane.

III. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische Bank d.d.., Jadranski trg 3/a, 51 000 Rijeka, OIB: 23057039320 isplatiti tužiteljici ER, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplaćenih anuiteta zbog ništetnih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi iznos od 490,82 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na

iznos od 7,40 EUR od 1. 2. 2028.

iznos od 13,58 EUR od 9. 2. 2008.

iznos od 4,69 EUR od 1. 3. 2008

iznos 16.26 EUR od 4. 3. 2008.

iznos od 5,03 EUR od 1. 4. 2008.

iznos od 15,88 EUR od 9. 4. 2008.

iznos od 5,53 EUR od 1. 5. 2008.

iznos od 15,35 EUR od 12. 5. 2008.

iznos od 1,81 EUR od 1. 6. 2008.

iznos od 19,04 EUR od 7. 6. 2008.

iznos od 20,81 EUR od 15. 7. 2008.

iznos od 20,77 EUR od 8. 8. 2008.

iznos od 20,73 EUR od 11. 9. 2008.

iznos od 20,69 EUR od 16. 10. 2008.

iznos od 20,66 EUR od 21. 11. 2008.

iznos od 20,62 EUR od 19. 12. 2008.

iznos od 18,21 EUR od 5. 1. 2009.

iznos od 2,38 EUR od 7. 1. 2009.

iznos od 20,55 EUR od 1. 2. 2009.

iznos od 20,50 EUR od 1. 3. 2009.

iznos od 20,56 EUR od 1. 4. 2009.

iznos od 33,17 EUR od 1. 5. 2009.

iznos od 33,11 EUR od 1. 6. 2009.

iznos od 33,04 EUR od 1. 7. 2009.

iznos od 32,98 EUR od 1. 8.2009.

iznos od 32,92 EUR od 4. 9. 2009.

iznos od 14,55 EUR od 1. 10. 2009., zatim isplatiti tužiteljici na ime preplaćenih anuiteta zbog ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli iznos od 6.375,88 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na:

iznos od 17,54 EUR od 4. 5. 2010.

iznos od 3,11 EUR od 18. 5. 2010.

iznos od 0,13 EUR od 1. 6. 2010.

iznos od 32,82 EUR od 02. 6. 2010.

iznos od 1,50 EUR od 1. 7. 2010.

iznos od 46,91 EUR od 5. 7. 2010.

iznos od 2,34 EUR od 19. 7. 2010.

iznos od 0,35 EUR od 1. 8. 2010.

iznos od 46,26 EUR od 2. 8. 2010.

iznos od 3,88 EUR od 24. 8. 2010.

iznos od 0,28 EUR od 27. 8. 2010.

iznos od 66,71 EUR od 1. 9. 2010.

iznos do 2,43 EUR od 20. 9. 2010.

iznos od 58,24 EUR od 1. 10. 2010.

iznos od 1,36 EUR od 27. 10. 2010.

iznos od 50,60 EUR od 1. 11. 2010.

iznos od 75,14 EUR od 1. 12. 2010.

iznos od 87,65 EUR od 1. 1. 2011.

iznos od 78,29 EUR od 1. 2.2011.

iznos od 81,17 EUR od 1. 3. 2011.

iznos od 73,33 EUR od 1. 4. 2011.

iznos od 55,23 EUR od 1. 5.2011.

iznos od 20,05 EUR od 4. 5. 2011.

iznos od 94,88 EUR od 1. 6. 2011.

iznos od 2,48 EUR od 20. 6. 2011.

iznos od 99,62 EUR od 1. 7. 2011.

iznos od 2,07 EUR od 19. 7. 2011.

iznos od 129,06 EUR od 1. 8. 2011.

iznos od 125,12 EUR od 1. 9. 2011.

iznos od 69,35 EUR od 1. 10. 2011.

iznos od 33,95 EUR od 3. 10. 2011.

iznos od 28,05 EUR od 1. 11. 2011.

iznos od 64,85 EUR od 4. 11. 2011.

iznos od 9,19 EUR od 7. 11. 2011.

iznos od 72,87 EUR od 1. 12. 2011.

iznos od 25,32 EUR od 6. 12. 2011.

iznos od 16,75 EUR od 1. 1. 2012.

iznos do 26,26 EUR od 2. 1. 2012.

iznos do 61,55 EUR od 5. 1 . 2012.

iznos od 23,12 EUR od 1. 2. 2012.

iznos od 27,46 EUR od 6. 2. 2012.

iznos od 33,85 EUR od 9. 2. 2012.

iznos od 25,59 EUR od 13. 2. 2012.

iznos od 29,14 EUR od 1. 3. 2012.

iznos od 34,28 EUR od 2. 3 . 2012.

iznos od 18,59 EUR od 14. 3. 2012.

iznos od 27,33 EUR od 15.3. 2012.

iznos od 32,50 EUR od 1. 4.2012.

iznos od 76,39 EUR od 30. 4. 2012.

iznos od 1,22 EUR od 1. 5. 2012.

iznos od 106,85 EUR od 24. 5. 21012.

iznos od 114,65 EUR od 18. 6. 2012.

iznos od 3,79 EUR od 1. 7. 2012.

iznos od 104,40 EUR od 26. 7. 2012.

iznos od 3,94 EUR od 1. 8. 2012.

iznos od 103,11 EUR od 27. 8.2012.

iznos od 9,84 EUR od 1. 9. 2012.

iznos od 25,90 EUR od 28. 9. 2012.

iznos od 81,72 EUR od 1. 10. 2012.

iznos od 91,96 EUR od 29. 10. 2012.

iznos od 21,31 EUR od 1. 11. 2012.

iznos od 87,96 EUR od 30. 11. 2012.

iznos od 27,54 EUR od 1. 12 . 2012.

iznos od 46,70 EUR od 3. 1. 2013.

iznos od 33,17 EUR od 8. 1. 2013.

iznos od 95,14 EUR od 18. 1. 2013.

iznos od 102,77 EUR od 26 .2. 2013.

iznos od 108,19 EUR od 25. 3. 2013.

iznos od 0,18 EUR od 1. 4. 2013.

iznos od 104,32 EUR od 29. 4. 2013.

iznos od 1,92 EUR od 1. 5. 2013.

iznos od 90,44 EUR od 23. 5. 2013.

iznos od 7,85 EUR od 1. 6. 2013.

iznos od 76,32 EUR od 4. 7. 2013.

iznos od 91,96 EUR od 19. 7. 2013.

iznos od 0,15 EUR od 22. 7. 2013.

iznos od 95,48 EUR od 29. 8. 2013.

iznos od 95,56 EUR od 24. 9. 2013.

iznos od 97,02 EUR od 28. 10. 2013.

iznos od 98,26 EUR od 29. 11. 2013.

iznos od 91,55 EUR od 31. 12. 2013.

iznos od 46,76 EUR od 30. 1. 2014.

iznos od 101,44 EUR od 24. 2.2014.

iznos od 20,16 EUR od 25. 3. 2014.

iznos od 66,49 EUR od 14. 4. 2014.

iznos od 138,92 EUR od 28. 4. 2014.

iznos od 64,49 EUR od 13. 5. 2014.

iznos od 83,15 EUR od 30. 5. 2014.

iznos od 80,95 EUR od 30. 6. 2014.

iznos do 84,88 EUR od 25. 7. 2014.

iznos od 101,86 EUR od 19. 8. 2014.

iznos od 31,97 EUR od 9. 10. 2014.

iznos od 74,35 EUR od 27. 10. 2014.

iznos od 205,38 EUR od 29. 10. 2014.

iznos od 52,91 EUR od 3. 11. 2014.

iznos od 54,73 EUR od 4. 11. 2014.

iznos od 4,30 EUR od 1. 12. 2014.

iznos od 53,39 EUR od 3. 12. 2014.

iznos od 51,29 EUR od 19. 12. 2014.

iznos od 5,31 EUR od 1. 1. 2015.

iznos od 107,96 EUR od 26. 1. 2015.

iznos od 111,35 EUR od 20. 2. 2015.

iznos od 109,33 EUR od 25. 3. 2015.

iznos od 109,26 EUR od 24. 4. 2015.

iznos od 109,32 EUR od 21. 5. 2015.

iznos od 48,03 EUR od 22. 5. 2015.

iznos od 110,18 EUR od 23. 6. 2015.

iznos od 109,62 EUR od 10. 7. 2015.

iznos od 109,70 EUR od 18. 8. 2015.

iznos od 1,09 EUR od 1. 9. 2015.

iznos od 110,20 EUR od 23. 9. 2015.

do 31. 7. 2015. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. 8. 2015. do 31. 12. 2022. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. 1. 2023. do 31. 12. 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, od 1. 1. 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužiteljica s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 6.405,58 EUR.

V. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d.., Jadranski trg 3/a, 51 000 Rijeka, OIB: 23057039320 prema tužiteljici ER, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od kn 2.139,55 / EUR 284,01 zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

kn 2,70 / EUR 0,36 od 02.07.2006 pa do isplate,

kn 1,70 / EUR 0,23 od 07.07.2006 pa do isplate,

kn 32,15 / EUR 4,27 od 18.08.2006 pa do isplate,

kn 11,44 / EUR 1,52 od 05.09.2006 pa do isplate,

kn 12,74 / EUR 1,69 od 05.10.2006 pa do isplate,

kn 0,01 / EUR 0,00 od 02.11.2006 pa do isplate,

kn 15,84 / EUR 2,10 od 04.11.2006 pa do isplate,

kn 0,28 / EUR 0,04 od 02.12.2006 pa do isplate,

kn 20,61 / EUR 2,74 od 06.12.2006 pa do isplate,

kn 46,55 / EUR 6,18 od 02.01.2007 pa do isplate,

kn 2,68 / EUR 0,36 od 02.02.2007 pa do isplate,

kn 49,65 / EUR 6,59 od 03.02.2007 pa do isplate,

kn 2,34 / EUR 0,31 od 02.03.2007 pa do isplate,

kn 47,02 / EUR 6,24 od 03.03.2007 pa do isplate,

kn 2,46 / EUR 0,33 od 02.04.2007 pa do isplate,

kn 49,62 / EUR 6,59 od 04.04.2007 pa do isplate,

kn 7,67 / EUR 1,02 od 02.05.2007 pa do isplate,

kn 97,13 / EUR 12,89 od 03.05.2007 pa do isplate,

kn 115,67 / EUR 15,35 od 02.06.2007 pa do isplate,

kn 24,99 / EUR 3,32 od 02.07.2007 pa do isplate,

kn 105,01 / EUR 13,94 od 03.07.2007 pa do isplate,

kn 33,88 / EUR 4,50 od 03.08.2007 pa do isplate,

kn 92,76 / EUR 12,31 od 07.08.2007 pa do isplate,

kn 36,09 / EUR 4,79 od 02.09.2007 pa do isplate, -

kn 76,77 / EUR 10,19 od 06.09.2007 pa do isplate,

kn 54,18 / EUR 7,19 od 02.10.2007 pa do isplate,

kn 84,47 / EUR 11,21 od 05.10.2007 pa do isplate,

kn 58,36 / EUR 7,75 od 02.11.2007 pa do isplate,

kn 77,11 / EUR 10,23 od 06.11.2007 pa do isplate,

kn 52,84 / EUR 7,01 od 02.12.2007 pa do isplate,

kn 64,18 / EUR 8,52 od 08.12.2007 pa do isplate,

kn 61,33 / EUR 8,14 od 02.01.2008 pa do isplate,

kn 60,60 / EUR 8,04 od 03.01.2008 pa do isplate,

kn 44,33 / EUR 5,88 od 02.02.2008 pa do isplate,

kn 28,61 / EUR 3,80 od 10.02.2008 pa do isplate,

kn 27,30 / EUR 3,62 od 02.03.2008 pa do isplate,

kn 15,00 / EUR 1,99 od 05.03.2008 pa do isplate,

kn 11,27 / EUR 1,50 od 02.04.2008 pa do isplate,

kn 22,98 / EUR 3,05 od 10.04.2008 pa do isplate,

kn 48,79 / EUR 6,48 od 02.05.2008 pa do isplate,

kn 39,90 / EUR 5,30 od 13.05.2008 pa do isplate,

kn 57,78 / EUR 7,67 od 02.06.2008 pa do isplate,

kn 46,61 / EUR 6,19 od 08.06.2008 pa do isplate,

kn 43,68 / EUR 5,80 od 02.07.2008 pa do isplate,

kn 57,80 / EUR 7,67 od 16.07.2008 pa do isplate,

kn 59,99 / EUR 7,96 od 02.08.2008 pa do isplate,

kn 70,64 / EUR 9,38 od 09.08.2008 pa do isplate,

kn 53,19 / EUR 7,06 od 02.09.2008 pa do isplate,

kn 59,39 / EUR 7,88 od 12.09.2008 pa do isplate,

kn 32,53 / EUR 4,32 od 02.10.2008 pa do isplate,

kn 6,71 / EUR 0,89 od 17.10.2008 pa do isplate,

kn 12,22 / EUR 1,62 od 02.12.2008 pa do isplate,

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

V.I. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d.., Jadranski trg 3/a, 51 000 Rijeka, OIB: 23057039320 prema tužiteljici ER, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 670,01 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na sljedeće iznose:

EUR 35,02 od 25.02.2014 pa do isplate,

/ EUR 68,3 od 26.03.2014 pa do isplate,

/ EUR 1,28 od 15.04.2014 pa do isplate,

/ EUR 34,56 od 14.05.2014 pa do isplate,

/ EUR 34,4 od 01.07.2014 pa do isplate,

/ EUR 34,25 od 26.07.2014 pa do isplate,

/ EUR 34,09 od 20.08.2014 pa do isplate,

/ EUR 67,69 od 10.10.2014 pa do isplate,

/ EUR 33,6 od 04.11.2014 pa do isplate,

/ EUR 33,44 od 02.12.2014 pa do isplate,

/ EUR 33,27 od 02.01.2015 pa do isplate,

/ EUR 33,1 od 21.02.2015 pa do isplate,

/ EUR 32,94 od 26.03.2015 pa do isplate,

/ EUR 32,77 od 25.04.2015 pa do isplate,

/ EUR 32,6 od 22.05.2015 pa do isplate,

/ EUR 32,43 od 24.06.2015 pa do isplate,

/ EUR 32,26 od 21.07.2015 pa do isplate,

/ EUR 32,08 od 19.08.2015 pa do isplate,

/ EUR 31,93 od 02.09.2015 pa do isplate,

VI. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica ER ( dalje tužiteljica) kao korisnica kredita, sklopila je s tuženikom, kao kreditorom, dana 14.6.2006. Ugovor o kreditu broj 5103028041 koji je solemniziran kod javnog bilježnika Marine Ostović iz [adresa], pod brojem OU-649/06 dana 19.6.2006. (u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu). Ugovorom o kreditu tuženik je odobrio tužiteljici kredit u iznosu od 78.000,00 švicarskih franaka (CHF) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, s rokom otplate od 228 mjeseci.

1.1. U tužbi navodi da Odredbom čl. 2. i 7. predmetnog Ugovora ugovoreno je da se obveza i visina otplate kredita veže uz tečaj CHF po srednjem tečaju tuženika za svaki pojedini anutitet, pri čemu prvi anuitet iznosi 509,55 CHF. Čl. 8. ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja je u trenutku ugovaranja iznosila 4,50 % godišnje te je ugovoreno da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama tuženika. Nakon sklapanja Ugovora o kreditu tuženik je više puta jednostrano mijenjao visinu prvotno ugovorene kamatne stope od 4,50 %, kao što se mijenjao i tečaj CHF u odnosu na početno ugovoreni tečaj od 4,644300, a što je imalo za utjecaj povećanje mjesečnih anuiteta po Ugovoru o kreditu, koje je tužiteljica tako povećane i plaćala. III.

1.2. Tužiteljica ističe kako su ništetne i nepoštene odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valuta za koju je vezana glavnica švicarski franak te u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika. Buduća redovna kamata određena Ugovorom o kreditu kao promjenljiva temeljem jednostrane odluke tuženika nije bila određena, niti odrediva u smislu odredbi čl. 270. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima, a tužiteljici nisu objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama Ugovora o kreditu, tako da bi ona mogla na temelju jasnih i razumljivih kriterija procijeniti i predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze. Tužiteljica nije raspolagala s osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju. Odredbe o kamatnim stopama bile su sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je tuženik unaprijed sastavio te o njima s tužiteljicom, kao potrošačem, nije pregovarao niti je tužiteljica imala kakav utjecaj na njihov sadržaj, što znači da je tuženik, kao trgovac i jača ugovorna strana, nametnuo tužiteljici obvezu koju nije mogla sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora. Takvim postupanjem tuženik je postupio protivno načelu savjesnosti i poštenja, a što je uzrokovalo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice.

1.3. Prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, tuženik je propustio tužiteljicu u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnog ugovora o kreditu. Tužiteljica, kao potrošač, nije imala znanje, mogućnost niti kapacitet uvidjeti sve moguće rizike i ekonomske posljedice vezanja njezine ugovorne obveze za tečaj švicarskog franka vezano za obim njezine obveze i za iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja ugovora, o čemu ju je bio dužan informirati tuženik kao trgovac, a što je propustio učiniti.

1.4. Tužiteljica tako nije znala da je valuta švicarski franak tzv. „valuta utočišta”, što znači da je ta valuta sigurno ulaganje za banke kao davatelje kredita, a ne i za potrošače, o čemu je tuženik trebao obavijestiti tužiteljicu. Zbog toga tužiteljici odredbe kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak nisu bile razumljive. Štoviše, prilikom ugovaranja predmetnog pravnog posla, tuženik je sporni ”kreditni proizvod” s valutnom klauzulom u švicarskim francima prikazao kao povoljniji i sigurniji te je tužiteljica, postupajući s povjerenjem prema kreditnoj instituciji, prihvatila tako prezentirane činjenice kao točne. Pritom je tuženik svoje ”kreditne proizvode” prikazao kao gotove, unaprijed pripremljene proizvode, ne ostavivši mogućnost pregovaranja o pojedinačnim ugovornim odredbama, slijedom čega je, postupajući protivno načelu savjesnosti i poštenja kao osnovnom načelu obveznog prava, predmetnim ugovornim odredbama uzrokovao značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice.

1.5. Tužiteljica ističe kako je u odnosu na ugovorne odredbe o promjenljivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule iz ugovora o kreditu u CHF vođen sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koji je 4.7.2013. donio presudu posl.br. P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik (kao l. tuženik): u razdoblju od 1.6.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1.4.2005. do 6.8.2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 7.8.2007. do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i to čl. 96. i 97., kao i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 10.9.2003. do 6.8.2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 7.8.2007. pa nadalje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i to čl. 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

1.6. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9.4.2015. donio presudu posl.br. Revt-249/14- 2 kojom je odbijena revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 4.7.2013. u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva.

1.7. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14.6.2018. donio presudu posl.br. PŽ6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4.7.2013. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula).

1.8. Sukladno čl. 502.c Zakona o parničnom postupku i čl. 1 18. Zakona o zaštiti potrošača, sud je u ovom postupku vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da su ništetne odredbe tuženika o promjenljivoj stopi redovne kamate i odredbe o valutnoj klauzuli u Ugovoru o kreditu.

1.9. Dana 14.1.2016. tužiteljica, kao korisnica kredita, sklopila je s tuženikom, kao kreditorom, Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 5103028041 (u daljnjem tekstu: Dodatak Ugovoru o kreditu).

1.10. Dodatkom Ugovoru o kreditu su odredbe iz Ugovora o kreditu izmijenjene u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom. Tužiteljica ističe da sama činjenica da su stranke sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu ne znači da je tužiteljica izgubila pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe Ugovora o kreditu ništetne, kao i pravo na povrat preplaćenih iznosa po toj osnovi.

1.11. Ovakav pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci posl.br. Rev2868/18-2 od 12.2.2019., u kojoj se navodi kako ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane (čl. 326. st. 1. ZOO), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st. 2. ZOO, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni (da je zabrana manjeg značaja i da je ugovor u cijelosti ispunjen).

1.12. Dakle, sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu tužiteljica se nije odrekla tražbine prema tuženiku koju ima temeljem ništetnih odredaba Ugovora o kreditu o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a niti je sklapanjem istog Dodatka ta ništetnost otklonjena. Kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenljiva kamatna stopa i valutna klauzula, navedene se odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi, odnosno, sukladno članku 323. ZOO tuženik je dužan vratiti tužiteljici sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnima.

1.12. Dakle, tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta po Ugovoru o kreditu i to kao razliku između iznosa kojeg je platila na temelju obračuna tuženika prema promjenljivoj kamatnoj stopi i iznosa obračunatom prema početnoj stopi od 4,50 % za redovnu kamatu, a nakon 1.1.2014. (i početka primjene Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju prema zakonski određenoj kamatnoj stopi od 3,23 %.

1.14. Također, tužiteljica ima pravo i na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta po Ugovoru o kreditu i to kao razliku između iznosa kojeg je platila na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF (4,644300).

1.15. Ovo sve iz razloga jer su jedino gore navedeni parametri glede kamatne stope i tečaja (kamatna stopa — 4,50 %, tečaj 4,644300) bili poznati tužiteljici prilikom sklapanja Ugovora o kreditu. Na svaki pojedinačno utvrđeni preplaćeni iznos dugovanja, tužiteljici pripada i zatezna kamata koja teče od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do konačne isplate, a sukladno čl. 1 1 15. ZOO.

1.16. Razlika u isplatama mjesečnih anuiteta koje je platila tužiteljica u razdoblju od isplate kredita do 30.9.2015., a zbog ništetnih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iznosi 100.000,00 kn.

1.17. Tužiteljica predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev na utvrđenje djelomične ništetnosti te na isplatu te da sud eventualno usvoji i supsidijarni tužbeni zahtjev kako je pobliže navedeno u tužbi.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je prigovorio mjesnoj nadležnosti.

2.1. Općinski sud u Koprivnici rješenjem posl. br. P-431/2019-11 od 02. veljače 2022. proglasio se mjesno nenadležnim te je riješeno da će se po pravomoćnosti ovaj predmet dostaviti mjesno nadležnom Općinskom sudu u Rijeci. Rješenjem Županijskoga suda u Sisku, posl. br. Gž-305/2022-2 od 11. travnja 2022., uvažena je žalba tužiteljice te je preinačeno rješenje Općinskog suda u Koprivnici posl. br. P- 431/2019-11 od 02. veljače 2022. te je odbijen prigovor tuženika kao neosnovan mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Koprivnici.

2.2. Tuženik u cijelosti spori istaknute zahtjeve tužitelja kao neosnovane u pogledu pravne osnove i visine.

2.3. Navodi kako su stranke dana 14. siječnja 2016.g. sklopili Aneks I. Ugovora o kreditu a kojim je ovaj kredit konvertiran u kunama s valutnom klauzulom EUR-a. Tuženik ističe prigovor zastare iz razloga što je eventulno potraživanje tužitelja u zastari. Da na zahtjev tužitelja za isplatu ima se primijeniti trogodišnji zastarni rok imajući u vidu plaćanja koja je tužitelj vršio po uvećanim anuitetima i to sve u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača dalje ZZP u svezi odredbe čl. 230. Zakona o obveznim odnosima, dalje: ZOO.

2.4. Tuženik stavlja prigovor promašene pasivne legitimacije jer je kredit većim dijelom otplaćivan putem obrta " [obrt], kozmetički, zlatarski i trgovački obrt, te da su izvršene od strane sudužnika KR, račun br. 4224020063203689373, te su evidentirane uplate ERĐ i GR koje nisu sudionice u predmetnom kreditu.

2.5. Tuženik smatra kako je potrebno utvrditi da li je u fazi pregovaranja tužiteljica bila odgovarajuće informirana glede valute za koju se veže glavnica kredita. Navodi kako su tužiteljici bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na takav način da je mogla shvatiti ekonomske posljedice sklapanja ugovora o kreditu u kojem se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak. Tuženik je imao na ponudi više kredita koji su se razlikovali po namjeni, valuti, ročnosti, instrumentima osiguranja, kamatnim stopama i upravo je tužiteljica donosila u konkretnom slučaju odluku o izboru proizvoda. Tuženik nadalje ističe kako nije ostvario niti može ostvariti ekstra profit na tečajnim razlikama jer je i sama zadužena u CHF te tako trpi isti tečajni rizik. Stoga tuženik tvrdi da opreznom i pažljivom potrošaču nije moglo ostati nepoznato da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama. U odnosu na ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi tuženik ističe kako je kamatna stopa bila snižena ispod početno ugovorene stope te ugovaranje klauzule promjenjive kamatne stope zasigurno nije prouzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Tuženik smatra da ugovaranjem promjenjive kamatne stope kojim je tuženik jednostrano mijenjao kamatnu stopu zbog indeksa odnosno čimbenika na financijskom tržištu na koje pružatelj usluge nema utjecaj nije nepoštena klauzula jer je provedena u skladu s vrijednošću parametara na dan 01.12.2013.g. s primjenom od 01.01.2014.g. Tuženik stoga smatra kako je bila slobodna volja tužiteljice prilikom sklapanja ugovora kojom joj je prilikom stavljeno na izbor i slobodnu volju vrsta proizvoda, način otplate a s obzirom da tužiteljica u cijelosti osporava ugovor tada tuženik ističe prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 1.969,77 kn, (kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja), ali i s osnove razlike u depozitu koji je u trenutku kada je isplaćen iznosio 2.786,25 kn više nego u trenutku kada je zaključen Ugovor o kreditu. Navodi da ukoliko sud nađe ništetnom pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli tada tuženik izjavljuje prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta i to u iznosu od 4.756,02 kn, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Nadalje tuženik predlaže sudu da utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju koja iznosi 1.082,55 CHF, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Ovo potraživanje tuženik navodi da se odnosi na dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kojim zahtjeva utvrđenje ništetnim odredbu o načinu promjene kamatne stope. S toga predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan i da mu tužiteljica naknadi troškove postupka.

3. Sud je u svrhu dokaza u ovome postupku pročitao tužbu, Ugovor o kreditu broj 5103028041 od 14.6.2006., izvršen je uvid u otplatni plan, pregled prometa po partiji kredita, obavijest o promjeni kamatne stope i promjeni uvjeta po kreditu, saslušana je tužiteljica kao stranka u svrhu dokazivanja, provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje, izvršen je uvid u sudsku praksu Vrhovnog suda Rev-2868/2018-2, br. Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., VSRH Revt-249/14-2 od 9.4.2015., Revt-575/16-5 od 3.10.2017., odluku Ustavnog suda RH U-III.2521/15, Anex broj I. Ugovora o kreditu br. 510302804 s obaviješću o izračunu konverzije kredita i otplatnog plana, izračun konverzije, pregled prometa po kreditu, obavijest o usklađivanju visine kamatne stope, obavijest o kreditu a razdoblje 30.6.2016., odgovor na tužbu, obrazac za prihvat izračuna konverzije, sudska praksa Županijskih sudova uz tužbu, reklamni materijal za stambene kredite uz valutnu klauzulu u CHF, EUR, USD, informacija "Pojam Valutna klauzula" i rizici financiranja u kunama s valutnom klauzulom, dopis HNB-a, očitovanje HNB-a na neke CHF činjenice od 21.1.2015., grafički prikaz: otvorenost devizne pozicije tuženika, HNB-ova objava o prosječnoj ponderiranoj stopi od 9.12.2013. NN 149/13, obavijest o kreditu od 15.1.2014., podnesak tuženika od 24.3.2021. sa prilozima, zapisnik od 1.4.2021., Rješenje Županijskog suda u Sisku GŽ-305/2022-2 od 11.4.2022., podnesak tuženika od 31.5.2022. s prilozima.

4. Sud je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023; - dalje u tekstu: ZPP), stoga je presuđeno kao u izreci presude.

5. Općinski sud u Koprivnici rješenjem posl. br. P-431/2019-11 od 02. veljače 2022. oglasio se mjesno nenadležnim. Županijski sud u Sisku posl. br. Gž-305/2022-2 od 11. travnja 2022. uvažio je žalbu tužiteljice ER te je preinačio rješenjem Općinskog suda u Koprivnici posl. br. P-431/2019-11 od 02. veljače 2022. na način da je odbio tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Koprivnici.

6. Nesporno je da su stranke dana 14. lipnja 2006. sklopile Ugovor o kreditu broj 5103028041, solemniziran po javnom bilježniku Marini Ostović iz [adresa], pod brojem OU-649/2006 od 19. lipnja 2006. godine, temeljem kojega je tuženik kao kreditor odobrio i isplatio tužiteljici kao korisnici kredita, kredit u iznosu od 78.000,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, sa redovnom kamatom u visini od 4,50 % godišnje pomnjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, sa rokom otplate na rok od 228 mjeseci (list 8-11). Ugovor je potpisan po tužiteljici te KR i SR kao sudužniku.

7. Nesporno je da su stranke zaključile Aneks br. 1. Ugovora o kreditu br. 5103028041 (list 40-42) temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/2015), kojom su izvršile konverziju kredita u kredit uz valutnu klauzulu EUR.

8. Tužiteljica kao potrošač imala je pravo izbora hoće ili neće izabrati konverziju kredita dok je banka imala zakonsku obvezu sklapanja novog ili izmijenjenog ugovora o kreditu radi provođenja konverzije kredita iz valute CHF u EUR ako potrošač tako odluči.

9. Prema odredbi čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18-dalje ZOO) Ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako Zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

10. Odredbom čl. 3. st.1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne Novine 96/03 dalje ZZP.) određuje da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhu koje nisu namijenjene njegovom zanimanju ili njegovoj poslovnoj aktivnosti.

11. Sud je zaključio da su tužiteljica kao fizička osoba i tuženik, zaključili potrošački Ugovor, a koji je tužiteljica realizirala za rješavanje stambenog pitanja dok tuženik nije dokazao niti priložio dokaze koji bi govorili suprotno.

12. Ova utvrđenja nedvojbeno proizlaze iz iskaza tužiteljice te Ugovora o kreditu od 14. lipnja 2006. godine iz čl. 3. u kojem je upisana namjena kredita stambeni kredit građana preko 3 godine uz čvrstu valutnu klauzulu, stambeni kredit za kupovinu nekretnine. Člankom 12. radi osiguranja potraživanja tuženika Ugovoreno je i založno pravo.

13. Iz iskaza tužiteljice od 15. studenog 2023. proizlazi da je predmetni kredit kod tuženika realizirala za otplatu dva kredita i za kupnju nekretnine. Da novac koji je realiziran od kredita nije za drugu svrhu ništa upotrijebljen. Da je u banci dobila izuzetnu ponudu i to izuzetno povoljnu u odnosu na Podravsku banku, a to je kamata i rata, a nije joj bilo ništa objašnjeno da bi moglo doći do promjena vezano za CHF i kamatu. Kao korisnik kredita nije mogla utjecati na sadržaj Ugovora. Konverziju kredita je prihvatila da joj otplata kredita bude lakša. Da iako je pročitala Ugovor da je imala puno povjerenje u instituciju odnosno banku. Tužiteljici nije jasno što znači termin valuta utočišta te da joj banka nije ponudila kredit u EUR. Iako je nekretninu kupila u T. Konu na otoku Pašmanu, da tu nekretninu ne koristi za iznajmljivanje, a riječ je o 36m2.

14. U pravomoćnim presudama donesenim u parničnom postupku radi zaštite kolektivnih prava potrošača koji je vođen kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012, a u kojem je sudjelovao i tuženik (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.,) i revizijske odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt- 249/2014-2 9. travnja 2015., te poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019., izraženo je pravno shvaćanje da su ugovorne odredbe ugovora o kreditu sklopljenim između tuženih banaka i potrošača u CHF uz ugovorenu valutnu klauzulu, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nerazumljive i nepoštene, a sve sukladno odredbama čl. 81., 82. i 90., Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 - dalje: ZZP/03), a od 7. kolovoza 2007. sukladno odredbama članaka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09 - dalje: ZZP/07), te da se prema odredbi članka 502. c ZPP fizičke ili pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a stavak 1. tog zakona, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se te osobe na njih pozvati. Dakle, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojana povrede propisa zaštite potrošača obvezuju ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, što znači da pozivom na odredbu čl. 502. c ZPP ta shvaćanja imaju direktan učinak i na ovaj konkretan slučaj.

15. Slijedom navedenog zaključak je suda da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako da što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

16. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, pa do 6. kolovoza 2007. bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/2003, dalje ZZP/03), koji je također sadržavao odredbe o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima. Tako je odredbom čl. 81. st. 2. i 3. ZZP/03 bilo propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj.

17. Zaključak je suda da je nesporno tuženik raspolagao informacijama o mogućim rizicima o kojima je trebao informirati tužiteljicu sve kako bi tužiteljici bilo omogućeno da procjeni je li predloženi Ugovor o kreditu prilagođen njegovim potrebama i financijskoj situaciji, što je tuženik u obvezi prema Zakonu o kreditnim institucijama. Međutim, sud smatra da tužiteljica u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu nije raspolagala sa svim informacijama koje su bile potrebne kako bi donijela informiranu odluku, a odredbe Ugovora o valutnoj klauzuli u CHF su pisane na obrascu koji je unaprijed pripremljen i na koje tužiteljica nije mogla imati utjecaja, pa su ništetne. Ovaj sud zaključuje da su sporne odredbe Ugovora o namjenskom kreditu (članak 2 i 7.) u odnosu na valutnu klauzulu u CHF, ništetne u smislu odredbe čl. 81. st. 1. i 2., čl. 84. i čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/2003 i dr.; dalje ZZP), te čl. 322. st. 1. u vezi čl. 324. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005 i dr.; dalje ZOO).Stoga je odlučeno na način naveden u točki I. i II. izreke presude.

18. U ovom konkretnom slučaju stranke su provele konverziju kredita na koju je tužiteljica pristala, pa tuženik nalazi da je takvim postupanjem nastao novi ugovorni odnos koji isključuje mogućnost provođenja kontrole nepoštenosti prvotnih ugovornih odredbi, međutim sud smatra kako takvo stajalište tuženika nije pravilno. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020. odgovorio je na postavljeno pravno pitanje glede ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji, na način da je utvrdio kako takav sporazum ima pravne učinke te je valjan i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a isto tako takav stav tuženika suprotan je standardima zaštite potrošača ustanovljenim u okviru jurisprudencije Europskog suda jer iz navedenog postupka proizlazi kako je sud u predmetu C-118/17 Dunai od 14. ožujka 2019., ECLI:EU:C:2019:207, raspravljao ne istovjetnu, ali činjenično sličnu situaciju unutar mađarskog nacionalnog prava i pitanje njegove usklađenosti sa odredbama čl. 6. st. 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, te je jasno i nedvosmisleno ukazao kako činjenica da su određene ugovorne odredbe bile proglašene nepoštenim i ništavima te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može imati učinak na smanjenje zaštite zajamčene potrošačima (par. 43. predmetne odluke). Slijedom navedenoga sporazumi o konverziji, koji su sklopljeni u skladu sa ZID ZPK, valjani su i proizvode pravne učinke bez obzira što je pravomoćno presuđeno da su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli izraženoj u CHF.

19. Iz navedenog se zaključuje da je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi je li provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka, odnosno pitanja je li konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i da činjenica provođenja konverzije sama za sebe ne može i ne smije isključiti provođenje kontrole nepoštenosti ugovornih odredbi već ista zahtijeva utvrđenje i odgovor na pitanje je li njome u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovorim odredbama.

20. Ako to nije slučaj, tada tužiteljica mora imati pravo ostvarivanja pune zaštite te konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji joj pripada. Prema stavu ovog suda potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19. c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15 (Aneks), nakon sklapanja tog sporazuma ima pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u slučaju da se utvrdi da postoji razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije (jednako kao i onim potrošačima i korisnicima kredita u CHF ili kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF koji nisu mogli ili nisu izvršili konverziju) i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19. c ZID ZPK i to po pravilima o stjecanju bez osnove, a sve za slučaj da to izrekom nije između stranaka riješeno navedenim sporazumom.

21. Sud je na okolnost preplaćenih kamata koje su se povećavale, ali i smanjivale tijekom otplate kredita te promjene valutne klauzule za cijeli vremenski period otplate kredita proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za ekonomiju, financije i računovodstvo LR, mag. oec. iz [adresa].

21.1. U nalazu vještakinja navodi da osnovni elementi ugovora, korisnik kredita (tužitelj): ER, banka (tuženik): Erste & Steiermärkische Bank d.d., Ugovor o kreditu broj: 2402006-1031262160, zaključen dana 14.06.2006., Partija kredita: 2402006-1031262160, Iznos kredita: 78.000,00 CHF, Namjena kredita:

Stambeni kredit, Kamatna stopa: 4,50%Promjenljiva po odluci Banke, Rok - broj mjeseci: 228, Anuitet: 509,55 CHF, Datum isplate kredita: 14.06.2006., Srednji tečaj na dan isplate kredita: 1 CHF= 4,662600 HRK, Dospijeće anuiteta: 1. dana u mjesecu, Tečaj za plaćanje anuiteta: Srednji tečaj Banke na dan plaćanja, Kunska protuvrijednost isplaćenog kredita: 363.682,80 HRK, Konverzija: Kredit je konvertiran u EUR s datumom 30.09.2015., Datum isplate kredita, 14.06.2006., za koji se veže početni tečaj, uzet je iz otplatnog plana. Izmjene početnog otplatnog plana izvršene su prema izmjenama kamatnih stopa po odluci Banke kako je prikazano u tabeli 1.

21.2. Aneksom br. 1. Ugovora o kreditu br. 5103028041 kredit je konvertiran u EUR. Da je u konverziji utvrđen manjak u iznosu od 42,41 EUR (čl. 5. t. 3.)

21.3. Vještakinja navodi da preplata kamate (više plaćena kamata) iznosi 1.875,78 CHF odnosno 8.746,04 HRK po početnom tečaju ili 1.160,83 EUR (tab. 3, st. 8 do 10). Manje plaćena kamata iznosi 1.082,70 CHF ili 5.048,20 HRK, odnosno 670,01 EUR. Neto preplata kamate, kao razlika više i manje plaćene kamate, iznosi 793,08 CHF, odnosno 3.697,84 HRK ili 490,82 EUR.

21.4. Nadalje navodi da preplata tečaja (pozitivne tečajne razlike), kada je tečaj bio veći od početnog, iznosi 50.179,21 HRK odnosno 6.659,89 EUR (tab. 7, st. 9 i 10). Negativne tečajne razlike, kada je tečaj bio manji od početnog, iznose 2.139,55 HRK ili 284,01 EUR.

Neto preplata tečaja, kao razlika pozitivnih i negativnih tečajnih razlika, iznosi 48.039,66 HRK odnosno 6.375,88 EUR.

21.5. Vještakinja je prikazala izmjene početnog otplatnog plana izvršene su prema izmjenama kamatnih stopa po odluci Banke kako je prikazano u tabeli 1.

01.08.2006 4,50% 509,55 CHF

01.02.2008 5,05% 531,18 CHF

01.05.2009 5,40% 544,36 CHF

01.11.2010 5,15% 535,66 CHF

01.06.2011 4,85% 525,68 CHF

01.11.2011 4,50% 514,46 CHF

01.02.2014 3,23% 480,67 CHF

21.6. Vještakinja u mišljenju navodi da konverzijom nije provedena ravnoteža među strankama. U konverziji na dan 30.09.2015. je utvrđen manjak u iznosu od 42,41 EUR odnosno 323,68 kn ili 42,96 EUR po fiksnom tečaju konverzije, dok neto preplata kamate iznosi 490,82 EUR, neto preplata tečaja u slučaju ništetnosti iznosi 6.375,88 EUR te ako se izračun iznosa preplate iz konverzije uspoređuje s preplatom kamate i tečaja u slučaju ništetnosti, manji je za 52.061,18 HRK odnosno 6.909,66 EUR po fiksnom tečaju konverzije, od iznosa koji tužitelj potražuje po osnovi ništetnosti promjene tečaja (tab. 12).

21.7. Preplata po osnovi ništetnosti promjene kamate i tečaja nije ni mogla biti uključena u preplatu u konverziji, jer ona ne polazi od ništetnosti kamate i tečaja, već se računa na temelju dospjelih obveza kamate i glavnice po simuliranom otplatnom planu kredita u EUR i stvarnih uplata kamate i glavnice u kunama po CHF kreditu. Pri tome se pretpostavlja da nema ništetnosti promjene kamate ni tečaja. Jedina veza sa CHF kreditom je da se na dan isplate kredita glavnica u CHF pretvara u EUR po tečaju na dan isplate te što se koriste iste uplate anuiteta (kamate i glavnice) u kunama.

22. Tužitelj je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka pismenim podneskom od 06. ožujka 2025. godine u kojem navodi da vještakinja u svom nalazu i mišljenju navodi da konverzijom nije provedena ravnoteža među strankama. U konverziji na dan 30. 9. 2015. utvrđen manjak u iznosu od 42.41 EUR odnosno 323,68 kn ili 42,96 EUR po fiksnom tečaju konverzije, dok neto preplata kamata iznosi 490,82 EUR, neto preplata tečaja u slučaju ništetnosti iznosi 6.375,88 EUR te ako se izračun iznosa preplate iz konverzije uspoređuje s preplatom kamate i tečaju u slučaju ništetnosti, manji je za 52.061,18 HRK odnosno 6.909,66 EUR po fiksnom tečaju konverzije, od iznosa koji tužitelj potražuje po osnovi ništetnosti kamata i tečaja, već se računa na temelju dospjelih obveza kamata i glavnice po simuliranom otplatnom planu kredita u EUR i stvarnih uplata kamata i glavnice u kunama po CHF kreditu. Pri tome se pretpostavlja da nema ništetnosti promjene kamata ni tečaja. Jedina veza sa CHF kreditom je da se na dan isplate kredita glavnica u CHF pretvara u EUR po tečaju na dan isplate te što se koriste uplate anuiteta (kamata i glavnice) u kunama.

22.1. Tužitelj je sukladno nalazu i mišljenju precizirao tužbeni zahtjev.

23. Tuženik pismenim podneskom od 28. ožujka 2025. je naveo da ne prigovara samom matematičkom izračunu vještaka te da ne traži saslušanje vještaka. Navodi da i dalje osporava osnovu potraživanja. Navodi da je nalaz i mišljenje u cijelosti nepotreban za odluku u ovome predmetu jer tužitelj uopće nema pravo na nikakvu restituciju.

24. Tuženik navodi da je tužbom od 12.6.2019. godine pod točkom III. tužbenog zahtjeva postavljen tužbeni zahtjev za isplatom jedinstvenog iznosa od 100.000,00 kuna / 13.272,28 eura, a koji se dana 5. ožujka 2025. godine uređuje na način da se potražuje iznos od 490,82 EUR s osnove promjenljive kamatne stope i iznos od 6.375,88 EU s osnove valutne klauzule, tuženik ističe da je riječ o povlačenju tužbenog zahtjeva i to u iznosu od 6.405,58 eura.

25. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 3/21 održanoj 26. travnja 2021. godine zauzeto pravno shvaćanje: „Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika.“

26. Slijedom navedenog, tuženik se sukladno odredbi članka 193. stavka 2. ZPP-a protivi povlačenju tužbe za iznos od 6.405,58 eura iz podneska tužitelja od 5. ožujka 2025. godine te traži da sud meritorno odluči o tužbenom zahtjevu za isplatu iznosa od 100.000,00 kuna / 13.272,28 eura.

27. Tuženik je stavio prigovor da je u odnosu na sve iznose koji su predmet tužbenog zahtjeva nastupila zastara.

28. Nije osnovan prigovor zastare potraživanja. Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela dana 30. siječnja 2020. zauzeo je pravno shvaćanje da "zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“ Budući da je ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF utvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., te kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 12. lipnja 2019., to nije protekao zastari rok od pet godina iz članka 225. ZOO.

29. Ovaj sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka koji je izrađen u skladu sa pravilima struke kojemu tužitelj nije prigovorio dok tuženik nije imao prigovor na matematički izračun.

30. Tužitelj se nije odrekao prava zahtijevati potpuno obeštećenje na temelju ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu

31. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio da je tuženik ponudom konverzije postupio sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZID ZPK/15) koji je stupio a snagu 30. rujna 2015., a kojim je propisano načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR na način da se položaj potrošača u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u EUR.

32. Dodatkom Ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje pretplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz utuženi period u ovome konkretnom slučaju, a do koje pretplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka kako je utvrđeno ništentim.

33. Činjenica što su stranke sklopile Dodatke Ugovora o konverziji kojim je nedvojbeno izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR i time je utvrđen iznos pretplate kojom je podmiren kredit u EUR u cijelosti. To ne upućuje na činjenicu da je tužitelju vraćen iznos koji predstavlja razliku između plaćenih ugovornih kamata na temelju ništetne Ugovorne odrede o promjenjivoj kamatnoj stopi i početno Ugovornoj kamatnoj stopi.

34. Ovaj sud utvrđuje da je konverzija napravljena zakonito i računski točno prema odredbama čl. 19.c, ZID ZPK i da ne postoje razlozi eventualne nevaljanosti Ugovora koji izviru iz Općeg obveznog uređenja.

35. U konkretnom slučaju je temeljem provedenog vještačenja jasno utvrđeno da konverzijom utvrđeni iznos pretplate ne predstavlja izravno obeštećenje tužiteljice niti po jednoj utuženoj osnovi, već predstavlja obračunsku razliku koja je nastala prilikom preračunavanja kredita iz CHF u EUR. Iz toga razloga, kako zaštita potrošača omogućava ostvarivanje restitucije i uspostavu pravednog stanja u ugovornom odnosu koji sadrži nepoštenu odredbu, tužiteljica i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na restitucijski zahtjev onda kada provedena konverzija nije dovela do ravnoteže u pravima i obvezama stranaka, a što je u konkretnom postupku slučaj jer je vještačenjem upravo utvrđeno da konverzijom taj učinak nije postignut, tj. da konverzijom nije uspostavljena ravnoteža u pravima i obvezama tužiteljice i tuženika, odnosno nije nadoknađena šteta koju je tužiteljica pretrpjela primjenom nepoštenih ugovornih odredaba. Iz nalaza i mišljenja vještaka može se zaključiti da je vještakinja prilikom izrade nalaza uračunala i negativnu tečajnu razliku.

36. Sklapanjem sporazuma o konverziji tužitelj nije izgubio pravni interes jer ništetnost nastupa po samom Zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan Ugovor ne postaje valjan niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, a o čemu je dosada zauzeo stajalište i VSRH odlukama Rev-3868/2018-2 od 12. veljače 2019. i odlukom Rev-8/2018 od dana 26. svibnja 2020.

37. Stoga je temeljem navedenog, kao i u skladu s čl. 29. st. 2., čl. 323. st. 1. i čl. 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) tuženik dužan tužiteljici vratiti preplaćeni iznos i to s osnove promjene kamatnih stopa od 490,82 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni novčani iznos te s osnova promjene tečaja CHF iznos od 6.375,88 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni novčani iznos prema članku 29. ZOO iz razloga jer je tuženik nepošten stjecatelj (čl. 1115. ZOO) jer je s obzirom na odredbu čl. 87. ZZP/03 već u trenutku sklapanja navedenog ugovora o kreditu mogao znati da su navedene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nepoštene i posljedično tome ništetne i da mu sve ono što bude primio temeljem tako ugovorenih odredbi ne pripada. Stoga je odlučeno na način naveden u točki III. izreke presude.

38. Kako se tuženik protivio povlačenju tužbe za iznos od 6.405,58 EUR, podneskom od 28. ožujka 2025., sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice za navedeni novčani iznos, iz razloga što tuženik nije pristao na djelomično povlačenje u smislu odredbe čl. 193. ZPP-a, s toga je valjalo odbiti tužbeni zahtjev u iznosu od 6.405,58 EUR, te presuditi kao u točki V. izreke presude.

39. Podneskom od 28. ožujka 2025. tuženik je izjavio prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta i to u iznosu od 2.139,55 kn / 284,01 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedinačni novčani iznos te je predložio da sud utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu od 670,01 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedinačni novčani iznos ukoliko bi sud utvrdio ništetnom pobijanu odredbu o ugovorenoj kamatnoj stopi.

40. Kako je vještakinja u nalazu i mišljenju obuhvatila pozitivne i negativne efekte isplate za obje strane, za tužitelja i tuženika te izvršila prijeboj za manje plaćana iznose po osnovi tečaja i kamatne stope time da se razlike više plaćenog iskazuju tek nakon namirenja svih manje plaćenih iznosa. Kako tuženik nije prigovorio računskom nalazu vještaka, a budući da je prijebojni zahtjev tuženika uračunat u izračunu vještaka sud je utvrdio da ne postoji potraživanje tuženika prema tužiteljici kako je presuđeno u točki IV. izreke presude.

41. Neosnovan je tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije budući da je tuženik na ime tužiteljice vodio pregled prometa po partiji kredita 5103028041 za razdoblje od 14. lipnja 2006. do 29. rujna 2015., a navedena knjigovodstvena isprava predstavlja vjerodostojan dokumenata za tuženika. Tuženik nije dokazao da se novcem tužiteljice ne bi vršila uplata.

42. Stranke zatražile su naknadu parničnih troškova.

43. Prema odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a, ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj stranci samo pojedine troškove primjenom čl. 156. st. 1. ovoga Zakona.

44. Utvrđeno da je tužiteljica uspjela s dijelom tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti Ugovornih odredbi o kreditu te je uspjela s novčanim potraživanjem radi isplate, u iznosu od 6.866,70 EUR, dok je tužiteljica odbijena sa novčanim potraživanjem od 6.405,58 EUR, a tuženik je odbijen sa prijebojnim potraživanjem, s toga je sud odlučio u ovome konkretnom slučaju da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

45. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

Koprivnica, 02. svibnja 2025.

Sutkinja:

Draga Parag

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. Odvjetnik Bruno Čer iz Koprivnica

2. Odvjetničko društvo Metelko, Knežević & Partneri

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte