Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-262/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Ljiljane Kolenko i Dejana Repića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ČO, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024., dalje: KZ), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovnog broja: Kov- 113/2025-9 od 25. travnja 2025., u sjednici održanoj 2. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika ČO kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem je protiv okrivljenika ČO, zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnjom, iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ, na štetu svoje majke HO, na temelju čl. 127. st. 4. i čl. 131. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022. i 36/2024., dalje: ZKP-24) produljen istražni zatvor, koji mu je produljen prema zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 3 ZKP-24, time da mu se u istražni zatvor uračunava vrijeme lišenja slobode od 28. ožujka 2025., pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja pravodobno je podnio žalbu okrivljenik ŽO osobno te putem branitelja Rajka Rudničkog, odvjetnika u Varaždinu, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da vijeće Županijskog suda u Varaždinu usvoji žalbu te pobijano rješenje preinači u njegovu korist na način da ukine mjeru istražnog zatvora ili da mjeru istražnog zatvora eventualno zamijeni nekom blažom mjerom opreza, a podredno da pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje. Žalbe će se razmatrati jedinstveno.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/25., dalje: ZKP-25) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-301/2025-2 od 30. travnja 2025. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Žalitelj pobija postojanje osnovane sumnje, tvrdeći da on pije samo povremeno, a da je njegova majka ta koja pije stalno i da ga onda u alkoholiziranom stanju maltretira i da bez razloga zove policiju.

6. Valja reći da je prvostupanjski sud osnovanu sumnju, da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti, obrazložio u točki i pod točkama 5. obrazloženja pobijanog rješenja, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, osim na zapisniku o prisutnosti alkohola u organizmu okrivljenika, osnovana sumnja temelji se na kaznenoj prijavi njegove majke, ovdje žrtve HO i iskaza svjedokinje OO, kojoj se žrtva obratila za pomoć nakon spornog događaja sa sinom. U ovoj fazi postupka sud ne ocjenjuje dokaze, već je to zadaća raspravnog vijeća. Za postojanje osnovane sumnje dovoljno je već ono što su naveli sam okrivljenik i žrtva.

7. Što se tiče istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP-24 valja reći da prvostupanjski sud pravilno i osnovano navodi da opasnost od ponavljanja djela proizlazi, između ostalog, i iz činjenice ranije kaznene osuđivanosti okrivljenika.

8. Naime, iz kaznene evidencije za okrivljenika (list 77) proizlazi da je okrivljenik pravomoćno osuđen presudom Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj K-176/21-8 od 13.05.2021. zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, uz rok kušnje od jedne godine te uz izrečenu mu posebnu obvezu obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu na rok od jedne godine. Iz naprijed navedene presude, koja se ujedno nalazi u spisu, proizlazi da je okrivljenik navedeno kazneno djelo prijetnje počinio spram svoje majke, pa se javlja u ulozi specijalnog recidivista, s osnovanom sumnjom da je počinio isto kazneno djelo, spram iste žrtve.

9. Dakle, kada se uzme u obzir činjenica da oboje aktera događaja: i okrivljenik i žrtva navode da se verbalno sukobljavaju već jedanaest godina, a žive u istoj kući čiji su suvlasnici, činjenica da je okrivljenik u inkriminirano vrijeme bio pod utjecajem alkohola, činjenica da ga je žrtva prijavila za prijetnju smrću, time da joj je pod vrat stavio nož, da se žrtva o tome potužila svojoj susjedi te kada se sve to sagleda u svojoj ukupnosti i po mišljenju ovog žalbenog suda postoji realna i objektivno predvidiva bojazan da bi okrivljenik na slobodi mogao ponoviti isto ili počiniti kazneno djelo kojim prijeti.

10. Okrivljeniku je izricanjem uvjetne osude pružena prilika da promijeni svoje ponašanje i uskladi ga s pozitivnim zakonskim propisima, međutim, očito se ne liječi od alkoholizma i dalje čini kaznena djela prijetnje spram svoje majke, time da više nije riječ samo o prijetnji riječima, budući je okrivljenik s verbalnih prijetnji prešao i na konkretne prijetnje nožem. Stoga se mjerama opreza i istražnim zatvorom u domu ne bi postigla svrha koja se postiže mjerom istražnog zatvora, odnosno ne bi se okrivljenika efikasno spriječilo u daljnjem činjenju kaznenih djela.

11. Vezano uz navod okrivljenika da bi on mogao otići živjeti kod sestre, valja reći da isti nije ničim argumentirao, a na njegov navod da bi mu majku trebalo liječiti ili staviti u starački dom, valja reći da se u ovom kaznenom postupku sudi njemu, a ne njegovoj majci.

12. S obzirom na navedeno žalba okrivljenika nije osnovana, a kako je ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti, u smislu čl. 494. st. 4. ZKP, utvrđeno da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP i da nije povrijeđen KZ na štetu okrivljenika, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP donijeti rješenje kao u izreci.

U Varaždinu 2. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke