REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-1718/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Snježani Cvitanović, u pravnoj stvari tužitelja ŽJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Mariu Žaji, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika OTP banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB:52508873833, zastupana p.p. UJ i ostalim odvjetnicima iz Odvjetničkog društva ANIĆ & ANIĆ d.o.o. Split, Lovretska 14, temeljem generalne punomoći pohranjene kod Općinskog suda u Splitu, pod brojem: Su- 549/2021, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 12.veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Maria Žaje, odvjetnika u Splitu i zamjenika punomoćnika tuženika IJ te po objavi 2. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl. 1., 10a/1. i 10.d/1., 10.d/2 Ugovora o kreditu broj 40174/06 od 19. travnja 2006. god sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita, i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana valutna klauzula u valuti švicarski franak a koja glasi:

„ Iznos kredita“

Korisniku kredita kreditor stavlja na raspolaganje kredit u iznosu od CHF 31.613,00 (slovima: tridesetjednutisućušestotrinaestšvicarskihfranaka).Kredit će se isplatiti u kunskoj protuvrijednosti prema kupovnom tečaju Kreditora na dan korištenja. „Otplata kredita“

a) Otplata duga

Kredit se otplaćuje u 84 (slovima: osamdesetčetri) mjesečnih anuiteta i to: 83 (slovima: osamdesettri) jednakih mjesečnih anuiteta u iznosu od 477,60 CHF (slovima: četristotinesedamdesetsedamšvicarskihfranakaišezdesetcentima) i jednog preostalog anuiteta u iznosu 474,67 CHF (slovima: četri stotine sedamdeset četri švicarska franka i šezdesetsedamcentima).

d) Tečaj na dan dospijeća, zakašnjenja i prijevremene uplate

Mjesečni anuitet plaćaju se uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za valutu Ugovora prema tečajnoj listi Kreditora na dan dospijeća. Ukoliko Korisnik kredita zakasni sa uplatom mjesečnog anuiteta Kreditor će na uplatu primijeniti prodajni devizni tečaj vrijedeći na dan kad mu je omogućeno raspolaganje uplaćenim novčanim sredstvima, a na prijevremene uplate primijenit će se prodajni devizni tečaj na dan dospjeća“.

II. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB:52508873833 isplatiti tužitelju ŽJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 4.233,20 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos koja se od 01. siječnja 2008. god. do 31. srpnja 2015. god. obračunava u visini koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. god. namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. god. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 31.12.2023. po referentnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

a koja kamata teče:

- na iznos od 4,85 EUR od 13.10.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 17,17 EUR od 18.11.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 16,46 EUR od 22.12.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 33,76 EUR od 19.01.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 36,61 EUR od 17.02.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 27,80 EUR od 16.03.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 26,62 EUR od 17.04.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 26,78 EUR od 18.05.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 23,69 EUR od 19.06.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 23,82 EUR od 22.07.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 22,64 EUR od 19.08.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,96 EUR od 22.09.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 18,04 EUR od 19.10.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 23,31 EUR od 20.11.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 25,18 EUR od 21.12.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 30,48 EUR od 19.01.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 33,52 EUR od 25.02.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 40,17 EUR od 24.03.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 39,81 EUR od 21.04.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 38,82 EUR od 31.05.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 54,47 EUR od 28.06.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 63,67 EUR od 23.07.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 73,38 EUR od 23.08.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 70,57 EUR od 23.09.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 63,11 EUR od 25.10.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 73,47 EUR od 26.11.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 95,12 EUR od 27.12.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 83,09 EUR od 24.01.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 85,51 EUR od 04.03.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 84,13 EUR od 01.04.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 84,74 EUR od 28.04.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 110,48 EUR od 13.06.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 114,77 EUR od 11.07.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 139,41 EUR od 29.07.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 118,10 EUR od 12.09.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 112,60 EUR od 23.09.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 108,63 EUR od 30.11.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 124,57 EUR od 17.02.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 126,17 EUR od 09.04.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 122,09 EUR od 03.04.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 122,09 EUR od 03.04.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 122,09 EUR od 03.04.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 121,36 EUR od 11.04.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 123,35 EUR od 15.05.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 125,47 EUR od 18.06.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 122,91 EUR od 25.07.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 117,42 EUR od 05.10.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 118,66 EUR od 05.03.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 118,66 EUR od 05.03.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 118,66 EUR od 05.03.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 118,66 EUR od 05.03.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 118,66 EUR od 05.03.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 118,66 EUR od 05.03.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 115,82 EUR od 14.03.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 112,15 EUR od 14.05.2013. godine pa do isplate,

sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB:52508873833 isplatiti tužitelju ŽJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] parnični trošak od 1.801,88 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po referentnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.Tužitelj je ovome sudu podnio tužbu protiv prednika tuženika ranije HVB SPLITSKA BANKA d.d. 1. lipnja 2020. u kojoj navodi da je sa tuženikom zaključio ugovor o kreditu 19.04.2006. temeljem kojega je tuženik odobrio i isplatio kredit u iznosu od 31.613,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju tuženika na dan korištenja kredita. Predmetnim ugovorom čl. 1. istoga određena je bila valuta kredita koja bila vezana za švicarski franak.

1.1 Gore označna odredba kojom je isključivo jedna ugovorna strana tj tuženik jednostrano određivao obvezu tužitelja u pogledu valutne klauzule je ništetna. Pravni osnovu ništetnosti te odredbe odredio je Vrhovni sud RH-a u svojoj odluci Rev 2221/18 u kojoj je utvrdio da su odredbe koje se odnose na valutnu klauzulu ništave.

1.2. Radi navedenog tužitelj je u tužbi predložio sudu utvrditi ništetnom odredbu čl. 1., 10a/1. i 10.d/1., 10.d/2 Ugovora o kreditu broj 40174/06 od 19. travnja 2006. u dijelu u kojem je iskazana valutna klauzula u valuti švicarski franak a koja glasi:

„ Iznos kredita“

Korisniku kredita kreditor stavlja na raspolaganje kredit u iznosu od CHF 31.613,00 (slovima: tridesetjednutisućušestotrinaestšvicarskihfranaka). Kredit će se isplatiti u kunskoj protuvrijednosti prema kupovnom tečaju Kreditora na dan korištenja. „Otplata kredita“

a) Otplata duga

Kredit se otplaćuje u 84 (slovima: osamdesetčetri) mjesečnih anuiteta i to: 83 ( slovima: osamdesettri) jednakih mjesečnih anuiteta u iznosu od 477,60 CHF

(slovima: četristotinesedamdesetsedamšvicarskihfranakaišezdesetcentima) i jednog preostalog anuiteta u iznosu 474,67 CHF

(slovima: četristotinesedamdesetčetrišvicarskafrankaišezdesetsedamcentima) d) Tečaj na dan dospijeća, zakašnjenja i prijevremene uplate

Mjesečni anuitet plaćaju se uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za valutu Ugovora prema tečajnoj listi Kreditora na dan dospijeća. Ukoliko Korisnik kredita zakasni sa uplatom mjesečnog anuiteta Kreditor će na uplatu primijeniti prodajni devizni tečaj vrijedeći na dan kad mu je omogućeno raspolaganje uplaćenim novčanim sredstvima, a na prijevremene uplate primijenit će se prodajni devizni tečaj na dan dospijeća“, uz nalog tuženiku na isplatu iznos od 26.229,71 kn sa zz kta od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa od dospijeća do isplate, sve za razdoblje od studenog 2009. do svibnja 2013., uz naknadu parničnog trošak sa zz kta od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 12. siječnja 2024. protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu, osporava osnovu i visinu, poriče navode tužbe ukoliko su isti u protivnosti s onim što će dalje biti navedeno u odgovoru na tužbu, ističe prigovor zastare, te predlaže da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan uz osudu tužitelja na snašanje troškova postupka.

2.1. Tuženik ističe da tužitelj nema pravnog interesa za podnošenje ove tužbe, jer je obveznopravni odnos između stranaka prestao ispunjenjem, budući je kredit u cijelosti otplaćen 14.05.2013.g.

2. Suprotno navodima tužitelja, tuženik ističe da je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima pravno valjana ugovorna odredba, kako s aspekta općih odredbi o nevaljanosti pravnih poslova iz ZOO-a, tako i s aspekta odredbi ZZP-a. U vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu 2006.g., tužitelj je s tuženikom pregovarao o spornoj ugovornoj odredbi, a tuženik nije zatajio tužitelju niti jednu informaciju koju je imao, ili za koju je znao, a koja je eventualno mogla utjecati na odluku tužitelja o sklapanju ugovora o kreditu upravo s valutnom klauzulom u CHF, kao što ga je potpuno informirao i o rizicima ugovaranja ove valutne klauzule. U vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu 2006.g., tuženik je u ponudi kredita, kakav je i odobren tužitelju, imao i kredite koji se odobravaju uz valutnu klauzulu u eurima, američkim dolarima i švicarskim francima, kao i kredite bez valutne klauzule, dakle kredite u HRK, ali je tužitelj želio sklopiti ugovor o kreditu, upravo s valutnom klauzulom u CHF, preuzimajući sve rizike ugovorene valutne klauzule. Tužitelj je potpisom ugovora o kreditu potvrdio da je upoznat sa promjenjivošću tečaja izabrane valute Ugovora, koja se primjenjuje za izračun kunske protuvrijednosti svih novčanih obveza po kreditu, te da je svjesno i dobrovoljno preuzeo rizik mogućeg nepovoljnog tečaja u odnosu na HRK (članak 15.1. Ugovora o kreditu. Tuženik ističe da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli jasne, lako uočljive i razumljive, slijedom čega osporavana odredba uopće ne može biti predmetom ocjene poštenosti. Nadalje, tuženik ističe da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Čak i pod pretpostavkom da sud utvrdi kako jedan od uvjeta iz članka 84. ZZP-a nije ispunjen u konkretnom slučaju, te je osporavana odredba podložna ocjeni poštenosti iz članka 81. ZZP-a, tužitelj nije dokazao da je u konkretnom ugovornom odnosu tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da je nastala značajna neravnoteža u pravima i obvezama na štetu tužitelja. Slijedom toga, očigledno je kako tuženik u ugovornom odnosu s tužiteljem zasnovanim ugovorom iz 2006.g. nije postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, te time prouzročio neravnotežu na štetu potrošača, o kojoj se okolnosti tuženik detaljnije očituje u nastavku. Da bi se određena ugovorna odredba mogla kvalificirati nepoštenom, takva odredba mora prouzročiti: nominalnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača; a koja neravnoteža mora biti značajna. Stoga, za ocjenu je li osporavana valutna klauzula prouzročila znatniju neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača bitno je odnos konkretnih ugovornih strana promatrati s razine nominalnih pozicija (vezanost valutne klauzule za tečaj CHF s jednakim rizikom promjene tečaja na štetu/u korist bilo koje od dvije ugovorne strane), a ne naknadno povećanih obveza jedne strane (ovdje tužitelja – potrošača) uslijed nepredvidivih ili naglih promjena tečaja CHF.

2.2. Obzirom da se tužitelj za osnovanost tužbenog zahtjeva poziva na odredbe ZZP i pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donesene u kolektivnom sporu (Pž-7129/13 od 13.06.2014.g. i Pž-6632/17 od 14.06.2018.g.) po kojoj bi ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivosti kamatne stope bile ništetne, pa stoga postojanje osnove tužbenog zahtjeva u ovom postupku i ne treba dokazivati, takvo shvaćanje je pravno neprihvatljivo i stoga neodrživo, a sve iz sljedećih razloga. Kako presude Pž-7129/13 i Pž-6632/17 nisu dala subjektivna prava potrošačima, pa tako ni tužitelju, nego su pružile apstraktnu zaštitu, to dosljedno znači da u svakoj pojedinoj parnici potrošač kao tužitelj na kojem je teret dokaza, mora dokazati postojanje kako osnove tako i visine tužbenog zahtjeva. Dakle, činjenična utvrđenja iz postupka koji je vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem: P- 1401/12, a u kojem je VTS donio gore citirane pravomoćne presude, nisu od značaja za utvrđenje relevantnog činjeničnog stanja u ovom postupku. Ovo stoga, jer sukladno odredbi čl. 220. st. 1. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, pri čemu nije potrebno dokazivati činjenice koje je stranka priznala pred sudom u tijeku parnice (čl. 221. ZPP-a). Sud je ovlašten i dužan, prema svom uvjerenju ali na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučiti koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP-a). Konačno, ukoliko bi činjenična utvrđenja iz presude donesene u postupku koji je vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu bila relevantna za utvrđenje odlučnih činjenica i u ovom postupku, bila bi na štetu tuženika povrijeđena pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a u svezi s čl. 81. st. 4. ZZP (NN 96/03).

2.3. Tuženik drži kako ugovor o kreditu sklopljen s tužiteljem nije tipski ugovor, o svim ugovornim odredbama se pojedinačno pregovaralo, sa svim ugovornim odredbama tužitelj je bio upoznat i s istima se usuglasio, pa je stoga između ugovornih stranaka postignuta puna suglasnost glede svih bitnih sastojaka ugovora o kreditu.

2.4. Iako tuženik prije svega smatra da tužitelju nedostaje pravna osnova, opreza radi tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva. Ako sud prihvati izvesti dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem, iako ga tuženik smatra suvišnim s obzirom na neosnovanost tužbenog zahtjeva, za istaknuti je slijedeće. S obzirom na pravnu osnovu tužbenog zahtjeva – stjecanje bez osnova – i odredbe ZPP-a, ali i s obzirom da prava i obveze stranaka proizašle iz ugovora o kreditu treba prosuđivati kao jedinstvenu cjelinu, vještak bi trebao izračunati razliku između iznosa kojeg je banka imala pravo naplatiti po početnim parametrima (početnom otplatnom planu i početnom tečaju) i iznosa kojeg je stvarno naplatila po promijenjenim parametrima (početnom otplatnom planu i primijenjenom tečaju), imajući u vidu da je preplata zbog jednostrane promjene kamatnih stopa predmet drugog postupka, a to onda znači da je vještak postupajući lege artis dužan u nalazu i mišljenju prikazati ne samo pozitivne već i negativne razlike, jer kada se radi o povratu stečenog bez osnova, a predmet stjecanja je novac, ne može se banka obvezati da na ime pretplate vrati glavnicu koja je nominalno veća od glavnice koju je eventualno neosnovano stekla.

3. Tužitelj podneskom od 05. veljače 2024. pobija navode tuženika iz odgovora na tužbu pa u odnosu na pravnu osnovanost tužbenog zahtjeva ističe se kako u ovoj pravnoj stvari tužitelj traži utvrđenje ništetnim ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, a svoje pravno stajalište u odnosu na naprijed opisanu ugovorenu valutnu klauzulu jasno je izrazio Visoki trgovački sud RH u kolektivnom sporu, ali i Vrhovni sud RH povodom revizije protiv odluke Visokog trgovačkog suda RH koju je, između ostalih, izjavio i tuženik. Presuda u označenom postupku je obvezujuća u odnosu na sve utužene poslovne banke u kolektivnom sporu, pa tako i tuženika, slijedom čega tužitelj ima pravni osnovu pojedinačnom tužbom ostvarivati zaštitu svojih prava pozivajući se na pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu. Što više pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH u pogledu ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli podržao je i Ustavni sud RH odbivši ustavnu tužbu Banaka, između ostalih i tuženika, protiv odluke u kojoj je ta ništavost pravomoćno utvrđena. tužitelj smatra da je primjena valutne klauzule u švicarskom franku, a prema naprijed navedenom, u trenutku u kojem nije bilo značajnijeg pada platežne moći kune, nepoštena i nedopuštena, jer je tuženiku omogućila stjecanje nepripadajuće dobiti korištenjem aprecijacije franka u odnosu na euro, dakle protivno svrsi zbog koje je valutna klauzula zakonom predviđena, te o kojoj mogućnosti tužitelj nije bio unaprijed upozoren, a što mu direktno uzrokuje štetu (zajedno sa nepoštenom odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi). Stjecanje ekstra profita do kojeg je tuženik došao kombinacijom valutne klauzule u švicarskom franku te promjenjive kamatne stope koja je ugovorena protivno zakonu da bi tijekom otplatnog perioda isključivo rasla, nije dopušteno u potrošačkim kreditima. Dakle, tužitelj je bio obvezan vratiti pozajmljeni iznos uvećan za ugovorene kamate, a zbog nezakonite primjene valutne klauzule, tuženik je na štetu tužitelja stekao nezakonitu korist u vidu ekstra profita. Tužitelj stoga smatra kako su odredbe naprijed navedenog Ugovora o kreditu u odnosu na valutnu klauzulu ništave, kao i utužene odredbe koje se odnose na kamate koje su mijenjane jednostranom odlukom tuženika.

3.1. Tužitelj opreza radi navodi kako je tužba pravodobna, te upućuje na činjenicu kako je u konkretnom slučaju jasno da ne postoji zastara s obzirom na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od od 31. siječnja 2022. god. koje smatra nepotrebnim elaborirati, s obzirom na načelo „iura novit curia“.

4. Tužitelj na izrađeni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Ines Lozić nije imao primjedbi te je sukladno istome postavio tužbeni zahtjev u podnesku od 09. siječnja 2025. o kojem je odlučio sud u izreci presude, time da je napomenuo kako je tužitelj uredio tužbeni zahtjev na način da je osim pozitivnih razlika uračunao i negativne razlike u iznosu od 78,10 EUR, pa tako ne potražuje iznose prikazane u tabeli broj 1 od lipnja 2006. god. do rujna 2008. god., a za listopad 2008. god. potražuje umjesto 13,17 EUR potražuje iznos od 4,85 EUR. Tužitelj je odustao od saslušanja tužitelja kao parnične stranke.

5. Tuženik nema primjedbi na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Ines Lozić time u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja više ne osporava visinu tužbenog zahtjeva.

6. Sud je u postupku izveo dokaze pregledom i čitanjem Ugovora o kreditu broj 40174/06 od 19. travnja 2006. ( str 6-7.), Otplatni plan ( od 8-10.), Rješenje Trgovačkog suda u Splitu broj Tt-19/201-2 od 11.01.2019. ( str.11.), Otplatni plan od 19.06.2015. ( str 12,13.), izvod tekućeg računa tužitelja ( str 14-21.), nalaz i mišljenje Ines Lozić stana sudska vještakinja za financije, računovodstvo i poreze ( str 64-70).

7. Parnične stranke su popisale parnični trošak.

8. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

9. Predmet ove parnice je zahtjev:

- za utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu br. 40174/06 od 19. travnja 2006. o valutnoj klauzuli,

- za isplatu po osnovu ništetnosti valutne klauzule,

- zastara potraživanja tužitelja.

10. Među strankama nije sporno:

- da je između parničnih stranaka sklopljen ugovor o kreditu broj 40174/06 od 19. travnja 2006.

- na temelju kojeg je odobrena isplata 31.613,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti ( čl. 1.) na rok otplate od 84 mjeseci( čl. 3.) u anuitetu od 477,60 CHF ( čl. 10.)

- da je člankom 4. ugovora o kreditu određeno da kamatna stopa iznosi 6,99 % godišnje i da je promjenjiva ( čl. 4)

- da je ugovor o kreditu isplaćen 10.04.2013.

- visina tužbenog zahtjeva tužitelja sadržana u podnesku od 09.01.2025.

- pravni slijed tuženika tj pasivna legitimacija.

11. Čitanjem ugovora o kreditu broj 40174/06 od 19. travnja 2006. utvrđeno je:

- da je isti sklopljen između HVB SPLITSKA BANKA d.d. i ŽJ kao korisnika kredita,

- da se korisniku kredita odobrava kredit u kunskoj protuvrijednosti od 31.613,00 CHF prema kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja,

- da se radi o ne namjenskom kreditu,

- da je rok otplate 84 mjeseca( čl. 10.) sa anuitetom od 477,60CHF ( čl. 10.a)1.)koji se plaćaju sa uplatom iznosa u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za valutu Ugovora prema tečajnoj listi Kreditora na dan sa dospijećem čl. 10.d) t.1.) a da je čl.10.d9t.2. ukoliko korisnik kredita zakasni za uplatom mjesečnog anuiteta, Kreditor će na uplatu primijeniti prodajni devizni tečaj vrijedeći na dan kad mu je omogućeno raspolaganje uplaćenim novčanim sredstvima a na prijevremene uplate primijenit će prodajni devizi tečaj koji vrijedi na dan dospijeća,

- da se na iznos kredita obračunavaju kamate od 6,99 % godišnje, koja je kamata promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana ( čl.9.t.1.).

12. Iz pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije, računovodstvo i poreze Ines Lozić od 21. lipnja 2024. proizlazi da u razdoblju od početka otplate kredita do kraja otplate kredita, tečaj CHF je oscilirao na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita. Posljedično na promjenu tečaja tužitelj je plaćao veći i manji iznos u odnosu na anuitet koji je vrijedio prilikom ugovaranja kredita. Vrijednosti koje su predstavljale iznos koji je prelazio inicijalnu visinu obveze iskazano u kunama na dan isplate kredita, predstavljaju potraživanje korisnika kredita i iskazane su s pozitivnim predznakom dok su vrijednosti anuiteta i/ili tečaja koji su bili niži od uvjeta koji su vrijedili prilikom sklapanja ugovora i isplate kredita iskazani s negativnim predznakom. Sveukupna preplata po kreditu je zbroj više i manje plaćenih iznosa po osnovi promjene tečaja. S obzirom da je u utuženom razdoblju službena valuta u RH bila kuna dok je na dan izrade vještačenje službena valuta euro, vještak će inicijalno, informativno, sve izračune izvršiti u valuti koja je bila izvještajna i obračunska te u kojoj su izvršena plaćanja u utuženom razdoblju. Nadalje, vještak je iznose utvrđene u izvještajnoj valuti u utuženom razdoblju preračunati u službenu valutu RH na dan izrade vještačenja, primjenom odredbi čl. 7. i 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22, 88/22) kao i primjenom fiksnog tečaja konverzije kune u euro temeljem Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 85/2022) koji iznosi 7,53450 kuna za jedan euro. Izračun razlika u iznosu anuiteta po mjesecima i godinama u odnosu na obveze na dan isplate kredita, a zbog promjene tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita kao i izračun svakog pojedinačnog iznosa u EUR primjenom tečaja konverzije HRK u EUR (1 EUR = 7,534500 HRK) dan je u Tablici 1. vještva.

12.1. Vještak je u svom konačnom Mišljenju utvrdio a na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate nije mogao mijenjati tečaj:

- ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita iznose 4.311,30 EUR,

- ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno iznosi 78,10 EUR,

12.2. Slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita slijedom promjene tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, iznosi 4.233,20 EUR.

13. Na mišljenje vještaka (matematički izračun) stranke nisu imale primjedbi pa mu i ovaj sud poklanja vjeru, a posebno stoga što djeluje stručno i logično, te ga ovaj sud smatra vjerodostojnim dokazom. Štoviše, stranke su u skladu s mišljenjem vještaka postavile tužbeni zahtjev, odnosno tuženik je tražio da se tkz negativne razlike uzmu u obzir prilikom dosude tužiteljeva potraživanja, koji prigovor je tužitelj uvažio i postavio takav tužbeni zahtjev uvažavajući tkz negativne razlike.

13.1. Dakle, gledano po anuitetima, tužitelj je preplatio iznose pojedinačno navedene u izreci presude pod točkom II i to u dane kako su navedeni u izreci presude.

14. Što se tiče pravnog pitanja ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, za navesti je sljedeće. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13 od 13.6.2014. je djelomično pravomoćno okončan kolektivni spor na način da je dijelom potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4.7.2013. te je pravomoćno, između ostalog, presuđeno: 1) da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a koje povrede traju i nadalje, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, 2) da se nalaže tuženiku prekinuti s korištenjem odredaba kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s njihovim jednostranim odlukama, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, i zabranjuje mu se takvo ili slično postupanje ubuduće. Povodom podnesenih revizija stranaka, Vrhovni sud RH je presudom i rješenjem br. Revt-249/14 od 9.4.2015. odbio revizije stranaka.

14.1. O valutnoj klauzuli se pravomoćno presudilo tek 14.6.2018. (predmet br. Pž- 6632/17) na način da je utvrđeno kako su tuženik (i ostale banke) povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

14.2. Prema čl.502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23, dalje: ZPP) ovaj sud bi bio vezan pravnim utvrđenjima iz tog kolektivnog spora te ne bi bilo potrebno provoditi i u ovoj parnici dokazni postupak u pogledu činjenica utvrđenih u kolektivnom sporu (tako i VSRH, Rev-3142/2018; ŽS Zagreb: Gž-2551/2022). Nadalje, za reći je da Vrhovni sud RH, vezano za primjenu čl.502.c ZPP, i u svome rješenju poslovni broj Rev-18/2018-2 od 26.5.2020. navodi: "Drugostupanjski sud također treba imati u vidu da je ovaj sud u svojoj odluci broj Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. također jasno izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, obzirom da postoji temeljem već navedenog čl. 502.c ZPP, a isto tako i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14 i 110/15 – dalje: ZZP/14) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru, ali to nije od važnosti u ovoj pravnoj stvari jer tuženik niti ne ističe takav prigovor."

14.3. Povrh onoga iz prethodne točke obrazloženja o učincima odredbe čl.502.c ZPP, treba reći da je prema čl.81.st.4.ZZP/03 na tuženiku teret dokaza da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo. Predmetni ugovor svojim izgledom odaje dojam ugovora formuliranog od strane tuženika. Tuženik nije ničim dokazao da se pojedinačno pregovaralo o odredbi o valutnoj klauzuli pa je riječ o nepoštenoj odredbi koja je ništetna jer je uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl.81.st.1. i čl.82.alin.11. u vezi s čl.87.st.1.ZZP/03).

14.4. Ne stoji tvrdnja tuženika da ne postoji ni identitet ugovornih odredbi, onih o kojima se odlučivalo i sudilo u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača i konkretnih odredbi iz Ugovora o kreditu jer je ta tvrdnja tuženika u suprotnosti sa onim što je u ovom obrazloženja navedeno o odlukama donesenim u kolektivnom sporu. Također, tuženik nije nijednim dokazom dokazao da je tužitelj prije odabira kredita dobio sva tražena pojašnjenja i informacije u vezi spornih odredbi.

14.5. Konačno, to što se možda Direktiva 93/13 ne bi primjenjivala na ugovore sklopljene prije 1.7.2013. ne mijenja ništa na stvari jer u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora u Hrvatskoj je bio na snazi ZZP/03 koji sadrži dostatne odredbe koje omogućavaju da se nepoštene odredbe uklone iz ugovora tj. utvrde ništetnima. Isto tako, treba reći da tuženik nije, s obzirom na svoju procesnu aktivnost u pogledu predlaganja dokaza (koja je očito povezana sa spoznajom o učinku čl.502.c ZPP), dokazao niti jedan od prigovora iznesenih u odgovoru na tužbu i tijekom postupka. Osim toga, treba reći da su pojedina pravna shvaćanja tuženika u suprotnosti sa time kako sudska praksa (citirana u ovoj presudi) tumači pojedine procesne i materijalno pravne odredbe propisa.

15. Glede navoda tuženika da tužitelj nema pravni interes i da je nastupila prekluzija jer je kredit otplaćen, treba reći da tužitelj kao ugovorna stranka ima pravni interes tražiti utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe koje pravo mu se ne gasi (čl.328.ZOO) i vremenski je neograničeno, a pravni interes posebice ima stoga jer je utvrđenje ništetnosti podloga za traženje isplate stečenog bez osnove što je i krajnji cilj svakog potrošača u ovoj vrsti parnica. Također, nije osnovano ni pozivanje tuženika na čl.326.st.2.ZOO da je riječ o zabrani manjeg značenja. Uvjeti za primjenu te odredbe, koju treba povezati sa st.1. istog članka (i naslovom iznad članka) jer sa tim stavkom čini jednu cjelinu, su: da je uzrok ništetnosti naknadno (očito se pod tim misli na razdoblje nakon sklapanja ugovora) nestao; da je uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značenja i da je ugovor u cijelosti ispunjen. Po ocjeni ovog suda sva tri uvjeta moraju kumulativno biti ispunjeni da bi došlo do primjene čl.326.st.2.ZOO. Kako tuženik nije, po ocjeni ovog suda, ničim dokazao da je nakon sklapanja predmetnog ugovora nestao uzrok ništetnosti spornih odredbi, to nema mjesta primjeni te odredbe. Povrh toga, za reći je da je ocjena ovog suda kako postupanje jedne stranke protivno načelu savjesnosti i poštenja (što je uzrokovalo ništetnost odredbi), koje je jedno od temeljnih načela obveznih odnosa, svakako ne bi predstavljalo zabranu manjeg značenja.

16.U odnosu na prigovor zastare novčanog potraživanja, za navesti je da je Građanski odjel Vrhovnog suda RH dana 1.3.2022. izdao priopćenje po kojemu se stav iz odluke br. Rev-2245/2017 te pravno shvaćanje zauzeto na sjednici održanoj 30.1.2020. međusobno podupiru i dopunjavaju pa zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Budući da su, kako je ranije kazano odluke u kolektivnom sporu postale pravomoćne 14.6.2018. (u pogledu valutne klauzule), to se može reći da ne postoji zastara predmetnog potraživanja po osnovi promjenjive kamatne stope jer je tužba podnesena 02.06.2020. a u odnosu na valutnu klauzule. Pozivanje tuženika na to da zastarni rok nije mogao biti prekinut pokretanjem kolektivnog spora 4.4.2012. predstavlja pogrešno i proizvoljno tumačenje zakonskih odredbi.

16.1. Osim navedenog, za kazati je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, time da je presudom donesenom u kolektivnom sporu utvrđeno da je tuženik u spornom razdoblju (u kojemu je sklopljen i predmetni ugovor) povrijedio prava potrošača što je imalo za posljedicu ništetnost odredbi te u toj odluci nije navedeno da se ista odnosi samo na ugovore u kojima kredit nije u potpunosti vraćen.

17. Stoga, imajući u vidu izneseno, ovaj sud kao prethodno pravno pitanje utvrđuje ništetnosti odredbi predmetnog ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu kako je to odlučeno u točki I izreke ove presude.

17.1. Posljedica ništetnosti je vraćanje onoga što je stečeno bez osnove (čl.323.st.1.ZOO-a), a potrošači nakon pravomoćnosti odluke u kolektivnom sporu mogu tražiti i stečeno bez osnove, ne samo naknadu štete. Glede prigovora tuženika da ovo nije parnica radi naknade štete, za reći je da pojam naknade štete koji ima u vidu odredba čl.502.c ZPP ne može se svesti na pojam naknade štete u smislu propisa obveznog prava o izvanugovornoj odgovornosti za štetu već, po prirodi stvari, podrazumijeva uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da nije bilo povrede njegovog prava i interesa (tako i ŽS Zagreb, Gž-1084/2022).

17.2.Vještačenjem je utvrđeno da je tužitelj platio tuženiku 4.233,20 EUR više na ime anuiteta zbog promjene tečaja CHF, odnosno pojedine mjesečne iznose navedene u izreci ove presude, time da je tužitelj postavio tužbeni zahtjev na način da je uvažio promjene tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita. Uostalom, među strankama visina potraživanja nije sporno.

17.3.Što se tiče zahtjeva za isplatu zateznih kamata, treba reći da se tijek kamata prosuđuje po odredbi čl.1115.ZOO. Prema sudskoj praksi (ŽS Split, Gž-923/2021) tuženik je nepošteni stjecatelj jer je već u trenutku sklapanja navedenog ugovora o kreditu mogao znati da su navedene ugovorne odredbe nepoštene i posljedično tome ništetne i da mu sve ono što temeljem tako ugovorenih odredbe bude primio ne pripada. Zato je na primljeni iznos stečen bez osnove dužan platiti i zatezne kamate od dana stjecanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

17.4. Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi članka 277. ZOO, Zakonu o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 53/91), te Uredbama o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 95/93, 8/94, 19/94, 22/94, 50/94, 36/96, 76/96, 72/02 i 153/04) i to za razdoblje do 31.prosinca 2007. od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. na temelju odredbe članka 29. stavka 2. ZOO, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. na temelju odredbe članka 29. stavka 2. i 8. ZOO ("Narodne novine" broj 35/05), a od 1. siječnja 2023. pa do isplate na temelju odredbe članka 29. stavka 2. i 8. ZOO ("Narodne novine" broj 114/22 , 156/22, 155/23).

18. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi članka 154. st.1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08,3 57/11,148/11 (pročišćeni tekst) - dalje ZPP i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 155/23 ) i Tbr. 7. 8., 9.,10.,36., 42, 48. i 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 62/93, 87/93,16/94, 11/96, 91/04, 148/09,142/12 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22, 138/23- dalje Tarife).

18.1. Tužiteljev priznati parnični trošak sastoji se od sastava tužbe od 100 bodova, za sastav podneska od 05.02.2024. i 09.01.2025. za svaku radnju po 100 bodova, za zastupanje na ročištima od 21.05.2024. i od 12.02.2025. za svaku radnju po 100 bodova, što je ukupno 500 bodova. Prema vrijednosti boda od 2,00 eura po važećoj Tarifi priznati parnični trošak iznosi 1.000,00 eura koji uvećan za 25% PDV-a od 250,00 eura iznosi 1.250,00 eura koji valja uvećati za troškove vještačenja od 470,00 eura i pristojbu tužbe od 81,88 eura , što ukupno iznosi 1.801,88 eura, za koji iznos valja obvezati tuženika na isplatu te odlučiti kao u točki III izreke ove presude.

18.2. Tužitelja na dosuđeni parnični trošak pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate od dana presuđenja do isplate sve temeljem odredbe članka 29.st.2. ZOO- a i čl. 151.st.3. ZPP-a.

U Splitu, 2. svibnja 2025.

Sutkinja

Snježana Cvitanović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA: - pun tužitelja

- pun. tuženika

- u spis